Rafael ALBERTI

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

ZBOGOM

(Posljednja pjesma za Elzinu knjigu)

Zbogom.

Ne reci mu nista.
Tko odlazi ?

Uzletjelo je i nestalo
more.

Pogledaj nebo. Leti.
Kamo ce ?

Zbogom.

Ne reci mu nista.
Gdje je ?
Reci kad budes gledala zemlju :
Bilo jednom jedno more.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

NANOVO, MORE

I.

Znam da sam na moru, a ipak
ne slusam danas njegov glas,
danas ne stize do mene
niti dah nekog vala.
Sto li je ova tisna, sto se skriva
u ovoj produzenoj sutnji,
u ovom snu ili mozda
istinskoj smrti ?

II.

Dodirujem pijesak djevicanski.
Vjetar, trenutacni, brise
moje tragove.
Sto se dogodilo u meni ?

Nitko ne zna.

III.

Nikad more nije bilo pusto
za mene. Nikad nije bilo more
kao ovog jesenjeg dana :
vali, vali i nista vise.

IV.

Uvijek je more za mene bilo
zivotno. Ako ladja nije bilo,
ja sam ih izmisljao.

V.

Sto li se danas dogadja moru,
- pitam se - jer, niti me gleda
niti me zeli slusati ?

VI.

Zar je nekome vazno,
sto kazem ja : sanjao sam te
i sanjao sam da si more.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

GOVORIO SAM ZASTAVICAMA

Govorio sam ti zastavicama,
pekarska kceri,
sto te poput kruha
medju sobom dijele mornari.
Izgubih se na kopnu,
daleko od mora.
Zvao sam te, zvijezdama sjajnim,
mjesecom iz ogledala
zvijezde jedne
sto je plovila.
Daleko od mora,
izgubih se na kopnu.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

DOBRI ANDJEO

Dodje andjeo koga sam volio
i kog sam dozivao.
Ne onaj sto cisti nebesa nezasticena,
zvijezde sjajne bez koliba,
lune bez domovine,
snjegove.
Snjegove te sto padaju iz ruke neke,
imena nekog,
sna,
cela.
Ne onaj sto je za kosu svoju
privezao smrt.
Vec onaj koga sam zelio.
Onaj sto ne razdire zrak,
ne lomi lisce ni pokrece stakla.
Onaj sto je za kosu svoju
privezao spokoj.
Da mi, bez bola,
iskopa obalu slatke svjetlosti u mojim
grudima
i dusu ucini plovnom.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

LAZLJIVI ANDJEO

I bijah porazena
ja, bez nasilja,
medom i rijecima.

I, sama, u provinciji
pjeskovitoj i vjetrovitoj,
bez muskarca, zarobljena.

I, sjena necija,
sto vrata stoljeca
krv mi zabravise.

Oh, svjetlosti ! Sa mnom !

Sto bijah porazena
ja, bez nasilja,
medom i rijecima.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

NEPOZNATI ANDJEO

Nostalgija arkandjela !
Bijah ja.
Gledajte me.

Obucen kao ljudi,
sad mi se ne vide krila.
Nitko ne zna kakav bijah.
Ne poznaju me.

Ulicama,
tko se slaze ?
Cipele su mi sandale.
Moja tunika, hlace
i engleska jakna.
Reci mi : tko sam.

Pa, ipak, ja bijah...

Gledajte me.

Gost

Ako mi glas zašuti na kopnu

Ako mi glas zašuti na kopnu,
odnesite ga na more
i spustite na žalo.
Odnesite ga do samog mora
i imenujte zapovjednikom
bijelog ratnog broda.
Oh, glasu moj, okićeni
mornarskim znamenjem :
na srcu sidro,
na sidru zvijezda,
na zvijezdi vjetar,
a na vjetru jedro !

Gost

Bijeg

Ni sa kim se ne bih mijenjao ja,
znajući da me tamo na moru,
da me tamo na dnu mora,
očekujes ti.

Ni ti se ne mijenjaj ni sa kim,
kad znaš da tamo na kopnu,
da tamo prikovan na kopnu,
očekujem te ja.

Gost

Djevojčica koja je na more pošla

Kako bijelu suknju ima
djevojčica koja je na more posla.

Oh, djevojčice, da ti je ne zamaže
crnilo kalamara. !

Kako su bijele ruke tvoje, mala,
i nek ti je put bez uzdisaja !

Oh, djevojčice, da ti ih ne zamaže
crnilo kalamara.

Kako je bijelo srce tvoje
i kako je bijel pogled tvoj.

Oh, djevojčice, da ti ih ne zamaže
crnilo kalamara

Gost

Govorio sam ti zastavicama

Govorio sam ti zastavicama,
pekarska kćeri,
što te poput kruha
među sobom dijele mornari.
Izgubih se na kopnu,
daleko od mora.
Zvao sam te, zvijezdama sjajnim,
mjesecom iz ogledala
zvijezde jedne
što je plovila.
Daleko od mora,
izgubih se na kopnu.