RADE SERBEDZIJA

Rođen je u mjestu Bunić kod Korenice u Hrvatskoj, 27. juli 1946. godine, Rade Šerbedžija je suprug Lenke Udovički, s kojom ima kćeri Ninu, Milicu Almu, Vanju i Luciju te sina Danila.

Diplomirao 1969. na Akademiji za pozorište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom kazalištu "Gavella". Nakon toga naizmjenično radi kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK Zagreb, te ponovno u "Gavelli". Nadaren, iznimne glumačke tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klasičnog (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (triput nagrađen na Sterijinom pozorju, Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujšin", Nagrada "Orlando" na Dubrovačkim ljetnim igrama). Na filmu debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967) K. Papića, dok prvu glavnu - mladića na životnoj prekretnici - tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968) B.Ivande.

Otada sve češće nastupa u glavnim ulogama dobivajući popularnost i ulazeći u krug najrespektiranijih jugoslavenskih glumaca - u filmovima raspona od ratnih drama do savremene tematike. Tako su početkom 70-ih godina zapažene njegove uloge komunističkog aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970) Ž. Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) Krste Papića. U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugoslavensku suvremenost: kao kompozitor kod kojeg prevladava karijerizam (što potvrđuje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) Rajka Grlića (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979) Fadila Hadžića.

Najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju je vjerovatno bila 1986. kada sa dvije uloge u filmovima dobivaju titulu najuspješnijih na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u "Večernjim zvonima" Lordana Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u "Snu o ruži" Ž. Tadića (Velika povelja u Nišu). Velikog radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: u tv-serijama "U registraturi", Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz Tito). Godine 1982. dobio je godišnju nagradu australske televizije Sammy za glavnu ulogu u australskoj televizijskoj ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja D. Jovanovića. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za pozorište, film i televiziju u Zagrebu te kao izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Godine 1992. odlazi u svijet gdje se također probio kako sjajan glumac. Unatoč tome što je već glumio u 80-ak filmova distribuiranih uglavnom na području bivše Jugoslavije, proboj u svjetske vode zadobio je filmom "Hanna's War" (1988) te filmom "Before the Rain" (1994) Milče Mančevskog. Godine 1996, Šerbedžija je igrao oca izbjeglice u filmu "Belma" te novozelandskog imigranta u filmu "Broken English". Potom su uslijedile uloge u vodećim hollywoodskim filmskim ostvarenjima u filmovima "Space Cowboys", "Mission: Impossible 2", "Mighty Joe Young", "Snatch" itd.

Rade je poznat i po čitanju poezije te pozorišnim predstavama. Pokrenuo je i novi teatar "Ullysses" u Puli koji je premijeru doživio s predstavom "Kralj Lear" na Brijunima pod režiserskom palicom njegove supruge Lenke.

Radi s mnogim velikim imenima, a s nekima od njih kao što je Vanessa Redgrave, Phillip Noyce ili Tom Cruise. Radio je i sa slavnim Stanleyom Kubrickom te Clintom Eastwoodom no Rade je ostao dosljedan sebi izjavama kako su "dobri su režiseri jednako dobri svugdje na svijetu, a glumci se prepoznaju već pri prvom pogledu" sjećajući se glumaca s naših prostora kao što su Inge Apelt ili Miodrag Krivokapić. Uz porodicu Šovagović, Šerbedžija sa svojom djecom iz prvog braka, Danilom koji studira film u Americi i Lucijom, dobitnicom Zlatne arene za ulogu u filmu "Polagana predaja", na dobrom putu ostvariti još jednu jaku "porodičnu manufakturu" na ovim prostorima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U filmu '' Praški duet '', Rade Šerbedžija glumi poznatog pisca. I na jednoj književnoj večeri, obožavateljka ga pita kako da postane pisac?! On je odgovorio ovako: '' Pišite svaki dan, čak i onda kada vam je to mrsko! Posebno onda kada vam je to mrsko! ''

Lucija
Ispričaću ti jednu priču, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploča snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kćer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje pleše pod mojim nogama
šta da se kaže – Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu živi jos ujed anđela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojčice nude ljubav po trgovima
i žuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
šapćem u vetar što pustoši Zagreb i Beograd
podjednako
ti nemogući noćni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrošenih hotela što se zavlače u kožu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dođi generacijo moja...
ljubavnice
još imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pričao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kažu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojačkih
žale mornare i ispijaju rum za Brela
obično neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispraćaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u očima i obećanjima
nikada, nikada više Maruška
ili kako se već zovu te čudne Niderlanđanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda – dođi generacijo moja
dođi da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines – govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama što kao crne ptice sleću
na našu kožu, na naše ruke, na naše oči
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je još videti Amsterdam
Maruškin i Brelov Amsterdam
pa neka bude što biti mora!

Rade Šerbedžija

NE BUDIM TE TEK TAKO.....

Jutros je ulicama našega grada prolazila kočija bijela
i bijela mećava vije...
mutan dan.
Do utajene sobe naše stare ljubavi
trpim svoje, i tuđe... što me bije
i mrzlo mi je u srcu;
ne treba rakije - ne grije.

Za tebe, ljubavi, govorim ove riječi
Za tebe, koju nosim u mozgu ko užarenu kuglu djetinjstva,
ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu,
miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog sebe.

Predlažem da saberemo naše siromaštvo u dodir koji liječi naša srca
u koja je rđa pala s bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći,
ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna.
Oguli naranču,
operi lice.
Otvori se, utjeho.
Zagrli me jako i probudi se, dragana,
ne budim te tek tako.

Za tebe, ljubavi, govorim ovu pjesmu.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu.
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme
i prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog Preverta.
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova i u prkos njima.
Ne budim te tek tako...

