Phil Bosmans

Phil Bosmans (Gruitrode, 1. kolovoza 1922. - Mortsel, 17. siječnja 2012.) - belgijski (flamanski) katolički svećenik i pisac. Pripadao je katoličkom redu monfortanaca i živio u samostanu kod Antwerpena. [1] Autor je vrlo čitanih knjiga, koje su prevedene na dvadesetak svjetskih jezika.

Phil Bosmans rođen je u mjestu Gruitrode u belgijskoj provinciji Limburg, kao jedno od četvero djece. Roditelji su mu imali farmu. U dobi od 16 godina, preselio se u Genk. Njegovi roditelji nisu imali dovoljno sredstava, da svoju djecu pošalju na fakultet. Uz pomoć svoje tetke, studirao je za redovnika u Rotselaaru kraj Leuvena.

Godine 1941., Phil Bosmans primljen je u Kongregaciju misionara od Montforta. Godine 1945., otišao je Oirschot u Nizozemskoj, gdje je zaređen za svećenika 7. ožujka 1948. godine. Službovao je kao svećenik u sjevernoj Francuskoj i Belgiji. Povjereno mu je 1959. godine, da vodi udrugu "Savez bez imena" za područje Belgije. Tu je udrugu 1939. godine osnovao svećenik iz Nizozemske pod geslom "Popravi svijet, i kreni od sebe!" Cilj udruge je širiti "kulturu srca", pomagati ljudima u potrebi. Phil Bosmans je odlično vodio "Savez bez imena" do 1991. godine. Otvarao je domove za pomoć bivšim zatvorenicima, borio se za prava Roma i pomogao ljudima s ruba društva. Gostovao je u brojnim radijskim emisijama, držao predavanja i objavljivao knjige. Danas "Savez bez imena" ima 300 000 članova u Belgiji te mnogo članova u drugim zemljama. Udruga je osnovana i u Hrvatskoj u mjestu Brodsko Vinogorje kraj Slavonskog Broda 2000. godine. [2]

Njegova prva knjiga "Što nedostaje čovjeku?" objavljena je 1968. godine. Slijedeće njegove knjige s vremenom su postale bestseleri u velikom broju zemalja te objavljivane u velikom broju izdanju. Njegove knjige u prijevodu na njemačkom jeziku prodane su u oko 3 milijuna primjeraka, a na nizozemskom jeziku u milijun primjeraka. Knjiga "Živjeti je radost", objavljena je na hrvatskom jeziku prvi put 1985. godine. Doživjela je osam izdanja i nakladu od 27 000 primjeraka. [3] Ukupno je njegovih 35 knjiga objavljeno na hrvatskom jeziku.

U prosincu 1994., doživio je prometnu nesreću, zbog koje su mu paralizane desna ruka i noge. Zahvaljujući intenzivnoj njezi njegovo stanje znatno se poboljšalo.

Dana 7. ožujka 1998., ​​proslavio je pedeset godina svoga svećeništva. U rujnu iste godine primljen je u privatnu audijenciju kod belgijskog kralja Alberta II.

Preminuo je 17. siječnja 2012. u belgijskoj bolnici u 89. godini života.

Iziđi van iz sebe,
iz tog svojega ja.

Otvori zakrčene prozore i
otključaj vrata.

Spasi se od gušenja.
Oslobodi se, iziđi van iz sebe

Iziđi van na svjetlo kao cvijet.

Iziđi u prirodu,
u život, k ljudima.

Otvori se,
budi otvoren za radost,
za pjesmu, za ples,
jer živiš.

Budi otvoren za snažnu tajnu života,
za čuda oko sebe.

Izađi van iz mraka,
iz zagušljivosti materijalizma;
iz bolesne želje za uvijek više;
iz životnih problema u kojima se
neprestano vrtiš oko sama sebe.

Oslobodi se!

Jednostavno, volim te

Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :
ja te jednostavno volim.

Očima djeteta

Gospodine, daj mi malo sunca,

i smiješak za ovaj dan.

Daj mi oči djeteta.

Gospodine, daj mi malo radosti.


Ustani svakoga jutra iz kreveta s takvom molitvom.

Ne gledaj tako strašno ozbiljno, i strogo u taj čas.

Znam da se moraš nositi možda s mnoštvom problema.

Ali ne čini ih većima, nego što stvarno jesu.

Tada će postati golemi tmurni oblaci koji sve zamračuju.

Ne moraš biti optimist po zanimanju, ali onomu tko sve vidi crno,

i samo sunce izgleda crno.

Tko se previše nahranio materijalnim,

oboljet će zbog duhovne pothranjenosti.

Poželi si oči i srce djeteta

koje veselo vrišteći trči zabranjenim travnjakom,

klikće zbog jedne sićušne ribice što klizi kroz vodu;

raspituje se o zvijezdama, i tko ih je zapalio,

i koje te nikad ne voli zbog tvoga debelog novčanika,

nego zato što se znaš igrati i smijati,

jer znaš pripovijedati fantastične priče i pjevati vesele pjesme.

Imam što slaviti:

današnji dan.

Sreću ne možeš kupiti

Sreća je nenaplativa. Mnogi ljudi su nesretni jer misle da sreću mogu kupiti. S mnogo novca možeš nagomilati izvanjsko bogatstvo, ali ono ne može ozdraviti nutarnju prazninu ni stišati veliku čežnju. Sreću ne možeš kupiti. Nasreću!

Novcem sebi stvaramo samo prividnu sreću. Tako se nikad nećemo osloboditi svoga nezadovoljstva. Novac je potreban da živimo životom dostojnim čovjeka. Ali novcem ne možeš načiniti sreću, novac čak može postati najvećom zaprekom našoj sreći.

Tko želi postati sretan,
mora za to platiti cijenu.
Cijena naše sreće jest:
Moramo dati sebe.
Ni više ni manje od toga.

Dati sama sebe to se ne smije dogoditi iz prikrivene potrebe za uvažavanjem. Dati sama sebe, to nije nikakvo grčevito samožrtvovanje. Dati sama sebe moguće je jedino u potpunoj slobodi, po mogućnosti radosno i uvijek iz ljubavi. I tada je moja sreća odjednom tu: kao sjena moje ljubavi.

Moja najveća želja:
usrećivati ljude.
Sreća koja meni nedostaje
jest sreća drugih.

Ljubav je..

Ljubav nije luksuzni predmet za nejake tipove i ponizne. Ljubav nisu sunčane pjege koje netko dobije a netko ne. Ljubav nije ni slaba ni slijepa. Ona pretpostavlja stvari koje nisu u trendu: živjeti jednostavno, moći se odreći, zauzeti se, biti vjeran.

Ljubav ne smijemo zamijeniti sa sentimentalnošću ili milostinjom iz milosti i milosrđa. Ljubav nema nikakve veze sa solidarnošću u jakim skupinama i strankama, gdje se pomaže samo sebi i sebi jednakima.

Ljubav znači voljeti ljude. Konkretne ljude, ne apstraktno čovječanstvo. Ljude koji su u potrebi i uz koje možemo stati, ljude kojima možemo podariti utjehu, ohrabriti ih, ljude koje možemo usrećiti.

U ekonomiji ljubavi moraš dati više nego što posjeduješ. Moraš dati sebe.

Cvijet treba sunca da postane cvijet.

Čovjek treba ljubav da postane čovjek.

Ljubav: zračiti toplinu a nikoga ne raniti.

Biti vatra a nikoga ne spržiti.

Ljubav znači imati srca za drugoga.

Ljubav je velika avantura ljudskoga srca.

Kultura srca ništa ne unosi ali sve mijenja,

tvoje razmišljanje, tvoje činjenje, tvoje osjećanje

i tvoje govorenje - čitav tvoj život.

Ljubav: nije čovjekov pronalazak - ona je pronalazak Božji.

Zemlja nalik nebu



Zemlja je nalik nebu za sve koji vole sunce,
svjetlo, leptire, ptice,
koji su oduševljeni ljudima i stvarima,
koji se smiju, plešu i pjevaju
zbog čuda života.

Zemlja je nalik nebu
za sve koji jedni drugima ostaju privlačni,
i daju prostora jedni drugima,
prostora za vlastiti ritam života,
da on može biti drugačija, ona drugačija,
on - on, a ona - ona.

Zemlja je nalik nebu
za sve koji se ne potresaju olujama,
koji su iz svojih usta odstranili
svaku gorku riječ
i koji znaju - s malo humora -
trnje pretvarati u ruže.

Zemlja je nalik nebu
za sve koji su slobodni od straha
i bolesne pohlepe
i, služeći se svojim tijelom,
na posljednjoj obali svoga života
daju jedni drugima potpunu radost
i sigurnost
besmrtne ljubavi.

Najteža kritika

Samokritika je suprotnost mučnim sumnjama, koje pokapaju samopouzdanje. Zdrava samokritika nije ništa negativno: nije preziranje sebe ni mučenje samoga sebe. Samokritika vodi do spoznaje samoga sebe, djeluje oslobađajuće i čuva od razočaranja.

Ali: samokritika je jako teška. Ljudi koji su u dijeljenju kritike malo izbirljivi, često alergično reagiraju na kritiku njih samih. Fanatici kritiziraju druge do uništenja, ali na sebi ne trpe nikakve kritike. Kritika nerijetko nastaje prema motu: Što manje razloga, tim bespoštednije. Često se u stvarnosti na ovaj način samo prikriva vlastitu nesigurnost i strah. Kritika bez samokritičnosti je bježanje od sama sebe i od vlastite odgovornosti. Zato može biti oslobađajuće da sebe kritički pogledamo u ogledalu. Gdje sa samim sobom još nisam načistu? Zašto sam tako agresivan prema drugima?

Tko se sam pogleda u ogledalo,
može doći do spasonosnih otkrića.
Tko je iskren prema samome sebi,
imat će i za druge više razumijevanja.
Ako želim popraviti svijet,
najbolje je da započnem od sebe.