PULA

Zemljopisne značajke Pule


Pula se nalazi na 44° 52' paraleli sjeverne geografske širine i 13° 51' meridijanu istočne geografske dužine, na prosječnoj nadmorskoj visini oko 30 m.
Grad na jugozapadnom kraju Istarskog poluotoka, razvio se podno i na sedam brežuljaka (Kaštel, Zaro, Arena, Sv. Martin, Opatija sv. Mihovila, Mondipola i Pra Grande), na unutrašnjem dijelu prostranoga zaljeva i prirodno dobro zaštićene luke (dubine do 38 m) koja je otvorena prema sjeverozapadu s dva prilaza, neposredno s mora i kroz Fažanski kanal.

Današnja površina Grada Pule iznosi 5.165 ha, od čega 4.150 ha na kopnu i 1.015 ha na moru, a omeđena je sa sjevera otocima Sv. Jerolim i Kozadom, gradskim naseljima Štinjan, Veli Vrh i Šijanskom šumom; sa istoka područjima Monteserpo, Valmade, Busoler i Valdebek; s juga Starom Plinarom, marinom Veruda i otokom Veruda; te sa zapada Verudelom, Lungomareom i Musilom.

U Puli prevladava mediteranska klima, blagih zima i toplih ljeta s prosječnom insolacijom 2.316 sati godišnje ili 6, 3 sata dnevno, uz prosječnu godišnju temperaturu zraka od 13,2° C (od prosječnih 6,1° C u veljači do 26,4° C u srpnju i kolovozu) i temperaturnom oscilacijom mora od 7 do 26° C.

Slavoluk Sergijevaca – Zlatna vrata


Jedan od najočuvanijih i svakako najljepših antičkih spomenika našeg grada nalazi se u strogom centru. To je Slavoluk Sergijevaca ili kako ga mi Puljani nazivamo «Zlatna vrata», jer se naslanjao uz gradska vrata (Porta Aurea), tako nazvana zbog bogatstva ukrasnog luka ili zbog pozlate vratnica. Ta su vrata i bedem srušeni su početkom XIX stoljeća, odlukama ondašnjih gradskih bandoglavaca, zbog urbanizacije i širenja grada van bedema.

Predpostavlja se da je podignut je u razdoblju između 30 i 10. g. prije Kr., od strane Salvije Postumae (SALVIA POSTUMA SERGI) udate u obitelj Sergijevaca, a u čast trojice članova obitelji koji su obnašali visoke činovničke dužnosti u Puli. Da li je to na svoj način bio «marketinški» ili nekakav «ulizički» čin onog doba danas nije više uopće važno. Bitno je to da je taj prelijepi spomenik ostao pokoljenjima kao svjedočanstvo jednog razdoblja iz bogate povijesti Pule.


Slavoluk Sergijevaca – Zlatna vrata

Kad god sam u Puli prosetam Prvomajskom ulicom,ona mi budi divne uspomene,lijep grad u kojeg uvijek ponovo rado dolazim.

Astra ::

Kad god sam u Puli prosetam Prvomajskom ulicom,ona mi budi divne uspomene,lijep grad u kojeg uvijek ponovo rado dolazim.

Kada dođeš idući puta , jevi se ! Prošetaćemo zajedno i otići na kavu !

vjerujem ovo ljeto,jer nisam bila 2 godine vec

Astra ::

vjerujem ovo ljeto,jer nisam bila 2 godine vec

Bilo bi lijepo ... Nadam se da ti se svidjelo , neko istarsko jelo ...

Istarski krafi ; autohtoni istarski specijalitet !

