Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
Stoljeće nakon jedne od najvećih, ako ne najveće, pomorskih tragedija svih vremena Titanic je još uvijek popularna tem
„Druga neistina, već dobro ukorjenjena, jest da je Titanic udario u ledeni brijeg jer je pokušavao oboriti brzinski rekord“
Na današnji dan, 14. travnja 1912. godine 20 minuta prije ponoći Titanic je udario u ledeni brijeg i manje od tri sata kasnije zauvijek je nestao ispod morske površine povukavši za sobom 1503 putnika i člana posade. Sto godina kasnije, Titanic je još uvijek popularna tema, najviše zahvaljujući filmu Jamesa Camerona, a i dan danas je puno misterije i neistina oko ove tragedije. Mi vam donosimo pet stvari koje morate znati i s kojima možete zadiviti svoje prijatelje.
1. TITANIC JE IMAO VIŠE ČAMACA NEGO JE ZAKONOM BILO PREDVIĐENO
Poznato je da se s Titanica moglo spasiti još više putnika da prvi čamci za spašavanje nisu spušteni u more poluprazni. Također je poznato kako su siromašni putnici zaključavani na donjim palubama kako ne bi stvarali gužvu u čamcima. Međutim, malo je poznato da je Titanic imao više čamaca nego što je zakonom u tadašnje vrijeme bilo predviđeno. U to vrijeme brodovi poput Titanica su morali imati 16 čamaca za spašavanje a Titanic je imao četiri više. Nakon nesreće su se potegnula pitanja zašto brodovi ne moraju imati više čamaca jer je zakonom bio obavezan broj čamaca dovoljan za spašavanje samo pola putnika.
2. TITANIC NIJE POKUŠAVAO OBORITI NIKAKAV REKORD
Uz Titanic se vezuje i nekoliko legendi koje nemaju veze s istinom. Prva je da je brod prozvan „nepotopljivim“ što nije istina već se koristio izraz „gotovo nepotopljiv“ što je ipak drukčije. Godinu prije potonuća magazin Shipbuilder je napisao da je, ukoliko se hermetički zatvore odjelci brod „gotovo nepotopljiv“. Druga neistina, već dobro ukorjenjena, jest da je Titanic udario u ledeni brijeg jer je pokušavao oboriti brzinski rekord. Istina je ipak malo drukčija jer je Titanic plovio dužom rutom upravo kako bi izbjegao sante leda. Nažalost, i nije baš uspio.
3. NAMJERNI UDAR U LEDENI BRIJEG BI SPASIO TITANIC
Mnogobrojna istraživanja provedena godinama nakon tragedije su pokazala da je ledeni brijeg primjećen iti malo ranije kapetan broda Edward J. Smith bi, ukoliko bi imao vremena za to, namjernim udarom pramcem u ledeni brijeg vjerojatno spasio Titanic. U tom slučaju vodom bi se napunila samo prednja dva dijela i brod bi ostao na površini, ra razliku od pokušaja izbjegavanja koji je oštetio stranu broda zbog čega je poplavilo pet odjelaka – dosta više nego je Titanic mogao podnjeti.
4. MNOGI SMATRAJU DA JE TITANIC BIO UKLET
14 godina prije tragedije američki pisac Morgan Robertson je napisao knjigu Futility: Wreck of Titan u kojoj opisuje tragediju velikog prekooceanskog broda imenom Titan. Baš kao i Titanic, brod iz knjige je isplovio iz Southamptona istog mjeseca i udario u ledeni brijeg na Atlanticu istog dana kada i Titanic! Teorije u ukletosti ne staju tu, Titanic nije kršten pri porinuću jer je takva bila politika White Star Linea a pri proizvodnji u Belfastu serijski broj mu je bio 390904 što prevedeno u slova glasi NOPOPE. Za kraj, na brodu nije bila niti jedna mačka koje se obično na brodove donose za sreću.
5. JEDNA JE ŽENA PREŽIVJELA TRI VELIKA BRODOLOMA
Zvuči nevjerojatno ali je istinito, Violet Jessop je preživjela tri najveća brodoloma prošlog stoljeća. Godinu prije Titanicove tragedije bila je na Olympicu kada se sudario sa Hawkeom. Preživjela je Titanic a 1916. godine preživjela je i potonuće Britannica koji je naletio na minu. Jessop je vjerojatno bila jedina na Britannicu koja nije paničarila već je, nažalost, dobro znala što treba raditi.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Knjiga ‘Good as Gold’ otkriva tajnu o potonuću broda preživjelog oficira s Titanika LONDON - Noć je bila bez mjeseca, bez daška vjetra, a time i valova koji bi se slomili o smrznute gromade i zazvonili na uzbunu. Posada Titanica plovila je prebrzo i kad je uočila santu leda, već je bilo prekasno. Bar se tako vjerovalo. Razgovor u kabini
No legendarni “nepotopivi” brod dotaknuo je dno oceana na prvom putovanju zbog pogreške kormilara, tvrdi unuka drugog časnika, najviše rangiranog od preživjelih. Lady Louise Patten (56), britanska poslovna žena, autorica jednog financijskog trilera, u svojoj je drugoj knjizi odlučila pisati o obiteljskoj tajni koju joj je prije 40 godina povjerila baka.
Titanik je te 1912. bio najluksuzniji i najmoćniji putnički brod u povijesti. U noći 14. na 15. travnja, drugi časnik Charles Lightoller nije bio na dužnosti, no nakon što je katastrofa počela, u kabini prvog časnika Williama Murdocha čuo je što se dogodilo od kapetana i kolega. Neizbježan sudar Bilo je to vrijeme kad se prelazilo s jedara na paru, a time i na drukčije značenje istih komandi. Umjesto da zaobiđe ledenjak s lijeve strane, kormilar je u panici zaboravio da se radi o drugom sustavu i okrenuo brod udesno, ispravno u slučaju jedrenjaka. Pogreška je uočena i ispravljena, no udar je bio neizbježan. No fatalna odluka, i to svjesna, bila je ona Bruca Ismayja, šefa vlasničke kompanije White Line Stara.
Zabrinutost za kolege
Da on nije naredio da Titanik nastavi “sporo naprijed”, vjerujući da je nepotopljiv, brod bi, procjenjivao je djed Louise Patten, plutao još nekoliko sati, koliko je trebalo da u pomoć stigne Carpathia. Nitko nije trebao poginuti. Lightoller je lagao u dvije istrage o toj tragediji, a Patten tvrdi da je razlog bio taj što bi tvrtka bila osuđena za nemar i propala, a tisuće njegovih kolega izgubile bi posao. Laž je priznao samo supruzi i kćeri koje su je čuvale kao tajnu da ne bi okaljale ugled čovjeka odlikovanog za hrabrost u ratovima koji su uslijedili.
Teorije urote:
- Prokletstvo Titanica - Teorija prema kojoj je za potonuće kriva praksa tvrtke White Star Line da ne krsti brodove pri porinuću.
- Potopili ga zbog osiguranja - Prema knjizi Robina Gardinera, Titanic nikad nije potonuo. Potonuo je Olympic, koji je preuređen da izgleda kao Titanic. Kompaniji je trebao donijeti ogromno osiguranje.
- Protestanti prokleli brod - Jedna od legendi vezana je uz Belfast gdje je brod sagrađen. Navodno je dobio broj 390904 čija refleksija podsjeća na slogan ‘ne Papa’ sjevernoirskih protestanata. Taj antagonizam prema katolicima smatrao se uzrokom potonuća.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
U noći sa 14. na 15-ti travanj 1912 godine potonuo je Titanic sudarivši se sa santom leda. Posada broda je pokušala dozvati pomoć u 0.15 h što joj nije uspjelo. Posada se poslije zaklinjala u život da je vidjela ca. 10 km jedan brod koji je dalje otplovio iako su sa Titanica ispaljene svjetleće rakete. Zašto taj brod, Californian, nije došao pomoći Titanicu, dok je drugi brod koji se nalazio mnogo dalje, ca. 30km pohitio u pomoć?
Ne samo ta pitanja, nego i mnoga druga se postavljaju o potonuću tad najmodernijeg broda na svijetu, za kojeg se govorilo prije nego je i zaplovio, da ne može potonuti. Titanic, gigant od metala je ipak otišao na dno oceana zbog jedne sante leda. Metal je popustio pred ledom ! Da li je to moguće?
Naravno, postoje brojne teorije o ovoj katastrofi i sve su glasnije. Uglavnom, sve one govore da je Titanic morao potonuti. Zašto?
Evo jedne moje misli: Na Titanicu su se nalazile mnoge osobe koje su u političkom svijetu značile mnogo. Ne samo bogati industrijalci, bankeri i drugi nego i protivnici tadašnje vlade u USA koja je pripremala rat... Da ne odem odmah predaleko, trebalo bi godine rada da se aktualiziraju podaci o preživjelim bogatim putnicima, od kojih su mnogi, nakon potonuća Titanica, postali još bogatiji. Možda je ovo samo jedan ogranak događaja koji su mu slijedili. U svakom slučaju nameće se stalno pitanje : Zašto i kako je bilo moguće da se tragedija desi.
Najčešća teorija je: teorija o kalkuriranoj prevari sa osiguranjem. Navodno, nije Titanic potonuo, nego Olympic, koji je bio samo 30 cm manji od Titanica. Olympic je na svojoj petoj plovidbi kolidirao sa britanskom ratnom krstaricom, HMS Hawk, godinu prije nego je Titanic potonuo. Pri tom je Olympik bio jako oštećen te je morao na reparaturu u Belfast. Tu se nalazio, još nezavršeni Titanic. I tad počinje! Zamjenjene su table sa imenima dva broda te je umjesto Titanica zaplovio perfektno obnovljeni brod Olympic. Oba broda su pripadala moćnoj brodskoj kompaniji White Star Line, a vlasnik je bio John Pierpont Morgan. Katastrofa je bila isplanirana do u detalje. Zašto?
White Star Lines nije mogao financirati reparaturu Olympica, a za Titanic je uplaćena suma osiguranja od 1 milion funti koje je dobio nakon što je Titanic potonuo. Kratko prije nego je Titanic isplovio, Morgan je otkazao zbog bolesti putovanje s Titanicom. Poslije je nađen u dobrom zdravstvenom stanju sa njegovom ljubavnicom kad mu je prenešena vijest o tragediji. U planu je bilo spašavanje putnika te je oko mjesta nesreće kružilo više brodova. Među njima i Californian, koji je isto pripadao White Star Lines-u. Međutim, Titanic je tonuo mnogo brže nego što se pretpostavljalo pri izradi plana.
Pitanje zašto Titanic nikad nije smio doći u New York otvara stotine drugih podpitanja. Pošto je brod imao jako malo ugljena (zbog tada velikog strajka rudara, bio je samo do pola napunjen ugljenom) morao je uzeti najkraću rutu i to onu koja je vodila direktno kroz zonu koja je bila puna santi. Kakav rizik za tako luksuzan brod! More je bilo mirno i brod je plovio punim gasom. Direktno prema ogromnoj santi?! Plovio je brzinom od 21,5 čvorova. Kad se izračuna, pored takve brzine i manjka ugljena nikad ne bi ni stigao u New York. Argumenti pokazuju da posada nije na vrijeme smanjila brzinu iako je postojala opasnost od santi. Očito da nije postojalo trezveno razmišljanje o tome kako stići u luku, nego kako sigurno potopiti luksuzni brod. Kako potopiti sigurno Titanic? Jaka vatra koja tjera brod na najveću brzinu i pod jednakom brzinom sudariti se sa santom.
Nakon, tvrde dalje neki teoretičari, što je dobivena velika suma za Titanik, pravi Titanic je pod imenom Olympica (što je poznato) još godinama plovio.
No, postoje još neke činjenice koje ne smiju biti zanemarene. Među poginulim putnicima nalazili su se i Benjamin Guggenheim, najjači konkurent J.P. Morgana (vlasnika Titanica), Charles Hays, Morganov najoštriji kritičar unutar koncerna, William Stead, socijal-reformator koji je organizovao Svjetsku mirovnu konferenciju protiv 1.svj. rata. Morganu je 1.svj. rat mogao donijeti ogromno bogatstvo. Uz to Morganu je pripadao i njemački koncern Hamburg Amerika Line, pa se može lijepo predočiti koliko veliku sumu se može zaraditi sa obje strane: Amerika i Njemačka u toku rata.
Potonuće Titanica je donijelo i sumu od 1 milion Sterlinga (danas ca. 100 mil. Eura) koja je godinu dana poslije isplaćena akcionerima. To je bila najuspješnija poslovna godina za White Star Lines u istoriji ovog koncerna. 65% kapitalne rendite, a pola od toga je otišlo Morganu u džep!
Ubrzo nakon toga izgrađen je impozantan brod Imperator, koji je bio još veći od Titanica i koji je postao zvijezda u transatlanskom prijevozu. Vlasnik: J.P. Morgan koji je bio u svakom slučaju pobjednik nakon Titanic nesreće, što je malo nelogično s obzirom kad se uzme u obzir gubitak takvog broda. No, tako je. Ne samo što je dobio ogromne dobitke kroz potapljanje Titanica, već je izgubio najopasnije protivnike i konkurente. Prvi svjetski rat je mogao doći, Morgan je bio spreman sa svojim koncernom u Hamburgu na nove dobitke kroz proizvodnju ratne tehnike...
da je bilo zavareno a ne spojeno zakovicama, mozda bi se sve samo udubilo, a ne i popucalo.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
"Titanic smo otkrili slučajno, tražili smo američke podmornice"
Dr. Robert Ballard, profesor oceanografije na Sveučilištu u Rhode Islandu koji je 1985. godine bio član ekspedicije koja je pronašla olupinu Titanica, otkrio je kako je do tog otkrića došlo sasvim slučajno.
Titanic je potonuo 15. travnja 1912. godine u Atlantskom oceanu. Od više od 2.200 putnika i članova posade koji su bili na brodu, havariju je preživjelo oko 700 ljudi.
Nakon što su propala četiri pokušaja lokacije olupine, 73 godine nakon potonuća, olupina Titanica ipak je pronađena 1985. godine. To se, prema tvrdnjama dr. Roberta Ballarda, znanstvenika veterana koji je vodio više od 120 ekspedicija, i koji je bio jedan od ljudi koji su pronašli Titanic, kaže kako je do tog otkrića došlo sasvim slučajno. Njegov tim, tvrdi Ballard, uopće nije tražio Titanic već su bili u vojnoj misiji, piše Dnevnik.hr.
U to vrijeme je dr. Ballard je radio za mornaricu i bio je zadužen za lociranje dvije potopljene američke podmornice - Thresher i Scorpion. Bilo je to vrijeme "hladnog rata" i obje podmornice su imale nuklearne reaktore, a Scorpion je imala i nuklearno oružje.
- Moja misija je bila pronaći te reaktore i oružje. No, nismo željeli da Sovjeti znaju što radimo pa da ih dovedemo do naših podmornica. Tako da smo trebali "pokriće" i ja sam predložio Titanic. Naravno da sam ga zaista i želio naći - ispričao je Ballard.
I pronašli su ga. Titanic nakon 73 godine više nije bio izgubljen. "Locirali smo kotao. Bio je točno ispod nas. Iako smo prvo bili euforični brzo smo se sjetili svih poginulih i pomislili: "Pa na groblju se ne slavi".
Povodom 100. godišnjice potonuća Titanica National Geographic je napravio dokumentarac o Ballardovu putovanju i, što je još važnije, o tome kako ga sačuvati na morskom dnu. Ballard vjeruje kako su ostaci broda u opasnosti jer ako se trup, koji je još uvijek netaknut, rastvori, unutrašnjost broda će vrlo brzo propadati.
Identičan originalu Milijarder s viškom novca gradi novi Titanic
Australski milijarder sprema se sagraditi novu verziju Titanica koji bi morima mogao zaploviti krajem 2016. godine.
Konstrukcija broda prema originalnim nacrtima bit će napravljena u Kini, a Clive Palmer, osnivač ovog projekta, ponosno je naglasio kako je već 40 tisuća ljudi izrazilo interes za kartama za prvo putovanje tim brodom koji će slijediti rutu originalnog Titanica: od Southamptona u Engleskoj do New Yorka.
Originalni Titanic bio je najveći i najluksuzniji brod na svijetu koji je udario u santu leda na svom prvom putovanju 15. travnja 1912. godine. Samo 700 ljudi od njih ukupno 2200 koliko ih je plovilo brodom uspjelo je preživjeti ovaj najslavniji brodolom u povijesti, uglavnom zbog toga što nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje.
No, od tada je globalno zatopljenje uvelike promijenilo klimu, pa sjevernim Atlantikom, upozorio je Palmer, više ne pluta toliko santi leda. Na svom prvom putovanju brodom putnici će nositi odjeću kakva se nosila 1912. godine i jesti istu hranu koja je bila na brodskom meniju originalnog Titanica.
dok neki ovaj potez smatraju izazivanjem sudbine koja je zadesila 'nepotopljivi' brod koji je potonuo, predstavnici finske dizajnerske tvrtke koja radi na projektiranju broda Titanic II tvrde kako će ovoga puta biti riječ o najsigurnijem kruzeru na svijetu.
Palmer, koji sam financira ovaj projekt, zgrnuo je nevjerojatno bogatstvo na trgovanju nekretninama i rudnicima. Njegovo se bogatstvo procjenjuje na četiri milijarde dolara, iako je Forbes procijenio da je ipak riječ 'samo' o 895 milijuna dolara.
'Želim potrošiti sav taj novac prije nego umrem. Za djecu će ionako biti dovoljno', kazao je.
podbarac Lala iz Bosne
Godina : 69 Location : Novi Sad Humor : Ta dašta Datum upisa : 30.11.2012
Naslov: Re: “Titanik” Sre Mar 27, 2013 4:33 pm
Violina koja je potonula sa Titanikom
Violina sa Titanika Violina od ružinog drveta, koja je pripadala šefu orkestra na Titaniku, pronađena je na jednom tavanu u Engleskoj, a njena autentičnost je potvrđena 101 godinu poslije brodoloma 'nepotopivog' broda, saopštila je danas britanska aukcijska kuća Henri Oldridž.
Bilo je potrebno punih sedam godina da se utvrdi porijeklo instrumenta koji je čudom preživio dramu, objasnio je Endrju Oldridž. Violina je pripadala Valasu Hartliju, šefu orkestra koji je ostao upamćen po herojskom činu jer je svirao sve dok brod nije nestao u Atlantiku u aprilu 1912. godine. "Hartlijevo tijelo je bilo deset dana u moru, a violina se nalazila u kožnom koferu koji je bio pričvršćen za njegovo tijelo", ispričao je Oldridž. Ostalo je zabilježeno i da je Hartlijeva majka izjavila: "Znala sam da će umrijeti grleći svoju violinu. Bio je strasno privržen tom instrumentu".
Violina, poklon njegove vjerenice Marije Robinson, imala je srebrnu pločicu na kojoj je pisalo "Za Valasa, povodom naše vjeridbe. Marjia", što je pomoglo da se utvrdi njena autentičnost. Nakon što su otkrile violinu, kanadske vlasti su je poslale Mariji, a nakon njene smrti 1939. godine, instrument je povjeren Vojsci spasa. U jednom pismu s početka 40-ih godina, profesor muzike iz ove organizacije je napisao: "Nemoguće je svirati ovu violinu, sigurno zbog njenog burnog života". Instrument je nakon toga dat jednoj porodici koja ga je čuvala na tavanu. Violina je procijenjena na 100.000 dolara i biće izložena u vijećnici u Belfastu, gradu u kojem je Titanik napravljen.
Titanik je bio jedan iz serije od tri broda (Olympic, Titanic i Gigantic) izgrađenih za kompaniju White Star Line. Gradnja je započela 31. ožujka 1909. a porinut je 31. svibnja 1911. Dana 10. travnja 1912. iz luke u Southamptonu, na svoje prvo i posljednje putovanje isplovio je, kako se tada vjerovalo, nepotopivi RMS Titanik. Na putu prema New Yorku, 15. travnja, u 2 sata i 40 minuta sudario se sa santom leda koja je prouzročila razderanje desne strane trpa, te bila uzrokom njegovog skorašnjeg potonuća. Ostatke Titanika otkrio je Robert Balard 1. rujna 1985. na dubini od 4000 m. Mjesto potonuća Titanika locirano je na oko 600 kilometara jugoistočno od Newfaundlenda. Veliki broj dijelova olupine, posebno dijelovi korita, nedostajali su, vjerovalo se da se korito prilikom pada na dno raspalo na veliki broj manjih komada koji su se razletjeli dalje od glavne olupine. Nikada nije utvrđen točan broj ukrcanih putnika, vjeruje se da je bilo ukrcano 2.227 ljudi. Točan broj poginulih nije bilo moguće odrediti, ali se pretpostavlja da je te noći život izgubilo preko 1.500 ljudi. Među preminulima bilo je i 27 Hrvata. Mnogi leševi nikada nisu pronađeni.
Cijelih 14 godina prije katastrofe, Morgan Robertson u svojem romanu "Futility, or the Wreck of Titan" iznosi proročansko viđenje potonuća. Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spašavanje. Na putu prema New Yorku jedne je travanjske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku. Iako je nakon katastrofe pravog Titanica roman objavio ponovo s malim izmjenama, sličnosti su ostale zapanjujuće. Novi brod imao je 66.000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70.000 tona istisnine. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3.000 ljudi i oba su imala čamce za spašavanje tek za jedan dio putnika. Ali nebitno, jer su oba dva bila oslovljena sa 'nepotopiva'.
Teorije urote:
- Prokletstvo Titanica - Teorija prema kojoj je za potonuće kriva praksa tvrtke White Star Line da ne krsti brodove pri porinuću. - Potopili ga zbog osiguranja - Prema knjizi Robina Gardinera, Titanic nikad nije potonuo. Potonuo je Olympic, koji je preuređen da izgleda kao Titanic. Kompaniji je trebao donijeti ogromno osiguranje. - Protestanti prokleli brod - Jedna od legendi vezana je uz Belfast gdje je brod sagrađen. Navodno je dobio broj 390904 čija refleksija podsjeća na slogan ‘ne Papa’ sjevernoirskih protestanata. Taj antagonizam prema katolicima smatrao se uzrokom potonuća. Kratki podaci: Sagrađen u Belfastu, Sjeverna Irska. Brodogradilište Harland & Wolff. Porinut: 31. svibnja 1911. Dužina 269 m. Širina: 28 m. Visina: 56 m. Gaz: 10.5 m Brzina: 25 čvorova Kapacitet: 3547 putnika
Karte za plovidbu u smrt:
Prva stranica popisa putnika prvog razreda. Putnici prvog razreda
platili su više od 4000 USD za najbolje apartmane.
Povijest Titanika u 40 fotografija
Titanik nekad:
Titanic
Titanic u brodogradilištu
RMS Titanic
Titanic
Dodaj naslov
Titanic - dijelovi motora
Titanic - elisa
Titanik na navozu
Titanic - porinuće
Titanic - prvo isplovljavanje
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Bilo je to u ljeto 1907. Tog su se ljeta sastali J.Bruce Ismay predsjednik White Star Linea i James Pirrie koji je tada bio predsjednik brodogradilišta Harland & Wolff u Belfastu. J.Bruce Ismay bio je predsjednik IMM-a (International Mercantile Marine company - Međunarodno udruženje više brodskih kompanija). Osnovni cilj IMM-a je bio da pokupuju sve kompanije i stvore monopol u vrlo unosnom prekoatlantskom prometu. Brucea Ismaya ipak je najviše zabrinjavala tvrtka Cunard Line. Cunard Line je tada imao flotu brodova i k tome najbolje brodove Lusitaniju i Mauretaniju. Da bi opet bio bolji od Cunard Linea, Bruce Ismay bio je prisiljen sagraditi nešto novo. Tako su odlučili sagraditi 2 luksuzna broda,a poslije njih bi slijedio i treći. Za njihovu izgradnju i konstruiranje bio je zadužen Thomas Andrews. Ta tri broda gradit će se u brodogradilištu Harland & Wolff u Belfastu. Na njima će raditi 17 000 ljudi. Kako bi istakli moć i snagu tih brodova i White Star Linea, brodove su odlučili nazvati OLYMPIC, TITANIC I GIGANTIC (kasnije preimenovan u BRITANNIC).
GRADNJA TITANICA
31.03.1909. počela je gradnja Titanica na navozu br. 401, kada je postavljena kobilica br. 390904. Brod je porinut 31.svibnja 1911. godine što je tada bilo,obzirom na njegovu veličinu, jako brzo. Prije njegovog porinuća oko broda se skupilo oko sto tisuća ljudi. Bio je 30 m duži od tada najvećeg broda Lusitanije, i 50 cm duži od broda blizanca Olympica. Idućih 10 mjeseci u Titanic su se ugrađivali strojevi, navigacijski sustav te je uređivana unutrašnjost. Titanicovo dovršenje moralo je biti prekinuto dana 20.09.1911. jer se brod blizanac, Olympic sudario s krstaricom Hawke te su radnici i materijal koji je bio korišten za gradnju Titanica, morali biti prebačeni za popravak Olympica. Zbog prekida radova uvjetovanih tim incidentom, planirana prva plovidba koja je bila predviđena za 20.03.1912. odgođena je. Novi termin je pomaknut za 10.04.1912. Nakon točno 3 godine od početka gradnje 31.03.1912. radovi na Titanicu bili su dovršeni.
VELIČINE KOJE SU OBILJEŽILE TITANIC: • Dubina gaza:10,5m • Visina kobilice do komandnog mosta:32m • Visina kobilice do vrha dimnjaka:56m • Tri pogonska vijka • Kombinacija pogona:niskotlačna turbina te 2 četverocilindrična parna stroja • Ukupna snaga koja se mogla izvući iz Titanica:51 500 KS
Titanic je imao posebnu konstrukciju duplog dna. Imao je također i 16 vodootpornih pregrada zbog kojih je i smatran nepotopivim. Ali u svemu tome imao je i slabost. Te pregrade dosezale su samo do donjih D i E paluba, a gore nisu bile zatvorene. Zbog toga je postojala mogućnost da se voda prelije iz jedne komore u drugu,što se i dogodilo. Zbog toga je Titanic i potonuo. Ipak Titanic je u to vrijeme bio najsigurniji brod. 2.travnja Titanic je krenuo na probnu vožnju koja je trajala 8 sati. Nakon toga vratio se u luku u Belfast. Istog dana oko 20 sati Titanic je krenuo prema oko 570 nautičkih milja udaljenom Southamptonu pod privremenim zapovjedništvom kapetana Bartletta. Stigao je u Southampton nešto poslije ponoći 03. travnja. Tamo će slijedećih tjedan dana provesti na pristaništu br. 44, gdje će se vršiti pripreme za odlazak na prvo putovanje prema New Yorku .... u koji nikada nije stigao.
PRIJE ISPLOVLJAVANJA
NA BROD JE UTOVARENO SLIJEDEĆE:
- 33 t mesa - 40000 jaja - 40 t krumpira - 5 t šećera - 500 kg čaja - 250 bačvi brašna - 5 t povrća - oko 6750 l mlijeka - 15000 boca mineralne vode - 20000 boca piva - 1500 boca vina - 850 boca jakih alkohonih pića - 5892 t ugljena
Na Veliki petak, 5. travnja ljudima je bilo dopušteno da prošetaju brodom jer je tada Titanic bio prava atrakcija, nešto što dosad nisu mogli vidjeti. Prilikom toga nastalo je mnogo fotografija . Idućeg dana, 6. travnja vremena za zabavu više nije bilo, jer su u prvom planu bile pripreme za isplovljavanje. Veći dio posade stiže na brod; tako da im ostaju puna tri dana da se upoznaju s brodom i sa svojim poslom. Dan polaska, srijeda, 10.4.1912., osvanuo je oblačan. Ujutro oko 7.30 na brod je stigao kapetan Edward J. Smith. Njega je na komandnom mostu dočekao glavni časnik Henry. T. Wilde, koji mu odmah daje izvješće i dozvolu za polazak.
ISTAKNUTI PUTNICI:
- John J. Astor sa suprugom Madeleine - Isidor Strauss - vlasnik lanca robnih kuća Macy's sa suprugom Idom - Benjamin Guggenheim, poduzetnik, milijunaš i poznati playboy - George Widener s obitelji - Arthur Ryerson, vlasnik nekoliko čeličana sa suprugom i djecom - John B. Thayer, zamjenik generalnog direktora Pennsylvania Railroad - Charles M. Hays, generalni direktor Canadfian Grand Trunk Railroad - Sir Cosmo Duff Gordon sa suprugom - članovi bogatih i glasovitih obitelji, Vanderbilt i Rotschild - Bojnik Archibald Butt, vojni savjetnik predsjednika Tafta te bliski prijatelj Theodora Roosevelta - William T. Stead, poznati britanski pisac i izdavač - Jacques Futrelle, francuski krimi pisac - R. Norris, poznati evropski tenisač - Arthur Godfrey Peuchen, vojni ataše SAD-a - Bruce Ismay - Thomas Andrews, konstruktor Titanica
Planirano putovanje su zbog bolesti morali odgoditi zbog bolesti James Pirrie predsjednik Harland & Wolff brodogradilišta i James Pierpoint Morgan. Nakon svih ukrcavanja, točno u podne, konopci na pristaništu 44 u luci Southampton bili su odvezani. ..... Uskoro je Titanic krenu lijevo, u River Test, gdje su ležali ostali brodovi na pristaništima. Među putničkim brodovima nalazili su se i Oceanic i New York. Na palubama tih brodova, kao i svih ostalih, mjesta su našli ljudi koji su željeli mati što bolji pogled na odlazeći Titanic. U jednom trenutku razmak između plovećeg Titanica i New Yorka bio tek oko 25 metara. Tada je neočekivano započela drama : djelovanjem snažnih Titanicovih propelera nastalo je jako podvodno strujanje koje je privlačilo New York. Konopci kojima je brod bio privezan bili su izloženi velikom naprezanju i u jednom trenu vlačna sila je bila prevelika - uz glasan prasak konopci su popucali jedan za drugim. Poput bičeva, ti su konpci fijukali zrakom prema pristaništu među okupljene ljude. Nekoliko je osoba navodno usmrćeno, neki su teško ozlijeđeni. Krma, sada slobodnog New Yorka, polako se okretala prema prolazećem Titanicu i prijetila da će se zabiti u njegov lijevi bok. Sudar dvaju brodova činio se neizbježnim. Brzom reakcijom kapetana Smitha, koji je zaustavio strojeve a lijevim propelerom proizveo kontra-struju, krma New Yorka promašila je Titanic za samo 1 metar. Krma New Yorka kretala se uzduž trupa Titanica dok se konačno nije zaustavila ispred Titanicovog pramca. Dok su ljudi na Oceanicu, New Yorku i oni na kopnu uzbuđeno i blijedih lica komentirali skoru nesreću, remorker Vulcan odvukao je New York na sigurnu udaljenost. Sa zakašnjenjem od jednog sata, Titanic je u 13.00 sati krenuo prema luci Cherbourg, sjeverna Francuska. Zaobišao je otok Wight i preplovio kanal La Manche te stigao nešto poslije 18.00 sati i usidrio se ispred luke. 22 putnika koji su željeli preploviti La Manche, napustili su brod. U 20.00 sati dostavni brod Nomadic dovozi 274 nova putnika, većinom siromašne putnike 3. razreda - među njima i 30 Hrvata koji su željeli u Americi stvoriti novu egzistenciju. 10 minuta kasnije, sidra se dižu i Titanic napušta Cherbourg te kreće prema Queenstownu, južna Irska. U Queenstown stiže slijedećeg dana, 11. travnja, ujutro. Budući da nije bilo pristaništa za tako veliki brod, Titanic je ležao usidren na udaljenosti od oko 2 milje ispred luke. Dostavni brodovi Ireland i America su doveli 113 putnika 3. razreda i 7 putnika 2. razreda, te 1385 poštanskih vreća. Titanic je napustilo 7 putnika, a jedan član posade je dezertirao. U 13.30 sati Titanic podiže svoja dva, 8 i pol teška sidra, po posljednji put. Prekooceanski kolos započinje svoj prvi prelazak preko Atlantika prema New Yorku. Na brodu se nalazi 2227 ljudi, od toga 1328 putnika i 899 članova posade. Tijekom podneva Titanic je plovio uz južnu obalu Irske. Dolaskom mraka obala Irske postepeno se gubila na sjeverozapadnom horizontu, a uskoro su putnici s paluba mogli vidjeti samo more. Većini putnika ovi su posljednji pogledi na evropsko kopno uistinu bili i posljednji ......
Karta trase na kojoj je plovio Titanic :
GASTRONOMSKA PONUDA NA TITANICU
Različite klase jele su odvojeno, svaka u zasebnom restoranu. Cijena obroka bila je uključena u cijenu karte, osim za putnike prve klase koji su odlučili iskoristiti mogućnost da nepce zadovolje u luksuznom "A la Carte" restoranu. Nakon obroka, gospoda su se povlačila u prostoriju za pušenje - radi cigara i ugodne konverzacije. Dame su se okupljale u sobama za čitanje i pisanje. U prvoj klasi obroci su smatrani društvenim događajem i svojevrsnim kulinarskim tours de forces. Obroci su trajali satima, a tijekom cijelog dana nudili su se slatkiši, pića, cigarete i cigare. Sačuvani jelovnici prve klase dokaz su posebnih napora usmjerenih na zadovoljenje probranog ukusa onih koji su naviknuli na najbolje od najboljeg. Večera se sastojala od 8 do 9 jela, a počinjala je biranim predjelima i oštrigama. Nakon toga slijedila su brojna jela koja su dolazila zasebno, jedno za drugim, stvarajući pompozni metež konobara i poslužitelja. Posljednja je večera uključivala consommé olga (teleću juhu ukrašenu koštanom moždinom jestere), kuhani losos s krastavcem i umakom mousseline, filets mignon lili (poslužene s guščjom jetrom, srcima artičoke i tartufima), janjetinu s umakom od metvice, mrkve s vrhnjem, pečenog goluba na salati od grbice, hladne šparoge s umakom od octa i paštetu od guščje jetre. Desert je uključivao breskve u chartreuse želeu i famozni waldorfski puding. Ponuda obroka u drugoj klasi bila je manje otmjena i težila je zadovoljiti ukus britanske i američke srednje klase. Ručak se sastojao od jednostavnijih obroka poput juhe od graška, pečenih goveđih rebara, pečenog krumpira, pirea od krumpira, veprovine, konzervirane govedine i deserta poput pudinga od mljevene riže i pite s jabukama. Na jelovniku treće klase nalazila su se svakodnevna jednostavna jela: juhe od povrća, pečena svinjetina, grašak, kuhani krumpir, puding od šljiva... Glavno jelo posljednje večere bio je ragu od govedine s ukiseljenim povrćem i lukom (nešto slično jelu pod nazivom Irish Stew).
SUDAR I POTONUĆE
U to vrijeme na komandnom mostu, stajao je prvi časnik William Murdoch. S njim je bio četvrti časnik Boxhall koji se tog trenutka nalazio u časničkim prostorijama. U kormilarnici za kormilom je stajao Robert Hichens, a uz njega šesti časnik Moody. Nepunih 20 minuta prije nego im je završila smjena, Frederick Fleet i Reginald Lee koji su stajali na promatračnici 50 m iznad površine mora, ugledali su ledenjak na udaljenosti oko 500 m od broda. Sudar s ledenjakom bio je neizbježan. Točno u 23:40 (po brodskom dnevniku) na položaju 41°46' N, 50°14' W, Titanic se sudario s ledenjakom koji mu je probio 5 nepropusnih komora, te zahvatio jednim dijelom i 6. Brod je bio rasporen po dužini od 75 metara. Šteta je bila slijedeća : voda je bila u pramčanom prostoru, u tovarnom prostoru br. 1, u tovarnom prostoru br. 2, u poštanskoj prostoriji, u kotlovnici br. 6 i u kotlovnici br. 5. Titanic je mogao ploviti s 4 napunjene nepropusne komore, ali to nije mogao s 5 pet preplavljenih komora jer je vodotporna pregrada između 5. i 6. komore dosezala samo do E-palube. Kada se prvih 5 komora popuni, težina nakupljene vode potisnut će pramac prema dolje i voda e se preliti u slijedeću komoru i tako redom u ostale komore, jednom običnom lančanom reakcijom. Da se Titanic sudario izravno pramcem u santu, došlo bi do jakog udarca, bilo bi puno ozlijeđenih i možda po koji mrtvi, ali ne bi potonuo. Pramac bi bio unište, ali bi brod mogao nastaviti plovidbu. U slučaju da se to dogodilo, a brod bi stajao, njegovi motori ne bi uspjeli pokrenuti toliku masu. Nakon 23 minute od sudara, Thomas Andrews je kapetanu Smithu logičnim proračunom obznanio da nema izlaza i da je sudbina Titanica zapečaćena - novi brod je osuđen na potonuće. U životnoj se opasnosti našlo 2227 ljudi jer čamaca za spašavanje nije bilo dovoljno. U 00:25 s Titanica je bio upućen poziv u pomoć brodu Carpathiji koji je plovio 50 milja jugoistočno prema Rijeci. Drugi brodovi Olympic, Virginian, Baltic kojima je s Titanica emitiran prvi S.O.S. poziv u povijesti plovili su na mnogo većoj udaljenosti. I dok su žene i djeca iz prvog razreda ukrcavali u čamce, časnik Boxhall ispaljivao je rakete. 2 sata nakon sudara brod je bio napola potopljen. S vremenom,krma se sve više dizala dok u jednom trenutku nije dosegla kut od 80 stupnjeva i našla se na visini od 60 metara. Ubrzo nakon toga brod se između 3. i 4.dimnjaka prelomio,a pramčani dio se otrgnuo i potonuo. Nakon toga krma je počela ubrzano tonuti. U 2:20 krma je nestala pod vodom. U čamcima je sjedilo 705 osoba,a moglo ih je biti 1178. Oko njih je plutalo 300-injak osoba,uglavnom već mrtvih. Neki od njih umirali su od hipotermije jer je temperatura vode bila oko -2°C, drugi su umrli od pada s velike visine. Nakon detaljnog istraživanja Titanica utvrđeno je da je najgora smrt zadesila oko tridesetak strojara koje je brodolom zadesio u potpalublju gdje su radili do zadnjih trenutaka. Oko 4:00 na mjesto nesreće stigla je Carpathia. S Titanicom su nestala 1522 ljudska života. Shematski prikaz sudara sa ledenom santom :
Slika sante koja je potopila Titanic :
Šteta nastala prilikom sudara s ledenom santom :
slika na kojima se vidi gdje se Titanic prelomio :
KRIVCI I UZROCI POTONUĆA
Nakon potonuća, još se mnogo godina raspravljalo o tome tko je bio glavni krivac za nesreću. Postavljalo se pitanje bi li uopće došlo do sudara da je na vrijeme smanjena brzina, koja je iznosila 21,5 čvorova, i da su se poslušala upozorenja posada drugih brodova o ledenim santama unatoč kojima je Titanic nastavio ploviti istom brzinom i istom rutom, bez ikakvih mjera opreza. Članovi posade zaduženi za nadzor smjera plovidbe svoj su posao obavljali ne koristeći nikakve instrumente. Zato što nije naredio smanjivanje brzine, kapetanu Smithu često se kasnije predbacivalo da je želio osvojiti Plavu vrpcu za najbrže preplovljavanje oceana, ali to nije bila njegova namjera. Jasno je bilo da je Titanic zbog težine bio sporiji i manje snage od Mauretanije pa ju nikako nije mogao nadmašiti u brzini. Smith je samo radio ono što je svugdje bilo uobičajeno: dok sante leda ne dođu u vidno polje, brzina se ne smanjuje. Pretpostavljalo se da će santa biti uočena na vrijeme jer je bila dobra vidljivost i vedro. Jedini je problem predstavljala potpuna bonaca. Da je more bilo nemirno, zapljuskivalo bi sante pa bi bile uočljivije. Veliku zagonetku predstavljao je brod Californian koji je u trenutku sudara bio na, kako se tada mislilo, 19 nautičkih milja od Titanica. U 22:55 Californian je ušao u ledeno polje i ostao u njemu zarobljen. S broda je Titanicu upućeno upozorenje o ledu, ali je primatelj vezu prekinuo ne saslušavši informaciju o poziciji. Slučaj Californiana riješen je osamdesetih godina kad je nađena olupina Titanica. Ustanovljeno je da je on od stradaloga broda bio udaljen 26 milja, a ne 19, što znači predaleko da bi zapazio signalne rakete za pomoć. Time je s posade Californiana skinuta svaka sumnja. Tek se šezdesetih godina saznalo da je između Titanica i Californiana bio brod Samson, lovac na tuljane, koji je tada bio u krivolovu, pa je njegov kapetan Naess pomislio da je Titanic brod koji će ga novčano kazniti. Zato je pobjegao prema Islandu. Naess je tek pred smrt pod prisegom priznao da je bio na vidljivoj udaljenosti od Titanica. Ipak, da je i krenuo u pomoć mogao bi primiti tek oko stotinjak ljudi. Prema iskazima preživjelih o mjestima na kojima je voda prodirala u brod, pretpostavlja se da je razderotina dugačka oko 75 metara, ali pošto je taj dio broda zabijen u pijesak, vjerojatno se nikada neće otkriti istina. Ipak, koliko god ona bila duga, sigurno je da je oštećenje bilo veliko kada je uspjelo uzrokovati potapanje. Veliko zanimanje je pobudilo pitanje uzroka tako velikog oštećenja desne strane trupa. Neki su pomorski stručnjaci smatrali da su nekvalitetne zakovice uzrokovale razdvajanje metalnih ploča na trupu. To pitanje je 1991. rasvijetlila kanadsko-ruska ekspedicija. Njihova su istraživanja pokazala da se trup na mjestu razderotine nije svijao, što bi se desilo sa današnjim čelikom, nego je pucao. Naime, čelik s Titanicova trupa sadržavao je preveliku količinu sumpora, što je slabilo vezu među kristalima u molekularnoj strukturi. Na to je još dodatno utjecala niska temperatura oceana. Danas se većina stručnjaka slaže u jednom: za katastrofu nije bila kriva konstrukcija, nego to što je takav sudar bio neuobičajen i teško pretpostavljiv.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Mjesto potonuća nije istraživano pune 74 godine. Naime, u trenutku potonuća nisu postojali sofisticirani uređaji za pretraživanje dubokih voda. S druge strane, nitko nije želio uložiti milijune dolara za vađenje legendarnog, ali zahrđalog broda s dubine od 3800 metara. Tehnologija za spuštanje do olupine Titanica tek se trebala razviti, a netko je trebao i osmisliti projekt koji će ne samo pokriti troškove ekspedicije nego i ostvariti veliku zaradu. Ipak, 1980., 1981., 1983. godine provedene su pod vodstvom Jacka Grimma tri neuspjele potrage za Titanicom. Poslije njegova istraživanja znalo se gdje brod ne leži. Promašio je mjesto olupine za samo jednu i pol nautičku milju, što je za ogroman prostor poput Atlantika vrlo malo. Za prvo spuštanje na Titanic bila je presudna vojna tehnologija jer je američka mornarica bila spremna financirati trotjedno isprobavanje novih aparata za podvodno istraživanje. U posljednjim satima istraživanja francusko-američke ekspedicije 1985. godine, posada istraživačkog broda Knorr pod vodstvom pomorskog istraživača dr. Roberta Ballarda s Oceanografskog instituta Woods Hole iz Massachusettsa, uočila je jedan od Titanicovih kotlova, u izravnom prijenosu s kamere koju su vukli iznad oceanskog dna. Zajedno sa stroboskopskim osvjetljenjem, ova je kamera dio novog sustava Argo za istraživanje, sastavljenog od željeznog kaveza na daljinsko upravljanje i kabelom koji se vezan za brod vukao do tridesetak metara iznad morskog dna. U prijašnjim istraživanjima bili su korišteni samo sonari, što je očito bilo nedovoljno. Ovo je istraživanje bilo posve uspješno jer su stečena prva saznanja o stanju broda. Sada je dokazano da je trup broda prelomljen na dva dijela; dimnjaci ne stoje uspravno, kako se do tada mislilo; komandnog mosta više nema; postoje još jedino neke palubne prostorije. Oko olupine se nalazi veliko polje raspršenih dijelova broda i brodskog inventara. Krma broda tada nije nađena, nego su tek snimke, nakon nekoliko mjeseci, pokazale da postoji još jedan veliki dio olupine oko 600 metara južno od pramca. Nakon godinu dana, 9. srpnja 1986., Ballard se na istraživačkom brodu Atlantis II vratio potopljenom Titanicu da ga istraži u potpunosti. Na raspolaganju je imao podmornicu Alvin, kojom se spustio na potopljeni brod, i prototip daljinski upravljanog minirobota, Jason Juniora (JJ), kojeg je koristio za ulazak na mjesta koja su bila premala ili preopasna za Alvina. Trećeg dana istraživanja, JJ, vrijedan pola milijuna dolara, ispao je iz svog ležišta na čamcu i počeo tonuti sve dublje. Ronioci su požurili za njim i uspjeli ga dignuti na gumeni čamac. No, ovo nije bila jedina nezgoda. Uređaji su se nekoliko puta kvarili i onemogućavali daljnji tijek akcije. Ipak je pronađeno pet brodskih kotlova, četiri tovarne dizalice, tri strojna telegrafa, ostaci telefona, ventilatori, tri blagajne, nekoliko kada, dijelovi stubišta, cipele, odjeća, umivaonici, pune boce šampanjca, ženske torbice, češljevi, ogledala, igračke, ostaci klavira, posuđe, alati… Ljudskih ostataka nigdje nije bilo. Kosti su se kemijski (zbog mulja čiji je PH bio 4 i koji je stvorio kiselu reakciju na olupini) i mikrobiološki razgradile. Značajnu aktivnost mikroorganizama na olupini dokazao je mikrobiolog Roy Cullimore. Nekoliko dana prije završetka istraživanja Ballard je na neoštećeni dio palube stavio brončanu spomen-plaketu s tekstom: “U spomen dušama onih koji su 15. travnja potonuli s Titanicom”. Izronjavanje predmeta s olupine počelo je već 1987., a provodio ga je Francuski institut za istraživanja i eksploataciju predmeta s morskog dna (IFREMER). Francuzi su se podmornicom Nautile, vrijednom 20 milijuna dolara, 30 puta spuštali do olupine, izvadivši oko 900 različitih predmeta. Odstranili su čak i zvono za uzbunu koje je bilo u promatračnici na prednjem jarbolu, uslijed čega se promatračnica srušila. U lipnju 1991., poduzeto je zadnje spuštanje, pri čemu su korištene ruske podmornice iz serije Mir. Ova kanadsko-ruska ekspedicija vršila je znanstvena ispitivanja olupine. Pomoću jedne od dviju podmornica postavljena je rasvjeta, a na drugoj je bila 70-milimetarska IMAX kamera. Napravljeno je oko 600 slika i 50 sati videozapisa. Članovi ekspedicije ispitivali su i životne oblike i prirodne procese u okolici olupine, pri čemu su otkrili 24 nove vrste morskih životinja. Godine 1993. osnovana je kompanija “RMS Titanic” koja je odlukom Američkog federalnog suda dobila pravo vlasništva nad izvađenim predmetima. Obvezala se na zaštitu i čuvanje zbirke, koja će uvijek biti dostupna javnosti. Za ostvarivanje prihoda organizirane su mnoge izložbe. Najveća je bila postavljena u studenome 1997. u Međunarodnom muzeju na Floridi.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
VISINA : od kobilice do komandnog mosta : 32 m od kobilice do vrha dimnjaka : 56 m od vode do glavne (čamčane palube) : 21 m
BRUTO TONAŽA : 46.329 BRT (52300 t)
VODENA ISTISNINA : 60000 t
DUBINA GAZA : 10,5 m
POGON : Niskotlačna turbina (srednji propeler), dva četverotaktna kllipna parna stroja (preostala dva propelera)
SNAGA : 51.500 KS
MAKSIMALNA BRZINA : 25 čvorova
BROJ VODOTPORNIH KOMORA : 16
BROJ PALUBA : 9 : Boat Deck, A, B, C, D, E, F, G, Orlop Deck
BROJ ČAMACA ZA SPAŠAVANJE: 16 + 4 pričuvna (2 za 40, 14 za 65 i 4 za 47 putnika) sveukupno 1178
SPAŠENO PUTNIKA: 705
PUTNIKA NA BRODU 14.04.1912: 2227
PUTOVANJE
Na prvo i poslijednje putovanje veličanstvenog broda krenuli su i odgovarajući putnici: britanski plemići, američki industrijalci, ljudi iz New Yorka i Philadelphije. Putovanje je jednako tako privuklo velik broj siromašnih emigranata koji su žudjeli za novim životom u Americi ili Kanadi. Putovanje počelo je u Southamptonu 10.04.1912.g. točno u podne. Titanic je prije zalaska sunca uplovio u Francusku luku Cherburg da bi preuzeo putnike. Uvečer se zaputio prema Queenstownu u Irskoj u utorak 11.04, ujutro. Brod je bio tako masivan da se kretanje jedva osjećalo. Golemi moćni strojevi u utrobi Titanica, gotovo da nisu uzrokovale vibracije, činilo se kao da rade bešumno. Sav taj luksuz plovio je Atlantikom brzinom od 22 čvora. Titanic je bio među pet najbržih brodova svoga doba. Vrijeme je bilo ugodno, temperatura vode oko 13 stupnjeva. Zima je 1912. bila blaga pa su se u Arktičkom krug veliki komadi leda odlomljavali i kretali na put prema oceanu.
ZABORAVLJENA PORUKA
U nedjelju 14.04.1912., petog dana na moru, operateri na Titanicu primili su 5 poruka o slobodno plutajućim ledenim santama. No kapetan Smith nije izgledao zabrinuto. Brod je postojano plovio brzinom od 22 čvora, a J.Bruce Ismay pod svaku je cijenu htio u New York stići dan prije nego je to bilo planirano. U noći 14.travnja operator na telegrafu, Phillips imao je pune ruke posla šaljući putničke poruke na Cape Race, Newfoundland, odakle su se prosljeđivale dalje na kopno. Tada je primio i 600 upozorenja o položaju goleme sante leda. Phillips nije shvatio koliko je ona blizu Titanicu i jednostavno je poruku odložio ispod hrpe papira koju je imao na svom stolu. Ta ključna poruka je mogla spasiti stotine života, nikada nije stigla do kapetana ili časnika na mostu.
SUDAR I POTONUĆE
Noć je bila tamna i more se uklapalo u sliku mira i spokoja. Bilo je neobično mirno i "poput stakla " kako su ga opisali preživjeli. To je dodatno otežalo uočavanje kobne sante, jer nije bilo valova koji bi nastali lomljenjem mora o bridove ledene opasnosti. Promatrači na brodu su te noći nešto prije 23.40 sati opazili ledenu santu odmah ispred broda, upozorili su časnike na mostu, a prvi časnik William Murdoch reagirao je istog trenutka. Zapovijedio je oštri zaokret ulijevo, zaustavljanje motora i zatvaranje nepropusnih odjeljaka. Titanic je počeo polako skretati ali je bio prevelik i kreteo se prebrzo da bi očajnički manevar uspio. Oko 640 km od Newfoundlanda Titanic je udario u ledenu gromadu. Kapetan i časnici su znali da Titanic ne može ploviti ako mu je poplavljeno više od četiri odjeljka i tada su prvi put shvatili da je more ipak jače od "nepotopivog". More je brzo nadiralo u brod i došlo je do kotla broj 5. Brod je počeo tonuti pramcem. No velik broj putnika još nije znao što se događa. Nakon nekog vremena putnici su pozvani da se okupe na palubi s opremom za spašavanje. Malo nakon ponoći kapetan Smith naredio je posadi da pripremi 20 čamaca za spašavanje. Na lijevom boku broda samo je ženama i djeci bili dopušteno ukrcavanje u čamce, a na desnom muškarcima, ako žena nije bilo na vidiku. Mnoge žene nisu htijele napustiti muževe pa je nastala sveopća zbrka i zbog nepoštivanja zapovijedi gotovo ni jedan čamac nije bio popunjen do punog kapaciteta - čamac broj 7 bio je spušten sa samo 28 putnika iako je mogao primiti njih 65. I dok je brod tonuo,orkestar je svirao, a instruktor tjelovježbe radio je s putnicima na mehaničkom konju. Legenda je da je orkestar potonuo svirajući :"Bliže,Bože moj." Za stotine putnika za koje nije bilo mjesta u čamcima vrištali su, padali i skakali u hladnu vodu. U 2.05. sati kapetan Smith naredio je posadi da se pobrine za vlastitu sigurnost. Posljednja dva čamca bila su namijenjena posadi. Ponos Britanske industrije i simbol ekonomske moći nije više imao snage boriti se sa prirodom. Titanic je potonuo. Po nacrtu Titanica napravljeni je još brod Britannic (prije Gigantic) .
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
podbarac Lala iz Bosne
Godina : 69 Location : Novi Sad Humor : Ta dašta Datum upisa : 30.11.2012
Poslana sonda: 3D slike Titanica će objavljivati na Facebooku
Skupina znanstvenika i arheologa poslala je sondu s kamerom do Titanika kako bi bile snimljene prve trodimenzionalne fotografije broda.
Titanic pod morem
Titanic pod morem (Reuters)
Cilj je tima stvoriti detaljnu kartu olupine Titanica prije nego se brod raspadne te se nadaju da će njihov rad otkriti više o potonuću broda, izvijestio je Reuters. Ekspediciju organizira američka grupa 'RMS Titanic' koja ima prava na eksploataciju olupine. >>VIDEO: Zavirite u Titanic Robotizirana podmornica opremljena videokamerama treba izbliza istražiti olupinu, a drugo podmorničko vozilo opremljeno snažnim sonarom treba snimiti Titanic. Skupina je otplovila iz St. Jonha u Kanadi, a tijekom 20-dnevne misije objavljivat će snimke i fotografije na Facebooku. Vjerovalo se da je Titanic nemoguće potopiti, ali 14. travnja 1912. udario je u ledenjak te potonuo, pri čemu je živote izgubilo 1.500 ljudi. Olupina je otkrivena 1985. godine.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Jedno je danas sigurno - "Titanik" nije potonuo onako kako je to prikazao redatelj James Cameron u svom filmu "Titanik", niti bilo koja druga od preko 500 televizijskih i bioskopskih ekranizacija i destine tisuća knjiga o potonuću ovog putničkog broda. Nova istraživanja, ponovne analize i otkrivanje nekih podataka koji uopće nemaju veze sa pomorstvom, bacaju danas potpuno drugačiju sliku na ovaj događaj i otvaraju pitanje: je li potonuće Titanika bio nesrećan slučaj ili namjerna sabotaža? Pođimo redom. Zašto je toliko medijske pažnje posvećeno baš ovom brodolomu kada je bilo i većih pomorskih katastrofa?
Na brodu "Lusitanija" je u svibnju 1915. godine poginulo 1200 civila, od kojih preko 120 Amerikanaca. Pažljivim istraživanjem podataka, koji su ostali potpuno zaobiđeni od službene povijesti, ovaj brod je, također, potopljen pod čudnim okolnostima. Danas znamo da je upravo njegovo potapanje izazvalo tako žestoku reakciju javnosti u SAD-u da su one bile prinuđene 1917. i formalno ući u ratni sukob u Europi, iako za to nisu imale nikakav interes. Da podsjetimo "Lusitanija" je bila američki trgovački brod koji je "tajno" natovaren oružjem uključujući i veliki kalibar, a o čemu kapetan, navodno, nije ništa znao sve dok brod nije isplovio. Službena povijest tvrdi da su ga potopili Nijemci, torpedom sa podmornice, kada su za to saznali, ali ne objašnjava kako su oni došli do tih podataka i zašto je uopće oružje stavljeno na civilni brod. To je mnoge revizioniste natjeralo da dođu do frapantnog zaključka da je ovaj incident orkestriran upravo sa ciljem da se iritira javnost u SAD-u i pruži podrška američkom predsjedniku Woodrow Wilsonu da se uključi u Prvi svjetski rat na strani Velike Britanije koja je praktično već bila pred kapitulacijom. Putnici na brodu, oko 1200 civila, od kojih preko 120 Amerikanaca, koji su poginuli bili su samo kolateralne žrtve, ali u funkciji interesa onoga tko je u ovom svjetskom sukobu profitirao. A najveći profiter Prvog svjetskog rata bio je moćni financijsko bankarski međunarodni kartel koji je kreditirao sve zaraćene strane. Ovaj incidant i dalje zaokuplja pažnju povjesničara. Na putničkom brodu "Empress of Ireland" poginulo je 1000 ljudi, a po mornaričkim arhivima oko 65 000 brodoloma zabilježeno je u posljednjih 400 godina. Ipak, samo je "Titanik" predstavljan kao simbol najveće pomorske katastrofe. Potonuće "Titanika" je legenda koja živi već gotovo čitavo stoljeće, iako stvorena na sumnjivim "činjenicama".
Na završnoj špici najskuplje holivudske ekranizacije (koja je koštala čak 200 milijuna dolara) piše: "Likovi, mjesta i događaji u ovom filmu su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim događajima ili ličnostima, živim ili mrtvim, sasvim je slučajna". Dakle, ako je u filmu sve izmišljeno zašto je korišten veristički rediteljski pristup i imena stvarnih putnika? Zašto je korišten dokumentarni materijal koji uključuje i originalne snimke olupine "Titanika"? Zašto je toliko pažnje poklonjeno vjernoj i skupoj rekonstrukciji čitavog broda, detaljima u interijeru, u kostimu, pažljivo su kopirani stoljnjaci, tanjuri, jelovnici sa stvarnog Titanika?
Zašto skupi specijalni efekti koji su imali za cilj da prikažu maksimalno istinit sam čin potapanja i dramu koju su putnici doživjeli? Napokon, ne reče li sam reditelj Cameron da on i nije pravio film o katastrofi "Titanika", već ljubavni film o dvoje putnika, Cate i Jacku? Naravno, oni se u stvarnosti vjerojatno nikada nisu sreli, jer su imena nasumice izabrana s liste putnika.
Lik kapetana Edvarda Smitha vrlo je površno obrađen. Ako ste gledali film, primjetili ste da on čak i nema glavnu ulogu, već se više pojavljuje kao "ukras". Nije li drama tog čoveka bila najveća, daleko veća od nepostojećeg zaljubljenog para Jacka i Cate? Napokon, u filmu koji je ipak fikcija, pojavljuju se i neki stvarni putnici koji su igrali izuzetnu ulogu u američkom društvu toga vremena. To su, prije svih, najbogatiji ljudi toga vremena: John Jacob Astor, Benjamin Gugenheim i Izador (Isa) Straus. Njihovi posljednji trenuci života na "Titaniku" dati su na osnovu podataka koji su preuzeti iz priče u medijima toga vremena, tj. izjava "svjedoka", a koja se danas otkriva kao netočna. Zar njihove životne drame nisu bile dovoljno inspirativne da bi bile tretirane glavnim ulogama, već se i oni pojavljuju kao "ukras" u priči o nepostojećem zaljubljenom paru?
Zašto su tako izmješani izmišljeni likovi sa stvarnim, a čitava priča, ipak, bazirana na stvanom događaju?
TITANIK JE POTONUO VRLO BRZO Film je od snimanja pa do prikazivanja pratila ogromna medijska propaganda. Je li toliki publicitet slučajno ili namjerno skretanje pažnje sa istine? Pogledajmo neke činjenice do kojih su došli istraživači olupine. Ostaci "Titanika", koji je potonuo u travnju 1912., prvi put su otkriveni 1985. godine kada se čuveni pomorski istraživač Robert Balard spustio na dubinu od 4000 metara i snimio ih. (Balard je prvi je istražio i olupinu "Lusitanije" i otkrio oštećenje od torpeda, ali je zaključio da je brod zapravo potnuo od razorne eksplozije koja se ne može baš povezati sa tim torpedom. I njemačka strana je također tvrdila da samo jedan ispaljen torpedo daje putnicima dovoljno vremena da se ukrcaju u čamce za spašavanje. "Lusitanija" je, međutim, potonula za samo 18 minuta, a neki od malobrojnih preživjelih putnika su izjavili da je nakon torpediranja odjeknula jedna još jača eksplozija. Dakle, službena verzija o potapanju ""Lusitanije" očigedno je problematična). Mjesto potonuća "Titanika" locirano je na oko 600 kilometara jugoistočno od New Faunlanda. Ipak, veliki broj dijelova olupine, posebno dijelovi korita, nedostajali su, pa se vjerovalo da se korito prilikom pada na dno raspalo na veliki broj manjih dijelova koji su se razletjeli dalje od glavne olupine.
Dugo se mislilo da je brod prepukao na dva dijela pri čemu su se odvojili samo pramac i krma, kako je prikazano i u Cameronovom filmu, ali i na brojnim crtežima, navodno po sjećanju preživjelih.
Međutim, svi brodovi napravljeni u to vrijeme mogli su nakon havarije i eventualnog odvajanja krme od pramca ostati u dijelovima plutati na vodi dovoljno dugo dok im ne stigne pomoć. Tako su bili konstruirani. Znajući to, mnogi putnici sa "Titanika" su pohrlili ka krmi (jer je oštećenje bilo na pramcu), vjerujući da ona neće potonuti. U to ih je vjerojatno uvjeravao i sam konstruktor broda Thomas Andrews, koji je bio na brodu. Tako je mislio i sam Jacob Astor koji je, navodno sa gnušanjem, odbio ukrcati se u prvi čamac za spašavanje koji mu je nuđen. Ali, u kolovozu 2005. istraživači koje je financirao "History Channel" otkrili su pola kilometra dalje od krme i pramca dijelove korita i to dva prilično dobro očuvana dijela dužine 12 i 27 metara koji su nekada činili cjelinu. Na dijelu korita u neposrednoj blizini kotlovnice uočeno je veliko oštećenje kao od ekspolozije. Tako je otkriveno da se brod raspao na tri konstrukcijske cjeline. Prvo se odvojilo korito broda, a onda je došlo do razdvajanja krme i pramca. Tako odvojena i oštećena krma bez korita mogla je plutati na vodi najviše pet minuta, a ne 15 do 20 kao što se ranije mislilo i kao što je u posljednjem filmu prikazano. Budući da je bila prepuna ljudi, njihova agonija je trajala mnogo kraće. Čitav brod je nakon pucanja čeličnog korita potonuo možda samo za dvadeset minuta.
"Ranije smo mislili da je brod pukao jer je potonuo, a sada znamo da je potonuo jer je prethodno pukao", kaže povjesničar i istraživač olupine David Brown. Izgleda da je "Titanik" pretrpio nezamislivo jako razaranje što je moglo biti posljedica direktnog udara u ledeni brijeg pri punoj brzini od 22 čvora. Ali, da se podsjetimo još jednom - u filmu "Titanik" brod nije udario punom snagom u santu leda, koju dežurni oficiri nisu na vrijeme primjetili jer navodno nisu imali durbin, već su uspjeli motore potpuno zaustaviti. Brod je udario u brijeg gonjen samo silom inercije. To je potvrdio i preživjeli mornar, Frederik Flit, pred istražnim Senatom SAD: "Bila je tamna noć bez mjesečine... Osmatračnica nije imala durbin, jedini je ostao u Sautemptonu". Flit je bio taj koji je na osmatračnici prvi ugledao ledeni brijeg. Prema njegovom svjedočenju motori su zaustavljeni i pokrenuti unazad, a brod zaokrenut na lijevo. Ali sudar je bio neizbježan.
Dakle, je li grdosija sa ojačanim čeličnim koritom uopće mogla pretrpjeti takvo oštećenje u sudaru s ledom? Čelik protiv leda! Mnogima ovo djeluje nemoguće. Flit se nekim čudom uspio spasiti i posvjedočiti o događanju na "Titaniku". Nastavio je i ploviti na drugim brodovima u kompaniji "White Star Line", ali su počele među putnicima kružiti glasine da je on "baksuz" pa je morao prijeći u drugu kompaniju. Kao mornar radio je sve do 1936. Zbog "obiteljskih problema" objesio se 1965. godine.
JE LI TITANIK UOPĆE UDARIO U SANTU LEDA? Postoje i proturječne izjave brodolomaca o tome kako je izgledao sudar sa santom leda. Jedan putnik je izjavio da je u trenutku udara imao "osjećaj da se kotrljaju preko kamenja", dok većina nije osjetila ništa ili samo lako podrhtavanje. Kako je moguće da tako skup i luksuzan brod nema durbina? Djeluje li to glupo? Sve ove nelogičnosti i kontradiktornosti nikada nisu bile zanimljive medijima. Zašto? "Naprsnuće i potonuće Titanika, nikada nije bilo točno oslikano", tvrdi Parks Stivenson, povjesničar i istraživač.
Zato ekipa stručnjaka sada pokušava po svakoj izjavi očevidaca napraviti računalnu animaciju kako bi otkrili što se stvarno dogodilo. Tadašnje novine su već sutradan objavile fotografiju navodne sante leda koja je uslikana s tegljača "MacKay-Bennett" i koju je kompanija "White Star Line" poslala da pogleda ima li još preživjelih u vodi i da pokupi mrtve.. Na ledu su se, navodno, još vidjeli crveni i crni tragovi boje od broda(!), pa su oni pretpostavili da je to ta santa leda.
Ali, tko je tada kontrolirao američke medije? Upravo oni koji ih kontroliraju i danas. Moćni korporativni trustovi na čijem čelu je međunarodni bankarski kartel. Upravo oni na koje je danas pala sumnja da su izvršili potapanje "Titanika" zbog svojih interesa. Zato se danas pojavljuju spekulacije da je ogromno oštećenje brodskog korita baš u dijelu gde se nalazila kotlovnica možda nastalo razornom eksplozijom u skladištu ugljena. Drugi vjeruju da je u samoj izradi broda možda namjerno napravljen konstrukcijski propust, kako bi se brod brže raspao, te da je "Titanik" od početka bio predodređen za samo jedno putovanje.
Nikada nije utvrđen točan broj putnika koji su bili ukrcani na "Titanik", pa se uvijek kaže da se "vjeruje da je bilo ukrcano 2.227 ljudi". Nikada fizički nije potvrđeno da je poginulo baš 1500 ljudi. Mnogi leševi nikada nisu pronađeni.
Zašto je na brodu bilo manje čamaca? Ako u svaki može stati i do 70 ljudi i ako je brod tonuo čitava 2 sata, zašto su čamci spuštani poluprazni? Zašto se žurilo? Kako to da je brod bio opremljen samo bijelim signalnim raketama, a ne i crvenim koje označavaju poziv za pomoć? Bijele rakete to ne znače.
Napokon, da nije možda čitava priča izmišljena i umnožena stotinama puta u filmovima u desetinama tisuća knjiga i članaka kako bi se prikrio pravi razlog potonuća - možda namjerna sbotaža? No, prije nego što pogledamo kome je bilo u interesu potapanje ovog broda, dodajmo još jedan zanimljiv detalj. SCENARIJ ZA SAVRŠEN ZLOČIN?
Još 1898. godine pisac po imenu Morgan Robertson smislio je priču o prekooceanskom brodu većem od svih do tada napravljenih. Priču je nazvao "Uzaludnost"(Futility). Kasnije je preimenovana u "Olupina Titana"(The wreck of Titan). Taj brod iz knjige imao je frapantne sličnosti sa jednim brodom koji je zaista izgrađen 14 godina kasnije u jednom britanskom brodogradilištu. Robertsonov izmišljeni brod imao je 70 000 tona zapremnine, a stvarno izgrađeni brod 66 000. Robertsonov je bio dug 800 stopa, a stvarni 882 stope. Oba broda su imala tri ogromna pogonska propelera i mogla su razviti brzinu od 24, odnosno 25 čvora. Izmišljeni brod je imao 40 000 konjskih snaga, a pravi 45 000. Oba broda su mogla nositi 3 000 ljudi i smatrana su nepotopivima. Oba broda imala su čamce za spašavanje za samo dio putnika. Robertsonov brod iz knjige je jedne hladne travanjske noći udario u santu leda u sjevernom Atlantiku. Stvarni brod je noću 14. travnja 1912. (u 23.40, udario u santu leda, također u sjevernom Atlantiku. Agonija broda koji tone u Robertsonovoj priči trajala je 2 sata. I stvarni brod je nakon oštećenja tonuo 2 sata, po službenoj verziji, ali stvarno izgleda mnogo brže. Ali, ni to nije sve. Robertson je svoj brod, vjerovali ili ne, nazvao "Titan". Stvarni brod se zvao... Pogađate, zar ne? Fiktivni "Titan" je putovao iz New Yorka za Liverpool, a pravi "Titanik" iz Sautemptona za New York.
Evo kako je Robertson opisao nepotopivi brod "Titan" u svojoj knjizi: "Sa mosta inženjerske sobe i sa mnoštva drugih mjesta na palubi 92 vrata od 92 vodootporna odjeljka mogla su biti zatvorena za samo pola minute okretanjem poluge. Vrata su se također automatski zatvarala u kontaktu sa vodom. Sa devet potopljenih odjeljaka brod je mogao i dalje ploviti i kako nije postojala takva mogućnost da se oni toliko napune vodom, parobrod "Titan" smatran je praktično nepotopivim!"
"Titan" je imao 15 vodootpornih odjeljaka, a "Titanik" samo 9.
Dakle, ideja za savršen zločin je već bila u formi scenarija. Trebalo je samo izgraditi dekor (veliki prekooceanski parobrod), smjestiti žrtve na brod i režirati predstavu koju će izvesti kontrolirani ljudi i kontrolirani mediji i koja će se odigrati u stvarnosti. Međunarodni bankarski kartel imao je sve to.
Ali, gdje je motiv za zločin? Kada su u pitanju bankari motiv je uvijek - NOVAC.
KOME JE SMETAO ZLATNI I SRBRNI DOLAR?
U svojoj knjizi "Tajne Federalnih Rezervi" (Secrets of the Federal Reserve) , Eustace Mullins piše da su se 1910. sedmorica utjecajnih svjetskih bankara iz Europe i SAD-a sastala na Otoku Džekil pored obale Georgie kako bi razradili tajni plan o osnivanju moćnog međunarodnog bankarskog kartela koji bi pokrivao i SAD.
Sastali su se senator Nelson Oldrich i Frank Vanderclip kao zastupnici poslovne imperije Rockefellera, Henry Davidson, Charles Norton i Benjamin Strong - predstavljali su J.P. Morgana, a Paul Varburg je došao ispred europske bankarske dinastije Rotschild.
Kartel je imao za cilj ostvariti monopol u poslovima sa izdavanjem potvrda na deponirano zlato ili srebro u SAD-u. Kada se sa takvom potvrdom vrši robna razmjena one dobivaju funkciju novca. Ovim poslom bavile su se do tada mnoge privatne banke kao i državni trezor, a papirne dolarske novčanice iz tog vremena tako su se i zvale - zlatni ili srebrni dolari.
Izdavanje (emitiranje) ovih dolara bio je i za privatne bankare i za državni trezor unosan posao, a Zakon o zlatnom standardu iz 1900. (Gold standard act) obvezivao ih je da za svaku izdatu novčanicu moraju imati stvarno zlatno ili srerbno pokriće. Ovaj zakon postavio je 1900. predsjednik McKinley koji je ubijen 1901. kada je u njega pucao jedan poljski Židov, inače internacionalistički (komunistički) aktivist. Na njegovo mjesto, bez izbora je tada sjeo potpredsjednik Theodor Roosevelt (42), najmlađi predsjednik u povijesti SAD-a. Postavljanje Roosevelta kao potpredsjednika samo godinu dana prije atentata na McKinleya bio je posljedica utjecaja moćnih bankara koji su ga McKinleyu nametnuli, vjerovatno da bi mu zauzvrat financirali predsjedničku kampanju.
Upravo su Theodor Roosevelt, koji potiče po majci iz bogate trgovačke i robovlasničke obitelji Bjulok (prezime se pravilnije izgovara Roosevelt), kao i njegov rođak kasnije Frenklin Delano Roosevelt, svojom politikom najviše ojačali privatne fondacije, korporacije i bankare. Theodor Roosevelt je odmah isposlovao ukidanje Zakona o zlatnom standardu.
Do tada su te potvrde predstavljale pravi novac. Na primjer "Two Dollar Silver Certificate", koji je izdala banka u Novoj Engleskoj značila je da Trezor SAD-a mora isplatiti donositelju dvije unce srebra. Bank-nota "One Dollar Silver Note" je bila zamjena za jednu uncu srebra. Ili "Ten Gold Dollars", zbačilo je pola unce zlata 1912.
Mnogo ovakvih novčanica ostalo je potopljeno i na "Titaniku" pa za njih nikada nije isplaćeno zlato i srebro, već je zauvijek ostalo u državnom trezoru ili kod privatnog bankara. Ovo je bio odličan argument spomenutoj grupi s Otoka Džekil da dvije godine kasnije ukaže američkim kongresmenima kako je važno da se izdavanje novčanih certifikata koncentrira samo na jednom mjestu u Sistemu Federalnih Rezervi koje bi bile službena američka centralna banka.
Kartel je želio, ne samo da ima monopol u ovom poslu, već i da dobije pravo da izdaje dolare bez stvarnog zlatnog pokrića, odnosno da vodi "elastičnu monetarnu politiku", kako su oni to kongresmenima tumačili. To je značilo da bankari imaju mogućnost kreditiranja novcem koji nema zlatno i srebrno pokriće, odnosno novcem koji nema nikakvu vrijednosnu podlogu i predstavlja čist papir. Ovaj novac se naziva špekulativnim novcem.
Međunarodni bankari su svoj pakleni naum već bili uspješno sproveli u Engleskoj još u 17. stoljeću osnivanjem prve privatne centralne banke u Londonu. Tako je nastala Bank of England 1694.
Kolonijalna osvajanja koja su Englezi vršili za račun ovog bankarskog kartela, koji je potpuno preuzeo kontrolu nad ekonomijom Ujedinjenog Kraljevstva, omugućila su im da u svim kolonijama osnivaju svoje privatne centralne banke i tako emitiraju novac bez pokrića. Ovim običnim papirom kupovali su sirovine i radnu snagu u kolonijama. Amerika je kao velika kolonija i ogromno tržište bila i veliki zalogaj za ove međunarodne bankare.
Američki predsednik Andrew Jackson dugo se i žestoko suprostvljao namjerama ovog lihvarskog kartela odbijajući im obnoviti licencu za posao sa izdavanjem novčanih priznanica. Čuvene su njegove reči: "Vi ste jazbina guja i lopova. Moja je namjera da vas istjeram odavde, i tako mi boga, istjerat ću vas". Jackson je naprasno umro iz nepoznatih razloga.
TRI GLAVNE ŽRTVE?
Mnogi bogati biznismeni i robovlasnici koji su već bili stekli svoj kapital i pozicije u Americi nisu se dali opljačkati na ovaj perfidan način.
Tu su se najviše isticali trojica tada najbogatijih, ne samo u SAD-u, već i u svijetu: John Jacob Astor, Izador Strauss i Benjamin Gugenheim. Sva trojica su stradala u brodolomu "Titanika".
John Jacob Astor je u to vrijeme bio najbogatiji čovjek na svijetu. Njegova imovina se procjenjivala na oko 500 milijuna dolara, što bi danas iznosilo oko 11 miljardi dolara. Njegov pradjed se obogatio trgovinom krznima i Astori su bili neosporno najutjecajnija dinastija u SAD-u. Sa svojim rođakom Williamom Valdorfom Astorom sagradio je i elitni hotel Valdorf-Astorija.
Iz španjolsko-američkog rata, 1898. J.J. Astor je ponio čin pukovnika. Obilato je financirao američku vojsku dajući joj na raspolaganje i svoju privatnu jahtu na koju je instalirana arteljerija. Astor je slovio za velikog američkog patriotu.
Kada se razveo od svoje prve žene i oženio djevojkom od 18 godina, koja je bila mlađa od njegovog sina, bio je to prvorazredni skandal za tada kršćansku i puritansku Ameriku koja se podijelila u stavovima. Da bi izbjegao takvu atmosferu, par je otputovao u Egipat, a zatim u Francusku. Za povratak u Ameriku kupili su karte prve klase na "Titaniku".
Medijska priča kaže da je J.J.Astor odbio ući u prvi čamac za spašavanje koji mu je ponuđen, vjerujući da je oštećenje na brodu malo i da je brod nepotopiv. Onda se, navodno, predomislio i prihvatio da se ukrca u čamac broj četiri. Ali, dežurni policajac mu je tada rekao da to nije moguće dok se ne ukrcaju sve žene i djeca, jer je naređenje kapetana bilo da se spašavaju prvo žene i djeca. Tako je Astor ukrcao samo svoju ženu. Priča još kaže da je uzalud pokušavao uvjeriti policajca da mora biti uz svoju ženu koja je u "delikatnom stanju". Ali, nije pomoglo i najbogatiji čovek na svijetu je ostao na brodu koji tone. Za razliku od Astora, običan mornar koji je "prvi spazio ledeni brijeg" i o tome svjedočio pred Kongresom, Frederik Flit, spasio se.
Tijelo Astora pronađeno je u ponedeljak, 22. travnja u vodi. Pronašao ga je tegljač "McKay -Bennett", isti onaj koji je snimio ledeni brijeg.
Benjamin Gugenheim je bio nasljednik više rudnika zlata, srebra i bakra. Živio je više u Parizu zbog poslova (ili ljubavnice kako je to tvrdilo susjedstvo), dok mu je žena s obitelji bila u New Yorku. Gugenheim se na "Titanik" ukrcao sa tada popularnom francuskom pjevačicom Leontin Ober.
Službena verzija kaže da je svoju partnericu stavio u čamac za spašavanje, a onda otišao do svoje kabine i obukao svečano odijelo. Uz čašu viskija i u pratnji svog batlera odlučio se suočiti sa sudbinom riječima: "Obukli smo najbolje i spremni smo da odemo kao džentlmeni". Stjuardu je kasnije rekao: "Recite mojoj ženi da sam učino najbolje vršeći svoju dužnost". Njegovo tijelo nikada nije otkriveno.
Izador Strauss je bio vlasnik robnih kuća Mecy's. On i njegova žena se navodno nisu htjeli odvojiti i odlučili su otići zajedno zagrljeni u krevetu u svojoj kabini.
Sve u svemu, po medijskoj priči, ispada da su se sva trojica olako odrekla svog bogatstva i života. Pukovnik Astor je čak ponizno molio policajca najnižeg ranga da ga pusti u čamac sa ženom. Bilo je to u 1:45, prema svjedocima, dakle puna dva sata nakon udara u santu leda. Ali, što ako je brod potonuo mnogo brže kao što sada tvrde istraživači? Znači li to da su sve priče izmišljene iil su svjedoci lagali?
"Svjedok" posljednjih Gugenheimovih riječi je vjerojatno imao sreću da ostane živ i da o ovome posvjedoči. I Straussa i njegovu ženu su vjerojatno "svjedoci" vidjeli zagrljene u kabini.
Je li bilo baš tako?
Ne samo što se ova trojka suprostavljala formiranju Federalnih Rezervi, već bi vjerojatno svojim utjecajem spriječila ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat. Upravo politička filozofija Astora bila je u načelu tadašnjih američkih nacionalista: "America first". Zagovornici ove politike žestoko su se u Kongresu borili protiv odluke Woodrow Wilsona da Ameriku 1917. uvede u europski rat. Danas su povjesničari revizionisti otkrili da je taj rat bio potreban upravo međunarodnim bankarima i glavnoj europskoj bankarskoj dinastiji Rotschild, kako bi ekonomski oslabila Tursku, a Englezima osigurala kontrolu nad Palestinom. Tu će kasnije stvoriti svoju privatnu državu Izrael koja će biti stateška vojna sila na području bogatom naftom pored Sueskog kanala, gdje su bankari investirali svoj najveći kapital.
POTONUĆE "TITANIKA" - POMORSKA NESREĆA ILI SAVRŠEN ZLOČIN?
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Poslednji izmenio Kijara-brm dana Pon Jan 06, 2014 5:58 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Revizionisti su otkrili i da su Rotschildi već stoljećima glavni bankari katoličke crkve, te su najzaslužniji za ogromno bogatstvo koje je ova crkva akumulirala dobrim investicijama i špekulacijama. Ogromne količine zlata upravo su iz Amerike prebacivane vještim radnjama ovog bankarskog kartela u trezore u Švicarskoj.
Morganova financijska firma smještena u Londonu se uspjela spasiti od financijskog kraha 1857. zahvaljujući baš pomoći Bank of England-a i dinastije Rotschild koja je imala utjecaj na tu banku. Od tada je Morgan postao Rotschildov financijski agent za SAD. Tu se u početku sukobio sa interesima dinastije Rockefeller i ideja da zajednički formiraju FED bila je prilika da surađuju i da objedine ogroman kapital sa obje strane Atlantika kojim su već raspolagali i naravno stave ga na uslugu katoličkoj crkvi.
Da napomenemo i da je čitava katolička crkva sa svojim ukupnim kapitalom danas jedna od najmoćnijih burzovnih igrača na svijetu. Na primjer, samo bostonska nadbiskupija samo u obveznicama, ima 635,891,004 US dolara. Ukupno bogatstvo čitave katoličke crkve u javnosti je nepoznato.
J.P.Morgan je bio vlasnik i kompanije "White Star Line" koja je 1909. u Belfastu, u Irskoj, počela gradnju "Titanika" (sa tehničkim osobinama koje je imao "Titan" iz knjige). U svom tekstu "Kako je potopljen Titanik" publicist i novinar, Dag Jurči, tvrdi da su Morganu ovo naložili upravo iz katoličke crkve. Zapravo glavni idejni pokrovitelji čitave ove zavjerničke operacije i u formiranju FED-a i u potapanju "Titanika" bili su katolički svećenici iz reda Jezuita (Isusovaca). Jurči iznosi i tvrdnje da su oni i direktni izvršitelji ovog monstruoznog zločina.
Društvo jezuita osnovano je 1534. pod vođstvom Injasija Lojole kako bi se u okviru rimokatoličke crkve borili pritiv reformatorstva. Vrlo brzo su se razvijali u okviru katoličke crkve. Njima su se ispovijedali članovi najmoćnijih europskih dinastija. Papa Klement XIV je ovaj red ukinuo 1773., ali ga je Pije VII 1814. ponovo uspostavio. Oni su branili papu i katolicizam u čitavom svijetu. Čine to i danas sa ciljem da ponovo uspostave apsolutnu moć katoličke crkve na čijem čelu bi bio papa kao globalni poglavar. Cilj im je katolička Amerika. Oni funkcioniraju kao vojska,a na čelu reda je svećenik sa činom Generala. Vjeruje se da stotinama godina ova organizacija vrši razne atentate za interese crkve, te je mnogi upoređuju sa CIA-om ili Mosadom u svijetu religije. U svojoj knjizi "Atentatori Vatikana"(Vatican Assasins), Eric John Phelps tvrdi da je upravo njihova organizacija "Crni Papa" naložila i uz pomoć CIA i Mossada sprovela teroristički napad na New York 11. rujna 2001. Ove zgrade su bile simbol moći dinastije Rockefeller.
Nakon smrti Astora, Gugenheima i Straussa međunarodni bankari su imali čistiji put do svog cilja.
"BOŽIJA" ZAPOVIJED KAPETANU SMITHU
Glavnu ulogu u potapanju "Titanika", po analizi koju je napravio Dag Jurči, imao je sam kapetan broda Eduard Smith.
Belfast je bio većinom protestanstki grad i jezuiti su ih mrzili, te je sasvim moguće da je brod građen sa namjerom da bude žrtvovan. Je li tada u konstrukciji napravljen nekakav propust, istraživači upravo pokušavaju odgonetnuti.
Nepotopivost broda je bila nadaleko poznata zahvaljujući medijskoj propagandi koja je pratila i gradnju i prvo putovanje "Titanika". Na njega je ukrcan veliki broj Iraca, Francuza i Talijana, pretežno protestanata. Među njima i elitna bogataška imena koja su, vjerojatno i medijskom pompom potaknuta, da se ukrcaju u brod. Većina je preživjela, uključujući i jednog od direktora "White Star Line-a", Lorda Ismeja, ali ne i konstruktor Thomas Andrews i već spomenuta trojka najbogatijih kapitalista.
Jurči tvrdi da je kapetan Edward Smith bio jezuit, odnosno "svećenik" u civilu. To su ljudi koji sasvim obično žive radeći u svojoj profesiji, a da su u službi jezuita, predstavlja tajnu. Ovakav način rada jezuita, potpuno prikriven, najveća je nepoznanica jer pripadnik ovog reda praktično može biti svatko. Jeziuti su danas, ne samo prisutni u svim crkvama (čak i na najvišim pozicijama), već i u mnogim drugim službama. Kapetanu Smithu je ovo bilo poslijednje putovanje pred penziju, nakon 46 godina službe.
Dugo je bila najčuvanija tajna da se prilikom pristupanja jezuitskom redu, posebno višem rangu, polaže zakletva koja srdži i ove riječi:
"Smatrat ću sebe mrtvim tijelom, bez volje i intelekta, kao malo raspeće koje se okreće bez opiranja po volji onoga tko ga drži, kao štap u ruci starca koji ga koristi po svojoj volji i kako mu najbolje odgovara" (R. W. Thompson, "The Footprints of the Jesuits").
Tko je u slučaju Edwarda Smitha bio čovjek čijoj volji i naredbi se on morao podrediti i to čak platiti životom?
U dokumentarcu "Tajne Titanika" ("The Secrets of the Titanic", koji je 1986. rađen za TV kanal "National Geografic" navodi se da je u trenutku isplovljavanja broda iz Sautemptona na njemu bio i otac Fransis Brauni, najmoćniji jezuit u čitavoj Irskoj i da je on bio u njihovim redovima nadređeni Edvardu Smitu. On je odgovarao svom direktno nadređenom Generalu Francu Havijeru Verncu (koji je bio vjerojatno mozak čitave operacije).
Otac Fransis Brauni i tadašnji general Franc Havijer Vernc.
Službena verzija o Braunijevom putovanju "Titanikom" kaže da je on studirao tada teologiju u Dablinu i da je dobio kartu za put "Titanikom" od Sautemptona do Kvinstauna od svog ujaka koji je bio biskup u Irskoj.
Na putu s Frensis Brauni sprijateljio se sa bogatim američkim parom sa kojima je dijelio stol u sali prve klase. Brauni je planirao da se iskrca u Kvintaunu u Irskoj, 11. travnja. Bogati par ga je zamolio da produži sa njima putovanje do New Yorka, pri čemu bi mu oni platili putne troškove. Inzistirali su da on od svog pretpostavljenog u Dablinu slanjem telegrama sa broda zatraži dozvolu za produžetak puta. Brauni je to, navodno, i učinio. Odgovor na njegov zahtjev stigao je za vrijeme stajanja u luci Kork u Kvinstaunu. Bio je kratak: "Silazi sa tog broda - Provincial" (zvanje lokalnog starješine jezuita). Tako je Frensis Brauni u posljednjem trenutku napustio brod koji će samo tri dana kasnije doživjeti katastrofu. Ali, prije nego što se iskrcao otac Brauni je napravio seriju odličnih fotografija na kojima se vide mnoga lica koja samo tri dana kasnije neće više biti među živima. Kakva koincidencija! Nitko od tolikih imućnih putnika nije napravio snimke katastrofe. Niti jedne filmske kamere nije bilo na brodu.
Ekskluzivni fotosi oca Frensisa Braunija odmah nakon nesreće osvanuli su na naslovnoj strani pojedinih američkih novina.
Danas se mogu naći na sajtu www.titanicphotographs.com.
Ili je istina malo drugačija?
Je li tada kapetan Edvard Smith kao jezuitski službenik u civilu dobio naređenje od Braunija da potopi "Titanik", što je on i učinio?
Je li Brauni tada kapetana Smitha podsjetio na zavjetne riječi jezuita da je General: "… bog društva i ništa osim njegovog električnog dodira ne može pokrenuti njihova mrtva tijela u život i akciju. Dok on ne progovori, oni su kao hladni serpenti u svojim ledenim grobnicama, beživotni i ukočeni; ali trenutak kada im on zapovjedi, svaki član istog trena skače na noge, ostavljajući sve čime se do tada bavio, i spreman je za juriš i za napad gdje god bude usmjeren da udari" (R.W. Thompson, The "Footprints of the Jesuits").
Po filozofiji jezuita svaki cilj opravdava sredstvo, tako da masakr nedužnih civila nije predstavljao moralnu prepreku (posebno ako su većinu putnika činili protestanti).
"Pod komandom Boga (jezuitski General) ovlašten je da ubije nevine, da hara, da počini svu blud, jer On (Papa) je Gospodar života i smrti i svih stvari. Da ispunimo Njegov nalog je naša dužnost" (W. C. Brownlee, Secret Instructions of the Jesuits).
Erik Džon Felps, u svojoj knjizi "Atentatori Vatikana" zapisao je i sljedeće: "Dakle, evo kako izgleda jezuitska podmuklost. Jedan provincijski jezuitski svećenik, otac Brauni, ukrcao se na "Titanik", fotografirao žrtve, vjerojatno dao instrukcije kapetanu u skladu sa jezuitskom zakletvom i sljedećeg jutra se iskrcao sa broda…",
I u službenoj verziji o "Titaniku" navodi se da je Edvard Smith dobio čak osam telegrama da uspori plovidbu i bude oprezan jer je u dijelu punom ledenih santi. Sve je ignorirao čovjek koji je imao 46 godina iskustva kao kapetan ploveći upravo tim vodama i koji je prevezao toliko putnika da su ga u kompaniji zvali "kapetanom milijuna". Bio je nautjecajniji kapetan u "White Star Line" i najbolje plaćen.
Iako je u čitavoj svojoj karijeri opisivan kao hrabar, odlučan, požrtvovan, kapetan Smith je nakon udara u ledeni brijeg reagirao potpuno neprimjereno. Ne samo da se uopće više nije ponašao kao kapetan, već je bio sjenka od čovjeka. Izolirao se na komandnom mostu i propustio svojim starijim oficirima izdati krucijalna naređenja o postupanju u takvim situacijama. Kada je počelo ukrcavanje putnika u čamce, kapetan se ni jednom više nije pojavio na palubi. Mnogi psiholozi su ovo ponašanje pokušavali objasniti njegovim trenutnim mentalnim rastrojstvom koje je bilo posljedica upravo toga što je bio toliko iskusan i siguran u svom poslu, da je ovaj brodolom doživio kao totalni šok. Teško je ipak prihvatiti takvo tumačenje, osim da se njime čitava slika o potonuću "Titanika" vješto medijski zamaskira.
EPILOG
Izjave očevidaca o smrti kapetana Smitha su kontradiktorne. Jedan preživjeli putnik je izjavio da ga je vidio kada je ušao na komandni most dok se ledena voda već prelijevala preko njega. Drugi ga je vidio kada je uzeo pištolj i sebi ispalio metak u glavu. Treći ga je vidio kako pliva prema čamcu za spašvanje držeći u naručju jedno dijete. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno i on se zapravo vodi kao nestao. Da li je kapetan Edvard Smith zaista i poginuo?
Kako bi se spriječili okolni brodovi da priteknu u pomoć, signalne rakete utovarene na brod bile su bijele boje i one u pomorskom jeziku nisu predstavljale signal za pomoć. Ovo se ne može tumačiti drugačije do sabotažom.
"Titanik" se raspao od udara u ledeni brijeg ili od ekspozije u kotlarnici 14. travnja, 1912. Istog datuma ubijen je Abraham Lincoln, također jedan od žestokih oponenata spomenutog bankarskog kartela. Je li i to slučajnost?
Već prosinca 1913. kroz američki kongres je zahvaljujući Woodrow Wilsonu, koji je bio ucijenjen zbog jednog sitnog preljuba, prošao zakon o formiranju banke Federalnih Rezervi. Osam mjeseci kasnije jezuiti su dobili dodatnu financijsku potporu od FED-a, a 1917. Amerika je ušla u veliki rat u Evuropi. Preko FED-a je vršeno njegovo financiranje jednostavno štampanjem dolara bez zlatnog pokrića i ogromnim zaduživanjem američke države i naroda. To je značilo imati "elastičnu valutu" za razliku od prethodnog perioda gdje je novac u dugom periodu imao stabilnu vrijednost vezanu za zlato.
Nakon dvije godine od potonuća "Titanika" i Britanija je promijenila način emitiranja novca, prešavši na "elastičnu monetarnu politiku".
Od tada do 2000. godine britanska funta i američki dolar izgubili su oko 98% svoje vrijednosti zbog inflacija. Danas je preko 95% dolara u optjecaju spekulativno, a vrijednost mu određuje potražnja na tržištu nafte, prije svega.
Američka centralna banka, Federalne Rezerve (FED), danas je svakako najmoćnija institucija na svijetu. Datum njenog formiranja danas se smatra početkom Novog Svjetskog Poretka. To znači da se globalni tokovi novca i svjetske ekonomije diktiraju od jedne grupe privatnih bankara, porijeklom iz Njemačke koji se predstavljaju kao Jevreji.
Evo što je o ovom međunarodnom bankarskom kartelu kongresmen iz Pensilvanije, Luis T. Mekfejden 1934. govorio u Kongresu:
"Gospodine predsjedniče, u zemlji imamo jednu od najkorumpiranijih institucija kakvu svijet nikada nije vidio. To se odnosi na Upravni odbor Federalnih rezervi i Banke Federalnih rezervi koje ću skraćeno nazivati FED. FED je prevarila vladu Sjedinjenih država i narod lišila dovoljno novca da isplati čitav nacionalni dug. Pljačka i ogrešenje FED-a koštaju toliko novca da se vrijednost nacionalnog duga može isplatiti nekoliko puta.
Ova đavolska institucija osiromašila je i uništila narod Sjedinjenih država, dovela mnoge do bankrota i praktično je i naša vlada bankrotirala. Učinjeno je to kroz rupe u zakonima po kojima FED funkcionira, koristeći vrlo lošu administraciju u provođenju zakona o FED-u i podmićivanjem gramzivih i lakomih pojedinaca koji su to morali kontrolirati i spriječiti.
Neki ljudi misle da je FED institucija naše vlade. Ali nije. Oni su privatni monopolisti koji grabe bogatsvo ovog naroda za sebe i svoje klijente u inozemstvu: domaćih i stranih špekulatana i prevaranata, bogatih i gramzivih lihvara. U ovoj mračnoj grupi financijskih pirata su oni koji bi čovjeku prerezali vrat kako bi mu iscijedili dolar iz džepa; postoje i oni koji šalju novac u našu zemlju kako bi kupili glasove (kongresmena) i utjecali na zakonodavstvo; to su oni koji potiču internacionalističku propagandu kako bi nas prevarom darivali novom sviješću kako bi im dozvilili da prikriju svoja zla djela iz prošlosti i ponovo pokrenu svoj kriminalni voz.
Kreirali su vladavinu terora u Rusiji sa našim novcem u namjeri da što duže potraje rat. Poticali su separatni mir između Njemačke i Rusije, i tako zabijali klinove među saveznicima u Svjetskom ratu. Financirali su prolazak Trockog od New Yorka do Rusije kako bi mogao da im pomogne u razaranju ruske carevine. Raspirivali su i poticali rusku revoluciju i uložili u nju ogromnu količinu američkih dolara na račun Trockog u jednoj od njihovih banaka u Švedskoj".
... Mekfejden je umro naprasno, vjeruje se od posljedica trovanja (metode koju su upravo jezuiti još u srednjem vijeku savršeno razradili i mnogo puta primjenili u obračunu sa "jeresi").
U svojoj knjizi "'The Creature From Jekyll Island" G. Edward Griffin podrobno opisuje kako bankari mame i podmićuju političare širom svijeta "lagodnim novcem" i kontroliraju preko njih državnu i monetarnu politiku većine zemalja.
ZAŠTO JE ISTRAŽIVANJE OLUPINE OPASNO?
U arsenal medijskih manipulacija spada i priča o prokletstvu egipatske mumije koju je putnik sa Titanika Vilijam T. Sted ispričao večer uoči brodoloma. Za tu mumiju se vezuje veliki broj nesretnih slučajeva. Priča o mumiji je lansirana odmah nakon potapanja Titanika. I Stead je ostao zauvijek na brodu s mumijom.
Ipak, pokrov kovčega spomenute mumije je i danas nekim čudom u Britanskom Muzeju mada nitko ne zna šta je zaista bilo sa mumijom i je li zaista potopljena sa Titanikom.
Svejedno, tisuće turista nagrne svake godine u Britanski Muzej da vidi kovčeg mumije koja je "potopila" nesrećni Titanik. Mnogi istraživači su pod utiskom priče o "ukletoj mumiji" čak odustajali od daljeg pretraživanja olupine plašeći se prokletstva. O tom strahu istraživača od olupine Titanika pisao je baš ugledni Washington Post 17. kolovoza 1980.
I
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
podbarac Lala iz Bosne
Godina : 69 Location : Novi Sad Humor : Ta dašta Datum upisa : 30.11.2012
Rukom pisano pismo, koje je pripadalo kolekcionaru, kupio je anonimni kupac preko telefona na aukciji u zapadnoj Engleskoj, rekao je aukcionar Endru Oldridž LONDON - Pismo jedne putnice sa Titanika u kome opisuje "divnu polvidbu" nekoliko sati pre nego što je brod udario u ledenjak prodato je u subotu na aukciji u Engleskoj za 119.000 funti (200.000 dolara).
Rukom pisano pismo, koje je pripadalo kolekcionaru, kupio je anonimni kupac preko telefona na aukciji u zapadnoj Engleskoj, rekao je aukcionar Endru Oldridž.
Pismo je napisala putnica druge klase Ester Hart 14. aprila 1912, u nedelju popodne, osam sati pre brodoloma. "Mornari kažu da smo do sada imali divnu plovidbu", napisala je ona o putu koji je brod prešao od Engleske do Njujorka.
Njena sedmogodišnja ćerka Eva dodala je na kraju "Puno ljubavi i poljubaca svima od Eve". Nekoliko sati kasnije brod koji je opisan kao "praktično nepotopljiv" udario je o ledenjak i potonuo, a sa njim se potopilo više od 1.500 ljudi, uključujući i supruga Ester Hart, Bendžamina.
Pismo, napisano na papiru sa uzglavljem brodske linije, bilo je u džepu kaputa koji je Bendžamin Hart dao Ester da joj bude toplo kad je stavljao nju i njihovu ćerku u čamac za spasavanje.
Porodica je putovala iz Engleske za Kanadu gde su planirali da se nasele. Ester i Eva su spašene sa još 700 putnika.
Ester Hart je umrla 1928. Eva Hart, koja je umrla 1996, postala je istaknuti preživeli putnik sa Titanika, i kritkovala pokušaje da se brod izvuče iz mora, smatrajući da je to skrnavljenje masovne grobnice. Cene za predmete sa Titanika porasle su poslednjih godina.
U oktobru prošle godine violina sa broda prodata je za milion funti. Oldridž je rekao da dobijena cena odražava izuzetan kvalitet i retkost tog pisma. Oldridž čija se aukcijska kuća specijalizovala za predmete sa Titanika rekao je da fascinacija za brod i njegove putnike nije iznenađujuća.
On je rekao da je brod odražavao mikrokozm društva, "Svaki muškarac, žena i dete na tom brodu imalo je neku priču, tako da imato oko 2.200 pojedinačnih priča uz glavnu
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
MNOGIM filmoljupcima urezala se u sjećanje jedna od završnih scena "Titanica" u kojoj Jack (Leonardo DiCaprio) gubi život ne bi li spasio svoju voljenu Rose (Kate Winslet). Osim različitih teorija koje tvrde kako je Jack mogao bez problema preživjeti, postoje i teorije zavjere o stvarnom potonuću ovog slavnog broda, a jedna od njih povezana je s Družbom Isusovaca, odnosno Isusovcima, piše titanicuniverse.com.
Prema njoj, Isusovci su planirali i naposljetku uspjeli u naumu da potope Titanic. Naime, još od 1830. godine u SAD-u nije postojala Centralna banka, što je bila velika želja Isusovaca. Oni su htjeli imati svoju vlastitu banku s brdom novca koji bi im služio za ratovanja i upravljanje zemljom.
Federal Reserve Bank glavni razlog zašto je Titanic morao biti uništen
Sedmorica muškaraca sastala se 1910. na otoku Jekyll, obala američke države Georgije, kako bi napokon osnovali banku kojoj su dali ime Federal Reserve Bank. Redom su to bili Nelson Aldrich i Frank Vanderclip, predstavnici financijskog carstva Rockefellera, Henry Davidson, Charles Norton i Benjamin Strong predstavljali su J.P. Morgana, dok je Paul Warburg zastupao europsku bankarsku dinastiju Rothschilds. Gradnja Titanica započela je 1909. u brodogradilištu u Belfastu, a naredbu da ga sagradi, od Isusovaca je dobio J.P. Morgan. Tim brodom oni su željeli uništiti svoje bogate neprijatelje koji su se protivili njihovom planu uspostavljanja federalnih rezervi. Ti su ljudi trebali umrijeti tako da nitko ne posumnja u njihovu smrt, a kako bi zaštitili papu i svoju Družbu, Isusovci su nastojali na brod ukrcati mnoge siromašne imigrante rimokatoličke vjeroispovijesti. Među njima su bila i trojica tada najbogatijih ljudi na svijetu: poduzetnik Benjamin Guggenheim, vlasnik robnih kuća Isador Strauss i prvi vlasnik Empire State Buildinga John Jacob Astor. Njihovo bogatstvo u to se vrijeme procjenjivalo na više od 500 milijuna dolara, dok bi danas vrijedili gotovo 11 milijardi. Prema teoretičarima zavjere oni su trebali biti uništeni jer je njihovo bogatstvo Isusovcima predstavljalo prijetnju za stvaranje banke Federalnih Rezervi preko koje bi tiskali novac bez pokrića, piše titanicuniverse.com.
Tijelo kapetana Smitha nikad nije pronađeno
Navodno je upravo tadašnji kapetan Titanica Edward Smith, za kojeg se tvrdi da je pripadao Isusovcima, imao ključnu ulogu u potapanju broda. Ovo mu je bilo posljednje putovanje prije mirovine i 46 godina plovljenja morem. Na brodu se nalazio i otac Francis Browne, najmoćniji Isusovac u Irskoj, a brod je napustio svega tri dana prije velike katastrofe. Prije toga fotografirao je žrtve i kapetanu dao detaljna uputstva kako potopiti brod.
U noći kad je Titanic udario u ledenjak, najbolje plaćeni kapetan kompanije White Star Line, ponašao se potpuno čudno. Iako je slovio kao hrabar i odlučan, Smith je te noći samo nemoćno stajao na palubi gledajući kako ljudi umiru. Njegovo tijelo nikad nije pronađeno, a postoje tri teorije o smrti. Jedna od njih tvrdi kako je ušetao u kabinu čekajući da ga ledeno more uzme k sebi, druga da si je ispalio metak u glavu, a treća da se domogao čamaca za spašavanje držeći u naručju dijete, tvrdi titanicuniverse.com.
Titanic je potopljen 14. travnja 1912., a već u prosincu iduće godine američki je Kongres donio zakon o osnivanju banke Federalnih Rezervi. Ona je danas jedna od najmoćnijih svjetskih institucija i njeno se osnivanje smatra početkom Novog Svjetskog Poretka što je pak još jedna od teorija zavjere.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
I ta činjenica ne čudi, jer je u vrijeme izgradnje i puštanja u rad "" bio jedan od najvećih brodova na svijetu. Njegovo prvo putovanje, koje je ujedno i posljednje, dogodilo se 14. travnja 1912. godine, jer je brod, nakon sudara s ledenim blokom, potonuo, 2 sata i 40 minuta nakon udara (u 02.20 sati 15. travnja). Ovako velika katastrofa postala je legenda, a danas se raspravlja o razlozima i okolnostima njezine pojave, snimaju se igrani filmovi, a istraživači nastavljaju proučavati ostatke broda na dnu i uspoređivati ih sa fotografijama Brod snimljen 1912.
Usporedimo li model pramčanog dijela prikazanog na fotografiji i one ostatke koji sada leže na dnu, teško ih je nazvati identičnim, jer je prednji dio broda u procesu pada jako zaronio u mulj. Takav prizor uvelike je razočarao prve istraživače, budući da mjesto olupine nije dopuštalo pregled mjesta gdje je brod udario u ledeni blok, bez upotrebe posebne opreme. Pocijepana rupa u tijelu, jasno vidljiva na modelu, rezultat je udarca u dno. Ostaci "Titanica" nalaze se na dnu Atlantskog oceana, leže na dubini od oko 4 km. Plovilo je napuklo tijekom potapanja i sada dva njegova dijela leže na dnu, na udaljenosti od oko 600 metara jedan od drugog. U radijusu od nekoliko stotina metara u njihovoj blizini nalaze se brojni ostaci i predmeti, uključujući i veliki dio trupa broda.
VIŠE
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 64 Location : Datum upisa : 19.01.2008
Naslov: Re: “Titanik” Pon Sep 27, 2021 8:39 pm
Ima tu dosta neodoumica i raznih teorija -od onoga da se po "srpskom receptu" kralo na materijalu ,pa da ono što je stajalo u specifikacijama ne odgovara istini (jer se brod polomio na dva dela) do onoga da je dežurna posada "spavala" ,čak ni dvoglede nisu imali (bili zaključani u skladištu ,od predhodne smene ) Najveća krivica je bačena na radio operatera ,Džeka Filipsa ,koji nije preneo pod "urgent" kapetanu upozorenje sa SS Kalifornije ,koji je bio u blizini ,i upozorio na sante ? Da li je tako bilo -ne zna se ,operater je poginuo . Čak navodno SS Kalifornija nije reagovala na pozive za pomoć ,jer je i njihov radio operater "završio smenu" ? Najčešća teorija je (po meni ,malo verovatna ) da je namerno potopljen ,da bi se prikrili nedostaci , i naplatilo enormno osiguranje ? Ko zna .
lega..
Ali, u kolovozu 2005. istraživači koje je financirao "History Channel" otkrili su pola kilometra dalje od krme i pramca dijelove korita i to dva prilično dobro očuvana dijela dužine 12 i 27 metara koji su nekada činili cjelinu. Na dijelu korita u neposrednoj blizini kotlovnice uočeno je veliko oštećenje kao od ekspolozije. Tako je otkriveno da se brod raspao na tri konstrukcijske cjeline. Prvo se odvojilo korito broda, a onda je došlo do razdvajanja krme i pramca. Tako odvojena i oštećena krma bez korita mogla je plutati na vodi najviše pet minuta, a ne 15 do 20 kao što se ranije mislilo i kao što je u posljednjem filmu prikazano. Budući da je bila prepuna ljudi, njihova agonija je trajala mnogo kraće. Čitav brod je nakon pucanja čeličnog korita potonuo možda samo za dvadeset minuta.
Do tada su te potvrde predstavljale pravi novac. Na primjer "Two Dollar Silver Certificate", koji je izdala banka u Novoj Engleskoj značila je da Trezor SAD-a mora isplatiti donositelju dvije unce srebra. Bank-nota "One Dollar Silver Note" je bila zamjena za jednu uncu srebra. Ili "Ten Gold Dollars", zbačilo je pola unce zlata 1912.
Otac Fransis Brauni i tadašnji general Franc Havijer Vernc.
Ekskluzivni fotosi oca Frensisa Braunija odmah nakon nesreće osvanuli su na naslovnoj strani pojedinih američkih novina.
Danas se mogu naći na sajtu www.titanicphotographs.com.
Mekfejden je umro naprasno, vjeruje se od posljedica trovanja (metode koju su upravo jezuiti još u srednjem vijeku savršeno razradili i mnogo puta primjenili u obračunu sa "jeresi").
U svojoj knjizi "'The Creature From Jekyll Island" G. Edward Griffin podrobno opisuje kako bankari mame i podmićuju političare širom svijeta "lagodnim novcem" i kontroliraju preko njih državnu i monetarnu politiku većine zemalja.