Otvori oči, ljubavi i pogledaj kroz prozor,
vani su zasijane gorčine,
tumaraju pomrčine i studen
i bijela mećava u gradu vije...
mutan dan.
A i srce je počelo šumjeti...
Divljak! - Ovdje je kvar.
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima - dobro nam je.
Gledaj, nemoj da ti tražim oči.
Primakni se bliže, još bliže...
Zagrli me ljubavi,
zagrli me jako.
I probudi se već jednom,
ne budim te tek tako.

Rade Šerbedžija

SLETJETI U DUBROVNIK

Sletjeti u Dubrovnik
u avgustu
kad rascvjetane bogunvile
opijaju ko najbolji kokain
sletjeti u 6 popodne
kada sunce blago polegne zemlji
i kada stari grad isijava umornu toplinu
kao ljubavnik nakon ljubavi
sletjeti u Dubrovnik
nakon svega
nakon svih ovih godina što su nas dvaput ostarile
doći kao talac nekdanje ljubavi
svjedok nijemog praštanja
i ruku duboko zakopanih u džepove
hrabro podnositi ravnodušnost grada
koji nema vremena za nijanse
biti iznova dio ulice
koja se otkriva suncu
i kao široka rijeka ukapa u srce grada
da ga ponovo oživi
buditi sjećanja
i nježno prelaziti pogledom po starim zidinama
čuvaju li toplinu tvojih dodira
sletjeti u Dubrovnik
makar u mislima
makar na tren
biti ponovo s vama
prijatelji moji
koji negdje na Stradunu
tajno ispijate
duplu lozu za mene

Rade Šerbedžija

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cetiri knjige: „Promenljivi“, „Crveno-crno“, „Prijatelj ga kaže više ne poznaje“, „On neko drugi“.

Prijatelj ga kaže više ne poznaje - Rade Šerbedžija

A jurili smo ženske nekada zajedno
i obijali kavane
nedjeljom sve do podne spavali
oblak ti ne jebem
u istom gradu rođeni u istu školu išli
zna baraba sve o meni i ja o njemu
zna što me boli i gdje sam naročito osjetljiv
na kiti sam mu pokazao veliku bradavicu
kažem
samo on to od muških zna
I sad me kao ne pozna…
Bitanga jedna obična
pizda mu materina
prije deset godina na ramenu mi ko djete plakao
kad ga je žena ostavila
� to ga ne pustih onda da se ko čovjek ubije
nikad ne bih barem saznao
kakva je kučka bio
moj prijatelj
za koga sam nekad mislio
malo je i život za njega da se da
a sad me kao ne pozna…
Ma briga me za politiku
ovaj rat je obična svinjarija
al on i ja bili smo ko brata dva
znam da je bio zarobljen
kažu da su mu i u usta pišali
u redu svi smo znali
što čine tamo oni vandali
ta svuda na svijetu ima govana
Al mi smo bili majku mu
najbolja druga dva
a sad me kao ne pozna…
Kad mu je majka umrla
ej čovječe
ko da je moja presvisla
Pili smo do besvjesti
tri noći i tri dana
znao je lupež napamet Jesenjina
sina mi jedinog krstio
iako je druge vjere bio
Ma ko je o tome onda mislio
svi smo bili dio raje
a sad me kao ne poznaje
Govori tako
pa onda najednom zašuti
Gleda kroz prozor i dugo šuti
Zatim uzdahne duboko
prođe rukom kroz kosu
čini se da bi rekao nešto
nešto i o sebi
Odmahne samo rukom
upali novu cigaretu
i otpuhne u oblaku dima:
a sad me kao ne pozna…

-London, 1993.-

GA­VRAN

Po­đoh da se ubi­jem
re­vol­ver je do­bro na­pu­njen.
Od Be­o­gra­da na­o­va­mo
sje­ver me ši­ba
do­bro je, do­bro je.
Po­đoh da se ubi­jem
toč­no u pod­ne.
Iz­a­bi­rem
vri­je­me pro­stor i mje­sto
go­vo­ri­li su:
„Taj se ubi­ja če­sto...“
Re­vol­ver je do­bro na­pu­njen
moj auto sta­je
toč­no u pod­ne
kad mi je sun­ce nad gla­vom
pla­vom
Za­sta­jem
nad po­ljem cr­nim
i rav­nim
10 km do Su­bo­ti­ce.
Iz­a­bi­rem baš te rav­ni­ce
i gu­tam ze­mlju
cr­nu cr­vlji­vu
pše­ni­cu i še­ćer­nu re­pu.
Po­đoh da se ubi­jem
toč­no u pod­ne
ta­mo gdje na na­puš­te­no po­lje
cr­ne pti­ce
sli­je­ću da opo­mi­nju
ko ga­vra­ni iz ne­ke
dav­ne pje­sme
ko ga­vra­ni iz ne­ke
dav­ne pje­sme

Filipa Kljajica 32

Rade Serbedzija

Noć je u mojoj sobi
Mrak nam topi vrijeme
Modra sjeta pada mi na oči
Omamljen tobom pišem zadnji stih
Na ovoj ploči.

Nemir je moja sudbina
Ovo vrijeme usporava sate
Dodirujem ti zaspale oči
Čuvam tvoj san
Ti si zadnji stih na mojoj ploči

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

Polako odlazi noć
Tramvaj zvani čežnja
Noćni radio svira nešto lagano
Tiha gitara opet me nosi
Tebi u san....

Možda sanjaš nešto posebno
Neki film u kom smo zajedno
Sjetna, zastrašena djeca
Čuvari snova što još ne žele da se probude

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

ZABORAVI

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećes prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži...
i zaboravi.

Zaboravi
dane koje smo nekada zajedno...,
I noći zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš
i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada,
nikada,
nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi...

Ulicu divljih kestenova
s početka Tuškanca....

I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali...
Imali...
Zato... Zaboravi.

Čemu sjećanja ...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je već dragana,
hoću da kažem, zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca

I znam da nije lako,
I znam da možda i boli...
ali pokušaj,
Molim te,
pokušaj.
Zaboravi...

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
kao da me srećeš prvi put;
"Hej, nismo li se mi već negdje vidjeli?"
Kaži...
i zaboravi...

Već duže vrijeme neki čovjek u meni odbrojava moje korake. Jedan, dva, tri, četiri... I tako po čitave dane.

Pustim ga da to čini, hoću da kažem, ne mogu zaustaviti kada nešto naumi. On unaprijed zna što ću ga pitati, a ja se uvijek iznenadim njegovim odgovorom. Sve u svemu, navikao sam se već na njega. Posljednjih godina neprestano je sa mnom. Ponekad mi se učini da je živio u meni od najranijeg djetinjstva, tj. od kada se pamtim. Kako bi inače znao neke najintimnije stvari koje nikome nisam povjerio? Često zaželim da izađe iz mene, da sjednemo za stol i ljudski popričamo o svemu. On se tada zavuče u najdublji dio mene, postaje malen i gotovo nevidljiv i odnekud iz daleka odgovara. Neće da govori o sadašnjosti i uopće, pravi se kao da ne hodamo ulicama Londona i kao da ne postoji ova nova stvarnost oko nas sa svim svojim posebnostima. On bi samo da priča o prošlosti. Naročito o stvarima koje bih ja što prije da zaboravim. Kaže (gotovo podsmjehujući se): Sve tvoje je u tebi. Treba ti samo pomoći da pravilno rasporediš uspomene.

Ponekad mi uspijeva da se pretvaram kao da me njegova priča naročito zanima. On tada, sebe ljubiv kakav već jest, raspriča se i postane velik tako da zauzme potpuni oblik mene. Ja se tada samo umnožim, brzo i spretno sakrijem iza ugla, a on produži nekom od ulica Londona. Sjednem napokon sam u bar, naručim pivo i ne razmišljam ama baš ni o čemu. Tih nekoliko dana dok sam sâm družim se samo sa Englezima i govorim naravno engleski. On za to vrijeme kruži ulicama Londona i prati naše izbjeglice da bi pronašao put do mene. Obično uđe s lijeve strane, namrgođen i uvrijeđen, gleda na drugu stranu ulice. Neko vrijeme tako šutimo i samo hodamo. On zna sve što bih ga ja mogao pitati, a ja ne znam što će mi odgovoriti. Zatim, nakon nekog vremena, počinje ponovo da mi broji korake. Jedan, dva, tri, četiri...I tako po čitave dane.

OPOMENA

Ako se uspraviš
pazi
nebo je visoko
a na geografskoj karti ima samo jedno središte
pa lijevo i desno i naprijed i nazad i gore i dolje
po volji ti
žuti krezubi pas
otkinute noge lutaš
njušiš
u sumrak svijetla velikog grada štite samoubojice
ispustiš li ovu priliku
druga se ne pruža
zato pazi
dovoljno si dugo hodao
i lijevo i desno i naprijed i nazad i gore i dolje
pa valjda znaš
ruže u nekoj tuđoj vazi žive svojim životom
a stranac mora znati zaboraviti put kojim je došao
da bi se nikad vratio
tamo
otkud nije ni otišao
zato pazi

Beograd 1990


DA SAMO NIJE ONOGA

Kako bih branio grad svog djetinjstva
grad širokih ulica i malih kuća
kad snijeg ga pokrije izgleda ko kič s razglednice
kako bih ga svim srcem branio
rijekom koja ne teče
s puškom u zubima do zadnje brane nizvodno
gdje kažu bombe najčešće padaju
kako bih branio grad svog djetinjstva
samo da nije onoga...

kako bih zubima trgao koru debelih hrastova
umatao u nju djecu promrzlu
ko svilena buba pleo nježne košuljice
hranio ih divljim plodom starih dudova
i kad ništa više ne bih mogao
kako bih legao ispred svoje gimnazije
i pustio da baš preko mene pređu prvi tenkovi
kako bih branio grad svog djetinjstva
samo da nije onoga...

Ljubljana 1992.


NIJE LOŠE A TI

Kako si Borislave
stani
ne moraš odmah
razmisli
poravnaj šal
pa rukom u džep
i iz džepa
nekoliko takvih običnih pokreta
reći će ti što da odgovoriš
Na primjer:
što te briga barabo
ne diraj u moje cvijeće
koje zalijevam
zatim se okreni u mjestu
tako da zaškripe potpetice
zaboga
uvježbali smo to godinama
kako bi im inače zaboravljali lica
Kako si Borislave
ima li što novo
u ovih nekoliko sati
koje smo svaki u sebi požderali
Jesi li napisao pjesmu
o čemu
i zašto napokon
Hajde okreni se već jednom
na peti
prije nego te upitam
nešto bitnije
zašto nemam volje
ove večeri
Popili smo svoje vino
i dovoljno dugo šutali
braća u svojoj nijemosti
Kako si Borislave
eto pitam te ponovo
dok ja sad sežem rukom u džep
pa iz džepa
i nestrpljivo čekam da kažeš
„Nije loše a ti?“
pa da se okrenemo onako na peti
da zaškripe cipele
i da im zajedno zaboravimo lica.

Zagreb 1989

A LIŠĆE OLUJI

Teško je dijelit pjesmu i pjevače:
suza pripada oku koje plače,

bol pripada usni, rijeka moru nekom,
i lišće oluji. Ona je daleko.

Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
i prazna je ruka, ako nije njena.

Nož pripada rani, uze svome vratu,
raširene ruke - kazaljke na satu.

Izgubljena ptica,
pripada li jatu?

DAN KADA JE RICHARD III...

Kad se ubio
pričaju
na stolu je gorela zadnja cigareta
i soba je bila ispunjena dimom baruta
devetmilimetarskog kolta
kojim je inače iza portala dočaravao Norfolkove topove
zadnje urlike prije Richardove smrti
kad se ubio
pričaju
da pismo nije ostavio
i ni sa kim se nije oprostio
samo je
tako pričaju
tog jutra sve radnike u kazališnom bifeu
zadnjim pićem počastio
i sa smiješkom u podrume teatra otišao
u maloj sobi
pretrpanoj umjetnim ružama i oružjem
gdje je većinu dana provodio
što je zadnje pomislio kad se ubio
pričaju da je tog jutra
svu rekvizitu za večernju predstavu na mjesta složio
i sitne dugove uredno platio
i još se
tako pričaju
u bojni oklop Richarda III obukao
i krunu na glavu stavio
sva zrcala prema sebi okrenuo
i u lijevu sljepoočnicu pucao
kad se ubio
tog jutra ožujskog
pivo posljednje ispio
konzervu sardine i malo jegera
na stolu ostavio
kišu na zamagljenim prozorima
nije opazio
i nije se ničem radovao
kad se ubio
uvijek je šutio
malo s kim govorio
godinama nepokretnu ženu njegovao
s nikakvom plaćom kraj s krajem vezivao
u podrumu teatra život živio
i nikog ni za što nije krivio
na sastanke nije hodio
ni jednog saveza pobornik nije bio
i nikog ništa nije molio
kad se ubio
samo je
tako pričaju
jednog jutra
glavu
topovskom salvom
Richarda III
Raznio

DO POSLEDNJEG DAHA

Bio je nekako sav nakrivo,
tako i hodao, tako i školu učio,
i baš se nekako mučio da dokaže,
da ima i važnijih stvari na Svijetu,
na primjer, u pubertetu,
kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
Kasim je gledao Belmondove filmove,
i u Slavonija hotelu,
u nekom starom očevom odjelu,
naručivao času bijelog, hladnog, mlijeka.

Vucibatina neka, htjela me tući,
znaš ono, da ti kažem,
eh, ja sam oduvjek bio neki nežni poeta,
a Kasim bi, onako iz zaleta,
pomeo dvojicu, trojicu,
a zatim, poravnao kravatu i
rekao najmirnijim glasom na svijetu:
Šta je, šta si se usro od straha,
pet je do osam,
uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

Proleće u našem gradu je bilo,
kako se kaže, puno sperme.
Znali smo kolektivno drkati,
onako majusni, brkati,
zavaljeni u šanac ispred protine kuće.
Oko nas zbunje i neko trulo pruće,
a Kasim, oca mu mangupskog,
odjednom odnekud izroni iz mraka,
i u par koraka, znaš ono, stvori se nad nama,
on, i s njim, prava dama.

Znali smo je iz komšiluka;
Ajde, kaže, da vidim ko će dalje,
dajem samo za pare,
a njemu, onako, zbog nečeg u zraku,
može taj svaku, ako bi htio.

A Kasim bi se, znaš ono,
samo nasmijao i rekao:
Ajde ne diraj mi kurveštino drugare,
može te povaliti baraba svaka...
uh, pet je do osam,
odoh ja da gledam
"Do poslednjeg daha"!

Ljeto u Slavoniji u mozak zapeče,
ne vidi se ništa od prašine...

Kasime, kaže, tako smo se, znaš,
zvali nas dva,
po nekom detektivu iz X-romana,
pa nećes valjda i ti, ko ovi vodozemci,
da ladiš muda u barutanu,
ajde sa mnom u staru pilanu,
da vadimo gliste iz piljevine.

Sjedi tako na starom biciklu
i otpuhuje kolutove dima,
al' zaistinski, ne ko ova druga raja,
on ga povuče,
Boga mi, iz jaja.

I sjednem tako na štangu, ispred njega,
bos, u kratkim hlačicama,
a on sav obučen u crno,
i cipele crne na bosu nogu.
Vozio je polako,
nek vidi, kaže, svako, da smo drugari,
još samo nam Belmondo fali,
da skupa vadimo gliste na pilani.

Bila je, znaš, u našem gradu
i jedna mala s pjegama,
mi smo, kao, bili u nekoj šemi
ma, ajde vraga šemi,
znaš ono, bili smo do grla,
jedno u drugo, zaljubljeni.

Ime joj ne smem odati, ajde,
znaš kako je sad...
Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
e, i znaš ono, ma dobro,
znaš šta ti hoću reći, jel' da?
Al znaš šta je, svake zime Kasim joj
nove rukavice donese,
i kaže joj ovako, šeretski se nasmije,
znaš ono, kako on, j....., i kaže:
Mala... hajde, čuvaj se...
i ne izlazi suviše na zimu...
možda ćes jednom igrati na filmu!

Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
i ja sam danas kao, neki esteta.
Znaš ono,
filmom se bavim i ponekad pjesme pišem, al
majku mu,
nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
i te moje blage ravnice,
gdje smo Kasim i ja,
od jutra do mraka,
živjeli život do poslednjeg daha.

A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
Kazu... Kasima nema više...
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
Na kojoj je strani bio, pitam ja?
Ma nije...kažu...taj puške nosio...
nekog je klinca na biciklu vozio...
nekog bosonogog dečaka....
kad ga je metak pogodio...
sunce ti kalajisano... kažu...
ko kaskader na filmu
je kroz zrak proletio
i na onu prašnjavu cestu pao...
zatim se malo pridigao... i
onom decaku,
na francuskom nesto šaputao.

I jos je kazu... zadnjim snagama...
nekako naročito poravnao...
a onda... lagano...
palcem desne ruke...
preko donje usne presao...
Do poslednjeg daha, mon amee,
do poslednjeg daha.

RASTANAK

Još noćas draga budi tu kraj mene ti,
U našoj sobi, sjećanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
Nježnost stara govori,
To traže luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga Don Kihot živi u meni,
Još samo noćas.
Zablude smješne i ovaj vjetar pijani,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga tuga tužno miriše,
Još samo noćas.
Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noć je padala kiša i
Drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je čekao pred vratima i
Telefon je počeo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Još noćas draga ja gledam svijetla ovog grada,
Još noćas draga, putujemo mrak i ja,
Samo jos noćas,
Mrak i ja.

SICILIJANSKA

Na kojoj si slici ti?
Na kojoj si slici ti?
Legitimacija,
Dva pasoša,
Ne može to tako, Boga ti!
Na kojoj si slici ti?

Na kojoj sam slici ja?
Na kojoj sam slici ja?
Legitimacija,
Dva pasoša,
Ne može to tako, Boga mi!
Na kojoj sam slici ja?

Hajd' da se djelimo;
na Sjever i Jug,
Da malo pucamo,
Da malo pucamo,
Ti budi Gari Kuper,
A ja, Keri Grant,
Da malo pucamo, da malo pucamo!
Da malo pucamo, da malo pucamo!

Na kojoj si slici ti?
Na kojoj si slici ti?
Legitimacija,
Dva pasoša,
Ne može to tako, Boga ti!
Na kojoj si slici ti?

Hajd' da se djelimo;
na Sjever i Jug,
Da malo pucamo,
Da malo pucamo,
Ti budi Gari Kuper,
A ja, Keri Grant,
Da malo pucamo, da malo pucamo!
Da malo pucamo, da malo pucamo!

Amerikanski filmovi,
Ko će vam uhvatit kraja!
A mi ovdježivimo
Istočno od Raja!

Amerikanski filmovi,
Ej Merlin Monro!
Hičkok će presuditi,
tko je, ovdje, tko!!!

SLIKA

Na zidu slika: stol, igračke,
nekoliko jabuka
i prazan tanjur.

Jabuke se kotrljaju,
padaju u vrt,
uspinju se na stablo
i ponovo rastu.

Prozor je otvoren,
noć kao kiša
kaplje u prazan tanjur.

Za stolom sjedi dijete,
promatra me
i skriva ruke
iza jastuka.

Plaši se,
ne prepoznaje me,
mislim da me ne voli.

Jedno je oko plavo,
drugo sivo.

- Što si učinio od mog života?
reče dijete, a usta mu zatvorena.
- Ne znam, odgovorih, oprosti,
ne sjećam se,
zaboravio sam.
Mislio sam da je to moj život.

VINKOVCI

Oh kako smo se voljeli,
One davne jeseni...
Na obalama Bosuta,
Staza lišćem posuta,
Lišćem starih hrastova.

U malom gradu, ja i ti,
Znali su nas ljudi svi,
Imali smo crkve dvje,
Zlatnim lišćem posute,
Lišćem starih hrastova.

Milovo sam garave i plave.
Mnogo cura za života svoga,
Al' ko tebe, ... još ni jednu, tako,
Curo draga, ... iz sokaka moga.

U malom gradu sad je rat,
Srušili su stari sat,
Srušene su crkvje dvje,
Zlatnim lišćem posute,
Lišćem starih hrastova.

U gradu našeg detinjstva,
Na obalama Bosuta,
Suzama je posuta,
I sad se više ne vidi,
Staza naše ljubavi.

Milovo sam garave i plave.
Mnogo cura za života svoga,
Al' ko tebe, ... još ni jednu, tako,
Curo draga, ... iz sokaka moga.

SLOVENSKA

Piše mi majka iz Beograda,
Brine se, kako mi je,

Oni su kaže u redu,
Pitaju kako sam ja?

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Pišu mi djeca iz Zagreba,
Brinem se kako im je,

Oni su kaže u redu,
Pitaju, kako sam ja.

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Ponekad popijem piće s predsjednikom Republike,
Pita, kako mi je,
Ne brini, kažem, sve je u redu,
Igram svoju predstavu.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Stanujem u Ljubljani,
Ekskluzivan kraj,
Industriska zona, Fuzine,
Sretnem neke zemljake,
Pitam ih, kako je?

Ne brini majstore, gura se,
Djeca idu u škole,
Polako uče slovenski,
Polako uče slovenski.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Po čaši učim se slovensko.

Kaj ti je deklica,
Za kaj si žalosna?
Kaj mi je, nič mi ni,
Srce me boli.

TIJELO ŽENE

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

KRIK


Kao najljepši zalazak sunca nad uvalama otoka Brača
eto
još samo nekoliko trenutaka
I bljeskat će u večernjoj polutami
brodice poredane u marini Bola
Palim poslednju cigaretu
na velikom trgu moga grada
I sjena velike katedrale pada mi pred noge pokazujući mi put
Između nekoliko treptaja oka
oko zenica
kao oko šarenog kaleidoskopa
skupljaju se i raspršuju lica
Tijelo lagano podrhtava kao u napetog trkača
dok zadržavam zadnje minute i prevrćem ih pod jezikom
Zbogom i dodajem gas
Ilica
Savska
pa kod Vjesnika desno
eto
granična svjetla se tužno osmjehuju
a plava policijska sirena šeretski namiguje
Pružam pasoš
I čekam udarac štambilja kao potvrdu
da sam ovdje postojao
U retrovizoru gledam svoj grad
koji se polako udaljava i nestaje
Još samo krivudava cesta
I KRIK
čini mi se da sam tu sliku već negdje vidio

I ako vam kazu da sam umro
jednoga dana
ne vjerujte prijatelji moji
ta to su samo price recite
vec ce se on pojaviti kod Sinise u klubu
il‘ na nekom uglu
prislanjajuci uz zid ljepojku
recite
ne moze to tako
jos nije ispio svoju rakiju
i racune za struju
nije platio
i na bilijaru jos nije sve pobijedio
ako kazu da sam umro
jednoga dana
da mi je preko tijela zagrebacki tramvaj presao
i da je samo crna jakna
crvena na plocniku ostala
il‘ da me je britvom zaklala
ona plava
cije sam i starce upoznao
prijatelji moji
odmahnite rukom i recite
ne moze smrt jos na Josipa
imamo sastanak s njim u petak
tocno u ponoc
obecao je donijeti tekilu pravu
i dobru travu da se smijemo
i jos je rekao
ako kazu da sam umro
jednoga dana
gadajte ih casom u oci
pa nogom u jaja
do kraja
jebem im mater lazljivu
ako sam rekao da cu doci
dolazim
prije ili kasnije
a vi samo sabrano i mirno
pijte svoje vino
prijatelji moji
popijte i rakiju
za mene
dok se ne vratim.

MENE SANJARA

Sto sam, ko sam, ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
ziveo sam uz put ko' da sanjam
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dete,
kao sto sam mnoge ljubio, boleci,
zato, uz put, ko' sto pali cigarete
govorim i sapucem zaljubljene reci,
uvek, i ljubljena, i upamtit cu,
al u dusi uvek ista pustos zraci,
ako dirnes strast u covekovom bicu,
istinu bez sumlje nikad' neces naci,
Zato moja dusa ne zna sta je jeza
odbijenih zelja ne shvacene tuge
ti si moja gipka lakonoga brezo
stvorena i zame i za mnoge druge,

Ali ako trazeci neku srodnu dusu
vezan protiv zelje utonem u setu
nikad necu da te ljubomorom gusim
nikad necu tebe grditi ni kleti.
Sto sam, ko sam,
ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli
i volim te uz put ko' da sanjam
kao mnoge druge na toj zemlji...

RAZBIJAČ ŠALTERA


Sinoć sam se napio,
Kao svinja, kaže se…
Od stubišta do kupaone
Polupao sam sve šaltere,
To mi je inače specijalnost.
To niko ne umije kao ja,
Razbijač šaltera…
Rekla mi je "da Bog da te struja ubila" ,
I još mi je rekla da sam zadnja vucibatina,
I da me takvog ne treba…
Mila je bila moja gospođa
Dok mi je to govorila,
I haljina se malo rastvorila,
K’o da me mami…
Laže da me ne voli pijana…
…tada razbijam najbolje…
Moja gospoža nikad ne pije,
Kaže da vino ubija.
Mene neće ni rakija, šapćem joj
Dok je dahom opijam…
Eh kad bi znala moja gospođa
Da ja to sve zbog Don Huana,
Ona mi je žene sve,
A struja,
Grom što ubija…

Odnijeli me bolje napisani

I jutros ti u očima opazih
modre tragove naših rastanaka
rublje izbijeljeno
zore nedočekane
noći neisplakane
Zaželjeh ti reći bar nešto u što se može vjerovati
al' znam
u mome ispranom mozgu
samo su tuđe riječi
i tuđi pokreti samo
Kako da živim
ja
što sebe sve teže među tolikima prepoznajem
ODNIJELI ME BOLJE NAPISANI
Koliko sam puta za njih uzalud volio
i koliko puta zbog njih gubio
Al' ipak kad prođeš našim gradom sjećanja
osjećam
i znam
još smo tu
još nas nisu zvijeri raznijele.

5 minuta do oktobra

Kada je vrijeme sasvim nevažno
i kada kraj nas prolaze sjene
Kada smo jutrom umorni od dana
i kada smo između kraja i početka
KAda nas mnogi ne vole i lažu
i kada se smiješimo nemajući zašto
KAda su svjetla u gradu pogašena
i kada se nalazimo između zla i dobra

Onda je 5 minuta do oktobra.

Kada smo hotelske račune platili u redu
i kada smo se s bogom davno posvađali
Kada nam prijatelji svi okrenu leđa
i kad se zastidimo svog duhovnog imetka
Kad osjećamo svu blizinu groba
i kad se sjećamo svog zla i svog dobra

Onda je 5 minuta do oktobra.

Kada si i ti kao i ja ravnodušan
kada smo nestalni i prevareni sasvim
Kad nas ništa nasmijati ne može
i kad su i pjesme davno ispjevane
Kada smo crni ispod trule kože
i kad je slutnja otrovna kao kobra

Onda je 5 minuta do oktobra.

Kad majčini blagoslovi nestanu u tami
i kada nam zima pomiluje kosti
kad cvijeće i koprive u jednoj vazi stoje
i kad je viski još skuplji večeras
Kad nema riječi koje bi nas takle
i kada smo umorni od zla i dobra

Onda je 5 minuta do oktobra

[You must be registered and logged in to see this image.]



UZALUD JE BUDIM - [You must be registered and logged in to see this link.]


NE BUDIM TE TEK TAKO- [You must be registered and logged in to see this link.]

MOJE BOJE- [You must be registered and logged in to see this link.]
VEC SAM TI PRICAO TO- [You must be registered and logged in to see this link.]

Rade Šerbedžija

Zimska ljubavna pesma

Snjeg je u unutrašnjosti
grana se naginje prema mom prozoru
i ulazi sigurno
Dobro jutro. Dobro dosla.

To popodnevno sunce,
taj fini ružičasti preliv preko
blagdanskih kolača,
preko plastične slastičarske jabuke,
tvoja je blaga sukrvica.
Začarani grad od stakla
koji ćemo samo hodajući
noćas razbiti potpeticama.
Skupiti sve to pa reći: "ti si, ti si..."

Preuzimajući tuđi pjesnički način,
imitirajući svoju prvu knjigu,
sve što su godine izbacile na obalu,
moji mili i daleki brodovi...
Pa, pod uticajem alkohola,
čežnje,
klasične muzike i seksualne potrebe...
Sakupiti sve to pa reći: "ti si, ti si..."

Ljubakanje sa provincijalkom
koje je zadržalo od čuvanog sadržaja
svu onu muku,
oficirske porodične enterijere,
našu djecu,
strah od umjetnika...
tvoje izdaje,
odlazak...
Zbogom...
Ja odlazim ulicom koju je snijeg doslovno ugušio...
sakupiti sve to pa reći: "ti si, ti si srce moje malo..."

STO PUTA PREKO MENE



Ona sjedi
sto puta preko mene
i smješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka sa očima koje pripisujem toplini detinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše na ko junferica
a znam da to nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se kikoće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomiću joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat æu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto preko puta mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije

Rade Šerbedžija

Rade Šerbedžija
rođen: 27. juli  1946.
Bunić,  Hrvatska


Rade Šerbedžija je filmski, televizijski i pozorišni glumac, pjesnik i muzičar.
Sadržaj


   * 1 Biografija
   * 2 Filmografija   [You must be registered and logged in to see this link.]
   * 3 Relevantni članci
   * 4 Vanjski linkovi

Biografija [uredi]

Rođen je u mjestu Bunić kod Korenice u Hrvatskoj, 27. juli 1946. godine, Rade Šerbedžija je suprug Lenke Udovički, s kojom ima kćeri Ninu, Milicu Almu, Vanju i Luciju te sina Danila.

