~ Kultura Bosne i Hercegovine ~

Kultura Bosne i Hercegovine


Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije




Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj na ostale zemlje Balkana, a kadkad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te design i savremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koje su bile ne samo druženje mladih sportista iz cijeloga svijeta, nego i igre kulture, mira i prijateljstva.
Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi turske riječi "sevdah" - ljubav. U bivšoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina se izdvajala čitavim nizom veoma uspješnih pop i rock formacija, među kojima su: "Bijelo dugme", "Indexi", "Ambasadori", "Teška industrija", "Vatreni Poljubac", "COD", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Merlin", "Hari Mata Hari", "Kamen na Kamen" bile najpopularnije. Osim vokalno-instrumentalnih sastava treba spomenuti i pjevače zabavne muzike, koji i danas pripadaju samom vrhu domaće zabavne muzike kod nas. Tu se ubrajaju: Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Davorin Popović, Seid Memić Vajta, Neda Ukraden, Jadranka Stojaković, Mahir Paloš, Jasna Gospić, Alma Čardžić, a među novim zvijezdama ističu se: Fuad Backović Deen, Mija Martina, Selma Bajrami, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović i drugi. Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Feminem", Ružica Čavić. Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti našeg najpoznatijeg hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana. Bosna i Hercegovina ima i recentnu godišnju muzičku nagradu Davorin, koja vrednuje nabolja dostignuća aktuelne produkcije u pop i rock žanrovima.
Narodna i tradicionalna muzika, te folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orjentalne muzike čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike kod nas čine: Halid Bešlić, Halid Muslimović, Haris Džinović, Hanka Paldum, Šemsa Suljaković, Fahreta Jahić alias Lepa Brena, Ferid Avdić i drugi, koji uživaju u velikoj popularnosti, ne samo kod nas, nego i u svim zemljama regije. Bosna i Hercegovina ipak je najviše ponosna na svoje interpretatore tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke, koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reuniona".
Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika kod nas. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini Ćuprija". U sam vrh literarnog stvaralaštva kod nas spadaju i autori: Meša Selimović (Derviš i smrt, Tvrđava), Ivan Franjo Jukić, Isak Samokovlija, Petar Kočić, Hamza Humo, Svetozar Ćorović, Hasan Kikić,Branko Ćopić, Nedžad Ibrišimović, Ibrahim Kajan, Miljenko Jergović, Aleksandar Hemon i mnogi drugi velikani. Od pjesnika bosanskog porijekla najpoznatiji je Aleksa Šantić, ali i Musa Ćazim Ćatić, Antun Branko Šimić, Jovan Dučić, Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović, Abdulah Sidran, Izet Sarajlić i drugi. Tokom osmanskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado književnost.
Dramska književnost u Bosni i Hercegovini nema dugu tradiciju. Među najznačajnije dramatičare ubrajaju se: Ahmed Muradbegović, Velimir Stojanović, Abdulah Sidran, Safet Plakalo, Nedžad Ibrišimović, Almir Imširević, Almir Bašović...
Važno je spomenuti da je prisutnost triju vjera u Bosni i Hercegovini imala ogroman uticaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini grad pored Jerusalema, koji ima pravoslavnu crkvu, džamiju i katoličku crkvu kao i sinagogu udaljene 100 metara jedne od drugih. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španije. Orijentalno nasljeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom agresije na BiH 1992-1995. Među najznačajnije objekte iz osmanskog perioda valja izdvojiti Begovu džamiju i Carevu džamiju u Sarajevu, Aladža džamiju u Foči, Ferhadija džamiju u Banja Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakarlne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmeda paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagić most u Trebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu.
Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni stoje u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru.
Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve stoje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki crkveni objekti po gradovima manjeg bh. entiteta danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice, te bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat.
Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara.
Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović je 2002. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na internacionalnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine.
U Bosni i Hercegovini izlaze tri dnevna lista: dva u Sarajevu i jedan u Banja Luci. Dnevni avaz je najtiražniji list u zemlji i mješavina dnevnika i tabloida, Oslobođenje baštini bogatu tradiciju političkog novinarstva kod nas, dok su banajlučke Nezavisne novine jedinstven glas angažiranog i objektivnog novinarstva. Uz ova tri dnevna lista u Bosni i Hercegovini izlaze i vrijedni primjerci sedmičnih političkih magazina, među kojima su BH Dani svakako na prvom mjestu, a slijede ih Slobodna Bosna i Ljiljan, koji su zbog niza afera i niskih političkih igara zadnjih godina izgubili na kredibilitetu kod ozbiljnih čitatelja. Veoma su popularni i tabloidi, koji donose aktualne priče o aferama i ljubavima iz života slavnih, među kojima je sarajevski As već desetljećima prvi, a u stopu ga prate i Express i Max. Magazini namijenjeni isključivo ženskoj čitateljskoj publici su: Azra i Gracija, a rado se čita i zagrebačka Glorija, koja ne rijetko donosi i priče iz bosanskog visokog društva.
Bosna i Hercegovina ima javni radiotelevizijski sistem, koji se sastoji od tri jedinice: glavne nacionalne radijske i televizijske kuće Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te po jednog entitetskog emitera: Federalne televizije FTV u Federaciji i Televizije Republike Srpske RTRS u manjem entitetu. Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija, od kojih valja izdvojiti OBN, NTV Hayat i TV Pink, koje se mogu pratiti u cijeloj zemlji, a ne treba zaboraviti ni regionalne televizijske programe u većim gradovima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Bihać, Travnik, Mostar). Kablovska televizija odnosno satelitska televizija u Bosni i Hercegovin imaju također veliki broj poklonika, a najradije se prate televizijski programi susjednih zemalja, zabavni programi iz Njemačke i Italije, informativni programi engleskog govornog područja, kao i gotovo sve vrste muzičkih programa, uključujući i novu multinacionalnu televiziju MTV Adria, u kojoj Bosna i Hercegovina također učestvuje.
Radio u Bosni i Hercegovini i dalje ima veliki broj poklonika, što ni ne čudi, ako se zna, da je BiH jedna od zemalja sa najgušćom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica, koje zadovoljavaju najširi sloj slušateljstva u zemlji. Ipak specijalizirani radijski programi sa posebnim sadržajima (npr. isključivo informativni program, program klasične muzike, jazza ili filmske muzike) u potpunosti nedostaju zemlji, zbog čega se radijski program u BiH još uvijek može nazvati konvencionalnim i tradicionalnim, a to se odnosi i na njegove sadržaje, sastavljene po principu: red domaće muzike, red vijesti i priče iz studija.

Iako relativno mala zemlja,Bosna i hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj kako na podrucje balkanskog poluotoka,a i sire.
Bosna i Hercegovina,sa Madjarskom,je jedina balkanska zemlja koja je dala vise od jednog nobelovca.
Glavni grad,Sarajevo, je bio domacin XIV Zimskih olimpijskih igara,odrzanih 1984. godine,koje su tada smatrane najuspjesnijim i najorganizovanijim.

*******************************************

Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu istoriju.Tradicionalna muzika Bosne je mjesavina Albanskih,Bosnjackih,Hrvatskih,Romskih,Turskih,Madjarskih,Srpskih i Makedonskih uticaja.
Najcuvenija,tradicionalna muzika iz Bosne i Hercegovine je sevdalinka (tur. - ljubav).
U bivsoj SFRJ,drzava je podrzala amaterske muzicke ansamble.Pop i rok grupe kao sto su Indexi,Bijelo dugme,Bolero,Crvena jabuka,Plavi orkestar,Zabranjeno pusenje,Dino Merlin i druge,spadaju medju najpopularnije na zapadnom Balkanu.

Sve je ovo tačno ! Štaje Bosna i Hercegovina danas ? Država ( protektorat stranaca ) Podjeljena po svim pravcima ,razorene ,kulture ,tradicije ,ljudskog odnosa i zajedništva . Nije to ona Bosna Andrića ,Šantića ,već nekih novih skorojevića ,koji nameću pravila ,zakone a interes im je samo lični .Zato je olimpijada i Vučko samo sjećanje na ono što je bosna bila ,i ko zna hoće li ikad više biti .Zbog toga sam i tužan ,i jadan,jer drukčiji neznam biti pored svakodnevne istine koja Bosna više nije !

popovac ::

Sve je ovo tačno ! Štaje Bosna i Hercegovina danas ? Država ( protektorat stranaca ) Podjeljena po svim pravcima ,razorene ,kulture ,tradicije ,ljudskog odnosa i zajedništva . Nije to ona Bosna Andrića ,Šantića ,već nekih novih skorojevića ,koji nameću pravila ,zakone a interes im je samo lični .Zato je olimpijada i Vučko samo sjećanje na ono što je bosna bila ,i ko zna hoće li ikad više biti .Zbog toga sam i tužan ,i jadan,jer drukčiji neznam biti pored svakodnevne istine koja Bosna više nije !

Slazem se sa tobom da Bosna nije ni blizu onog sto je bila.
Ali Bosna svakako ima svoju kulturu,tradicije,obicaje koji se i danas njeguju.
Razorili su nam drzavu i doveli do raskola medjuljudskih odnosa,ali ne trebamo dozvoliti da nasa kultura...tradicija...obicaji izumru.

Sta god se desavalo u Bosni,ja volim cuti i zapjevati i nase stare,dobre sevdalinke...a slusam i sve nase poznate grupe.Kad god imam priliku odem na neki koncert...posjetim izlozbe nasih slikara...djeca mi pjevaju sve pjesmice djecijeg hora "Vrapcici"(iako ne zive tamo)...
O hrani nema potrebe da pisem...uvijek cu se,pored ostalih, drzati i nase kuhinje i truditi se da je prenesem na moju djecu.
Za druge obicaje ne znam,osim onih koje sam ponijela iz Bosne...

Sve ce to zivjeti dokle mi budemo zeljeli...Tako da ne treba klonuti pred tim sto smo "podijeljeni" .Treba se sjecati lijepih vremena i ne dozvoliti da padnu u zaborav.

Veliki pozdrav za tebe i nemoj da tugujes...jos manje da budes jadan.Na mnogo sta ne mozemo uticati i nas se najmanje pita sta i kako da se radi.Ali kultura,tradicija i obicaji su ono sto nam ne mogu uzeti,ukoliko to ne zelimo.

Politicki su nas razorili,ali ne i kulturno

popovac ::

Sve je ovo tačno ! Štaje Bosna i Hercegovina danas ? Država ( protektorat stranaca ) Podjeljena po svim pravcima ,razorene ,kulture ,tradicije ,ljudskog odnosa i zajedništva . Nije to ona Bosna Andrića ,Šantića ,već nekih novih skorojevića ,koji nameću pravila ,zakone a interes im je samo lični .Zato je olimpijada i Vučko samo sjećanje na ono što je bosna bila ,i ko zna hoće li ikad više biti .Zbog toga sam i tužan ,i jadan,jer drukčiji neznam biti pored svakodnevne istine koja Bosna više nije !

Sto je BiH danas?, o tome bi se dalo puno pisati i govoriti, ma kakav odgovor bio dat, svi ga nikada nece prihvatiti, kao takvog...
Ako govorimo politickim desavanjima i previranjima, ona mozemo kontatirati, da puno i ne odstupaju od politickih desavanja u zemaljama iz okruzenja okruzenja...
Ako govorimo o kolektivitetima straha medju nacijama, onda mozemo reci, da oni postoje i pred tom cinjenicom ne treba zatvarati oci..
Ali ono sto se nikada nije promjenilo u BiH, ono sto se nikada nece ni promjenuti, jesu velika prijateljstva medju obicnim ljudima, razlicitih nacionalnosti...
Nazalost o tim pozitivnim desavanjima se ne pise, jer to nije interesantna tema za medije, bilo pisanie ili elektronicke, jer je istim potrebna senzacija, napete atmosfere, treba stvoriti slucaj i tamo gdje ga nema, te mu dati nacionalnu konotaciju...
Mnogi se i danas trude, da BiH prikazu "tamnim vilajetom", vecim no sto jeste, tamnijim no sto jeste...
Ali da ne budem pogresno shvacen, nisu samo mediji pozvani i odgovorni za stanje u BiH, ima tu odgovornosti puno vece ostalih, koji trebaju na tome raditi. pa i nas, svakog pojedinca..
Tesko je reci, kada ce se odredjene stvari promjeniti, za odredjene stvari trebaju desetljeca, ali jednog dana i ne tako daleko, bit ce to zemlja dostojna zivljenja, u kojoj ce biti mjesta za sve ljude dobre volje, bez obzira koje nacije, vjere ili kulture bili...
Tome mozemo i mi svojim svakodnevnim proaktivnim djelovanjem, dati veliki doprinos, mozda ce nam se uciniti beznacajnim, ali nemojmo se dati obeshrabriti..

Ima jedna modra rijeka, valja nama preko rijeke...
Mak Dizdar...

Jeli tako bosanko????

Smiljan01 ::

Jeli tako bosanko????

Vidjela sam ja da u tebi "cuci" pravi Bosanac "meraklija"

Premijera "Arapske noći" u oktobru na obje scene
Predstavu prema tekstu Ronalda Šimelfeniga režira Beograđanin Filip Grinvald. Peteročlani ansambl

Bosansko narodno pozorište (BNP) Zenica kao nosilac produkcije, u koprodukciji s Narodnim pozorištem Tuzla, radi predstavu "Arapska noć" najizvođenijeg savremenog njemačkog dramatičara Ronalda Šimelfeniga (Schimmelpfennig), čiji su tekstovi prevedeni na dvadesetak svjetskih jezika.


Problem imigranata

Ovaj komad na scene će postaviti mladi beogradski reditelj Filip Grinvald, koji je s glumcima već počeo probe, koje se paralelno odvijaju u oba bh. pozorišta.

- "Arapska noć" veoma je zanimljiv tekst, a glumci su maksimalno posvećeni svojim zadacima. Tema ove predstave je simbolična i jaka, nimalo laka za razumijevanje. Ali, da bi se djelo i njegova poruka u potpunosti i na pravi način shvatili, nije dovoljno samo pročitati ga ili pogledati predstavu. Zahtijeva prethodno informiranje o simbolima koji se tu javljaju - snu, arapskim imenima, Orijentu, kao i o problemu imigranata, posebno muslimanske populacije u Njemačkoj - kazao nam je reditelj Grinvald.

Jedna avantura

Uloge u "Arapskoj noći" dobili su Zeničani Haris Burina i Anđela Ilić, Tuzlaci Siniša Udovičić i Adnan Omerović te Dženana Džanić, koja upravo završava Akademiju scenskih umjetnosti u Tuzli.

- Upustili smo se u jednu avanturu u kojoj niko ne smije unaprijed reći da je sve dobro. Sama tema ovog teksta stimuliše nas da dođemo do lijepog pozorišnog rezultata. U Tuzli nisam igrao već 22 godine, što me dodatno uzbuđuje - kazao je Burina.

Predstava će biti premijerno izvedena 14. oktobra na Velikoj sceni BNP-a, a sedam dana kasnije i u Tuzli.

Producenti Begagić i Ćatić

Scenografiju za predstavu radio je Vladimir Pavlović, kostime Sabina Trnka, dok je izbor muzike napravio reditelj. Za scenski pokret zadužen je Haris Burina. Producenti predstave su direktori pozorišta Hazim Begagić i Armin Ćatić.
A. Dž. - A. Mu.

Neki dan sam bio prisutan na otvaranju "Dani umjetnosti u Srebreniku"
na tvrdjavi evo u postu i neke fotografije.A radi se o godisnjici i
obiljezavanju tvrdjave 1333 god. kao i povelji koju je Stjepan T.
upucivao iz ovoga starog grada Dubrovcanima...Otvaranje ceremonije je pocelo sa stihovima....
"KO JE TA GDJE JE TA BOSNA"...Takodje moram napomenti veliki broj gostiju iz citavog kantona TK..kao i posebno "prepoznate"izvodjace i suorganizatore iz Brckog D....Sama ceremonija se odrzavala ispred tvrdjave na platou.Ucestvovali su vise folklornih drustava kao i
solo umjetnici u recitalima i skecevima...bilo je gostiju od ministarstva kulture iz TK kao i nacelnik opcine Srebrenik....naravno nije moglo proci bez saza i dobosara....Licno bi odao pocast svim izvodjacima programa i cestitke odlicnom casu historije na posebnom i lijepom
nacinu prezentovanja kroz prestavu...

[img]

Uploaded with ImageShack.us[/img]

[img] Uploaded with ImageShack.us[/img]

[img] Uploaded with ImageShack.us[/img]

[img] Uploaded with ImageShack.us[/img]

Ivo Andrić - Pismo iz 1920.

Dragi prijatelju,
Da predjem odmah na stvar. Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obična zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima. I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski čovek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama ređe nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha. Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mržnje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mržnji. Da, o mržnji. I ti se instinktivno trzaš i buniš kad čuješ tu reč (to sam video one noći na stanici), kao što se svaki od vas opire da to čuje, shvati i uvidi. A stvar je baš u tome što bi to trebalo uočiti, utvrditi, analizirati. I nesreća je u tome što to niko neće i ne ume da učini. Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to učini. Pa ipak, činjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.

Ja znam da mržnja, kao i gnev, ima svoju funkciju u razvitku društva, jer mržnja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i zloupotreba, koje samo bujice mržnje i gneva mogu da iščupaju i otplave. A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za slobodu, za stvaranje boljeg života. Savremenici vide mnogo bolje mržnju i gnev, jer pate od njih, ali potomstvo će videti samo plodove snage i pokreta. Znam ja to dobro. Ali ovo što sam gledao u Bosni, to je nešto drugo. To je mržnja, ali ne kao neki takav momenat u toku društvenog razvitka i neminovan deo jednog istorijskog procesa, nego mržnja koja nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi nalazi svoju svrhu. Mržnja koja diže čoveka protiv čoveka i zatim podjednako baca u bedu i nesreću ili goni pod zemlju oba protivnika; mržnja koja kao rak u organizmu troši i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer takva mržnja kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog života; ona je prosto oruđe nagona za uništenjem ili samouništenjem, samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog uništenja ne izvrši.

Da, Bosna je zemlja mržnje. To je Bosna. I po čudnom kontrastu, koji u stvari i nije tako čudan, i možda bi se pažljivom analizom dao lako objasniti, može se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzvišene čvrstine karaktera, toliko nežnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osećanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žeđi za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neporoznim dubinama olujne mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevaju i čekaju svoj čas. Između vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao između vaših visokih planina i hiljadu puta većih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one počivaju. I tako, vi ste osuđeni da živite na dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo iskrama tih vaših ljubavi i vaše ognjene i svirepe osećajnosti. Možda je vaša najveša nesreća baš u tome što i ne slutite koliko mržnje ima u vašim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. I kao što tle na kom živimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i toplote, u naša tela i daje im boju i izgled, i određuje karakter i pravac našem načinu života i našim postupcima tako isto silna, podzemna i nevidljiva mržnja na kojoj živi bosanski čovek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje postupke. Poroci rađaju svuda na svetu mržnju, jer troše a ne stvaraju, ruše a ne grade, ali u zemljama kao što je Bosna i vrline govore i deluju često mržnjom. Kod vas asketi ne izvlače ljubav iz svoje askeze, nego mržnju na sladostrasnike; trezvenjaci mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja ubilačka mržnja na ceo svet. Oni koji veruju i vole smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji drugačije veruju i drugo vole. i, na žalost, često se glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troši u toj mržnji. (Najviše zlih i mračnih lica može čovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) Oni koji tlače i eksploatišu ekonomski slabije, unose u to još i mržnju, koja tu eksploataciju čini stostruko težom i ružnijom, a oni koji te nepravde podnose, maštaju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetničkoj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i tolika da bi raznela i tlačenog zajedno sa mrskim tlačiteljem. Vi ste, u većini, navikli da svu snagu mržnje ostavljate za ono što vam je blizu. Vaše su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti vaše odvratnosti i mržnje tu su pored vas, u istoj varoši, često sa druge strane vašeg avlijskog zida. Tako vaša ljubav ne traži mnogo dela, a vaša mržnja prelazi vrlo lako na delo. I svoju rođenu zemlju vi volite, žarko volite, ali na tri-četiri razna načina koji se među sobom isključuju, smrtno mrze i često sudaraju.

U nekoj Mopasanovoj pripoveci ima jedan dionizijski opis proleća koji se završava rečima da bi u takve dane po svim uglovima trebalo izlepeti oglase: „Građanine francuski, proleće je, čuvaj se ljubavi.“ Možda bi u Bosni trebalo opominjati čoveka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvišenijem, osećanju čuva mržnje, urođene, nesvesne, endemične mržnje. Jer toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj žive zbijeno dve različite vere, trebalo bi četiri puta više ljubavi, međusobnog razumevanja i snošljivosti nego drugim zemljama. A u Bosni je, naprotiv, nerazumevanje, koje povremeno prelazi u otvorenu mržnju, gotovo opšta karakteristika stanovnika. Između raznih vera jazovi su tako duboki da samo mržnja uspeva ponekad da ih pređe. Znam da mi se na to može odgovoriti, i sa dosta prava, da se u tom pogledu ipak primećuje izvestan napredak, da su ideje XIX veka i ovde učinile svoje, a da će sada posle oslobođenja i ujedinjenja sve ići mnogo bolje i brže. Bojim se da nije sasvim tako. (Ja sam, čini mi se, za ovo nekoliko meseci dobro video strašne međusobne odnose meću ljudima raznih vera i raznih narodnosti u Sarajevu!) � tampaće se i govoriće se svuda i svakom prilikom: „Brat je mio, koje vere bio“ ili „Ne pita se ko se kako krsti, neg čija mu krvca grije prsi“. „Tuđe poštuj, a svojim se diči“, „Integralno narodno jedinstvo ne poznaje verskih ni plemenskih razlika“. Ali oduvek je u bosanskim građanskim krugovima bila dosta lažne građanske učtivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvučnim rečima i praznim ceremonijalom. To prikriva kako-tako mržnju, ali je uklanja i ne sprečava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom svih savremenih maksima mogu u tim krugovima da dremaju stari nagoni i kainovski planovi, i da će živeti dok god ne budu potpuno izmenjene osnove materjalnog i duhovnog života u Bosni. A kad će doći to vreme, i ko će imati snage da to? Jednom će doći, ja u to verujem, ali ovo što sam video u Bosni ne ukazuje na to da se tim putem već sada ide. Naprotiv.

Ja sam o tome razmišljao, naročito poslednjih meseci, kad sam se još borio sa odlukom da zauvek napustim Bosnu. Razumljivo je da ne spava dobro čovek koji se nosi takvim mislima. I ja sam ležao pored otvorenog prozora u sobi u kojoj sam se rodio, napolju je šumela Miljacka naizmenice sa vetrom rane jeseni u još obilnom lišću.

Ko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može da čuje glasove sarajevske noći. Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva posle ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata posle ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove-džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva sveta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom a koliko po eškenaskom računanju. Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i poste prema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek slična mržnji, često potpuno istovetna sa njom.

Mesa Selimovic izmedju mnogih svojih citata o BiH kaze:
'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je u meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima!Osjećanje vlastite neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''

požar izazvale neispravne instalacije u kafiću?
U požaru na Baščaršiji izgorjelo desetak poslovnih objekata
Vatra je, navodno, izbila u kafiću "Damask". Požar je zabrinuo i gradske vlasti Sarajeva.

Dva sata trebalo je vatrogascima da ugase požar koji je buknuo u srijedu oko podne u središtu starog dijela Sarajeva, poznatoj Baščaršiji. Prema prvim procjenama, u požaru koji su najvjerojatnije izazvale neispravne električne instalacije u jednom od kafića, izgorjelo je najmanje desetak poslovnih objekata, ali nitko nije ozlijeđen.

Više od 150 vatrogasaca i 13 vatrogasnih vozila pokušavalo je požar staviti pod nadzor i ugasiti ga, dok su stotine prolaznika i turista iz neposredne blizine promatrale kako vatra guta najpoznatije obilježje glavnog grada Bosne i Hercegovine. Procjena štete još nije utvrđena, ali se vjeruje da će biti golema. Samo zahvaljujući brzoj intervenciji vatrogasaca izbjegnuto je širenje požara i na neke od vjerskih i kulturnih građevina od povijesnog značaja za Sarajevo i BiH.

Vatra je, navodno, izbila u kafiću "Damask", a neki od onih koji su promatrali gašenje požara tražili su simboliku u tome što se vatra počela širiti iz objekta koji nosi ime glavnog grada Sirije, države koja već mjesecima predstavlja glavno ratno žarište u svijetu.

Požar je zabrinuo i gradske vlasti Sarajeva koje se nadaju da bi Baščaršija, odnosno stara osmanlijska jezgra grada, mogla biti uvrštena na listu svjetske baštine UNESCO-a. Baščaršija je omiljeno odredište tisuća turista koji posjećuju Sarajevo. Poznata je po brojnim zanatskim radnjama, ćevabdžinicama i drugim orijentalnim objektima. Baščaršija je u povijesti više puta bila oštećena u požarima, a posljednja velika oštećenja pretrpjela je tijekom opsade Sarajeva.