Arhitektura i znamenitosti


Hram Rome i Augusta



Grad je najpoznatiji po svojim sačuvanim antičkim rimskim građevinama od kojih je najpoznatiji amfiteatar iz prvog stoljeća, šesti po veličini u svijetu, popularno zvan Arena. Jedan je od najbolje sačuvanih amfiteatara iz antike te se i danas koristi tijekom ljetnih filmskih festivala i raznih kulturnih priredbi. Tijekom Drugog svjetskog rata za vrijeme talijanske fašističke uprave javili su se pokušaji rastavljanja i prijenosa amfiteatra na talijansko kopno, no ideja je ubrzo napuštena zbog visoke cijene izvedbe.
Druge dvije značajne i dobro očuvane antičke rimske građevine su trijumfalni luk, Slavoluk Sergijevaca iz 1. stoljeća i Hram Rome i Augusta, također iz 1. stoljeća, koji je sagrađen na forumu za vrijeme vladavine rimskog cara August.
Dvojna vrata (Porta Gemina) jedna su od nekoliko vratiju preostalih nakon rušenja gradskih zidina na poečtku 19. stoljeća. Potječu iz sredine 2. stoljeća, a nastala su na mjestu starijih vrata. Sastoje se od dva luka, stupova, ravnog arhitrava i dekoriranog friza. U blizini se mogu pronaći ostaci starih gradskih zidina.
Herkulova vrata su najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli, izgrađena sredinom 1. stoljeća pr. Kr. Na zaglavnom kamenu isklesana je glava Herkula, zaštitnika antičkog grada Pole, i njegova toljaga. Oštećeni natpis, u blizini toljage, sadrži imena Lucija Kalpurnija Pisona i Gaja Kasija Longina kojima je Rimski Senat povjerio osnivanje rimske kolonije Pole. Stoga se može zaključiti da je Pula osnovana između 47. i 44. pr. Kr.
Augustinski Forum sagrađen je u 1. stoljeću blizu mora. Tijekom rimskog razdoblja okruživali su ga hramovi Jupitera, Junone i Minerve. Ovaj rimski trgovački i administrativni centar grada ostao je glavni trgom klasične i srednjovjekovne Pule. Administrativni i legislativni centar grada i danas je smješten na tom dijelu. Hram Rome i Augusta ostao je očuvan do danas. Dio stražnjeg zida Junoninog hrama ugrađen je u Komunalnu palaču u 13. stoljeću.
Dva rimska kazališta oduprla su se povijesnim pustošenjima. Malo rimsko kazalište promjera oko 50 m potječe iz 2. stoljeća, dok su od Velikog rimskog kazališta promjera 100 m iz 1. stoljeća ostale samo ruševine na južnom rubu grada.
Stare gradske četvrti s uskim ulicama uz koje se nalaze srednjovjekovne i renesansne zgrade, popločene su još uvijek antičkim rimskim pločama.
Bizantinska kapelica sv. Marije Formose, ostatak istoimene ranokršćanske bazilike koja je činila dio sklopa Benediktinske opatije, podignuta je u drugoj polovici 6. st. u obliku grčkog križa nalik crkvama u Ravenni. Sagrađena je zahvaljujući ravenskom nadbiskupu Maksimijanu, porijeklom iz Istre. Trobrodna bazilika imala je dvije bočne kapele uz svetište, od kojih je južna sačuvana do danas, a sjeverna je dobrim dijelom ugrađena u susjedne stambene zgrade. Dekoracije nalikuju onima iz Mauzoleja Gale Placidije u Ravenni. Nadvratni zid sadrži bizantinsku klesanu kamenu ploču. Zidne slike iz 15. stoljeća mogle bi biti restauracije ranokršćanskih slika. Kada su Mlečani opustošili Pulu 1605., odnijeli su mnoge dragocjenosti iz kapelice u Veneciju, uključujući četiri stupa orijentalnog alabastera koji stoje iza visokog oltara Bazilike sv. Marka.
Crkva sv. Franje



