DNEVNI LISTOVI-ex Yugoslavija

Fenomenalan izbor dnevnih i drugih novina sa prostora ex Jugoslavije !


:citanje:

[You must be registered and logged in to see this link.] :citanje:

Evo jednog clanka iz blica.
Zanimljivo Dani toliko nopvina na jednom mestu a da nisam ni znala taj link.
BEOGRAD - Stajao je na metar i po, dva od mene. Imam utisak da je
bio u panici kada me je ugledao. Video sam da drži pištolj, povikao
sam: Šta je?! Pucao je. Prvi metak me je promašio, a drugi pogodio u
nogu. Ja sam čak onako ranjen potrčao za njim. Počeo je da beži, sapleo
se… Nisam više mogao da trčim za njim jer je noga počela da me boli.
Otišao sam kući i pozvao hitnu pomoć - priča Aca Lukas ekskluzivno za
„Blic“ dva dana nakon što je ranjen ispred svog stana u Gandijevoj
ulici u Beogradu. Odlaže štake i kroz smeh kaže: „Mogu i bez ovoga,
super se osećam.“



- Pročitao sam i to da poznajem napadača, ali krijem njegovo ime. Kako
da ne! Verovatno se legitimisao, rekao: “Zdravo, ja sam taj i taj, sad
ću da pucam u tebe!” Odvratne su mi te glasine o tome da sam ja u
kandžama mafije. Mediji su više pisali o ovome nego o mom koncertu u
prepunoj “Areni”. Tužno je to što sam interesantniji kada sam ranjen.


Da li ste saznali ko je pucao na vas?

- Nemam predstavu. Ovih dana razni tabloidi pišu gluposti, dovode
me u vezu sa klanovima. Jedini klan za koji sam čuo jeste “Kju Kluks
Klan”.


A zemunski klan?

- Dovode me u vezu i sa zemunskim i nekim novobeogradskim… To su
gluposti! Ja poznajem puno ljudi. Dugova više nemam, iako bi mnogi
voleli da ih imam. A i da ih imam - moji su. Siguran sam da je na mene
pucao klinac koji je hteo da mi ukrade kola.


Nije bila sačekuša?

- Da je bila sačekuša znali bi za moje kretanje. Ja sam te večeri
potpuno neplanirano izašao. Moglo je da se desi da ne izađem uopšte. I
šta bi onda bilo? Čekali bi celu noć? Tako se sačekuše ne prave, koliko
ja znam.


Zbog čega u tom trenutku niste imali obezbeđenje koje inače ide sa vama?

- Pa upravo zato što nisam planirao da izađem iz kuće. Neki papir mi je
stigao iz Nemačke na adresu moje majke, pa sam krenuo da ga uzmem.


Priča se da je reč o nekom zaostalom dugu koji još niste vratili pa su vam pucali u butinu da bi vas opomenuli.

- Vidi, to je tako nelogično da nemam reči. Da sam nekome dužan on bi
gledao da budem što zdraviji da bih radio, zaradio i vratio pare. Zar
ne? Ne bi me ranio da ne mogu da radim. Drugo, nikada nisam nikome
rekao: “Ko ti j..e mater, neću da ti vratim pare”. Nisam ni imao takve
dugove. Kada sam pre nekoliko godina bio u kockarskim problemima ljudi
koji su mi tada pomogli su moji prijatelji. I njima sam to vratio jer
su mi pomogli kao drugari. A sve što se priča su budalaštine koje šire
mali miševi i ološ koji nema svoj život nego se bave mojim.


Jeste li čuli da se priča da u istoj zgradi u Gandijevoj živi Novak
Buha, brat Ljubiše Buhe Čumeta, koji je navodno otkupio vaše dugove pa
sada radite za njega?

- (smeh) Čovek živi u Surčinu! To su budalaštine. Ja radim samo za sebe
i isključivo za sebe! Novaka Buhu poznajem odlično i dobar mi je
prijatelj, a ta priča je takva budalaština! To su gluposti. Ti koji to
pričaju su bednici. Jeste, imao sam dugove. Moji su, pa šta!


A to da vam je mafija dala novac da vratite dugove, pa sada njima dugujete…

- Ma, kakva mafija?! Pa ja ću na kraju shvatiti da je Kosovski boj bio:
trojica protiv trojice. Mi Srbi smo takvi mitomani da ću stvarno da
pomislim da nije bilo hiljade i hiljade vojnika sa obe strane, već da
je Kosovski boj bio tri na tri. Gledajte film “Goti”, to je mafija.
Niste krili da ste se družili sa Legijom i Spasojevićem?

- Družio? Poznavao. A poznajem i dan danas. A ko ne poznaje nikog
iz tog miljea? I pevao sam im. Pevao sam svakome ko bi došao da me
sluša ili ko je platio da pevam na privatnoj proslavi. Ja sam pevač, to
mi je posao. A koji pevač nije pevao? Cela estrada peva. I šta sad, ja
sam taj?! To su gluposti koje me više i ne pogađaju. Pogodilo me je
samo to, u ovoj situaciji kada sam ranjen, što se niko nije
zapitao:”Ljudi, zašto pucaju na umetnike, zašto pucaju na sportiste…”
Ubili su Harisa Brkića, niko nije pisao o tome. U ovoj zemlji se puca
na sve i na svakoga. Tako je mogao da izađe i bilo ko drugi iz te
zgrade i da njega rane, ako su njegova kola krali.


Da li ste vi kriminalac? I da li se bavite nekim ilegalnim poslom?

- Pa valjda znaš ko sam. Da li uzimaš intervju od Ace Lukasa
estradnog umetnika ili..? Jedini problem koji sam imao sa zakonom jeste
što sam za vreme akcije “sablja” nosio pištolj bez dozvole. I tada sam
namešten, al’ nema veze. Eto, četiri meseca sam robijao zbog oružja bez
dozvole, a je l’ vidiš šta mi se desilo kada ne nosim više oružje bez
dozvole?!


Osećate li se bezbedno posle ovoga ili imate strah?

- Nemam razloga ni pre ni posle ovoga da se osećam bezbedno, jer u ovoj
zemlji niko ne može tako da se oseća. Ni ti, ni ja, niti bilo ko. Ako
neko hoće da nešto pametno zaključi to je da se, posle ovoga, ni jedan
građanin ne može osećati bezbedno. Pišu o kandžama mafije, ljudi se
usmeravaju u pogrešnom smeru. Kakva mafija?! Nema mafije u ovoj zemlji.
Ulice su pune razbojnika, ljudi na ivici dna, taloga… Deca koja nemaju
pare da sebi kupe patike idu ulicom, nose pištolje, pucaju u ljude... O
tome treba pisati. Jesam li ja kriv što je neko u mene pucao? Jesam li
zbog toga u kandžama mafije? Pucali su na mene slučajno. Što imam dobar
auto? Pa, šta, je l’ treba da vozim fiću da niko ne bi pucao na mene?!
Ja radim svoj posao i plaćam porez, a vidim da ga za džabe plaćam.


Tvrdite da nije zbog dugova?

- Ne! A sve i da sam dužan i da su zbog toga na mene pucali, zar je
normalno da se u ovoj zemlji puca na ljude? I šta sada ako kažem: da
imao sam dug, jedan veliki dug, hoće li neko onda da odobri što je
pucano na mene i da kaže: “Pucaj, bravo majstore!” Ja nisam kriv što
sam upucan sve i da sam dužan, a nisam. Ne živimo valjda na divljem
zapadu? Ali narod je takav, pa traži krivicu u Aci Lukasu: “Jeste, i
treba da bude upucan!”. Na stranu što ništa nisam kriv. Nemam u glavi
ni jednu situaciju da sam napravio nekada nešto zbog čega bi mi se ovo
desilo.


Lukasa ponovo saslušavaju u policiji

BEOGRAD - Ko je i zašto, u utorak uveče na
parkingu u Gandijevoj ulici ranio popularnog folk pevača Aleksandra
Vuksanovića - Acu Lukasa još nije utvrđeno, a policija detaljno
ispituje sve njegove privatne i poslovne kontakte i najavljuje novo
saslušanje pevača. Razgovarano je s Lukasom, stanarima zgrade u kojoj
živi i ispred koje je ranjen, njegovom verenicom i poznanicima, ali
njihove izjave i zapažanja za sada nisu pomogle u rasvetljavanju napada
i hapšenju osumnjičenog.Lukas u svojoj prvoj izjavi policiji, koju je
dao još u bolničkom krevetu, tvrdio da ne poznaje napadača i da su
davna prošlost problemi i dugovanja u vezi poroka - droge i kocke.
- Iako Lukas tvrdi da ranjavanje nije povezano s njegovom
porocima i dugovima, već iza svega stoji kradljivac kola, istraga ne
odbacuje mogućnost da je u popularnog pevača pucano zbog nekih
neizmerinih obaveza iz „pređašnjeg” života - kaže sagovornik „Blica”
blizak istrazi.
I Lukas je u medijima pomenuo da mu jedno vreme dug bio veći od
pola miliona evra, ali manji od milion. Pominjalo se da su neki ljudi,
povezani s krimi-krugovima, otkupili taj dug, kao i da je zauzvrat u
obavezi da im daje zaradu od koncerata, koja inače nije mala za prilike
u Srbiji. Među onima koji su, navodno otkupili njegov dug pominjao se i
vođa jednog od beogradskih klanova, ali i osobe koje su nekade bile
povezane s moćnim „zemunsko-surčinskim” gangom. Pričalo se i da se
Lukas u Gandijevu iz Krunske ulice, pre nešto više od tri meseca
preselio da bi bio pod „budnim okom” jednog od tih ljudi, koji u
blizini takođe ima stan.
A. Ž. Adžić

Potresno pismo oca poginulog padobranca iz Banje Luke: Bahata vlast kriva je za sve!
Za ovakvo stanje civilnog vazduhoplovstva kriva je vlast, bahata vlast koja vidi samo sebe

Autor Redakcija | Objavljeno 23.05.2012. u 04:30

Ja sam Pero Karanović, otac groma Stefana. Moj grom Stefan je padobranstvo zavolio toliko da je tvrdio da mu je to život. Ipak, to nije bilo dovoljno nego je bio i međunarodno sertifikovani spasioc na svim otvorenim (divljim) vodama.

Dežurao je u za vrijeme odvijanja kajakaškog prvenstva Evrope prošlog ljeta u Tijesnom(kanjon Vrbasa). Ni njemu ni njegovim ostalim kolegama nije za cijelo to vrije plaćen ni fening.

Učestvovao u štafeti mira

Bio je član i ronilačkog kluba Buk Banjaluka. Na plivskom jezeru je sa kolegom ronio na dubinu od 14m u uslovima mutne vode u kojoj se ne vidi prst pred nosom.

Trenirao je i atletiku i plivanje. U martu je otišao učestvovati u štafeti mira i harmonije koja se trčala od Lisabona preko Španije, Francuske, Njemačke , Engleske, Skandinavskih zemalja, Poljske itd, kroz čitavu Envropsku uniju.

Za petnaest dana je, uz odmore, od Lisabona do Pariza pretrčao 220km. Dva puta je istrčao maraton, jedan dug 42km, a drugi 44km. Vratio se presretan.

Pitao sam ga kako je mogao istrčati za jedan dan 40km. Trenirao je samo jednu zimu, Trčao je iz stana u Mejdanu do Incelovog bazena, odrađivao kondicioni trening plivanja, a zatim trčao nazad do stana u Mejdanu.
Tata sve je u glavi, ako želiš, znaš da možeš i odlučiš da to uradiš, samo grabiš naprijed. Težio je perfekciji. Drugi tip treinga mu je bio da je iz Mejdana trčao do Aerodroma, a onda nazad.

U martu ove godine, molio me da mu pomognem isfinansirati put u Rusiju na desetodnevnu obuku u Tatarsku Rpubliku (Ruska Federacija) Tamo su skakali sa 4500m. (U BiH je dozvoljeno skakati sa visine do 3000m)

U Rusiji su mu rekli da mu ne dozvoljavaju skakati sa njegovim padobranom, sa visine od 4500m, jer nje siguran. Dali su mu njihov padobran i svu ostalu opremu. Tamošnji instruktor ga je podučavao svih 10 dana.
Stefan je bio u stanju uspostaviti komunikaciju sa svakim pa i tim instruktorom. Stefan je bio posebno ponosan što je naučio perfektno izvesti takozvani “siting”.
Potreban je izuzetan balans duha i tijela jer te vazdušna struja pri tim brzinama lako iskoristi bilo kakvu neizbalansiranost tijela padobranca i izvrne ga kao list na vjetru.
Pričao mi je da kada je iskočio iz aviona na 4500m i dole ugledao oblake, a iznad njih božji raj, da je pomislio da bi za takav doživljaj vrijedi umrijeti. Tata, kako tek tamo osjetiš Boga!
Nije samo u meni nego i svuda oko mene. Ja plivam u njemu. Dišem ga.

Parama koje je dobio od mene platio je put od Podgorice do Moskve (Domededovo Airport). Jeftin prevoz obezbijedio im je pilot Montenegro Airlinesa (Žao mi je što se nisam u stanju sjetiti njegovog imena. U svakom slučaju Stefan ih je hvalio kao prave drugove.) Međutim, karta od Moskve do Menzelinska je bio prilično skupa.

Kobna nedjelja

Pošto je imao namjeru na ljeto otići u Pensilvaniju na dodatnu obuku, posebno za sticanje sertifikata za pakera rezervnog padobrana, prodao je svoj padobran jednom od svojih crnogorskih prijatelja. Prodao je i kameru kojom je snimao svoje i skokove drugih.

U kobnu Nedjelju, 20.05. 2012, otišao je na Aerodrom Zalužani da podigne potvrdu kojom klub potvrđuje da on ide u Pensilvaniju radi sticanja sertifikata potrebnog za rad kluba u skladu sa vazduhoplovnim propisima.
Vlasnik kluba iz Pensilvanije mu je poslao garantno pismo. U srijedu, 24.maja je trebao otići u Sarajevo da podigne vizu. Nijedan padobranac ne smije sam pakovati svoj rezervni padobran nego to mora odraditi onaj koji ima sertifikat za to.
Taj svojim potpisom garantuje za život padobranca koji koristi padobran sa tim rezervnim padobranom.

Međutim, sve je prekinuto, jer je Stefana stigla balkanska, a posebno poslije ratna zaostalost. Polupismeni ljudi ne znaju šta je mehanika fluida, sila uzgona, potisna snaga motora.

Polupismenim ljudima ne pada na pamet da motor nakon više desetljeća rada gubi performanse.

Polupismeni ljudi ne shvataju, niti im se može objasniti, da razlika između potrebne potisne snage pri forsažu pod uglom od 38 stepani i 45 stepeni, za istu brzinu, je i po nekoliko puta.

Ako se ugao penjanja previše poveća u odnosu na dozvoljeni od strane proizvođača sertifikovanog vazduhoplova, vazduhoplov usporava, hlađenje motora pada odnosno lošije je zbog nedovoljne brzine i na kraju motor se zapali.

Ako je avion predviđen za četiri putnika, a vi ga opteretite sa 5 putnika morate znati da ste taj avion, ne samo preopteretili u smislu težine, nego ste uradili još mnogo goru stvar smislu da ste razbalansirali avion.
Pomjerili ste mu centar težišta. Ako je moj Stefan imao mjesta da sjedi skroz pozadi (u repu) on je sa svojih 90kg zajedno sa padobranom, dobro pomjerio centar težišta unazad.
Vazduoplov ne odgovara na komande pilota onako kako pilot očekuje odnosno onako kako je navikao kada vozi samo tri putnika. Promijenjena je geometrija vazduhoplova u smijeru kretanja. Avion u uzlaznom dijelu svoje putanje usporava.

Pilot koji nema izbor da nastavi ravno, jer nema gdje sletjeti (stambeno naselje je ispred njega) pokušava napraviti zaokret. Znajući da može da se vrati samo na jedan mali dio livade sa koje je uzletio, taj zaokret malog radijusa postaje koban, jer avion tada posebno gubi uzgonsku silu ostvarenu protokom fluida ispod i iznad površine krila, avion se prevrne preko krila postajući obična gomila lima (kanta) koju prednji dio (motor) povlači i ustremljuje prema zemlji. Spasa više nema.
Nisu imali više nikakvu šansu. Nadam se da su bili mrtvi u momentu udara aviona u zemlu. To dokazuje i nepostojanost dima u njihovim plućima. Nadam se da se nisu patili.

Šta je problem? Zašto se ovo dešava?

Iznad teritorije Sjedinjenih Američkih država u svakom momentu je na nebu oko 5500 vazduhooplova od Cessni do Boeinga 747 ili najvećih Airbusova. Ali, tamo procentualno nema nesreća kao ovdje. Zašto?

Zato što se tamo poštuju vazduhoplovni propisi!

Tamo, ako inspekcija utvrdi da ste propustili ispoštovati ono što zahtjevaju propisi, te oni ocijene da bi to eventualno moglo dovesti do katastrofe, odgovorna osoba ide na višegodišnju robiju. Terete je za zločin s predumišljajem, za tragediju koja se nije desila ali se mogla desiti.

Kod nas takva praksa ne postoji. Kod nas kada se desi nesreća onda porodica dobije telegram saučešća od odredjnih političkih ličnosti. Sufinansiraju sahranu sa nešto maraka. I to je to.

I onda se čeka sledeća nesreća nadajući da se ona neće desiti iako se do tada desila ko zna koliko puta.

BHDCA ne reaguje na pravi način. Umjesto da pozatvara sve aerodrome koji ne zadovoljavaju ni minimalne uslove potrebne za odvijanje civilnog vazdušnog saobraćaja oni žmire. Ne smiju to da urade.
Ako direktor BHDCA naredi takve istrage i aerodrom dodje u situaciju da će biti zatvoren, onda će vlast smijeniti takvog direktora i postaviti budalu koji će potpisivati ono što se potpisati ne smije.

Za ovakvo stanje civilnog vazduhoplovstva kriva je vlast, bahata vlast koja vidi samo sebe i postoji samo zbog sebe. Ta vlast je okružena poltronima koji ne znaju ni kako se zovu, ali bože moj, što ne bi oni primali tu platu umjesto nekog drugog.

Ovaj put su izginula ova djeca a sutra će izginuti vaša djeca, gospodo iz vlasti. Onda ćete vi gorko kajati što se trpali tamo gdje ne treba.

Za ovako jadno stanje civilnog vazduhoplovstva u Republici Srpskoj, nije kriv pilot Alen Crnalić niti moj grom Stefan sa svojih 200 skokova, niti par momaka koji se bave ovim sportom u par nazovi klubova koji nemaju nikakve uslove za ovakav sport.

Moram demantovati, odnosno osvijestiti Ministra policije Republike Srpske, Čadju, da padobranstvo danas nije opasan sport nego užasno skup sport.

Ako se striktno poštuju propisi onda taj sport nije opasan.

Ako ne poštujete propise onda on automatski postaje smrtno opasan.

Ako niste u stanju da obezbjedite novac za sve što treba da bi se neko bavio ovim sportom onda ne se smije ni pokušati imati klub. Ne možete naplatiti početniku 300KM za jedan skok da bi taj početnik tom prilikom bio ubijen.

Ako taj avion može da ponese 4 putnika onda ne smijete u njega ni pomisliti utrpati petog putnika koji će razbalansirati taj vazduhoplov.

Ako ste sa aviona koji se koristi za padobranske skokove, skinuli vrata, onda ste još više, strahovito narušili geometriju avion aodnosno povećali koeficijent otpora vazduhu. Onda je potrebna još veća snaga motora da izgura zahtjevano penjanje.

U tom slučaju ako je avion bio fabrički predvijdjen za pilota i tri putnika, onda uz otvorena vrata možete imati samo dva putnika i pilota, znači tri a ne ukupno 5 putnika u toj tako modifikovanoj letjelici. Ko vam je dozvolio da modifikujete letjelicu.

Pa za laku auto prikolicu se traži atest. Postoji li atest za tu modifikovanu cessnu? Sumnjam. Da li ta letjelica ima sertifikat da može da leti sa 5 putnika, njihovim padobranima, uz otvorena vrata. Sumnjam.

U postotcima opterećanje motora raste bar za 20%. Dodatno je opterećen čak i trup aviona, mada ne mnogo jer je to spor avion.

Logično da ako forsirate motor vremenski daleko duže nego je potrebno i predvidjeno za normalan njegov uzlet, da će se on na kraju zapaliti ako je motor izraubovan, to jest star 25 ili 30 godina.

Vazduhoplov stalno mora da ide ide na tehničke preglede kod ovlaštene organizacije. Vodi se knjiga evidencije. Svaki dio ima vijek trajanja. Niko ne smije taj dio da koristi duže nego je fabrika propisala i potpisala. To traži pare. Velike pare.

Neka neko dodje do podatka, koliko je novca vlasnik ovog kluba investirao u ovaj klub. Postoji li sve dokumentovano u šta je taj novac potrošen?

Aerodrom ne liči ni našta. To je samo malo livade obrasle gustišom i šumom po većem dijelu aerodromskog kompleksa. Taj dio Aerodroma je za vazduhoplovne operacije na zemlji neupotrebljiv. Postoji li definisana karta prepreka za taj nazovi aerodrom? Sumnjam.

To i nije aerodrom, to je bio heliodrom za vojne helikoptere. Zbog sve korupcije koja je pojela ovu zemlju i ovaj narod, zbog sistema koji garantuje nestanak ovog naroda, zbog nezamislivo lošeg odnosa Vlade RS prema civilnom vazduhoplovstvu RS, zbog vrlo lošeg odnosa Grada Banjaluke prema ovom nazovi aerodromu u Zalužanima, zbog predupredjenja situacije da neko sledeći plače i tuguje za svojom djecom dogodine ili za dvije godine kada se slično dogodi, pozivam:

Milorad Dodik, Predsjednik Republike – trenutna neopoziva ostavka

Aleksandar Džombić, predsjednik Vlade RS- trenutna neopoziva ostavka

Nedeljko Čubrilović, Ministar saobraćaja i veza – trenutna neopoziva ostavka

Dragoljub Davidović, gradonačelnik Grada Banjaluka – trenutna neopoziva ostavka

Djordje Ratkovica, direktor Direktorata za civilno vazduhoplovstvo BiH – trenutna neopoziva ostavka

Ja znam dobro o čemu ja govorim.

A znate i vi, vi koje sam prozvao.

Dosta je! Shvatite to. Idite!


[b]E boze dragi, jadna djeca, roditelji,,,I opet, suma sumarum, svi ovi navedeni imbecili (btw. bog sam zna odakle je to sljeglo u BL i SA, da kroji kapu), i dalje ce da kradu, i izmisljaju vjerske razloge za to, a ovce, stoje mirno dok se na zalost ovako nesto ne desi.

Eeee kad se goljo docepa asValta, sve bi zacrniJo:))))))


EKSKLUZIVNA REPORTAŽA SA PROTESTA: Banjalučani pokazali zube-ne žele da o njihovom gradu odlučuju tajkuni i neodgovorna vlast!
sreda, 30 maj 2012 20:12 velicina fonta
СНПЧ Москва
CMS Joomla


„Idu izbori-platićete zlotvori!“, „Predsjedniče-betoniraj Bakince!“, „Ako im dopustimo progutaće nas mrak“, samo su neke od poruka sa transparenata kojima su Banjalučani danas pokazali šta misle o odluci gradskih vlasti da dozvole izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa na prostoru tzv „Picinog parka“. Revolt građana dijelom je izazvao i sam gradonačelnik Dragoljub Davidović, koji je u svojim izjavama medijima insistirao na činjenici da zelena površina u centru grada nije park i da je gradnja legalna. Banjalučani, očito, ne misle tako!

Ovako masovni protesti na kojima su Banjalučani iskazali svoje nezadovoljstvo zbog uništavanja zelene površine u širem centru grada, nisu zapamćeni u posljednjih 15 godina. Nekoliko hiljada građana Banjaluke poručili su gradskim vlastima da su protiv gradnje stambeno-poslovnog kompleksa na zelenoj površini između Medicinske elektronike i stare zgrade Vlade RS.
Brojne parole, uzvici, bubnjari koji su pratili povorku gradom, podstakli su i one koji nisu znali za proteste da se priključe demonstrantim koji su se spontano organizovali putem društvene mreže „Fejsbuk“. Nije izostala ni podrška opozicionih političkih partija, kao i mnogih javnih ličnosti Banjaluke.
Revoltirani Banjalučani oko 18 časova ušli su u spornu parcelu, na kojoj su već otpočeli pripremni radovi za izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa.



Vidno uzbuđena, Banjalučanka Vesna Marković rekla je da se uništavanje ove zelene površine događa smišljeno i da to rade isti oni koji polako i sistematski uništavaju ovaj grad i državu.
-Ako ne uspijemo ovaj park da sačuvamo, pitala bih gospodu da li su oni za to da se pred njihovim kućama uništi zelenilo!? Da li bi oni dozvolili da im neko ispred kuće izgradi zgradu sa 20 spratova!? Gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću je najbolje da ode iz ovog grada zato što je previše zla nanio gradu. Kako ga nije sramota da izađe na televiziju i kaže da je sve regularno i plaćeno!? Da li se upitao kako ljudi žive? Da li je pitao građane šta žele? Hoće li zelenu površinu ili beton?- zapitala je u ime prisutnih Markovićeva.



Manje očaja nije pokazala ni Anđelka Božinović, koja je rekla da joj je ovaj park nešto najdraže.
-Šta da vam kažem, nakon 54 godine života u mojoj Banjaluci doživjela sam da mi nestaje ono što mi je najdraže. Kako bi ste se vi osjećali!? Nestaje zelenilo, drveće, ruše mi kuću... Moji roditelji imaju kuću 50 metara odavde. Kuća jednostavno propada zbog ovoga što se ovdje radi i nikoga za tim nije briga. Ja bi gospodi što to prave i rade poručila da dođu i provedu vrijeme s mojim roditeljima dok se ovdje gradi, pa da vide kako je to trpiti, očajna je Božinovićeva.
Sporna parcela od 30.000 kvadratnih metara, između ulica Vuka Karadžića, Jovana Dučića, Pave Radana i Prvog Krajiškog Korpusa, na zelenoj površini kod Medicinske elektornike u vlasništvu je preduzeća “Grand trade”, odnosno kontroverznog banjalučkog biznismena Mile Radišića, koji ovdje planira izgradnju stambeno-poslovnog centra. Radišić, inače kum predsjednika RS Milorada Dodika, nedavno je oslobođen optužbe za malverzacije u slučaju trgovine akcijama Medicinske elektronike.

Iz Centra za životnu sredinu, juče su upozorili da je ova gradnja nelegalna te da se nadaju da bi nadležni inspekcijski organi već danas trebalo da obustave radove. Predsjednik ove organizacije, Miodrag Dakić, podsjetio je da je Centar za životnu sredinu još 2006. godine upozoravao da je usvajanje regulacionog plana bilo mimo propisa koje je usvojio Grad.
-Dokumentacija mora biti na uvidu javnosti 30 dana. Građanima to na uvidu nije bilo ni 20 dana, niti je kompletna dokumentacija bila uopšte dostupna građanima. Uglavnom je nedostajala tehnička dokumentacija, a negdje su nedostajale mape. Mi smo tražili da se javna rasprava produži još 20 dana ali nam nisu odgovorili, niti su udovoljili našem zahtjevu. Sa druge strane pokušali smo da organizujemo zbor građana, međutim jednostavno taj broj od 150 građana nije se mogao okupiti u prostorijama Mjesne zajednice centar u koje stane 50 ljudi i na taj način je onemogućeno još jednom da građani odlučuju o pitanjima koja ih se tiču, rekao je Dakić.



On je napemnuo je da je Centar prije nekoliko dana postavilo fotografije ove površine, naznačavajući da su one vjerovatno i posljednje fotografije koje će podsjećati na park prije njegovog uništavanja i izgradnje stambeno – poslovnog kompleksa. Današnjom reakcijom Banjalučana, izenađen je pozitivno.
-Nismo očekivali ovakvu rekaciju. Jednostavno građanini su se okupili i sada vjerujemo da će se zaustaviti dalje uništavanje ovog područja, jer smo utvrdili da nije ispoštovana zakonska procedura i da izvođač radova nema svu potrebnu dokumentaciju. Sakrivaju se dokumenti, prije svega građevinska dozvola koja je osnova i koja dozvoljava da se ovdje gradi. Ona nam nije ustupljena ni u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarsto i ekologiju RS, ni u Odjeljenju za prostono uređenje Grada, niti u Odjeljenju za inspekcijske poslove Grada. Sakrivaju se informacije, a s druge strane imamo situaciju da se nelegalno gradi. Imamo i ovakav otpor građana koji sve govori sam za sebe. Vjerujem da će taj otpor uroditi plodom. Na našoj strani je zakon, moral i svijest. Građani će, ako ostanu uključeni na ovakav način, primorati investitora da obustavi radove i Skupštinu grada da promjeniti svoju odluku, kao i nadležno ministarstvo koje je izdalo dozvolu za gradnju. Uvjereni smo da investitor neće smjeti rušiti ova stabla koja su najvrijedniji kapital ovog grada. Sve ostalo, nisko rastinje i zeleni pokrivač je nešto što se vrlo lako i brzo može obnoviti. Sa te strane očekujemo da će isnpekcija već sutra obustaviti radove. Jer ovo do sada sve što je urađeno je nelegalno i vjerujem da će se naložiti vraćanje u prethodno stanje i nadoknada štete koja je učinjena ,što bi po zakonu bilo normalno, optimističan je Dakić.



Nakon protestnog skupa u parku, više stotina Banjolučana uputilo se u strogi centar grada. Od Trga Krajine, glavnom ulicom Kralja Petra I Karađorđevića, koja je bila zatvorena za saobraćaj, došli su do Gradske uprave gdje su se zadržali zviždući i vičući: „Lopovi“. Za to vrijeme neko od demonstranata, razbio je prozor na zgradi Grdaske uprave, što pokazuje revolt građana, a može se protumačiti i kao svojevrsno upozorenje gradskim vlastima.
Skup su obezbjeđivali pripadnici banjalučkog Centra javne bezbjednosti koji su zaslužni za maksimalnu bezbjednost i kontrolu skupa koji je protekao bez većih incidenata.

Published in Društvo

Sva prava zadrzana - Istinito.com

Odoh da povratim malo,,,, :sick: Ali,,,strpljenje je kolijevka uspjeha:)



Banjaluka protiv Radišića i njegovih zaštitnika
30 MAJ, 2012 by ADMIN in AFERE with 0 COMMENTS
Gotovo dvije hiljade mladih ljudi u dva dana izrazilo je svoj oštar protest protiv odluke gradskih i entitetskih vlasti da u tajkunu Miletu Radišiću dozvoli izgradnju stambeno-poslovnog objekta u parku pored Medicinske elektronike, u strogom centru grada.

Vlast je u svojoj bahatosti i drskosti očito prevršila sve mjere, što je dovelo do erupcije nezadovoljstva mladih. Umjesto bilo kakvog daljeg komentara svega ovog što se dešava, podsjećamo vas na lik i (ne)djela Mileta Radišića i njegovih zaštitnika iz vlasti, kojima smo se u nekoliko navrata bavili na ovom blogu.

11.10.2011

Epilog afere Medicinska elektronika: potop institucija Republike Srpske

Okružni sud Banjaluka oslobodio je u utorak, 11. oktobra 2011. godine, krivice Mileta Radišića i njegove saradnike u slučaju “Medicinska elektronika”. Sud je donio oslobađajuću presudu za Radišića i ostale u predmetu “Medicinska elektronika” mada je tužilac Specijalnog tužilaštva RS Goran Glamočanin u završnoj riječi ustvrdio da je tokom suđenja u potpunosti dokazana krivica optuženih. Ovakav rasplet događaja i oslobađajuću presudu za Radišića, koji znače definitivan slom pravosuđa RS i BIH, najavili smo još 16. juna na ovom blogu.

Pogledajte video: Kukurikanje iz lonca

04.01.2012

SMS prepiska Aleksandra Džombića i Džerarda Selmana sa tajkunom Miletom Radišićem, optuženim, pa (nepravosnažno) oslobođenim u aferi “Medicinska elektronika”, uz jedan telefonski poziv Dodiku

Nedavno smo objavili zapanjujuće SMS poruke između Aleksandra Džombića, aktuelnog premijera i bivšeg ministra finansija, i Bojana Golića, nekadašnjeg direktora IRB-a, kojesvjedoče da su krediti dodjeljivani na osnovu Džombićevih usmenih naloga, a ne u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. U vladajućim krugovima došlo je do teških sukoba i svađa na relaciji Vlada RS – MUP RS – Specijalno tužilaštvo RS “otkud Vaskoviću SMS-ovi”. Kako bi potakli tu konstruktivnu raspravu unutar režima, danas vam donosimo SMS poruke i dio telefonskih ispisa iz kojih se vidi da je prvooptuženi u aferi “Medicinska elektronika”, tokom istrage protiv njega, intenzivno sarađivao sa Džombićem, potom ministrom pravde Džerardom Selmanom, a da je zvao i tadašnjeg premijera Milorada Dodika. Mile Radišić i Bojan Golić uhapšeni su 23.03. 2010. godine, a 30. juna iste godine Golić je priznao krivično djelo „nesavjesnog rada u službi u vezi sa nezakonitim radnjama koje se odnose na manipulaciju cijenama akcija Medicinske elektronike“. Za to je dobio 4 mjeseca zatvora. Interesantno je da je Golić jedini presuđen u ovom predmetu, a da su svi ostali akteri (nepravosnažno) oslobođeni. SMS poruke koje objavljujemo bile su sastavni dio dokaznog materijala u pomenutom predmetu, ali nikom od nadležnih, očito, nije ni palo na pamet da istraži veze između Dodika, Džombića i Selmana sa jedne, te Radišića sa druge strane.

Istražioci su SMS poruke i ispise telefonskih razgovora skinuli sa Radišićeva dva telefona, a mi ne objavljujemo pune brojeve iz razumljivih razloga. Džombić je u komunikaciji koristio dva aparata, a Selman i Dodik (kako smo dosad utvrdili) po jedan. Takođe, Radišić se dopisivao i sa Rankom Škrbićem.

Radišić Mile


Telefon: SAMSUNG SGH-G810 ( IMEI 357290.01….. 0.1 )


SIM kartica: 89387 05070 9…..9 02993 PIN : 54.. – nezahtjevan


Pretpl.broj : +387 65 000… – Ugovor na ime GRAND TRADE DOO




Radišić Mile




Telefon: NOKIA E52 ( IMEI 355216.03.52…0.8 )


SIM kartica: 89387 05010 ….. 54150 PIN : 81.. – nezahtjevan


Pretpl.broj : +387 65 685… – Ugovor na ime GRAND TRADE DOO


Mil. Dodik
066806…
Ministar Selman
065404…
Min Dzombic 2
065510…
Ministar Dzombic
065464…
Ministar Skrbic
065011…
PREPISKA PO DANIMA




04.03.2010./05.03.2010. Džombić


Iz SMS poruka Radišića sa Džombićem uočljivo je da on od ministra finansija očekuje da mu završi određeni posao. Jasno je i da ga Džombić razvlači, što Radišića čini pomalo nervoznim. Najjasnije je da su ove poruke direktan dokaz o isprepletenosti vlasti i tajkuna i da Vlada RS radi u skladu sa njihovim nalozima.


Radišić
Ministre javi se da znam sta si uradio. Mile
04/03/10 17:17
Džombić
Nisu stavili na dnevni red iz privrede. Obzirom da sjednica nastavlja sutra, trazio sam da sutra dopune dnevni red.
04/03/2010 17:33:46
Džombić
Napravice saglasnost.
04/03/2010 18:13:44
Radišić
Hvala ti sto si se javio tvoj gosodin Zoran Males kaze da si ti morao dati saglasnost na predlog privrede koji su oni vama dostavili da bi ovi iz privrede mogli sutra staviti na dnevni red vlade posto imam informaciju da nisi sutra tu reci sta da radim
04/03/10 19:12
Radišić
Aco molim te, da li si zaboravio dati saglasnost Zoranu Males. Pozdrav. Mile
05/03/10 09:48
09.03.2010.g.-Selman


Radišić od Selmana zahtijeva da mu odgovori šta će biti sa njim u slučaju “Medicinska elektronika”, ali mu ovaj nije uzvratio poruku.




Radišić Selmanu
Izvini, molim te sto smetam, puno mi je vazno da znam na cemu sa, da li je sve u redu. Pozdrav Mile
09/03/2010 10:45:04
09.03.2010.g.-Škrbić


Istovremeno komunicira sa ministrom zdravlja Rankom Škrbićem, kojeg podsjeća na njihov dogovor da će Škrbić “smiriti” doktora Vulića, koji je predvodio štrajkače iz “Medicinske elektronike” protiv Radišića, koji je tada izbacio medicinsko osoblje na ulicu. Učinio je to uz odobrenje tadašnje vlasti.


Radišić Škrbiću
Skrba molim te, nazovi Dr. Vulica po dogovoru jer on je jedini koji koci prelazak radnika u Don zdrvalja. Pozdrav Mile
09/03/2010 10:47:51


14.03-16.03.2010.g.- Selman


Kako su vrijeme, a i istraga odmicali, Radišić je postajao sve nervozniji i, maltene je molio da mu se jave. I javljali su mu se i nalazili se sa njim, a posebno Selman, vrli ministar pravde.
Radišić
Prijatelju molim te javi mi, da znam sta mi je sutra ciniti. Pozdrav Mile
14/03/10 23:10
Selman
Ok.
16/03/2010 21:48:51




Radišić
Prijatelju moze sutra kafa u 8.30 u monaku. Pozdrav Mile
16/03/10 22:48
Selman
Nisam do ponedeljka u BiH.Cujemo se kada dodem.
18/03/2010 21:46:49
Radišić
Prijatelju, molim te javi se. Pijemo li kafu sutra na starom mjestu, istekli su svi rokovi, moramo se viditi. Pozdrav Mile
18/03/10 22:43
22.03.2010.g.-Selman


Dan prije hapšenja, Radišić je bio u velikoj panici. I to tolikoj da je poruke umjesto Selmanu, slao na pogrešne brojeve. Izvinio se, nema šta, pa nastavio da zahtijeva od Selmana da se vide. Tog 22.03. najmanje dva puta su razgovarali putem telefona.




Odlazni pozivi


Poziv Selmanu 065404…
22/03/10 16:11
sms


065400…
Drugar molim te javi se da znam sta mi je ciniti ili da se negdje nadjemo,javi mi odma.Mile
22/03/2010 17:13:49
+38765400…
Greska izvini
22/03/2010 17:15:15
Radišić Selmanu
Drugar javi se da znam sta mi je ciniti ili da se nadjemo negdje,javi da znam.Mile
22/03/2010 17:16:56


Odlazni pozivi


Poziv Selmanu 065404…
22/03/10 20:39
23.03.2010.- Milorad Dodik

Posljednji poziv, pred hapšenje, sa Radišićevog telefona upućen je Miloradu Dodiku u 10 časova i 6 minuta, 23.03.2010. godine.
Odlazni pozivi


Poziv Dodiku
066806…
23/03/10 10:06
O čemu su Dodik i Radišić razgovarali nije nam poznato, ali je činjenica da je Radišić oslobođen i da su u toj pravosudnoj lakrdiji režiseri bili upravo Milorad Dodik i Džerard Selman. Šta na kraju reći sem svaka čast Radišiću – nema baš svako u RS privilegiju da gotovo cijela Vlada RS sa velikim Dodikom na čelu stoji iza njega. A najrjeđi imaju to zadovoljstvo da se pred hapšenje ispričaju sa Velikim Vođom. Čvrsto vjerujem da je Mile Radišić rekao Miloradu Dodiku: “Čuvaj mi Republiku Srpsku, dok se ne vratim sa Tunjica”!
12.10.2011
Epilog afere Medicinska elektronika: potop institucija Republike Srpske

Piše: Siniša Božić, ekonomista

Afera Medicinska elektronika je završena. Okružni sud u Banja Luci je presudio da krivice optuženih nema, iz čega proizilazi da u sticanju akcija ovog privrednog društva kroz proces preuzimanja akcija, nije bilo nezakonitosti. Optuženi su slobodni.

Na ovom slučaju su potpuno zakazale: Komisija za hartije od vrijednosti RS, Investiciono-razvojna banka RS i Specijalno tužilaštvo, praktično, značajni državni (entitetski) regulatorni, razvojni i organi sudstva.

Pogledajmo šta se zapravo dešavalo.

12.6.2009. godine, fizičko lice Mile Radišić obavještava javnost o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje akcija privrednog društva Medicinske elektronike ad Banja Luka. Preuzimanje akcija je jedan od načina sticanja udjela u kapitalu akcionarskih društava, regulisano je Zakonom o preuzimanju, a može biti obavezno, i dobrovoljno (što je ovdje slučaj). Ovdje treba istaći da preuzimanje može da bude i jedan od vidova privatizacije, u slučaju da prihvatilac ponude bude vlasnik/titular državnog kapitala (Akcijski fond), što je ovdje slučaj.

14.07.2009. godine, Komisija za HOV RS odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje akcija Medicinske elektronike od strane Mile Radišića.

08.08.2011

Kad zec postane hijena

Piše: Slobodan Vasković
Vladajući režim neće savladati neka od suprotstavljenih im političkih opcija, niti „viša sila“, već će ih slomiti kriminal i korupcija, koji su obrazac ponašanja svih poluga vlasti, bez obzira da li se radi o entitetskom ili opštinskom nivou. Od ovakvog djelovanja nisu imuni ni „delegati“ vladajuće nomenklature u državnim institucijama, a činjenica je da svako ko je u mogućnosti grabi i otima, „kao da mu je posljednje“.
Grabež je opšteprihvaćeni način djelovanja i razmišljanja i više ne postoje situacije da običan svijet može završiti i najjednostavniji posao u opštinskim ili entitetskim institucijama, ukoliko „ne potkuje“ nekog od nadležnih. Što su inokosni veći kriminalci i hohštapleri, to su uvaženiji u „društvu“ i bliži izvorištu ovakvog djelovanja, koje je smješteno u Palati predsjednika.
Međutim, vrag je davno odnio šalu i korupcija i kriminal su iz statusa „brzog hodanja“, prešli na galopirajući nivo, brišući pred sobom i posljednje tragove zakonitog djelovanja. Jednostavnije rečeno, u Republici Srpskoj na djelu je kriminalna anarhija, a nosioci institucija ponašaju se poput razbojnika, otvoreno otimajući i ne libeći se ni od ucjena. Falsifikati su postali već tradicija, pa niko razuman već godinama ne uzima zdravo za gotovo, ono što vlast emituje i saopštava o finansijskom, fizičkom i mentalnom stanju nacije.
Koliko duboke korijene je uhvatio kriminal, svjedoče i, gotovo nevjerovatni, ali istiniti, „projekti“, na kojima se država/entitet oštećuje za milione maraka, a pojedinci besramno bogate. Najdrastičniji primjeri takvog djelovanja, posljednjih mjeseci relizovani su i realizuju se u upravi Grada Banjaluka, a budžet će biti oštećen, prema do sada raspoloživim podacima, za najmanje tri miliona maraka. Kriminalci iz Gradske uprave, koji već godinama nemilosrdno pljačkaju stanovnike Banjaluke, osmislili su zaista genijalan plan – uništavanje dokumentacije o vlasništvu nad zemljištem, odnosno dokumentacije koja potvrđuje da je određeno zemljište plaćeno prije 30 – 40 godina. Naravno, riječ je o najatraktivnijim parcelama koje se nalaze u „erogenim“ zonama grada.
Nakon što se dokumentacija uništi, poziva se prethodni vlasnik tog zemljišta i slijedi ponuda: tuži Grad za naknadu, a dobijene pare dijelimo. Slijedi tužba, presuda u korist „oštećenog lica“, ekspresna isplata i podjela novca; svi su na dobitku, samo je Grad na gubitku. Do sada je na ovaj način „obrađeno“ nekoliko izvanredno vrijednih parcela, (jedna od njih nalazi se kod „Zelenog mosta“ i za nju je isplaćeno 350 hiljada KM, a druga je usred Gospodske ulice, i za nju bi trebalo biti plaćeno dva miliona maraka). Prethodnoi vlasnici ovog zemljišta svojevremeno su isplaćeni od bivše države, ali upravo ta dokumentacija je uništena/skrivena/falsifikovana, pa im je otvorena mogućnost da tuže i ponovo naplate već naplaćeno.
Interesantno je da u ovu aferu nije involviran gradonačelnik Dragoljub Davidović, ali je još interesantnije da o svemu ćuti kao zaliven, premda je upoznat sa svim detaljima. Glavno kreator „zemljišne reforme“ u Banjaluci je njegova savjetnica Milanka Zec Višnjić, koja i Davidovića, ali i mnoge druge ovdašnje milionere „drži u šaci“, jer su preko nje odradili stotine nezakonitih poslova u kojima su zaradili stotine miliona. I to svi redom: od Slobodana Stankovića, preko Ljube Ćubića, pa do Mileta Radišića. Gospođa Zec bila je i ostala poslovna hijena. Stalno gladna.
Milanka Zec Višnjić saslušavana je u Specijalnom tužilaštvu RS kao osumnjičena u istrazi o nezakonitoj dodjeli cca 50 dunuma gradskog građevinskog zemljišta Miletu Radišiću i njegovoj firmi „Grand trade“, ali se sve vrijeme branila ćutanjem. Izvan tužilaštva nije ćutala, već je poručila i Miloradu Dodiku i Dragoljubu Davidoviću da će i oni pasti, ako padne ona. Nije pala, a priča o „Grand trade“ nestala je iz javnosti, s tim što je Gradska uprava to zemljište Radišiću oduzela, ali će mu ga vratiti „čim se stvari potpuno smire“. Pokazalo se da je ćutanje Milanke Zec Višnjić zaista zlato, jer se zlatom plaća.
Višnjićeva je milioner, a „uštedila“ je od savjetničke plate i privremeno-povremenih poslova izvan radnog vremena. Tako je godinama bila honorisana od GP „Krajine“, a poznata je po tome što „na ruke“ uzima sve od 50 hiljada KM, preko luksuznih automobila, pa do stanova i poslovnih prostora za „savjete građevinskim tajkunima“. I što je bez nje, faktički, nemoguće završiti bilo kakav posao u Gradskoj upravi, a tiče se zemljišta ili građevinskih poslova. Ko se suprotstavi, slijede opstrukcije, pa i tužbe, što svi izbjegavaju, kako ne bi gubili pare u iscrpljujućim procesima. Jednostavnije je podmiriti gđu Višnjić Zec.
Ne dešavaju se ovakve stvari samo u Banjaluci, već u svim većim opštinama u kojima je zemljište na visokoj cijeni: i u Bijeljini i u Istočnom Novom Sarajevu, i u Trebinju… Anarhija je potpuna, a raznorazni Višnjići i Zečevi i definitivno će doći glave ovom režimu, jer ih on ne može više kontrolisati. A takvih je sada već jako mnogo i svakim danom ih je sve više i više.

Supruga pevača Davorina Popovića i njena prijateljica otrovale se ugljenmonoksidom
Blic | Dnevni avaz

Dve žene otrovale su se juče oko 17.50 sati usled curenja gasa u stanu u Ulici Mis Irbina u Sarajevu, potvrdio je MUP Kantona Sarajevo.
Bolnica "Koševo" (FOTO: Klix.ba)

Kako nezvanično saznaje "Dnevni Avaz", jedna od otrovanih žena je Sanja Popović (50), supruga pokojnog pevača Davorina Popović, a druga je njena prijateljica Ferida Mujkanović (46).



"Avaz" navodi da je Mujkanović zadobila povredu glave, verovatno nakon pada usled gubitka svesti.



U bolnici Koševo potvrđeno je da su dve pacijentkinje dovezene u ovu ustanovu u 17.45 časova zbog trovanja gasom, te da je njihovo zdravstveno stanje stabilno.



- Pacijentkinje su dovezene zbog trovanja ugljenmonoksidom, s tim da je F.M. imala i povredu glave. Data im je terapija kiseonikom, obe su osećaju dobro, stabilne su i nisu životno ugrožene. Nakon terapije biće puštene na kućno lečenje - izjavila je za "Avaz" Selma Mulić, portparolka bolnice.



Kako prenosi ovaj sarajevski list, uzrok trovanja ugljenmonoksidom je najverovatnije neispravan plinski bojler u stanu ili neispravan dimnjak.

Uviđaj je u toku, a na mesto događaja izašle su policijska i ekipa "Sarajevogasa".

Rušili spomenik caru Dušanu

Autor: SRNA

Grupa od dvadesetak vandala pokušala je noćas da sruši spomenik caru Dušanu u centru Skoplja, koji su uspjeli znatno da oštete.


Oštećen je deo mermerne ploče na kojoj stoji spomenik, a statua cara Dušana ostala je bez žezla i krsta u rukama.

Mediji prenose da su u rušenju spomenika učestvovali i predstavnici najveće političke formacije makedonskih Albanaca u Sobranju – Demokratske unije za integraciju /DUI/.

Putem društvenih mreža danas su najavljeni protesti protiv novopostavljenog spomenika caru Dušanu.

Postavljanje spomenika na "Mostu civilizacija", ispred zgrade Ustavnog suda u centru Skoplja, početkom sedmice izazvao je burna reagovanja u Makedoniji.

Unija intelektualaca Albanaca u Makedoniji postavljanje spomenika caru Dušanu ocenila je kao uvredu, ne samo za Albance, već i za Makedonce i makedonsku državu.

U ovom udruženju kažu da makedonski narod "i danas muče posledice vladanja cara Dušana" i da postavljanje spomenika predstavlja "posebnu uvredu i provokaciju za Makedonce koji ga u svom sjećanju pamte kao jedinog vladara koji je nasilno slovenizovao Albance i preobratio katolike Albance u pravoslavne".

Protiv podizanja spomenika reagovala je i nevladina organizacija Albanaca "Probudi se" koja je saopštila da "podizanje spomenika srpskom okupatoru govori o krizi identiteta ili o srbofiliji onih koji su ga tu stavili. "Dušan je okupator zapadnog Balkana koji nema šta da traži u Skoplju", poručili su iz ove nevladine organizacije.

Srpska zajednica u Makedoniji reagovala je na ovakva saopštenja, ali i na izjavu Gordana Georgieva, poslanika opozicionog SDSM-a, koji je rekao da je "postavljanje spomenika caru Dušanu u Skoplju politička sramota" jer je "car Dušan bio porobljivač".

Dodatnu zbrku izazvalo je i nagađanje ko je naručio izgradnju spomenika. Makedonsko Ministarstvo kulture ogradilo se od podizanju spomenika, a to isto učinila je i skopska gradska opština Centar na čijoj se teritoriji nalazi. Gradonačelnik Skoplja Koce Trajanovski rekao je da postavljanje nije u nadležnosti grada.

Jedan od najvećih srpskih vladara car Dušan krunisan je u Skoplju 1346. godine.




Dokle li ce ovo ludilo na nasim prostorima da traje   i do kada ce za sve sto im se desava krivci biti i oni od pre 600 godina..