Diplomirao 1969. na Akademiji za pozorište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom teatru "Gavella". Nakon toga naizmjenično radi kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK Zagreb, te ponovno u "Gavelli". Nadaren, iznimne glumačke tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klasičnog (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (triput nagrađen na Sterijinom pozorju, Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujšin", Nagrada "Orlando" na Dubrovačkim ljetnim igrama). Na filmu debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967) K. Papića, dok prvu glavnu - mladića na životnoj prekretnici - tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968) B.Ivande.

Otada sve češće nastupa u glavnim ulogama dobivajući popularnost i ulazeći u krug najrespektiranijih jugoslavenskih glumaca - u filmovima raspona od ratnih drama do savremene tematike. Tako su početkom 70-ih godina zapažene njegove uloge komunističkog aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970) Ž. Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) Krste Papića. U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugoslavensku suvremenost: kao kompozitor kod kojeg prevladava karijerizam (što potvrđuje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) Rajka Grlića (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979) Fadila Hadžića.

Najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju je vjerovatno bila 1986. kada sa dvije uloge u filmovima dobivaju titulu najuspješnijih na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u "Večernjim zvonima" Lordana Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u "Snu o ruži" Ž. Tadića (Velika povelja u Nišu). Velikog radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: u tv-serijama "U registraturi", Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz Tito). Godine 1982. dobio je godišnju nagradu australske televizije Sammy za glavnu ulogu u australskoj televizijskoj ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja D. Jovanovića. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za pozorište, film i televiziju u Zagrebu te kao izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Godine 1992. odlazi u svijet gdje se također probio kako sjajan glumac. Unatoč tome što je već glumio u 80-ak filmova distribuiranih uglavnom na području bivše Jugoslavije, proboj u svjetske vode zadobio je filmom "Hanna's War" (1988) te filmom "Before the Rain" (1994) Milče Mančevskog. Godine 1996, Šerbedžija je igrao oca izbjeglice u filmu "Belma" te novozelandskog imigranta u filmu "Broken English". Potom su uslijedile uloge u vodećim hollywoodskim filmskim ostvarenjima u filmovima "Space Cowboys", "Mission: Impossible 2", "Mighty Joe Young", "Snatch" itd.

Rade je poznat i po čitanju poezije te pozorišnim predstavama. Pokrenuo je i novi teatar "Ullysses" u Puli koji je premijeru doživio s predstavom "Kralj Lear" na Brijunima pod režiserskom palicom njegove supruge Lenke.

Radi s mnogim velikim imenima, a s nekima od njih kao što je Vanessa Redgrave, Phillip Noyce ili Tom Cruise. Radio je i sa slavnim Stanleyom Kubrickom te Clintom Eastwoodom no Rade je ostao dosljedan sebi izjavama kako su "dobri su režiseri jednako dobri svugdje na svijetu, a glumci se prepoznaju već pri prvom pogledu" sjećajući se glumaca s naših prostora kao što su Inge Apelt ili Miodrag Krivokapić. Uz porodicu Šovagović, Šerbedžija sa svojom djecom iz prvog braka, Danilom koji studira film u Americi i Lucijom, dobitnicom Zlatne arene za ulogu u filmu "Polagana predaja", na dobrom putu ostvariti još jednu jaku "porodičnu manufakturu" na ovim prostorima.

Filmografija [uredi]

Prije 1980

   * Novinar (1979)
   * Usijanje (1979) .... Tomo
   * Živi bili pa vidjeli (1979)
   * Povratak (1979)
   * Bombaški proces (1978) (TV) .... Josip Broz
   * Bravo maestro (1978)
   * Hajka (1977) .... Lado
   * Nikola Tesla (1977) (mini) TV serija
   * U registraturi (1976) TV serija .... Ivica Kičmanović
   * Pesma (1975) (mini) TV serija
   * Nocturno (1974) .... Lucio
   * Obešenjak (1974) (TV)
   * Užička republika (1974)
   * Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1974)
   * Begunec (1973) .... Ivan
   * Živjeti od ljubavi (1973) .... Davor
   * Obraz uz obraz (1972) (mini) TV serija
   * Poslijepodne jednog fazana (1972)
   * Zvezde su oči ratnika (1972) ... učitelj
   * Prosjaci i sinovi (1971) (mini) TV Serija .... Matan Potrka
   * Putovanje na mjesto nesreće (1971) .... Vlatko
   * U gori raste zelen bor (1971)
   * Rdeče klasje (1971)
   * Idu dani (1970)
   * Papagaj (1970) (TV) .... Mladić
   * Dio e con noi (1969)
   * Sedmina - pozdravi Mariju (1969) .... Niko
   * Gravitacija (1968)
   * Osveta (1968)
   * Crne ptice (1967)
   * Iluzija (1967)


Od 1980-1990

   * Gospođica (1980)
   * Duvanski put (1980) (mini) TV Serija
   * Variola vera (1981) .... Doktor Grujić
   * Tuga (1981) (TV)
   * Nepokoreni grad (1981) (mini) TV serija
   * Banović Strahinja (1981) .... Abdulah
   * Kiklop (1982) .... Ugo
   * 13. jul (1982) .... Kapetan Mitrović
   * Noć poslije smrti (1983)
   * Zadah tela (1983) .... Pančo Vila
   * Pejzaži u magli (1984) .... Lelin otac
   * Una (1984) .... Profesor Mišel Babić
   * U raljama zivota (1984) .... Intelektualac
   * Štefica Cvek u raljama Života (1984) (mini) TV serija
   * Horvatov izbor (1985) .... Krešimir Horvat
   * Život je lep (1985) .... Harmonikaš
   * Večernja zvona (1986) .... Tomislav K. Burbonski
   * San o ruži (1986) .... Valent
   * Putovanje u Vučjak (1986) TV serija .... Krešimir Horvat
   * Miss (1986)
   * Days to Remember - Die Verliebten, (1987)
   * Osuđeni (1987)
   * Hudodelci (1987) .... Raka
   * Manifesto (1988) .... Emile
   * Hanna's War (1988) .... Captain Ivan
   * Večernja zvona (1988) (mini) TV serija.... Tomislav Kovač
   * Čovjek koji je volio sprovode (1989)

Od 1990-2000

   * Stigmata (1999) .... Marion Petrocelli
   * Dolce rumore della vita, Il (1999) .... Bruno Maier
   * Oči širom zatvorene (1999) .... Milich
   * Mare largo (1998) .... François Riffaud
   * Veliki Joe Young (1998) .... Andrei Strasser
   * Prague Duet (1998) .... Jiri Kolmar
   * Polish Wedding (1998) .... Roman
   * Tregua, La (1997) .... The Greek
   * Svetac (1997) .... Ivan Tretiak
   * Memento (1996) .... The Officer
   * Nečista krv (1996) .... Marko
   * Broken English (1996) .... Ivan
   * Belma (1995) .... Josip Papac
   * Two Deaths (1995) .... Colonel George Lapadus
   * Magareće godine (1994) .... Narator
   * Before the Rain (1994) .... Aleksander
   * Urnebesna tragedija (1994) .... Kosta
   * Kontesa Dora (1993) .... Karlo Armano
   * Dezerter (1992)
   * Karneval, anđeo i prah (1990)

Od 2000

   * Batman: početak (2005.) .... Beskućnik
   * Bela ptica (2005.)
   * Go West (2004.) ......
   * The Keeper (2004.) .... Imam Muaffak
   * Eurotrip (2004.) .... Tibor
   * Hermano (2003.) .... Carlos Avileda
   * Ilaria Alpi (2002.) .... Miran Hrovatin
   * Mirni Amerikanac (2002.) .... Inspector Vigot
   * Quicksand (2001.) .... Oleg Butraskaya
   * South Pacific (2001.) .... Emile de Becque
   * Je li jasno prijatelju? (2000.) .... Milan Rajić
   * Zdrpi i briši (2000.) .... Boris 'The Blade' Jurinov
   * Svemirski kauboji (2000.) .... General Vostov
   * Nemoguća misija 2 (2000.) .... Dr. Nekorvič

Rade Šerbedžija



Rade Šerbedžija, glumac kojeg svojataju i Zagreb i Beograd, posljednjih
godina živi u Americi gdje je nastavio uspješnu glumačku karijeru. Za
Dane je dao opširan intervju u Zagrebu - gdje je angažiran u filmu za
koji je scenarij napisao i koji režira njegov sin Danilo Šerbedžija - u
kome govori o svom pozivu, prijateljstvu s Krležom, zatim zašto nikad
nije snimao s Kusturicom, bivšoj Jugoslaviji - Zagrebu, Beogradu i
Sarajevu - proteklim ratovima u bivšoj Jugoslaviji te zašto je imao
potrebu da se svojom prvom knjigom pravda onima koji su "napadali i
proglašavali neprijateljem svakoga ko je iskakao iz zadanog kolosijeka
kojim su se morale voditi mase vođene praznim ideologijama"

[You must be registered and logged in to see this image.]

----------------------------------------------------------------------

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zaboravi
1. Zaboravi ( R. Serbedzija-V. Stefanovski (Muz./Ar.)
2. Vec Sam Ti Pricao To ( Z. Arslanagic)
3. Vinkovci ( R. Serbedzija-Z. Arslanagic (Ar.)
4. Slovenska ( R. Serbedzija-Z. Arslanagic (Ar.)
5. Povratak Ratnika ( L. Udovicki/R. Serbedzija-Z. Arslanagic (Ar.)
6. Srecan Prosvjetni Radnik (V. Ludez-R. Serbedzija (Muz.)-S. Losic (Ar.)

Šerbedžija ponovo na Kastelu  



Glumac i muzičar Rade Šerbedžija ponovo dolazi u Banju Luku. Naime,
on će nastupiti na tvrđavi Kastel u ponedjeljak, 29. juna, s Livio
Morosin bendom.
- Šerbedžija će na binu izaći u 20.30 časova. U slučaju kiše
koncert će biti premješten u dvoranu Obilićevo ili u Banski dvor, ali
javnost će na vrijeme biti obaviještena - kazao je "Fokusu" Zoran
Đurić, direktor "Kvin estrade", koja organizuje koncert. On je
napomenuo da se koncert održava pod pokroviteljstvom Valde Republike
Srpske.
Đurić je apelovao na publiku da na vrijeme nabavi ulaznice, jer je
broj karata ograničen. Ulaznice su u pretprodaji ispred robne kuće
"Boska", a mogu se kupiti po cijeni od 15 maraka.
Ovaj poznati umjetnik glumio je u mnogim holivudskim filmovima, a režirao je 13 predstava i poznat je i po čitanju poezije.
Dobitnik je brojnih značajnih priznanja, kao i nagrade "Marko
Aurelije" kao najbolji glumac na Drugom međunarodnom filmskom festivalu
u Rimu 2007. godine. Zanimljivo je da će se Šerbedžija pojaviti i u
sporednoj ulozi u novom filmskom nastavku megapopularnog "Hari Potera".
Prošle godine Rade Šerbedžija je nastupao na Kastelu u Banjoj Luci,
a njegov menadžer je poslije koncerta izjavio da je Rade razočaran
ozvučenjem rekao da više neće doći u grad na Vrbasu. Izgleda da su
prošlogodišnji organizatori "Kvin estrada" i Banjolučki ljetni festival
uspjeli da ga nagovore da se predomisli.

:ptica: