Koliko ste otvoreni s ljudima?

Kako fale iskreni razgovori, ono otvaranje pred ljudima, do kraja.
A ne samo spletke, omalovazavanja testiranja, tumacenja. Kada sjednes pred nekim kao da si sjeo na optuzenicku stolicu.
Iako ne znas sta si lose uradio osjecas se unaprijed krivim.
Svi su nacitani dzepnih izdanja knjiga na sve moguce psyholoske theme - odmah ti daju upute, dijagnoze, procjene, citaju ti govor tjela, proricu ti sudbinu, savjetuje te, salju psihijatru.
Ne provedu sa tobom ni jedan jedini dan, a vec misle da su zakoracili i u najskrivenije djelove tebe.
Sve ih zanima kod tebe, osim tvoje duse i sustine.
Ne znaju apsolutno nista o tebi, a daju sebi za pravo da ti tumace citav zivot
Ako se suprostavis, ispada da ih ne postujes i da ne zelis da cujes tudje misljenje a ako im se prepustis, tek onda si gotov.
Kada bi razgovori bili samo razgovori, a rijeci samo rijeci, poput pjesme, a ne nadmetanje po principu ko ce koga bolje da….....
Cim se negdje pojavis odmah ti se mjeri drustven status.
Da li se isplati ulagati u prijateljstvo sa tobom.
Kakvi su ti prijatelji.
Kakve su ti namjere.
Zasto su ti potrebni.
Zasti si im potreban.
Ako sutis- zasto sutis?
Ako se smijes-sta je smijesno?
Ako pricas – zasto pametujes?Ako prigovaras – zasto se ne opustis? Ako si isuvise opusten – zasto ne shvatis zivot malo ozbiljnije?
Susret dva covjeka je samo forma, kao i ono sto se kaze, ali ono sto se ne kaze, more neizgovorenog je sustina, odvratna sustina koja unaprjed zagadi svaku bliskost i iskrenost…
Pricas jedno, mislis drugo, radis nesto sasvim trece…
Kada covjek udje sa preduvjerenjem u razgovor ne moze nikoga drugog da cuje osim sebe, neprekidno mjeri, odmjerava, kao za stolom za kartanje.
Ne snalazim se u takvim drustvima, ne znam sta da pricam i kako da se postavim.
Ako pohvalim nekoga ispasce da mi je potreban, ako kritiziram ispasce da ga spustam ako sam suzdrzana ispasce da sam nezainteresirana – kao da se sve vrijeme trazi neki banalni gest kako bi se ocjenilo i presudilo.
Kako samo nedostaju cisti otvoreni razgovori neoptereceni bilo cime, osim unutrasnjim melodijama koje izbijaju na povrsinu u svoj svojoj raskosi...Poput planinskog izvora…
Poput dobro nastimanog instrumenta…
Poput djeteta koje sve vjecnosti svijeta mjeri trenutkom u kome se upravo zaigralo…

Danas se sve price uu kafu svode na meteo izvjestaj.....kakvo je vrijeme....za sve intimnije imam kcer i sestru....ostalo sic iz mog zivota.......zelim u miru da zivim svoj zivot.

Astra ::

Kako fale iskreni razgovori, ono otvaranje pred ljudima, do kraja.
A ne samo spletke, omalovazavanja testiranja, tumacenja. Kada sjednes pred nekim kao da si sjeo na optuzenicku stolicu.
Iako ne znas sta si lose uradio osjecas se unaprijed krivim.

Više i nisam baš sigurna da fale. Uvijek sam bila iskrena i otvorena, osobito ako je trebalo pričati o sebi. Iskustvo me naučilo da je to besmisleno i glupo ako je jednostrano ili ako se ta otvorenost i iskrenost sutra koriste kao sredstvo da bi te povrijeđivali i omalovažavali.
Učim se biti u svojih "šesn'est metara" i ne otkrivati mnogo. Reciprotitet i balans su neophodni...Neko uči takve stvari u ranom djetinjstvu, ja jbg u petoj deceniji

Uvek potpuno otvoren. Kako u reali, tako i na netu :948208144: