Muškarac sa grudima ili Žena sa ćunom = Transsexualnost

[You must be registered and logged in to see this image.]

Alessia Mancini - Miss Italija..
da li je trans ili nije?
Rješavanje tog pitanja je diglo cijeli skandal na izborima za Miss Italiju.

Izgleda Žensko.. no šta li je ponukalo žiri, da posumnja u njenu ženstvenost?
Možda ipak tipični muški tjelesni atributi kao npr. ramena?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mimi Marks, Miss Univerzum 2005, danas je entertejnerka sa vlastitim šovom u Čikagu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mimi Marks


Mimi Marks is recognized as one of the world\'s most beautiful transsexual actress/models. She performs in a cabaret club, The Baton, in Chicago Illinois and travels the country for appearances and performances.Accepted by the mainstream, Mimi has been offered many opportunities in Hollywood and is currently working on television projects in development.

Da Mimi sretnem na ulici, nikad, al nikad ne bi pomislila da nije to što okom vidim..

Šta kaže Wiki o Transsexualnosti

Citat :

Transseksualnost

Transseksualnost postoji kad je osoba naizgled normalne tjelesne spolne diferencijacije uvjerena da pripada suprotnom spolu. Često se koristi izraz ˝zarobljen/a u tijelu suprotnog spola˝. Povezan je s neizdržljivom željom da se posve postane osoba drugog spola: građom (anatomski), funkcijom (fiziološki) i u društvu (psihosocijalno).

Kako bi postigli tretman promjene spola, transseksualne osobe često moraju prihvatiti psihoterapiju.

Neurobiologija transseksualnosti

Transseksualnost se kao pojam razlikuje od transrodnosti (diferenciranih oblika rodnog izražavanja), transvestije (isključivo muške karakteristike; presvlačenje u žensku odjeću radi seksualnog uzbuđenja), te interseksualnosti (nedefinirani spolni organi).

1966. godine dr. Harry Benjamin, osobni prijatelj Christine Jorgensen, objavljuje knjigu ˝Transseksualni fenomen˝ koja opisuje prirodu stanja, razliku između transseksualaca i transvestita te rezultate liječenja hormonima i kirurškim zahvatom.

Prof. Dick Swaab ukazao je na zanimljiv problem, koji dovodi transseksualnost u odnos sa interseksualnošću. Naime, po rođenju djeteta s nedefiniranim genitalnim aparatom, roditelji donose odluku o tome kojeg će spola dijete biti. U nekim slučajevima dešava se da se mozak dijeteta razvije prema modelu suprotnog spola, pa to dijete postaje transseksualno. Da bi se spriječio ponovni postupak promijene spola, Swaab sugerira da se odluka o spolu djeteta ne donese odmah po njegovu rođenju, već da se ta odluka odgodi na otprilike 4 do 6 godina, dok dijete ne bude moglo pokazati u kojem je smjeru krenuo razvoj mozga. Svjestan kritike da bi nedefiniran spol djeteta u prvim godinama njegova života mogao stresno utjecati na samo dijete i na njegovu okolinu, Swaab i dalje ističe kako će mnogo stresnije biti odrasloj transseksualnoj osobi i njegovoj okolini kada odluči promijeniti svoj spol.
Transseksualnost kao poremećaj spolne diferencijacije

Tradicionalno je transseksualizam smatran potpuno psihološkim fenomenom. Međutim, istraživanjem mozga transseksualaca koji su promijenili spol iz muškog u ženski otkriveno je kako spolna diferencijacija jednog dijela mozga (jezgra u stria terminalis) odgovara ženskom spolu. Ovaj nalaz podupire teoriju po kojoj je transseksualnost tzv. interseksualni (međuspolni) poremećaj, gdje spolni razvoj (diferencijacija) mozga nije u suglasnosti s kromosomskim i gonadnim spolom (gonade su spolne žlijezde). Stoga se danas prihvaća kako je transseksualnost poremećaj spolne diferencijacije, odnosno razvoja spola.
Učestalost

Svjetska zdravstvena organizacija transseksualnost definirala poremećajem mentalnog zdravlja, dakle bolešću, koja se vodi pod šifrom F 64. Najnovije statistike iz Nizozemske govore da je transseksualnost prisutna kod jednog od 11.900 muškaraca i kod jedne od 34.000 žena, odnosno da je omjer 3:1 u korist muškaraca. U hrvatskoj se je u deset godina petnaestak osoba javilo zagrebačkom Centru za kliničku psihologiju zbog poremećaja spolnog identiteta. Petoro je prošlo cijeli postupak i živi u novom spolu.
Diferencijalna dijagnoza

Pojedine osobe koje traže terapiju promjene pola nemaju poremećaj rodnog identiteta, i žele "tranziciju" iz drugih razloga. To ukljućuje homoseksualne osobe koje nisu u mogućnosti prihvatiti svoju homoseksualnost, Osobe koje prakticiraju preodjevenjaštvo (što treba razlikovati jer brojne transeksualne žene prolaze fazu u kojoj se identificiraju na taj način) te ljudi sa određenim psihičkom poremećajima, kao što su shizofrenija, granični poremećaj, disocijativni poremećaj, i Munchausen-ov sindrom. Većina profesionalaca smatra da je terapijska promjena spola neadekvatna za takve osobe. Ukoliko bi bila izvedena, mogla bi se izrazito negativno odraziti na osobe, budući da im ne bi pomoglo već bi ih ostavilo sa tijelom koje je za njih nepoželjno. Ipak, postoje i viđenja da mali broj transseksualnih osoba boluje sa komorbidnim psihijatrijskim stanjima koje su nevezane uz njihovu rodnu disforiju.
Žaljenje nakon promjene spola

Procjenjuje se kako 1-2% transseksualaca požali promjenu spola. Kod nekih od ovih osoba radi se o kasnoj manifestaciji spolne disforije koja nije postojala u djetinjstvu; kod nekih se radi o nezadovoljstvu izgledom ili ograničenim društvenim prilikama. Stoga je važnost testiranja stvarnog života (period kad počinje hormonsko liječenje te se od pacijenata zahtijeva potpuno društveno življenje kao osoba suprotnog spola) neizmjerna. Sumnje i neodlučnost trebaju se raspraviti s psihoterapeutom. Kvaliteta kirurške promjene vanjskih spolnih osobina ključna je za sve transseksualce u prilagodbi na novi spol.

A šta kažete Vi?

ps: nisam otvorila temu pod sex i erotika, jer nije bit teme kako se transgenderi sexaju, molim da nastavimo diskusijom, sa manje slika o polnim organima.

Hvala :66z:

sto da kazem , pa svatko je gospodar svoga tijela...i neka radi sto zeli...meni je to normalno...drugima nije , ali ne mogu ja za drugu glavu da mislim...neka svatko uziva u onome sto voli i u onome kako se najbolje osjeca...

Prilično je teško suditi o takvim ljudima .
Koliko sam ja čitao ,ne radi se o hiru -nego se oni osećaju "zarobljeni " u telu koje im ne odgovara .Fizičke i polne karakteristike ne odgovaraju "unutrašnjem biću"

Psihološki to mora da je strašno ,pogotovu tako prolaziti kroz detinjstvo , adolescenciju .....
Još je veća katastrofa kada telo baš sasvim "ne odgovora" ,pa ni hormoni ni plastične operacije ne mogu da daju zadovoljavajući efekat . Onda izgledaju zaista nakazno ,i tako budu i prihvaćeni u društvu -tj, ismejani ,zbog svoje različitosti . No i pored toga ,u današnje vreme i kao takvi mogu da se društveno ostvare -pa imamo :

Transeksualac u poljskom parlamentu





[You must be registered and logged in to see this image.]



Ana Grođka (57) ima sve izglede da postane
prvi transeksualni poslanik u novom sazivu poljskog parlamenta nakon
velikog i neočekovanog uspeha koji je na izborima u nedelju postigla
njena antiklerikalna stranka Palikot.

Grođka, inače rođena kao muškarac Rišard, predvodi stranačku listu u
Krakovu i, prema prvim rezultatima, trebalo bi da uđe u Sejm.


Lilo Wanders , novinar i tv voditelj RTL



[You must be registered and logged in to see this image.]
Boki 13 ,celebrity persona
[You must be registered and logged in to see this image.]

Meni je to ok. Sto kaze neko gore, ne mogu ni da zamislim kako bi bilo zivjeti "zarobljen" u tijelu koje nisam "ja".

Odemo ponekad u jedan "trans" bar, i ludo se zabavimo:) Ljudi su prihvatili ono sto jesu, naprave show od toga, uzivaju u zivotu, i dopuste cak i nama "obicnima" da malo osjetimo da je zivot u stvari ok:)

Kako ne bi parade nikakve?

Ja smatram da svako moze sa svojim tijelom da radi sta voli...pa daleko mi je ruznije napumpavanje usana(slike prilozene na temi silikona) od grudi na nekom muskarcu koji se osjeca zenom.

Naše nebi trebalo da bude, da sudimo..

Moja najbolja prijateljica je Transseksualna. Rođena sa oba pola, i kao što gore u wiki textu - poslije rođenja se roditelji pitali koji pol da ostave, koji da uklone. Otac naravno odluči za sina. Sa godinama, najkasnije u pubertetu se sve više izjašnjavalo njeno žensko biće. Prvo - nije imala razvijenu jabučicu.

Do njene 18te godine, je imala viče pokušanih suicida, jer su sukobi sa ocem bivali sve žešći. Majka je drugačije prihvatila prirodu svoje kćerke. Otac pak ni da čuje. Kažnjavao ju je svim mogućim načinima. Najgori - uskraćivanje ljubavi.

Sa 18 ona odseli od kuće, neko vrijeme je i kod mene stanovala odrekavši se svoje porodice (prvobitno oca) tražila je od tad pomoć raznih psihologa. Na kraju je počela sa terapijskim programom, jer se odlučila za operaciju pola. Njena tipična izreka je bila: Gdje si vidjela žensko sa ku...m
Jedino se družila samnom, i sa još jednom drugaricom iz škole. Sa momcima nije imala kontakte jer se stidjela svog tijela. Na izgled je bila ( i sad je) veoma feminina. Duga prirodna kosa, nježna, feminine crte lica, duge ruke, noge. Nismo jednom zakikotale kad su dečki zaflertovali sa njom, nekad je bila hrabra i zakoketirala sa njima, da bi na kraju rekla da međ nogama ima ono..

Dvije godine je radila redovno hormonsku terapiju, vidljive promjene su počele. Grudi su joj počele rasti, kao u djevojčice koja uđe u pubertet. Koža nježnija, maljavost manja. Glas joj se promjenio. Nakon dvije godine je operativno povećala grudi sa korpice A na B. Tad je morala početi i "na vani" da živi isključivo kao žensko. Svakodnevne sitnice i tegobe u isključivo ženskoj ulogi.

Nakon tih terapija, i te godine i x razgovora sa terapeutima je dobila attest koji joj je otvorio vrata ka operaciji.

Sa majkom je držala kontakt, dok otac i dalje totalno ignoriše svoje dijete. Ona je za njega umrla. Kako on reče - crkla.

Operacija je trajala veoma dugo. Njen izraz lica, nakon što se probudila iz narkoze nam je svima rekao - jeste, to je! sad sam ono šta osjećam.

6 Tjedana je trajao proces zacjeljivanja rana. Ali ona, joj kad se sjetim.. kao malo djete non stop zaviruje dole da vidi.. Jedno tri, četiri mjeseca poslije je počela vezu sa jednim momkom, kojem je u početku zatajila da je operisana.
Poslije se plašila da će je ostaviti, jer zavlači. Uglavnom je sve ok prošlo nakon što je saznao da neće moći imati djece i zašto.

Danas.. jedno 10 godina poslije, još je uvijek sa njim u vezi - danas u braku.

Za nju - je operacija bila najbolje rješenje.

U međuvremenu, ja, i otac se lagano približava.

Samhain ::

Moja najbolja prijateljica je Transseksualna. Rođena sa oba pola, i kao što gore u wiki textu - poslije rođenja se roditelji pitali koji pol da ostave, koji da uklone. Otac naravno odluči za sina. Sa godinama, najkasnije u pubertetu se sve više izjašnjavalo njeno žensko biće.

Hmmmm...zar nije ovde u pitanju hermafroditizam ? [You must be registered and logged in to see this image.]
No naravno da nije trebalo smesta reagovati ,glupost ...
Žena nije manje žena ako joj se odstrane jajnici ili ne daj Bože, grudi.

Trebali su čekati bar do 12 godina , kada je dete sposobno da samo odlučuje ,(bar pravno -formalno ) a svakako su trebali čekati da vide koja strana genotipa (kariotipa ) će biti dominantnija .

do 80tih godina se praktikovalo tako. danas tu operaciju vrše tek u godinama kad se dijete razvije.

po rođenju hermafrodizam, po prvoj operaciji u dobi bebe i pogrešnom odlukom - transsexualizam

Iako transseksualne osobe trpe možda i najveću diskriminaciju od svih manjinskih grupa -u stvari su najmanje krivi .

Za razliku od homoseksualnosti ,koja nije bolest ,transeksualnost se vodi kao bolest pod šifrom ICD-10 u Medjunarodnom registru bolesti .Opet za razliku od homoseksualnosti ,zna se da transeksualnost nastaje već u stadijumu embriona usled nedovoljnog lučenja estrogena ili testosterona , što kasnije izazove posledice u psihološkom ,seksualnom i u smislu nedoumice o ličnom identitetu i integritetu takve osobe .
Još ako je vezano sa primarnim razvojem "pogrešnog" seksualnog organa ,ili sa hermafroditnom malformacijom......zbrka je kompletna .
Srećom pa se to dešava na 1:11 000 muškaraca , i 1:30 000 žena u svetu .
Za Srbiju podaci ne postoje ,jer se te i takve osobe uglavnom kriju ,no imali smo mislim 2 slučaja u Beogradu da su se takve osobe bavile prostitucijom i na kraju bile ubijene (ako se dobro sećam ,pratio sam slučaj na jednoj od tema na pdf "Kriminalistika ") a poznati režiser Želimir Žilnik je snimio 1995 film "Marble ass" gde su mu glavni glumci naturščici -transeksualci . Možete ga pogledati u celini (link dole )

FILM "Marble ass" [You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi transvestit

Egipatska kraljica Hatshepsut, koja je vladala od 1472 do 1458 B.C. uspela se na postolje 1512 g.P.K. kada se i udala za faraona Thutmosea II.

Zajedno su vladali 3-4 godine tj. dok Thutmosu II obična žena nije rodila sina. Kad je faraon umro, Hatshepsuta je predstavljala sebe kao mladog kraljeva nasljednika, dok je pravog držala zatvorenog, te uspjeno preuzela vladavinu. Naposljetku se okrunila kao faraon i uzela ime Horus (tipično samo za faraone), usvojila je mšuke pokrete i stavove i čak nosila kraljevsku bradu da bi se to bolje prikrila. Da se to danas desi zaposlili bi je u nekom putujućem kazalištu.

Ispovest muškarca koji je odlučio da promeni pol: Rođen sam kao žensko
Svetlana Palić
- Kao dete od tri-četiri godine znao sam da sam drugačiji. Roditelji nisu mogli da me nateraju da obučem hulahopke ili haljinicu. Nikad se nisam igrao sa devojčicama i sa lutkama, već uvek sa dečacima, klikera ili sličica. Nikad nisam imao dilemu ko sam: ja sam muško - priča za “Blic” osoba koju ćemo zvati Miroslav, rođen kao žensko pre 33 godine.
Miroslav je pre godinu dana obavio prvu operaciju. Odstranjeni su mu materica, jajnici i dojke. Sprema se ovih dana za još jednu nakon koje će dobiti muški polni organ. I tu će fizičkoj transformaciji biti kraj. Psihička odavno postoji. Ostaće samo da dobije nova dokumenta i da nakon 33 godine duplog života i skrivanja identiteta, konačno bude ono što jeste.

- Ljudi misle da mi iz hira idemo na operacije. A ne znaju da su te operacije veoma bolne, pogotovo odstranjivanje genitalija. Ja 33 godine nisam išao kod lekara i prvi put sam otvorio karton uoči operacije pola, ovde kod dr Đorđevića. Nisam želeo da me u Domu zdravlja proziva medicinska sestra, da me ljudi čudno gledaju ili pokazuju prstom. Mi nismo nastrani. Osobe kao ja treba da se tretiraju kao ljudi sa retkom bolešću za koju postoji rešenje, a ne da se ceo život skrivaju - priča Miroslav.


Transseksualizam
je izlečiva bolest
- Poremećaj polnog identiteta ili transseksualizam je bolest koja postoji u klasifikaciji oboljenja Svetske zdravstvene organizacije - kaže hirurg dr Miroslav Đorđević, specijalista za promenu pola.
U Srbiji je u poslednjih 20 godina lečeno više od 200 ovakvih osoba. Pacijent nakon psiho i hormonske terapije dolazi na završnu rekonstrukciju genitalija pola kojem teži. Godišnje se iz Srbije operiše 10 do 12 osoba. Skupština Srbije je izmenom zakona odobrila da to lečenje pokriva RZZO.

A njegovo skrivanje traje praktično ceo život. Već u osnovnoj školi Miroslav je bio drugačiji.


- Oblačio sam se kao dečak, kosa mi je bila kratko podšišana, igrao sam se sa dečacima, imao sam dva najbolja druga, koji su mi i danas prijatelji i koji me razumeju. Gadno je kad te ne razumeju nastavnici, teško je kad moraš da slušaš svoje žensko ime koje ne osećaš kao svoje. Retki su bili oni koji su donekle razumeli, pa su me oslovljavali prezimenom. Zarobljen si u telu, telo ne prihvataš, ne želiš ni da ga vidiš u ogledalu. Gledaš na svet očima muškarca, eto tako to izgleda - priča Miroslav.


Teško pubertetsko vreme do odlaska iz porodičnog doma Miroslav je preživljavao kako je znao i umeo. Vodio je, u suštini, dvostruki život.


- Jedna osoba sam bio kod kuće, i to ono što nisam. Roditelji mi nikad nisu bili podrška niti sam od njih imao razumevanja. U kući sam za sebe upotrebljavao srednji rod - bio sam “ono”. A van kuće bio sam ono što jesam - priča Miroslav.


Želja da ima devojku, kao svaki muškarac, bila je ostvariva, ali uvek do jedne granice.
Novi identitet
Postupak unošenja podataka o promeni pola u lična dokumenta nije regulisan zakonom, ali je kroz praksu ipak ustanovljena izvesna procedura. Sa lekarskim uverenjem koje potvrđuje da su menjali pol, ovi ljudi odlaze u opštinu kod matičara da izvade novu krštenicu i tako dobijaju novi matični broj. Taj dokument im je osnova da u roku od 15 dana izvade i sva druga dokumenta (pasoš, ličnu kartu).

- Imao sam devojaka, zabavljao sam se, izlazili smo. Ali te devojke nisu znale pravu istinu o meni. Kad je trebalo da dođe do seksa, ja bih se naprosto izgubio.

Ostavljao bih devojku bez reči. Tako je to izgledalo, ispadao sam veoma grub i nevaspitan, jer nisam mogao da otkrivam identitet - priča Miroslav.


Pre godinu dana, međutim, kada je odlučio da ide na operaciju, skupio je hrabrosti i ženi sa kojom se zabavljao priznao istinu.


- Sjajno je to prihvatila. Mi smo danas srećno vereni, nosimo burme i čekamo dan kad ću dobiti dokumenta na svoje novo, muško ime da se i formalno venčamo. Planiramo i porodicu. Moja žena, koja ima 25 godina, spremna je da ide na veštačku oplodnju i da na daj način uskoro postanemo roditelji - kaže Miroslav, dodajući da se nada da će njegova ispovest smekšati srca onih koji nemaju razumevanja za ljude kao što je on, i što je još važnije, pomoći njemu sličnima da pokušaju da reše problem.


Nije, nažalost, retkost da ovakvi ljudi počine samoubistvo već u 25-oj jer ne mogu da izađu na kraj sa dvostrukim životom.



Sebična ljubav
Roditelji nisu mogli da se pomire sa činjenicom da je njihova ćerka muškarac. Otac ni dan-danas to ne može da prihvati. Majka je tek na samrti izjavila da ima “najbolju decu na svetu”, misleći na Miroslava i na njegovu mlađu sestru, koja je Miroslavu jedina podrška.
- Veoma sam vezan za roditelje. Odlazio sam povremeno da ih obiđem. Ali roditeljska ljubav je sebična. Oni meni jesu dali život, ali nemaju pravo na njega. Zamislite kako se oseća neko ko godinama čeka da mu roditelji oproste nešto za šta nije kriv?! - priča Miroslav, tužan što mu se roditelji nisu našli kad su mu bili potrebni. On će biti drugačiji otac.

‘Na Tajland sam otišao kao Tomislav. Sad sam Maja’

“Poslužite se, donijela sam malo tajlandskih čokoladica“, rekla je Maja kolegama prošlog ponedjeljka. Upravo se vratila s godišnjeg odmora. Maja je 30-godišnja inženjerka u zagrebačkoj podružnici jedne velike međunarodne IT kompanije. Kolege su polako prilazile njezinu stolu, pomalo zbunjeni, uzimali čokoladice, i nespretno je ispitivali kako je bilo na dalekom Tajlandu.

Visoka, vitka brineta, decentno našminkana, s elegantnim okvirima za naočale u skladu s naušnicama, mirno im je odgovarala. S mrvicom nervoze.

Prije mjesec i pol iz tvrtke je, na dulji godišnji, otišao Tomislav. S Tajlanda se vratila Maja.
“Mislila sam da će mi to biti najgori dan u životu, dan kad moram reći kolegama da ću promijeniti spol“, priča Maja. “Dan kad ću prvi put, nakon operacija, doći na posao kao žena.”

Jeftinije u Beogradu, ali…

Operaciju je Maja obavila na Tajlandu. Tamo je, objašnjava, jedna od najpoznatijih klinika za promjenu muškog spola u ženski. U Zagrebu se takva operacija ne može obaviti. U Beogradu postoji klinika, i mnogo je jeftinija od tajlandske. Ali beogradski su liječnici obavili oko 200 operacija promjene spola, a liječnik koji je operirao Maju odradio je više od 1500. Uz to, kaže Maja, ima najbolje rezultate, jer sve potrebne rekonstrukcije obavi tijekom jedne operacije. Takva tehnika je invazivnija i oporavak traje nešto dulje, ali su i rezultati bolji od klasičih, postupnih metoda koje koristi većina kirurga. Operacija na Tajlandu košta oko 12.500 eura. Pribroje li se svi drugi troškovi, Maja je ukupno potrošila oko 20.000 eura.

Rodila se u Zagrebu prije 30 godina, kao zdravi dječačić, kojem su roditelji nadjenuli ime Tomislav. Bila je, kaže, tipični, gotovo stereotipni dječak. Voljela je autiće i bagere. Nije se igrala lutkicama, ni obožavala ružičastu boju. Ali oduvijek je znala da nešto nije u redu.

Znala sam da sam djevojčica. Prvo konkretno sjećanje seže u moju osmu godinu. Sjećam se da sam bila potpuno zbunjena. Osjećala sam da sam ja zapravo curica, teško je to objasniti. Znam da sam svaku večer molila Boga da se probudim kao djevojčica.”

To se, kaže uz smiješak, nije dogodilo, a Maja, tada još Tomislav, nikome nije ni pomislila otkriti o čemu mašta, iako je željela biti curica u svakom pogledu – nositi žensku odjeću, misliti i osjećati poput žena.

U pubertetu je bilo najteže. Tijelo se počelo mijenjati, postajala je muško. Poskrivećki je počela odijevati maminu odjeću i šminkati se.

Mrzila je ‘ženskasto’

“Rano sam ušla u pubertet, već negdje s deset godina. Osjećala sam užasan strah od moje svjesnosti da sam zapravo žena. I užasan sram. Do 28. godine nikome nisam ništa rekla, nisam im dala ni naslutiti. Čak štoviše, bila sam izrazito muškobanjasta, i izgledom i hinjenim ponašanjem. Znala sam burno reagirati na neke ‘ženskaste’ poteze prijatelja ili poznanika“, priča Maja. “Ekstremno sam se, recimo, zgražala nad muškarcima koji depiliraju prsa, iako sam po skrivećki i sama to znala raditi.”

U početku je vjerovala da će proći, neka je to neka faza u odrastanju, da će se izliječiti, proći kad se zaljubi. A onda je došao internet. Maji je sve postalo dostupno. Počela je intenzivno čitati i istraživati osobe rođene u “krivom” spolu. Što je više čitala i saznavala o transrodnim osobama, shvaćala je da je to – to.

U srednjim 20-ima počela je, u tajnosti i na svoju ruku, eksperimentirati s hormonskim pripravcima koje koriste transrodne osobe i osobe “u tranziciji”, odnosno u pripremi za promjenu spola.

“Jako su mi se sviđali efekti koje su hormoni imali na mene. Peckanja u grudima, senzibilne bradavice, izljevi emocija… No, nakon nekog vremena postalo me strah. Jako mi se sviđalo, ali hormoni nisu bomboni da ih možeš uzimati bez stručnog nadzora bez posljedica. Počela sam se bojati da ću se unakaziti, da na kraju neću biti ni muško ni žensko. Postajala sam sve svjesnija da imam samo dva izbora: ili krenuti u promjenu spola ili sve skupa zaboraviti“, objašnjava Maja.

Pomoć s interneta

No, priznaje, druga opcija zapravo nikad nije bila moguća. To se ne može potisnuti. Godinu dana se sve kuhalo. Što će biti, kako će reagirati obitelj, prijatelji, hoće li ostati bez posla, hoće li ju svi odbaciti…

Na internetu je doznala da u Zagrebu postoji dr. Nataša Jokić-Begić, psihologinja koja se bavi problematikom transrodnih osoba. Kontaktirala ju je.

“Sve mi je objasnila, a upoznala sam i nekoliko osoba u tranziciji. Tada sam dobila konkretne informacije o operaciji“, kaže Maja. “U vrlo kratkom roku odlučila sam da ću to učiniti, da nisam osoba koja može živjeti na pola, da moram ići do kraja.”

Počela se družiti s osobama koje su mučili isti problemi. Nakon što je obavila niz razgovora sa psihologinjom – i nakon što joj je dijagnosticiran poremećaj spolnog identiteta – prelomila je u sebi.

Sljedeći je korak bio endokrinolog. Otišla je u jednu zagrebačku bolnicu, no iskustva su vrlo loša.

Hormoni pokrenuli suze

“Liječnik mi je, bez ikakvih obavljenih pretraga, nakon 10-minutnog razgovora, propisao hormone i poslao me kući. To mi je bilo neprihvatljivo, krajnje neprofesionalno. Stoga sam odlučila kontaktirati jednu poznatu beogradsku endokrinologinju koja je specijalizirana za transrodnost. Ona mi je detaljno objasnila koje pretrage moram obaviti, otišla sam svojem liječniku opće prakse po uputnice, obavila pretrage, sjela na vlak i odnijela nalaze u Beograd“, priča Maja.

Tamo je ponovno obavila razgovor sa psihijatrom koji ima bogato iskustvo u tom području. Nakon što je postavio istu dijagnozu – poremećaj spolnog identiteta – Maja je dobila hormonsku terapiju, koju će morati koristiti do kraja života.

“Učinak sam počela osjećati jako brzo. Počela sam se fizički mijenjati, masno tkivo se počelo preraspodjeljivati, počele su mi rasti grudi. No, emotivne promjene bile su mnogo jače. Prvo, strelovito mi je pao libido (smijeh). Nisam više svake tri minute razmišljala o seksu niti sam imala spontane erekcije. Postala sam mnogo emotivnija, sve me puno više diralo, često bih se rasplakala, s razlogom ili bez njega“, priča Maja.

Brkovi uklonjeni laserom

Uz uzimanje hormona, počela je i s ostalim, za tranziciju nužnim, fizičkim pripremama, poput redovitih, iznimno bolnih i skupih tretmana laserske depilacije lica, kako bi se riješila brade i brkova. Počela je polako pripremati i teren na poslu. “Nisam radila ništa ekstremno, sve je išlo jako postupno. Prvo sam pustila kosu i stavila naušnice na oba uha. Onda sam se, malo po malo, počela oblačiti feminiziranije“, kaže Maja. “Na primjer, kupovala bih majice na muškom odjelu, ali one koje vjerojatno niti jedan ‘frajer’ nikada ne bi kupio – majice s ružičastim uzorcima i slično.”

Prvi je put odlučila otkriti svoj tajni život i nekome iz svojeg bliskog kruga. Bila je to mama. “Prihvatila je to jako teško. Nije joj bilo jasno otkud sad to, kako sam došla na to. Stalno to ponavlja – kako? Nikada nisi bio ženskast, uvijek si bio pravi dečko. Na dan moje operacije bila je potpuno shrvana. Tek se sada miri s tim, kad je sve nepovratno, konačno. Mislim da je zapravo vjerovala da nikada neću otići do kraja“, priča Maja. Tata je to prihvatio mnogo bolje. Nije Maji baš potpora, ali se mnogo prije pomirio s Majinim novim životom. Brat je, pak, prekinuo svaki kontakt s njom. Dio obitelji još ne zna za operaciju.

Kolege i ženska odjeća

Prema strogim protokolima za operaciju promjene spola, kojih se, tvrdi Maja, kod nas doista rijetko tko drži, postoje dvije obavezne faze prije same operacije. Prvo osoba godinu dana treba posjećivati psihologa i živjeti u novoj rodnoj ulozi te nakon toga minimalno godinu dana uzimati hormonske pripravke.

“Ja to nisam u potpunosti prošla. Pila sam redovito hormone godinu i pol prije operacije, ali nisam živjela novu rodnu ulogu.”

Kad je Maja predala zahtjev za godišnji odmor, sazvala je sastanak sa svojim suradnicima i šefovima. Rekla im je kamo ide i što planira. Neki su bili iznenađeni, a neki su znali. Uz to, u vrijeme prije operacije već se malo osnažila i počela eksperimentirati. Nekoliko puta odjenula se kao žena i otišla u grad. Za vrijeme jednog “ženskog” odlaska u grad, srela je u dućanu kolegu. On ju je prepoznao i priče su se počele širiti.

Primijetila je da su se svi s kojima surađuje pripremili na njezin dolazak, trude se da je oslovljavaju u ženskom rodu i da ne kažu ili naprave nešto neprimjereno.

“Ma i meni se još dogodi da pričam u muškom rodu, osobito na poslu, odnosno na mjestima gdje sam osobito pazila da se ne otkrijem“, kaže Maja.

Bez seksualnog užitka

Svoju tranziciju Maja je prolazila s još jednom djevojkom koja se spremala na operaciju. Zajedno su bistrile svoju budućnost, razmišljale što će biti, kako će ih ljudi prihvatiti, kako će ih prihvatiti prijatelji, okolina. Igrom slučaja je baš u vrijeme priprema ostvarila preko Facebooka kontakt s mnogim prijateljima iz djetinjstva, za koje godinama nije čula. Nakon što je objavila što je učinila, svi su je kontaktirali, javili se, bili iznenađeni, ali pružali podršku.

Na Tajlandu je ostala mjesec dana, na bolovanju, koje je otvorila u Zagrebu kod svoje liječnice opće prakse. Postoperativni oporavak bio je kratak, a rezultati odlični.

“I estetski i funkcionalno. Operacija promjene muškog u ženski spol i inače je mnogo jednostavnija nego obrnuto, a rezultati daleko bolji. Kod žena koje mijenjaju spol penis je često nefunkcionalan, rezultati često nisu zadovoljavajući. To je jedan od razloga što se mnogo više muškaraca odlučuje za posljednji korak nego žena. Prema iskustvima mojih prijateljica koje su obavile operaciju, većina njih doživljava i seksualni užitak. Ja još nisam, ali kod mene je još prerano“, kaže Maja.

I dalje voli djevojke

Prije tranzicije, Maja je bila u jednoj duljoj vezi s djevojkom. Djevojka je bila iznenađena njezinom odlukom, ali, kaže Maja, prihvatila je to bez osobitih trauma. Maju i dalje privlače žene.

“Vidjet ćemo što će biti, za sada su mi djevojke još atraktivne“, kaže Maja.

Maja nikada neće moći roditi dijete. No, prije operacije pohranila je spermu u banku sperme. Odmah nakon povratka s Tajlanda Maja je, zajedno s medicinskom dokumentacijom, predala zahtjev za promjenu imena i za promjenu spola, kako bi mogla napraviti sve nove dokumente. Tu, kaže, ne bi trebalo biti problema.

“No, nije sve sjajno. Na primjer, ne postoji mogućnost da se u rodnom listu, dokumentu koji je potreban za najrazličitije stvari, trajno promijeni ime ili spol. To se upisuje tek kao napomena, što znači da u dokumentu stoji moje originalno ime i spol, a dolje piše da su te stvari promijenjene. To stvarno nije u redu, jer ne mora svatko znati da sam promijenila spol. No, postoje ozbiljne inicijative da se promijene zakonske odredbe koje to propisuju“, kaže Maja.

Veći bi problem, kaže, moglo biti mijenjanje imena na školskim svjedodžbama i diplomi. Iskustvo njezine prijateljice koja je promijenila spol prošle jeseni nije ohrabrujuće.

“Fakultet moje prijateljice ne želi joj izdati diplomu s novim imenom. Navodno su poslali upit Ministarstvu državne uprave, koje već mjesecima ne odgovara. Ja se spremam predati zahtjev na svoj fakultet, pa ću vidjeti“, objašnjava Maja.

Ona zna da joj u životu neće sve biti idealno i da će nailaziti na niz ovakvih propusta. Ali sretna je. Još se privikava na svoje tijelo, na svoju novu ulogu, na mekanu kožu, grudi, glatku bradu. Još se ponekad, kad prolazi cestom, nervozno osvrće i očekuje da će netko uprijeti prstom u nju. Da će joj se smijati, govoriti o njoj kao o muškarcu koji se odijeva u ženu.

Želi, kaže, poraditi na svojem dubokom glasu, jer kad priča na telefon, sugovornici najčešće misle da je muško. No, uz smiješak dodaje kako su vježbe za glas vrlo naporne i traže stalan trud, a ona je po tom pitanju jako lijena.

“Ja sam konačno ono što jesam“, zaključuje Maja.

(vijest iz 2011)


U ponedjeljak, 28.listopada 2011., Europski Parlament je usvojio rezoluciju kojom poziva Svjetsku zdravstvenu organizaciju da prestane klasificirati transrodne osobe kao mentalno bolesne osobe. ‘Poremećaj rodnog identiteta’ je trenutno klasificiran kao ‘mentalni poremećaj u ponašanju’ prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija.

Tekst rezolucije koja je usvojena ‘poziva Europsku Komisiju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju da povuku poremećaj rodnog identiteta s liste mentalnih poremećaja te da osiguraju nepatološku reklasifikaciju u pregovorima o 11. verziji Međunarodne klasifikacije bolesti.’

Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB) služi kao svjetski priznati popis fizičkih i mentalnih oboljenja. Do 1990., MKB je klasificirala homoseksualnost kao mentalni poremećaj. Popis oboljenja se trenutno razmatra i revidira te bi sljedeća verzija MKB-a trebala biti gotova 2015. nakon dugih konzultacija.

Emine Bozkurt, zastupnica Europskog Parlamenta i članica LGBT grupe unutar Europskog Parlamenta te autorica amandmana za ukidanje poremećaja rodnog identiteta objašnjava: “Trasrodni identiteti još se uvijek promatraju kao mentalni poremećaji u Svjetskog zdravstvenoj organizaciji. To se mora hitno promjeniti te sam sigurna da će sljedeća verzija MKB imati nepatološku reklasifikaciju da bi transrodne osobe koje žele živjeti u tijelu koje odgovara njihovom identitetu imale pravo na medicinsko liječenje.”

Potpredsjednik LGBT grupe unutar Europskog Parlamenta Raül Romeva i Rueda, također zastupnik Europskog Parlamenta dao je svoje mišljenje: “Ako gledamo na transrodne osobe kao na mentalno bolesne osobe to znači da te osobe nisu slobodne da odlučuju što je najbolje za njih te su često ponižavane od strane medicinskog osoblja, njihovih poslodavaca i obitelji. Ova rezolucija šalje jasnu poruku Europskoj Komisiji i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da patologija rodnog identiteta mora biti ukinuta kao što je ukinuta za homoseksualnost 1990.”

Europska Komisija sudjeluje u pregovorima za sljedeću verziju Međunarodne klasifikacije bolesti. Zastupnici Europskog Parlamenta očekuju od Komisije da uvaži mišljenje Parlamenta koje je dano u rezoluciji, a koju su podržale sve političke stranke u Parlamentu.

Bas sam pre neki dan gledala neku emisiju gdje su transeksualci pricali o toj promeni spola..
Po njihovim recima oni se nisu udobno osecali u svojoj kozi i uvek im je nesto nedostajalo da budu potpuni...Tek kad su promenili spol kazu da su postali potpuno sretni...

Tako da nemam nista protiv tog,sigurno nije lepo kad se ne osecas prijatno u svojoj kozi...

Transsexualne osobe su pod vecim pritiskom,vise diskriminirane od gayova,a znam da mnogo vise pate i prozivljavaju od svakog homosexualca.
Dok vrlo teskim testovima dokazu da su u pogresnom tijelu,hormoni vec uniste dosta toga u njima sto se kasnijom hormonskom terapijom teze ispravlja ili nikako.Da im se dozvoli operacija vec sa 20 godina,ne bi se poznalo nikako da su bili drugog spola.