Samostan i crkva sv. Franje potječu s kraja 13. stoljeća. Sagrađeni su 1314. u kasnom romaničkom stilu s gotičkim dodacima poput rozete. Jednobrodna crkva sadrži tri apside. Neobično obilježje ove crkve je dvostruka propovjedaonica kojoj jedan kraj strši izvan glavnog dijela zgrade prema ulici. Drveni poliptih iz 15. stoljeća kojega je izradio emilijanski umjetnik krasi oltar. Zapadni portal urešen je motivima školjki i rozetom. Pridruženi samostan potječe iz 14. stoljeća. Klaustar prikazuje antičke rimske rukotvorine.
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je u 6. stoljeću, kada Pula postaje sjedište biskupije, nad ostacima izvornog mjesta na kojem su se kršćani okupljali i molili tijekom rimskih vremena. Proširena je u 10. stoljeću. Nakon što su je Đenovljani razorili, a Mlečani opustošili, gotovo u potpunosti je obnovljena u 15. stoljeću. Današnju formu dobila je u 16. stoljeću kada joj je dodana kasno renesansna fasada. Crkva i danas sadrži nekoliko romaničkih i bizantskih obilježja poput dijelova zidova (datiranih u 4. stoljeće), nekoliko izvornih kapitela i gornjih prozora glavnog broda. U području oltara i u sobi okrenutoj na jug još se uvijek mogu vidjeti fragmenti podnog mozaika iz 5. i 6. stoljeća s natpisima štovatelja koji su platili mozaike. Prozori pobočnih lađa rekonstruirani su u gotičkom stilu nakon požara 1242. godine. Zvonik ispred crkve građen je između 1671. i 1707. kamenom od amfiteatra. Ispred crkve stajala je i krstionica iz 5. stoljeća koja je srušena 1885. godine.
Pravoslavna crkva sv. Nikole s poligonalnom apsidom ravenskog stila, izvorno potječe iz 6. stoljeća, ali je djelomično nadograđena u 10. stoljeću. 1583. godine namijenjena je pravoslavnoj zajednici u Puli, uglavnom izbjeglicama s Cipra i Naupliona. Crkva posjeduje nekoliko ikona iz 15. i 16. stoljeća i ikonostas kojeg je izradio grčki umjetnik Tomios Batos u 18. stoljeću.
Kaštel zvjezdolikog oblika s četiri bastiona smješten je na vrhu središnjeg brežuljka starog grada. Sagradili su ga Mleci nad ostacima rimskog Kapitolija u 14. stoljeću prema planovima francuskog vojnog arhitekta Antoinea de Villea. Od 1961. u njemu se nalazi Povijesni muzej Istre. U blizini, na jugoistočnim padinama, mogu se vidjeti ostaci kazališta iz 2. stoljeća.
Arheološki muzej Istre nalazi se u parku na razini nižoj od rimskog kazališta, a blizu Dvojnih vratiju. Muzejsku zbirku je pokrenuo maršal Marmont u kolovozu 1802. kada je prikupio nekoliko kamenih spomenika iz hrama Rome i Augusta. Današnji muzej otvoren je 1949. godine i sadrži bogatstva sakupljena u Puli i okolici od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Samostan i crkva sv. Antuna je jedan od sakralnih spomenika grada Pule. Zvonik crkve sv. Antuna s visinom od 45 m najviša je građevina u Puli.
Pulske fortifikacije predstavljaju niz od dvadesetak tvrđava oko grada, građenih za potrebe austrijske vojske u 19. stoljeću, kada je Pula bila glavna ratna luka Habsburške monarhije.

POVIJEST PULE ;


Prapovijest


Amfiteatar u Puli



Ljudski ostaci, datirani unatrag milijun godina prije Krista, pronađeni su u spilji Šandalja blizu Pule.^[4] Lončarija iz perioda neolitika (6000. - 2000. pr.Kr.), koja ukazuje na ljudska naselja, pronađena je u okolici Pule.
Najraniji zapis trajnog naseljavanja na područja grada Pule potječu iz 10. stoljeća p. n. e. Prvo naselje osnovalo je ilirsko pleme Histra, drevnog naroda koje je živjelo u Istri.
Grad je bio poznat grčkim putnicima i moreplovcima, budući da se njegov osnutak povezuje s Kolhiđanima. Pula se spominje u mitološkoj priči o Jazonu i Medeji, koji su oteli zlatno runo. Kolhiđani su se dali u potjeru za Jazonom stigavši do sjevernog Jadrana. Budući da nisu uspjeli uhvatiti Jazona i vratiti zlatno runo, nisu se smjeli vratiti kući, pa su na obližnjoj obali gdje je živjelo ilirsko pleme podigli naselje. Nazvali su ga Polai što znači "grad bjegunaca". Prisutnost grčke kulture dokazuje pronalazak grčke lončarije i dijela Apolonova kipa.
Antičko razdoblje


Rimljani su istarski poluotok zauzeli 177. pr. Kr., započevši proces romanizacije. Grad je uzdignut na kolonijalnu razinu između 46. - 45. pr. Kr. Tijekom tog razdoblja grad je cvjetao, te je dostigao vrhunac s oko 30,000 stanovnika. Postao je značajna rimska luka s velikim okolnim područjem pod svojom upravom. Nakon građanskog rata 42. pr. Kr. između trijumvira Oktavijana, Antonija i Lepida s jedne strane i Cezarovih ubojica Bruta i Kasija s druge, Pula je pristala uz Kasijevu stranu pošto je grad osnovao Kasije Longin, Kasijev brat. Nakon Oktavijanove pobjede kod Akcija 31. pr. Kr. grad je razoren i opustošen. Međutim, grad je ubrzo obnovljen na zahtjev Oktavijanove kćeri Julije, te je nazvan Colonia Pietas Iulia Pola Pollentia Herculanea. Podignuta su velika klasična zdanja od kojih je nekoliko preživjelo sve do danas. Rimljani su također u gradu izgradili vodovod i kanalizaciju. Utvrdili su grad bedemom s deset vratiju od kojih su neka još uvijek očuvana: Slavoluk Sergijevaca, Herkulova vrata (u kojima su uklesana imena osnivača grada) i Dvojna vrata. Tijekom vladavine cara Septimija Severa ime grada je promijenjeno u Res Publica Polensis.
Godine 425. grad je postao sjedište biskupa o čemu svjedoče ostaci temelja nekoliko vjerskih građevina.
Srednji vijek


Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva grad i regiju su razorili Ostrogoti. Njihova vladavina je završila nakon 60 godina, kad je Pula došla pod Ravenski egzarhat (540-751). Tijekom tog perioda Pula se razvijala pa je postala glavna luka bizantinske mornarice. Katedrala i crkva sv. Marije Formose potječu iz tog razdoblja.
Prvi dolazak Slavena u okolicu grada bilježi se u 7. stoljeću. Povijest grada nastavlja odražavati njegovu lokaciju i važnost, kao i čitave regije, u prekrajanju granica među europskim silama.
Od 788. nadalje Pulom vlada Franačko kraljevstvo pod Karlom Velikim. Pula je postala sjedište izbornih grofova Istre sve do 1077. Mlečani su preuzeli grad 1148., a 1150. Pula je prisegnula na odanost Mletačkoj Republici, postavši tako mletačkim posjedom. Stoljećima kasnije, sreća i sudbina grada ostali su tijesno povezani uz mletačku silu. Godine 1192. osvojili su ga Pižani, ali su ga Mlečani ubrzo vratili pod svoju upravu.
Godine 1238. papa Grgur IX. stvorio je savez između Genove i Venecije protiv Carstva, a uskoro i protiv Pise. Pošto je Pula stala na stranu Pise, grad su opljačkali Mlečani 1243. Ponovno je razoren 1267. te 1397. Kada su Đenovljani porazili Mlečane u pomorskoj bitci.
U Puli je nakon toga počeo polagan pad. Ovo opadanje ubrzano je sukobima lokalnih obitelji: antičkom obitelji Sergijevaca s obitelji Ionotasi (1258-1271) i sukobom Venecije s Genovom oko kontrole nad gradom i njegovom lukom (kasno 13. - 14. stoljeće).
Talijanski pjesnik Dante Alighieri spominje Pulu u svojoj Božanskoj komediji: come a Pola, presso del Carnaro ch'Italia chiude e i suoi termini bagna ili ... i ko što su [grobne rake] kod Pule, blizu žala, gdje Kvarner među Italije pere, ... (Pakao IX, 113-114). Istarski Razvod (1325.) potječe iz istog perioda. To je važan hrvatski dokument napisan na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, pisanim najstarijim hrvatskim alfabetom, glagoljicom.
Mletačka, Napoleonova i rana Habsburška uprava


Mlečani su zauzeli Pulu 1331. i vladali su njome sve do 1797. godine. Tijekom 14., 15. i 16. stoljeća Pulu su napadali i osvajali Đenovljani, hrvatsko-ugarska vojska, habsburška vojska. To je dovelo i do odumiranja brojnih malih srednjovjekovnih naselja i sela. Pored ratnih osvajanja, pulsko i istarsko stanovništvo desetkovano je velikim epidemijama kuge, malarije, tifusa, velikih boginja. Do 1750-ih grad je nastanjivalo samo 300 žitelja.
Nakon propasti Mletačke Republike 1797., kada je Mletke porazio Napoleon, grad postaje dijelom Habsburške Monarhije. Godine 1805. u grad su provalili Francuzi nakon što su porazili Austrijance. Grad je uključen u francusko marionetsko Kraljevstvo Italiju, a zatim stavljen pod izravnu kontrolu Ilirskih provincija Francuskoga Carstva.
Austrougarska i fašistička uprava


Godine 1813. Pula i Istra su vraćeni pod upravu Austrijskog Carstva (kasnije Austro-Ugarskog Carstva), te su postali dio krunske zemlje Austrijskog primorja. Tijekom tog razdoblja Pula je povratila blagostanje. Od 1859. godine pulska ogromna prirodna luka postala je glavna austrijska ratna luka i glavno središte brodogradnje. Grad je proživio preobrazbu iz gradića s izbljedjelim antičkim sjajem u industrijski grad. Otok Lošinj (Lussino) smješten južno od Pule postao je ljetna rezidencija austrijske carske obitelj Habsburg.
Nakon propasti Austrougarskog Carstva 1918., Pula i čitava Istra predani su Italiji prema mirovnom sporazumu. To je razdoblje obilježeno ekonomskim i političkim nemirima. Pod fašističkom vladom Benita Mussolinija, ne-Talijani, posebice Hrvati, izloženi su ogromnoj političkoj i kulturnoj represiji, zatvarani su u logore, pljačkani i talijanizirani pa su mnogi izbjegli iz grada i Istre. Talijanska uprava trajala je do kapitulacije tijekom Drugog svjetskog rata u rujnu 1943. godine. Njemačka vojska ubrzo je ispunila vakuum koji je nastao povlačenjem talijanskih vojnika. Tijekom njemačke uprave Pula je proživjela najgore razdoblje do tada: uhićenja, deportacije i egzekucije ljudi za koje se sumnjalo da potpomažu partizanskoj borbi. Također, savezničko strateško bombardiranje uzastopno je razaralo čitave dijelove grada.
Poslijeratno i suvremeno doba


Nakon oslobođenja 5. svibnja 1945., što se danas slavi kao dan grada Pule, grad su zauzele partizanske snage koje su prethodno oslobodile čitavu Istru. Nekoliko godina nakon 1945. Pulom su upravljali Ujedinjeni narodi. Istra je podijeljena u okupacijske zone sve dok regija nije službeno sjedinjena s ostatkom Hrvatske unutar komunističke Jugoslavije 15. rujna 1947. godine.
Kad je grad potpao pod jugoslavensku vlast, većinu njegovog stanovništva činili su etnički Talijani – prema nekim proračunima čak 90 %. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma 1947. većina onih koji nisu odmah nakon 1945. izbjegli učinili su to tada. Između prosinca 1946. i rujna 1947. grad je napustila većina talijanskog stanovništva (istarski egzodus). Između 1947. i 1953. talijansko kulturno naslijeđe (natpisi, simboli itd.) u potpunosti je uklonjeno s pulskim spomenika.
18. kolovoza 1946. u Puli se dogodila strašna eksplozija na Vergaroli.
Godine 1946. C. Schiffer bilježi da u Puli živi 87,787 stanovnika (54,074 (64%) Talijana, 27,102 (32%) Hrvata, 771 Slovenac). Godine 1931. Pula je brojala 41,439 stanovnika, a 1948. ondje je živjelo samo 19,595 stanovnika.
Naposljetku je hrvatski naziv grada, Pula, postao službeni. Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine Pula i Istra postale su dio moderne Republike Hrvatske.

Obozavam Pulu!
Cak sam i vojsku sluzio u Puli.Inace najlepse trenutke svoga zivota(dok sam bio mladji) sam doziveo u Istri (Pula,Rovinj,Porec)Nisam bio poprilicno dugo(od 1990 godine).

Kao klinac sam svake godine bio par dana u Puli , tamo je bio takmičarski festival harmonikaških orkestara (jednom smo dobili i zlatnu plaketu )
Kao danas se sećam kako se zvao hotel-Veruda .
Čudo nevidjeno -imao je bazen . Tih 70 tih baš nije bilo previše hotela sa takvim "luksuzom"

Mika Antic ::

Obozavam Pulu!
Cak sam i vojsku sluzio u Puli.Inace najlepse trenutke svoga zivota(dok sam bio mladji) sam doziveo u Istri (Pula,Rovinj,Porec)Nisam bio poprilicno dugo(od 1990 godine).

Lijepo ...
Drago mi je da su ti na Istru ostala lijepa sjećanja ... i da te za lijepe istarske gradove vežu najljepši trenuci ...

Danubius ::

Kao klinac sam svake godine bio par dana u Puli , tamo je bio takmičarski festival harmonikaških orkestara (jednom smo dobili i zlatnu plaketu )
Kao danas se sećam kako se zvao hotel-Veruda .
Čudo nevidjeno -imao je bazen . Tih 70 tih baš nije bilo previše hotela sa takvim "luksuzom"

Lijepo ... Dans je to hotel Histria ...

Možda vas nekad ponovo život dovede u Istru ... Zemlju punu nasmijanih , vedrih i dobrih ljudi ... Zemlju prekrasnih obala , bistroga mora ... dobre glazbe ...

Draganna ::

Možda vas nekad ponovo život dovede u Istru ... Zemlju punu nasmijanih , vedrih i dobrih ljudi ... Zemlju prekrasnih obala , bistroga mora ... dobre glazbe ...

Istra je isto što i Vojvodina .Posebna i drugačija od ostatka zemlje . Mislis da ne bih mogao živeti u gradu koji ima "Atomsko Sklonište" ? Bez razmišljanja....ali mi ne može biti....

Melodije Istre i Kvarnera ;
Pjesma na istarskom nariječju ;

Kao klinka sam sam odlazila u Pulu.Uvijek se rado sjetim tog vremena.Nosim divne uspomene iz Pule (i Rijeke) :))