In memoriam-poznati (EX) Jugosloveni

First topic message reminder :

Pevačica Ksenija Pajčin i njen dečko, maneken Filip Kapisoda pronađeni su večeras mrtvi u stanu u Nikšićkoj ulici broj 5 u beogradskom naselju Voždovac, saznaje Blic online.
Kako je rečeno u informativnoj službi MUP-a, oboje imaju prostrelne rane na glavi, a pištolj iz kojeg je pucano pronađen je pored njihovih beživotnih tela.
Još uvek nije poznato da li je u pitanju ubistvo ili samoubistvo. U MUP-u navode da je istraga u toku, ali da je najverovatnije reč o ubistvu i samoubistvu.
Beživotna tela Ksenije i Filipa pronašla je njena majka u svom stanu na Voždovcu, javlja Tanjug.
Kako nezvanično saznajemo, policija je pre dva dana intervenisala zbog prijavljenog nasilja, ali tada niko nije bio priveden.


[You must be registered and logged in to see this link.]

Jeste.. pamtice ga istorija.. RIP!

SVI ZABORAVILI KSENIJU PAJČIN




Nedelja, 4. Decembar, 2011.|

Autor: Dragana Ivanović


Na dan kad bi Pajčinova napunila 34 godine niko od njenih prijatelja nije posetio njen grob







[You must be registered and logged in to see this image.]

Tužno i pusto.
Novo groblje, subota, 3. decembar. Na grobu pokojne denserke Ksenije
Pajčin uvelo cveće. I kameno srce na kojem piše „nikad zaboravljena“. A
da li je tako?

Da je živa, juče bi napunila 34 godine. Ali 15. marta 2010. godine ubio
ju je Filip Kapisoda. Potom je i sebi oduzeo život. Na Ksenijinoj
sahrani povorka u nedogled. Svi su plakali i govorili da je nikada neće
zaboraviti. Baš kao što na srcu pomenutom piše. I nije zalud ono kameno.
Niko od svih tih prijatelja nije se setio da obiđe grob na njen
rođendan. Drugi od njene smrti.

Sedeli smo na klupi i čekali da li će se neko pojaviti. Bilo je pola
deset kad smo došli. U pola jedan smo krenuli. Tri sata tišine...

Negde oko 15 časova pozvali smo Ksenijinog kuma i stilistu Baneta
Devića. Pitali smo zašto nikoga nema. S njim i pevačicinom majkom smo se
mimoišli. Došli su nedugo pošto smo napustili Novo groblje.

- Sada smo se vratili. Njena mama je bila sa mnom, a ovako kasno smo
otišli jer smo morali da čekamo devojke iz plesne škole. Naravno da je
nismo zaboravili, a bol je i dalje neprolazna. Iznenadio sam se što niko
pre nas nije dolazio - rekao je utučeno Bane.

Kameno srce s natpisom „nikad zaboravljena“ stajaće na Ksenijinom grobu i u martu.

Biće i tada to samo obična, hladna poruka?!

Fatalna Marijana iz Tko pjeva...Umrla glumica Vida Jerman


[You must be registered and logged in to see this image.]



Kazališna i filmska glumica Vida Jerman umrla je, u 73.
godini, u subotu 10. prosinca u Zagrebu. Bila je i ostat će legenda,
glumica velike životne i scenske energije.

Zadnjih nekoliko desetljeća Vida Jerman je kao članica Kazališta Trešnja igrala u nizu predstava za djecu i mladež. Pamtiti ćemo je prvenstveno kao fatalnu ljepoticu Marijanu, koja glača košulje (i zainteresirane klijente) u najboljem hrvatskom filmu svih vremena Tko pjeva zlo ne misli.



Vida Jerman rođena je 28. svibnja 1939. godine u Zagrebu, a još
tijekom ove godine snimala je ulogu gospođe Mine u popularnoj seriji
HTV-a Stipe u gostima. Popis televizijskih uloga joj je impresivan, od sapunica (poput Doline sunca, Sve će biti dobro, Bračne vode, Ponos Ratkajevih, Zabranjena ljubav ) preko serija Naša mala klinika i Luda kuća, pa sve do legendarnih naslova iz dramske produkcije nekadašnje Televizije Zagreb: poput Smogovaca, Inspektora Vinka , Jelenka, Mačka pod šljemom, U registraturi i serije Čovik i po.



Glumila je i u filmovima: Oficiru s ružom, Nemir , Maskarada i Četverored.




Glumica poliglot



U glumačkim krugovima bila je poznata i kao poliglot; diplomirala
je glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost, ali i studirala
engleski, talijanski i španjolski na Filozofskom fakultetu. To joj je
donijelo uloge u brojnim stranim filmovima, posebno koprodukcijama koje
su se nekada snimale u Jadran filmu. U tim je filmovima glumila na
engleskom, njemačkom i talijanskom. Također je bila i poznata kao
glumica koja je glumila na esperantu i promicala taj jezik. Na
esperantu je prvi put glumila 1973. godine u Dramskoj grupi Studentskog
esperantskog kluba u Zagrebu, a zatim je glumila na desecima
esperantskih susreta. Tako je monodramu Žena koja je šaptala u uraganu
(S. Štimec) izvela na Svjetskom kongresu esperantista u Pekingu 1986.
pred dvije tisuće esperantskih gledalaca, a kasnije je s njom gostovala
po cijelom svijetu.



U listopadu 1997. s grupom glumaca iz Zagreba je osnovala
registriranu kazališnu družinu Ponto (Most), čiji je bila umjetnički
direktor. Družina nastupa na nekoliko jezika, ali pretežno na esperantu.
Vida je bila i dugogodišnji član Svjetskog esperantskog saveza (UEA) i
njegov stručni delegat za kazalište, a u lipnju 1997. odlikovana je
ordenom Predsjednika Republike Hrvatske za svoj doprinos kazališnoj
umjetnosti i za posebne zasluge u predstavljanju hrvatske kulture u
zemlji i inozemstvu.



Danas je na njenoj Trešnji izvješena crna zastava, a iz kazalištu
javljaju da imaju punu kuću djece, jer u tijeku su predblagdanske
predstave, ali da glumci ne pričaju ni o čemu drugom nego o iznenadnom
odlasku drage kolegice.



Agencija Vlm|Danas.hr
11.12.2011.





R.I.P.

Preminuo sportski novinar Marko Marković



Tanjug | 23. 12. 2011. - 23:06h
| Komentara: 50




Doajen srpskog sportskog novinarstva Marko Marković preminuo je danas u Beogradu, u 76. godini posle duge i teške bolesti.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Marković je novinarstvom počeo da se bavi 1957. godine, a najveći deo
karijere proveo je u Radio-televiziji Beograd (1962 -1995).



Tokom radnog veka prenosio je veliki broj fudbaskih utakmica i izveštavao sa 40 šampionata Evrope i sveta i Olimpijskih igara.







Bio je autor i voditelj kultne TV emisije "Indirekt", više radio i TV
emisija o sportu, velikog broja intervjua i šest monografija.



Marković je bio i odgovorni urednik Sportskog programa TV Beograd,
odgovorni urednik Sportskog programa RTS-a, kao i predsednik Udruženja
sportskih novinara SRJ.



Od 1995. godine radio je na Televiziji Pink, gde je bio urednik sportske
redakcije, ali se u poslednje vreme retko pojavljivao na poslu zbog
bolesti.



Vreme i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.

Bio je profesionalac, poznavalac materije, dobar sportski novinar i komentator...ali, meni nekako prepoznatljiv i po svojim "štriketima" - džemperima koje je nosio sa, najčešće, žakard šarama :)

Odlazak čuvenog operskog pevača

Preminuo Živan Saramandić



M.M. | 30. 01. 2012. - 10:39h [You must be registered and logged in to see this image.] 11:31h
| Foto: Beta | Komentara: 7




Jedan od najpoznatijih basova kod nas i
dugogodišnji član Narodnog pozorišta Živan Saramandić preminuo je juče
73 godini u Beogradu.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Poštovaocima klasične muzike i opere ime Živana Saramandića, jednog od
najistaknutijih srpskih basova urezano je u pamćenje iz njegovih brojnih
rola u postavkama "Evgenija Onjegina"; "Seviljskog berberina", "Atile" i
drugih.









Saramandić je bio oženjen Milkom Stojanović, operskom pevačicom
svetskog glasa, koja je pevala sa velikanima kao što su Mario del
Monako, Plasido Domingo i Lučano Pavaroti. Slavni par je bio u
zajedničkom životu više od četiri decenije.





Legendarni srpski operski pevač je pre nekoliko godina imao srčane
probleme, pa mu je pre četiri godine ugrađen trostruki baj-pas.



Vest o smrti Živana Saramandića potvrđena nam je i u njegovom
matičnom Narodnom pozorištu, u čijem saopštenju se navodi da će vreme i
mesto sahrane ovog umetnika biti naknadno objavljeni.





"Ovaj veliki umetnik, gotovo do asketizma posvećen umetnosti,
nastupao je na najlepšim i najznačajnijim operskim scenama u svetu,
poput Boljšog teatra i Karnegi Hola. Pevao je i na prestižnim scenama u
Sofiji, Atini, Budimpešti, Pragu, Varšavi, Kijevu, Odesi, Lenjingradu,
Barseloni, Berlinu, Parizu, Dablinu...
Vrstan interpretator crnačkih duhovnih pesama kao i ruskih narodnih
pesama iz repertoara Šaljapina sa kojima je u SSSR-u imao preko 500
koncerata.
Dugi niz godina nastupao je solo recitalom “Toržestvo Šaljapinu“na Sceni
“Raša Plaović” Narodnog pozorišta u Beogradu. Dobitnik je velikog broja
značajnih nagrada kao i Posebnog priznanja za doprinos kulturi
Republike Srbije.", stoji u saopštenju Narodnog pozorišta.

Bio je legenda ,nek pochiva u miru!

OTIŠLA U LEGENDU

PREMINULA VERA IVKOVIĆ




Utorak, 13. Mart, 2012.|



Ona je karijeru započela 1966. godine, prvo snimajući
duete sa Danilom Živkovićem, a zatim i samostalne albume, među kojima je
bilo i onih sa zlatnim tiražom





[You must be registered and logged in to see this image.]

BEOGRAD - Pevačica narodne muzike Vera Ivković preminula je u 63. godini, u domu za stara lica.

Ona je karijeru započela 1966. godine, prvo snimajući duete sa Danilom Živkovićem, a zatim i samostalne albume, među kojima je bilo i onih sa zlatnim tiražom.

Publika će je pamti po hitovima „Šuška se, šuška“ i „Šta će mi šalvare“.

Moja mama ju je volela.. RIP!

A sto u domu za stara lica,gde su joj deca,porodica?To mi tako usamljeno zvuci!
...dobri stari pevaci,koji su imali glas,respect!

Verovatno je u domu bila zbog nekih zdravstvenih problema. Malo je imala godina da bi bila zbrinuta tamo kao staro lice...
Poenta je da je rano i karijeru prekinula, a zaista je imala lep glas i neku harizmu u osmehu i nastupu. I moja mama je volela da je sluša :)
Neka počiva u miru!

Vera Ivković je jedna iz stare garde pevača za koje se vezuje interpertiranje onoga što se naziva "izvorna narodna muzika " .
Oni su jednostavno pregaženi od turbo -folka ,od Pink i Grand produkcije ,nisu umeli da se uklope u to , tj nisu pristali na primitivizam i podilažnje najgorem delu publike (kao Era Ojdanić ili Bora Drljača ,recimo ) tako da me ne čudi što se ovako završilo . Verujem da je ostala i bez sredstava za život -jer kada je ona prodavala zlatne tiraže, nisu se obrtali milioni ,a ne bih je mogao zamisliti pod šatrom niti bi bila kao izvodjač zanimljiva nekoj folkoteci u Beču ili Cirihu ,da bi do nekog novca došla.
No svakako se radilo o poštenom i kvalitetnom izvodjaču,i to se danas jednostavno ne ceni . Ceni se sve drugo -i tu ona nije imala šanse.

Bila je svojevremeno reportaza o njoj, muz joj je umro, cerka poginula, a ona posle stresa pala u kolica i od tada je bila u Gerantoloskom centru u Rumi. Znam da je moja mama komentarisala kako je to sve zalosno, a takav talenat, slava.. lep zivot koji se okrenuo za 180 stepeni.

Inace njenu pesmu "Suska se suska- da ja volim Duska" sam pevala mojoj simpatiji u osnovnoj skoli.. [You must be registered and logged in to see this image.]

Lepa zena, divan glas.. tuzna sudbina.
Neka joj je laka crna zemlja!

Wow,,,godine stvarno prolaze,,,,Neka joj je laka crna zemlja.

Vera Ivković (1949-2012)

VERA IVKOVIĆ UMRLA OD TUGE ZA ĆERKOM!




Sreda, 14. Mart, 2012.|

Autor: Dragana Ivanović


Pevačica nije mogla da preboli smrt svoje mezimice. Odlazak supruga samo je pojačao tugu. Ubrzo je i sama teško obolela





[You must be registered and logged in to see this image.]

Život je nije mazio!
Vera Ivković je preminula u domu za stara lica u Rumi u 63. godini života.
Bila je miljenica ljubitelja dobre narodne pesme, ali ne i sudbine.

Oni koji su je poznavali kažu da nije mogla da preboli gubitak ćerke
Maje, koja je od neizlečive bolesti umrla u 27. godini. Smrt supruga
bila je samo kap u prepunoj čaši. Ubrzo se i sama razbolela.

Vera je 2006. godine doživela moždani udar, da bi već 2007. bila smeštena u gerontološki centar „Srem“ u Rumi.

Njen sin Vlada Živković rekao je 2008. za nedeljnik Puls da se njegova majka mnogo mučila.

- Teško se borila s bolešću moje sestre Maje. To ju je koštalo
zdravlja. Maja je rano obolela, u 15. godini, bolest je bila neizlečiva i
umrla je u dvadeset sedmoj. Mama i tata su sve učinili da joj pomognu.
Pomoć su tražili svuda. Nažalost, nije joj bilo spasa.

Majina smrt je pokosila majku, a ubrzo je umro i otac - rekao je tada
Verin sin, koji se o majci najviše brinuo otkad je obolela.

U Centru za stara lica prihvatili su je kao člana porodice. Njena
prijateljica i koleginica Anđelka Govedarević ispričala je za Puls pre
četiri godine da je Vera uvek volela da se smeje, ali da nije mogla da
podnese da njene ćerke nema.

- Ona je ranije imala taj divni osmeh, toliko je volela da se smeje.
Stalno smo jedna drugu zasmejavale. Jednom smo se i pred Titom usred
pesme tako zasmejale. I sada pokušavam da iz nje izvučem osmeh. Uspem,
nakratko, ali onda se ponovo povuče u sebe, krenu joj suze i samo doziva
Maju - ispričala je tada Anđelka.

Srce ove velike pevačice, koju će publika pamtiti po hitovima „Šuška
se, šuška“ i „Šta će mi šalvare“, nije moglo da izdrži tugu koja ga je
pritiskala. Preminula je u ponedeljak, a datum i mesto sahrane biće
naknadno saopšteni.












Da se ne zaboravi
[You must be registered and logged in to see this image.]
Vera Ivković rođena je 1949. godine u Lazarevcu. Pevanjem je počela da
se bavi 1966. godine. Izvodila je srpsku narodnu muziku, ali rado je
pevala i rumunske narodne pesme.

Iza sebe je ostavila 14 ploča i dva velika hita „Šuška se, šuška“ i
„Šta će mi šalvare“. Održala je veliki broj koncerata, a njene pesme i
danas se izvode.


Vesti:
RUMA, ćerka, tuga, preminula Vera Ivković, ćerka Maja

KOLEGE JE ZABORAVILE

MAJKA LJUBICA PREPLAKALA ZA KSENIJOM

Subota, 17. Mart, 2012.|

Autor: Dragana Ivanović


Na Novom groblju održan dvogodišnji pomen pokojnoj denserki Kseniji Pajčin

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prolaze godine, tuga ostaje.
Porodica i prijatelji juče su na Novom groblju održali dvogodišnji pomen Kseniji Pajčin, koju je 16. marta 2010. ubio crnogorski maneken Filip Kapisoda,
nakon čega je presudio i sebi. Od ranih jutarnjih sati poštovaoci
pokojne denserke, njene igračice i ljudi iz klubova u kojima je
nastupala polagali su cveće na njen grob i palili sveće.

Nešto posle podneva, obučena u crno, tužna i sumorna, pojavila se i njena majka Ljubica Kostić.
Prišla je da celiva sliku svoje ćerke. I zaplakala. Skrhana bolom
ostala je naslonjena na spomenik. Bez glasa. Samo su se suze slivale.
Posle nekog vremena Ljubica se pribrala i okrenula se ka novinarima:
- Slikali ste šta ste hteli. Udaljite se, molim vas!

Otac Miloš se pojavio kasnije. Naočare nisu mogle da sakriju grč na
licu. A Ksenijine kolege... Zaboravili su je svi sem Danijela Alibabića i
kuma Baneta Devića.
[You must be registered and logged in to see this image.]


Održan pomen i Filipu Kapisodi
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na Starom groblju na Cetinju juče je održan pomen i Filipu Kapisodi.

- Izašli smo na groblje da mu održimo pomen u deset sati ujutru, na dan
njegove smrti. Naša familija, koja je mnogobrojna, pa brojni njegovi
drugovi, kumovi... I posle podne sam išao na grob s nekim prijateljima
iz Podgorice, koji su zakasnili da dođu ujutru, pa su se pojavili
kasnije - rekao je za Kurir Mića Kapisoda, otac pokojnog Filipa.

(M. K. V.)


Vesti:
Ksenija Pajčin, dvogodišnji pomen, majka Ljubica Kostić

Umrla Verica Barać, jedan od najvećih boraca protiv korupcije u Srbiji




Beta | 19. 03. 2012. - 11:29h [You must be registered and logged in to see this image.] 14:17h
| Foto: M. Đurica | Komentara: 167



Predsednica Saveta Vlade Srbije za borbu protiv korupcije Verica Barać umrla je posle duže i teške bolesti.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Verica Barać je pokretala brojne teme o korupciji i u javnosti je
prepoznata kao jedna od najvećih boraca u Srbiji protiv te društvene
pošasti.









Rođena je 14. juna 1955. godine u Mrčajevcima kod Čačka, gde je
završila osnovnu školu i gimnaziju, a u Beogradu je 1980. diplomirala na
Pravnom fakultetu i položila pravosudni ispit.



Prvih sedam godina radila je u PKB-u Beograd, a zatim se vratila u
Čačak, gde je radila kao pravnik u opštinskom komitetu za urbanizam. Od
1997. do 2000. bila je javni pravobranilac opštine Čačak.





U vreme vojne intervencije NATO snaga na SR Jugoslaviju, javno je
protestovala protiv rata i režima Slobodana Miloševića. Bila je jedan od
lidera Građanskog parlamenta Čačka, a kad se on pod jakim pritiscima
vlasti, pocepao, osnovan je 2. septembra 1999.



Građanski parlament Srbije (GPS), kao asocijacija svih građanskih
parlamenata udruženih u zajedničku borbu za demokratske promene. Verica
Barać je bila portparol i predsedavajući GPS-a od osnivanja do maja
2003.


Posle oktobarskih promena smenjena je sa mesta opštinskog
pravobranioca, iako je opštinska skupština podržala izveštaj o radu te
službe.





Bila je poverenik čačanske kancelarije G 17 plus, koja je u Čačku
počela sa radom 17. aprila 2000. Za predsednika Saveta za borbu protiv
korupcije Vlade Srbije, koji je formiran u decembru 2001, izabrana je
23. maja 2003. Dobitnica je Povelje za građansku hrabrost "Dragoljub
Stošić" za 2008, koju dodeljuju Unija sindikata i Kuća pravde Strazbur.





Dobitnica je nagrade "Vite poziva" za 2011. godinu koju nevladina
organizacija Liga ekspetara LEX na svetski dan ljudskih prava
pojkedincima koji su se istakli u svojim profesijama. Nije bila član
nijedne stranke.

Žena koja se nije bojala ni političara ,ni tajkuna ni mafije .Pored isto pokojnog Vladana Batića bila je sinonim za poštenje i borbu za istinu i pravdu .
Velika šteta .

..jedna od retkih koja je svoj posao radila poshteno..nek joj je laka zemlja!

IN MEMORIAM VERICA BARAĆ 1955-2012.

UMRLA NAJHRABRIJA ŽENA




Utorak, 20. Mart, 2012.|


Predsednica Saveta za borbu protiv korupcije preminula
juče u Beogradu posle duge i teške bolesti. Ostaće upamćena kao hrabra i
beskompromisna žena, koja se nije plašila nikoga





[You must be registered and logged in to see this image.]

BEOGRAD - Ko će sada nama da pomaže?
Predsednica Saveta za borbu protiv korupcije Verica Barać preminula je juče u Beogradu posle duže i teške bolesti.

Skromna sahrana

Njena poslednja želja je, kako navode njeni bliski prijatelji, bila da
se vest o njenoj smrti objavi nakon sahrane. Takođe, njena sahrana će,
baš kao što je i želela, biti obavljena u krugu porodice.

Rođena je 14. jula 1955. u Mrčajevcima kod Čačka. Diplomirala je na Pravnom fakultetu 1980, a dve godine kasnije zaposlila se u PKB u Beogradu. Devedesetih godina vratila se u Čačak, gde je radila u Opštinskom odeljenju za urbanizam i građevinarstvo.

Od 1997. do 2001. bila je javni pravobranilac opštine Čačak, a iduće
godine je otišla u invalidsku penziju. Maja 2003. imenovana je za člana
Saveta za borbu protiv korupcije, a do tada je bila predsednik Građanskog parlamenta Srbije.
Priredila je knjigu „Pravac promena“, kao i zbornike izveštaja i
inicijativa Saveta za borbu protiv korupcije „Korupcija, vlast i
država“. Nije bila član nijedne stranke. Baraćeva se triput borila
protiv kancera - prvi put 1996, a drugi put četiri godine kasnije.
Nedavno se opaka bolest vratila i treći put. Predano je radila gotovo do
poslednjeg dana.

Živela kako je pričala

Saša Janković, zaštitnik građana, povodom njene smrti rekao je da je svoje poslednje dane provela bez novca.

- Verica Barać oličavala je borbu protiv korupcije u Srbiji. Činjenica
da je svoje poslednje dane provela bez novca za elementarnu borbu sa
bolešću, tragičan je dokaz da je živela onako kako je pričala i porazna
istina našeg društva i institucija.

[You must be registered and logged in to see this image.]











Veričina otkrića

♦ Izveštaj o „C marketu“
♦ Izveštaj o Nacionalnoj štedionici
♦ Izveštaj o stečaju „Sartida“
♦ Izveštaj o izvozu šećera u zemlje EU
♦ Pritisci i kontrola medija u Srbiji
♦ Zloupotrebeu „Jugoremediji“
♦ Zloupotrebe u Azotari iz Pančeva
♦ Krivična prijava zbog privatizacije „Novosti“
♦ Izveštaj o „Srboleku“
♦ Izveštaj o preuzimanju Luke Beograd
♦ Izveštaj o „Šinvozu“


Reakcije

Boris Tadić predsednik Srbije[You must be registered and logged in to see this image.]

Predsednik Srbije Boris Tadić uputio je izraze najdubljeg saučešća
porodici Verice Barać. Tadić je u telegramu saučešća ocenio da je
odlazak Verice Barać veliki gubitak za Srbiju, saopšteno je iz kabineta
predsednika Srbije.




Mirko Cvetković predsednik Vlade Republike Srbije[You must be registered and logged in to see this image.]

- U ime Vlade Republike Srbije i u svoje lično ime; primite izraze
najiskrenijeg saučešća - stoji u telegramu premijera porodici Barać.




Dragan Đilas gradonačelnik Beograda[You must be registered and logged in to see this image.]

- Srbija je ostala bez jedne hrabre i beskompromisne žene. Ostaće
upamćena kao jedan od najvećih boraca protiv korupcije i služiće za
primer svim budućim generacijama. Iako se nismo uvek slagali, veliko
hvala Verici Barać za sve što je učinila za ovo društvo i za ono što je
htela da učini.


Ivica Dačić ministar unutrašnjih poslova[You must be registered and logged in to see this image.]

- Vericu ćemo pamtiti po njenoj hrabrosti, energiji i posvećenosti kojom se ona borila protiv korupcije u Srbiji.




Jelko Kacin izvestilac Evropskog parlamenta[You must be registered and logged in to see this image.]

- Sa dubokim žaljenjem sam primio vest o smrti Verice Barać. Ona je
svojim hrabrim i upornim radom postala institucija za sebe i simbol
napora za uspostavljanje istinske vladavine prava u Srbiji. Njena
dugogodišnja posvećenost u borbi protiv sistemske korupcije ostavila je
snažan pečat u širem regionu Zapadnog Balkana.


Tomislav Nikolić Srpska napredna stranka[You must be registered and logged in to see this image.]

- Naša zemlja izgubila je velikog borca protiv korupcije, ženu koja je
pokušala da od Srbije stvori modernu, evropsku državu. Ona je bila
oličenje poštenja i velike lične hrabrosti, veliki patriota, čiji će
doprinos našem društvu ostati zauvek zapamćen.


Čedomir Jovanović predsednik LDP[You must be registered and logged in to see this image.]

- Uz puno i najdublje poštovanje za sve što je Verica Barać hrabro i na
svoj način radila za afirmaciju drugačije Srbije, primite izraze
najiskrenijeg saučešća.




Zoran Stojiljković predsednik Odbora Agencije za borbu protiv korupcije[You must be registered and logged in to see this image.]

- Smrt Verice Barać predstavlja veliki gubitak za civilni sektor u
Srbiji, pogotovo za ljude koji se bave antikoruptivnim strategijama i
borbom protiv „gotovo endemski raširene korupcije“. Ona je imala jednu
fascinantnu posvećenost borbi protiv korupcije, to je bila neka vrsta
njenog životnog motoa.


Vesti:
savet za borbu protiv korupcije, umrla Verica Barać, preminula Verica Barać

Ove izjave saučešća i pohvale za njen rad su odvratno licemerje!
Kako su dozvolili da žena umre bez sredstava za lečenje?
O ostalome da i ne govorim!
Njima se nikad neće desiti da ostanu bez novca...

e zato onaj listic za glasanje treba dobro zguzvati, pa malo jos istrljati da bude mekshi...i onda obrisati dupe sa njim i takvog ima ga staviti u onu kutiju

PREMINUO JOSIP MIŠKOVIĆ -KOKA




21.03.2012.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Legendarni apatinski muzičar, basprimaš Josip Mišković
Koka, preminuo je posle duge i teške bolesti. Jedan je od retkih sa
naših područja koji je stekao penziju radeći kao muzičar, a najveći deo
života proveo je svirajuću sa svojim bendom "Veseli Romi" u restoranu
"Šaran" i po brojnim drugim kafanama u Apatinu i okolini. Jedini je Rom
koji je dobio najveću nagradu Apatina, plaketu za Dan oslobođenja grada.
Sahrana će biti obavljena danas na katoličkom groblju kod crkve "Srce
Isusovo" u 16 sati.

Primaš bez naslednika


Dnevnik nedelja, 30. novembar 2008.


[You must be registered and logged in to see this image.]
Dnevnik

Ali samo je jedan Koka lo Sani (što znači Sanijev sin), nadaleko
čuveni tamburaš, bas primaš, osnivač orkestra “Veseli Romi” u kome svira
preko 40 godina. I jedan je od retkih što je tamburom stekao penziju,
kao stalno zaposleni muzičar u takođe legendarnom “Šaranu”.
Josip
Mišković - Koka lo Sani(64) prvi je Rom kome je opština Apatin (ove
godine) dodelila Oktobarsku nagradu povodom Dana oslobođenja. Uz statuu i
plaketu, Koka je dobio najveći aplauz. I kao što to biva u životu, a i u
pesmama, sve ima i lepu i ružnu stranu. Da bi primio to priznanje (bez
novčanog iznosa), Koku su dovezli iz bolnice. Brine jer će tamo morati
da se vraća – penzija mu je oko osam hiljada dinara, a boji se da neće
moći više da svira.
Ali o tome nam nije pričao Koka. NJegove priče
su vedre, kao i duša. A sećanja na lepe dane i ljude, plene gotovo kao i
zvuci njegove tambure. Josip Mišković je srećan čovek. Da može da bira,
kaže, ponovo bi bio primaš i ponovo bi oženio Evu zvanu Jeka, s kojom
živi 45 godina. Izrodili su tri sina, a oni njima, osmoro unuka. Šta ćeš
lepše?
- I deda i otac su svirali tamburu - kaže Koka. - Ja sam
išao u školu i izučio za elektrovarioca, ali sam se još kao klinja
hvatao instrumenta. Bilo je svašta: pokidam žice, a tata Jovan - Sani
uzme gvozdeni štrik za veš, pa ga struže i tanji između dva crepa jer
nije bilo da se kupi, kao danas. Nikada se nije ljutio, valjda je video
da će od mene biti muzičar. Kratko sam radio u Apatinskom
brodogradilištu, a dok varim u bunkeru, pevam iz sveg glasa. Šef pita,
da se ne zbunim, a ja ga uveravam da bolje varim uz pesmu. I tambura mi
je stalno bila na pameti.
Voleo sam da učim od majstora muzike, a
takav je bio Oršoš Josip -Koka Puca. Krao sam zanat od boljih. A prvu
novu tamburu sam kupio 1968. i koštala je 70 hiljada dinara – to su bile
dve moje KV varilačke plate. Napravljena je u Vinkovcima od tičijeg
drveta, kod čuvenog majstora Đurike. Par godina kasnije svirao sam
svadbu u somborskom hotelu “Sloboda” i neko mi je ukrade. Bila milicija,
platili mi odštetu, al je ne nađoše. Onda sam nasledio tatinu, stara je
preko vek i po, a kupljena je negde u Mađarskoj. Tata je bio levak, pa
sam morao da je malo prepravim. Suvog zlata vredi, bolja je od svake
nove, i sad njome kuću držim, decu sam othranio.
Ne nađe svaki
čovek pravu ženu, a ja sam imao sreće. Zagledao sam se tu, u Naselju, u
moju Evu, njoj 17, meni 19 godina. Dovedem je tri meseca pre odlaska u
JNA. Računam, ako me bude verno čekala dve godine, koliko se tada
služila armija, oženiću je. I bi tako. Izrodili smo Jovicu - Janka,
Josipa - Koku i Nenada, samo žalimo što nam Gospod nije podario i ćerku.
Život teče u laganom ritmu
-
Zvonko Bogdan je često dolazio u apatinski “Šaran” kao običan, nepoznat
čovek, da se veseli uz našu muziku - seća se Koka. - Primetili smo da
peva carski i nije nas iznenadilo kad je snimio prvu ploču. NJegove
pesme kafanski gosti najviše traže. A ja najviše volim onu “Život teče u
lagnom ritmu”. Poznavali smo i čuvene subotičke tamburaše, Velikog i
Malog Miloša, koje Zvonko pominje u svojim pesmama. Jednom smo svirali u
centru Subotice na nekom sajmu, pa smo uveče išli u čuvenu kafanu “Kod
Rajčića”, baš zbog njih. Kad su čuli kako sviraju “Veseli Romi”
Apatinci, dolazili su po danu da nas slušaju, a mi njih noću. To su bili
dani.
Moja Jeka je uvek brinula o deci i kući. Nije bila
ljubomorna, poštovala je kafanu i moju službu. Sa novcem je uvek znala
bolje nego ja. Prošle godine je bila u bolnici. Preplakao sam, nisam ni
dvaest deka leba pojeo za tih osam dana.
Sa svojim “Veselim
Romima” svirao je i sirotinji i bogatašima, širom one velike
Jugoslavije, po Nemačkoj, Austriji, Holandiji. Matica im je uvek bila
kafana “Šaran” u Apatinu. Tamo su ih kao mlade pozvali i kao stalno
zaposleni muzičari ostali su 35 godina, do penzije. Ko ju je dočekao,
jer nema više Janka, Picana i mnogih drugova.
- Jedan od najdražih
gostiju bio nam je direktor šećerane iz Crvenke - veli Koka. - Onih
srećnih godina dolazio je svake subote da nas sluša sa velikim društvom i
obavezno nam donosio pečeno prase (“Da moja muzika ne bude gladna”).
Često mi je govorio kako bi me obavezno uzeo za zeta da nisam oženjen.
Umro je i taj čovek, pokoj mu duši.
Moja najmlađa unuka Jelena
mnogo je pametna, sa šest godina su je pozvali da krene u školu, a sada
je u trećem razredu. Učim je po malo da svira, ne odbija ona, ali ne ide
to kako treba. Da Jelka ima dedino srce, ne bi tambura nikada od nje
imala mira.
Kroz moj orkestar su prošli mnogi dobri muzičari, ali
ja nemam naslednika. U Romskom naselju je nekada bilo više bas primaša.
Svi su umrli, a ja ostadoh sam. Bez basa, orkestar je kao ptica bez
jednog krila.
Predlagao sam opštinarima da u Romskom naselju
besplatno držim školu tambure. Rekao sam im da je bolje da se deca
hvataju instrumenta, nego nevaljalih rabota. Čak sam u Subotici pronašao
jeftine a dobre instrumente. Išli smo prošle godine opštinskom
limuzinom da ih vidimo-i ništa do danas. A kakvo je cigansko naselje bez
muzike i pesme?
Moja dva sina žive i rade u Austriji. Preko
nedelje su zanatlije, a za vikend sviraju na struju. Više vole
klavijature, nije ih privukla tambura - ispričao nam je najpoznatiji
apatinski tamburaš.
Josip Mišković - Koka lo Sani i njegova Jeka
dočekali su nas i ispratili domaćinski. A zatim je skromni, veliki
primaš po mraznom novembarskom danu seo na bicikl sedmobrzinac (vozi ga u
drugoj), kola nikada nije imao, i sa tamburom na leđima otišao da svira
nekim veselim apatinskim ženama koje su želele baš njega, Koku.
Radmila Lotina
Poslato 29.11.2008

Eh...koliko puta sam zaginuo u Šaranu sa njim, Picanom, Nidžom, Jankom...

Neka svira sad onima gore sa istim žarom :)

Počivao u miru.

ZezaM ::

Eh...koliko puta sam zaginuo u Šaranu sa njim, Picanom, Nidžom, Jankom...

Neka svira sad onima gore sa istim žarom :)

Počivao u miru.

NIŠTA NEĆE BITI K'O ŠTO JE BILO ...






Apatinci
koji znaju šta je Apatin i koji se sećaju Adorove čarde i Šarana iz njihovih
zlatnih dana dobro znaju ko su Koka, Pican, Šuco, Janko i Nikola ... to je bila
''banda''-grupa muzičara Cigana, nisu voleli da ih Romima zovemo, onako u rane
jutarnje sate znali su u dertu da sviraju za svoju dušu a tad ja to najčešće
bio, verovali ili ne ne ciganska muzika
no sevdah i sevdalinke srce balkanske duše je sakriveno u sevdahu ... Koka i
Pican na primu, Šuco na kontri, Nikola na čelu i Janko na begešu-basu ...
Jutros u pripremi zore da obelodani dolazak proleća otišao je i poslednji od
ove petorke da se na nebu pridruži svojim pajtašima i da tamo sviraju za duše
okupljene u raju, da ovim našim apatinskim ciganima virtuozima je odavno
obezbeđeno mesto u orkestru Svetog Petra ... Opaka bolest je nadjačala virtuoza
prima Mišković Josipa Koku, i onako kako pravi ljudi znaju tako je i naš Koka
ošo na nebo ... Znam da ništa više neće biti k'o što je bilo kod nas običnih
smrtnika na zemlji nema više ni muzike ni derta ni ...




Duša
Kokina je na nebu, petorka je opet zajedno Koka, Pican, Šuco, Janko i Nikola
... a telo će sutra uzeti zemlja na groblju kod dve crkve u 16 časova ... Apatin
ovog čoveka po imenu Jovana i iz milošte
nadimkom Koka treba da isprati kako svaki veliki čovek zaslužuje ... počivaj u
miru Koka.





Mirko S.
Vraneš
-----------
Koku sam poznavao puno godina ,a imao sam i čast svirati sa njim u par navrata . Možda i najbolju svirku u svojoj "tamburaškoj karijeri" -par godina je postojao Gradski tamburaški orkestar i lokalni (i sadašnji gradonačelnik ) nas je imao često običaj angažovati kada ima važnije goste u Banji Junaković.E lepo kad tamo završimo -pravac "Šaran" .

Tada je tamo postojao lep običaj da se lokal zatvori -a "pravi gosti "ostanu do ujutru . Te zime se u okolini snimao film "Život je lep" te kada stigosmo oko 003 ujutru -zateknemo Koku i društvo u punom pogonu ,a zabavljali su ekipu filma na čelu sa Radetom Šerbedžijom i sada pokojnom Sonjom Savić .

Posle par pića...pridružismo se mi ekipi . Dakle -kompletna dva tamburaška orkestra -a na čelu ,pokojni Koka sa A bas primom i naš "profesor" Zlatoje Pajčić -Pajčura ,na primu , virtuoz (i zaista je i prof muzike ) koga su svi znali (a Somborci znaju svakako ) kao jedinog dostojnog naslednika Janike Balaža (ako nije i bolji )
Dakle ...to je bila milina slušati -kao da sviraju Klepton i Džimi Pejdž na istoj bini . Nikada to neću zaboraviti -dva majstora ,i danas se naježim samo kada se setim i ponosan sam što sam bio tada tamo .
Inače , Koka je znao dolaziti kod mene -jer je ortodontska žica 0,4 mm odlična da zameni e žicu prima -a mi smo u zubnoj imali toga na metre.
Sem toga ...znao me je dobrano uvrnuti - kad sam dolazio u" Šaran" u društvu neke dame -znao je odmah da dovede ekipu -i dok sam se okrenuo ,uvalio mi je njegovu tamburu (da sviram ,da impresioniram damu ) a on lepo pije pivo i cereka se . Pare mi je za muziku naravno -uzeo .

Zanimljivo je reći -postoji video zapis gde to radim u društvu jedne ženske osobe sa foruma -koja će naravno ostati anonimna .(a i za vas bolje da ne slušate -jer je bilo par piva pre toga ,a tamburu nisam držao isto par godina pre te večeri No nekako je išlo...a Koka je uskoro i preuzeo (a dama ga bogato nagradila ) [You must be registered and logged in to see this image.]
Više neće biti "samo za doktora i lepu gospo*icu " niti će Kokine uši koje smo mi zvali "radarima" i šešir (bio je posebno ušat) promicati izmedju stolova "Šarana" . Legenda će ostati .
Više stotina Apatinaca ga je ispratilo -i naravno -tamburaši .
Počivao u miru ...i tamo gore uzmi kintu i od svetog Petra -umeš ti to .

Političar,sa poslednje linije odbrane stare Jugoslavije.
Neka mu je laka zemlja.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Umro suprug Sanje Doležal


Bubnjar grupe hrvatske grupe Novi fosili i
suprug pjevačice Sanje Doležal, Nenad Šarić, preminuo je u četvrtak
nakon moždanog udara


[You must be registered and logged in to see this image.]


Bubnjar grupe hrvatske grupe Novi fosili i suprug pjevačice Sanje
Doležal, Nenad Šarić, preminuo je u četvrtak nakon moždanog udara.

Dnevnik.hr objavio je da je
Šarić izgubio bitku za život nakon moždanog udara. Šezdesetpetogodišnji
muzičar i član Novih fosila je udar doživio u utorak veče.

U
teškom stanju pronašla ga je komšinica koja je na imanje došla na
poziv Sanje Doležal. Međutim, za Šarića je to bilo prekasno.

Šarić je u braku sa Doležalovom bio 18 godina. Grupi Novi fosili se pridružio 1985. godine i preuzeo ulogu bubnjara.

Sanja Doležal:'Napustio nas je prerano za mene i našu djecu'






[You must be registered and logged in to see this image.]


Glazbenik Nenad Šarić (65), muž Sanje Doležal (49),
preminuo je u četvrtak u karlovačkoj bolnici, od posljedica moždanog
udara. 'Prerano za mene i za našu djecu', stoji u priopćenju Sanje
Doležal.

• 
  [You must be registered and logged in to see this image.]
  Kobni moždani udarPreminuo suprug Sanje Doležal Nenad Šarić
  

'Moj najbolji prijatelj i životni partner nas je napustio u
četvrtak poslije 15 h. Prerano za mene i za našu djecu. Nažalost,
krvarenje u mozgu je od prvog trenutka bilo preobilno i izazvalo je
strašne posljedice. Zahvaljujem mnogobrojnim prijateljima i poznanicima
koji već dva dana šalju podršku i svoju ljubav. Zahvaljujem liječnicima i
osoblju Karlovačke bolnice na svemu što su učinili ova dva dana. Kao
vjernica, molim braću i sestre u Kristu da se mole i prikazuju mise za
dušu mojeg supruga i snagu naše obitelji.


Medije molim da nas ostave kako bi mogli u miru i tuzi preživjeti
ove trenutke. Hvala. Sanja, Lana, Luka, Sven i Lea te ostala tugujuća
obitelj', stoji u Sanjinom priopćenju, piše Story.




Nenad Šarić i Sanja bili su u skladnom braku 18 godina
[You must be registered and logged in to see this image.]


Kako doznaje Story, Nenad i Sanja su proveli Praznik rada u svojoj vikendici na Mrežnici, gdje su planirali proslaviti i njezin 49-ti rođendan, 9. svibnja.


Bubnjar Novih fosila je samoinicijativno odlučio ostati još dan-dva sam kako bi kuću pripremio za veliko slavlje.


U utorak ga je pogodio moždani udar, što je obitelj naslutila nakon
višesatnog nazivanja na telefon na koji se on nije javljao. Nenada je u
teškom stanju pronašla susjeda, koja je na posjed došla na poziv Sanje
Doležal. No, to je već bilo prekasno za borbu protiv teškog udara.


R.I.P

U 47. godini životaPreminula Slavica Radović Nadarević




[You must be registered and logged in to see this image.]



Višestruko nagrađivana scenografkinja i
kostimografkinja Slavica Radović Nadarević (1965.) preminula je u
četvrtak, 7. lipnja, nakon duge i teške bolesti.

Slavica Radović Nadarević u
bogatom umjetničkom djelovanju ostvarila je oko 60 samostalnih
scenografija u kazalištu i na filmu. Zadnjih je godina više puta
surađivala sa Zagrebačkim kazalištem mladih odakle je i stigla obavijest
o njezinoj smrti.


Posljednji scenografski angažman Slavica Radović Nadarević u ZKM-u na predstavi Ivora Martinića "Moj sin samo malo sporije hoda", u režiji Janusza Kice iz
2011. godine, donio joj je dvije važne nagrade – na ovogodišnjim
Marulićevim danima te na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci u
svibnju 2012.


I za predstavu "Skakavci" iz 2006. godine, nastalu po drami Biljane Srbljanović, također u Kicinoj režiji, dobila je nagradu za najbolju scenografsko rješnje na Sterijinom pozorju u Novom Sadu.


Slavica Radović Nadarević osmislila je i scenografiju za predstavu "Krijesnice" iz 2008. godine po tekstu Tene Štivičić u režiji Janusza Kice, za koju je, također primila nagradu za scenografiju na Marulićevim danima.


Smrću Slavice Radović Nadarević hrvatsko glumište pretrpilo je
nenadoknadiv gubitak, a djelatnici Zagrebačkog kazališta mladih pamtit
će je kao nadarenu umjetnicu, profesionalnu, susretljivu, dragu i toplu
osobu.

NAKON TEŠKE BOLESTI


Umro velikan hrvatskog plivanja Veljko Rogošić

[You must be registered and logged in to see this image.]
U utorak poslijepodne, nakon duge i teške
bolesti, u KBC-u Split je umro proslavljeni hrvatski plivač Veljko
Rogošić. Sprovod će biti u Kaštelima, a detalji još nisu poznati






Veljko Rogošić je rođen 21. 7. 1941. godine u Kaštel Lukšiću, gdje je
živio od rođenja pa sve do 1963. godine, a od 1997. nadalje ponovno je
živio u svom rodnom mjestu. Ima dvoje djece. Po zanimanju je bio
brodograđevni tehničar, završio je studij organizacijskih nauka i bio je
profesor za rehabilitaciju povrijeđenih.
Dalmacija News navodi cijelu njegovu karijeru, a ovo su neka njegova najveća postignuća u svijetu plivanja.

– 51 put obarao državne rekorde na disciplinama 1500 i 400 m slobodno,
400 m i 200 m mješovito, te 200 m delfin. U ovaj broj ne ulaze državni
rekordi štafetnog plivanja.
– 142 puta državni prvak u različitim disciplinama.
– sudionik dviju olimpijada, Rim 1960. i Tokyo 1964. godine.
– na Europskom šampionatu 1962. godine osvaja peto mjesto na 1500 m slobodno s novim državnim rekordom.
– sudionik triju Mediteranskih igara: Napulj, Tunis i Izmir na kojima osvaja medalje.
– 1972. godine u Dubrovniku na Balkanskim igrama na 200 m delfin zauzima
prvo mjesto s novim državnim rekordom 2.08,00. Ovim rezultatom obara
olimpijsku normu za odlazak na Olimpijadu u München. Samovoljno napušta
državnu reprezentaciju radi odlaska na svjetski šampionat gdje je 1971.
godine osvojio prvo mjesto.
– Olimpijski komitet tri puta dodjeljuje mu najveće olimpijsko priznanje za postignute rezultate.
- uspio je svladati La Manche, 2004. godine postao je prvi Hrvat kojem
je to uspjelo, a taj pothvat Rogošić je ostvario kada je imao 63.
godine.
- godinu kasnije plivao je od Savudrije do Prevlake, prešao dionicu od
tisuću kilometara i postavio svjetski rekord u etapnom plivanju.
- 2008. godine ostvario je svoj san, spojio Europu i Afriku, preplivao
je dionicu od Sicilije do Tunisa dugačku 171 kilometar za 50 sati i 26
minuta

A bas smo ga spominjali danas,pricali o njegovim podvizima i rekordima...nek mu je laka zemlja i pokoj dusi.

Njega smo uvijek sa smekom gledali:)

Neka mu je laka zemlja.

Neka počiva u miru nebeskom!

pokoj mu dushi!

Умро Светозар Глигорић


Познати шаховски велемајстор Светозар Глигорић умро је данас у Београду у 89. години.

Како је рекао генерални секретар
Шаховског савеза Србије, Зоран Пековић, Глигорић је умро у београдском
Ургентном центру од последица можданог удара.

Детаљи о месту и времену сахране биће накнадно саопштени.

Глигорић је био вишеструки шаховски шампион бивше Југославије. Титулу велемајстора добио је 1951. године.

Освојио је 10 медаља на Европским
првенствима, од којих четири златне. Глигорић је и на шаховским
Олимпијадама освојио 14 медаља.


[You must be registered and logged in to see this image.]

04. Oktobar 2012. 21:35->23:15

IZGUBILA BITKU: Preminula Božen Žumbor

Vlasnica linije kozmetičkih prozvoda preminula je nakon duge i teške bolesti u svojoj kući u Beogradu


[You must be registered and logged in to see this image.] Vlasnica poznate linije kozmetičkih proizvoda Božen Žumbor preminula je nakon duge i teške bolesti.

Kako prenosi portal svet.rs, Božen Žumbor preminula je u svojoj kući u Beogradu, nakon nekoliko godina borbe sa dugom i teškom bolešću.

Informaciju o smrti Božen Žumor navodno je na Tviteru objavila i njena kuma, voditeljka u “Grand produkciji” Dragana Katić.

- Danas sam izgubila svoju milu Božen. Mila moja, bila je velika
sreća poznavati te. Hvala ti za sve. Budi konačno sa anđelima – podelila
je voditeljka tužnu informaciju sa svojim

počivala u miru...

lepa žena:(..čula sam za njene preparate...


Preminula Božen Žumbor







Vlasnica poznate linije za kozmetičke proizvode Božen Žumbor (56)
preminula je sinoć u KBC "Bežanijska kosa", nakon višemesečne borbe sa
teškom bolešću.
Božen je u martu primljena na Vojno medicinsku akademiju, gde joj je
dijagnostifikovana najteža bolest. Zadnjih nekoliko meseci, Božen se
lečila u Srbiji i inostranstvu, ali je sinoć izgubila borbu sa opakom
bolešću.

Božen je bila veliki humanista i ceo život je pomagala deci i ljudima koji su imali problema sa zdravljem i novcem.

Rođena je u Koprivnici u Hrvatskoj, gde je živela sa bakom Katarinom
sve do 12. godine, a onda se priključila svojim roditeljima koji su
živeli u Holandiji u Roterdamu. Posle gimanzije završila je Višu
kozmetičku školu, zaposlila se i počela da radi u svojoj struci.

U Srbiju je prvi put došla 1982. godine kada je u ime sedam hiljada
Jugoslovena donela pomoć za sestre Đuljak koje su promrzle u snežnoj
mećavi i lečile se na VMA u Beogradu.

Svoje preduzeće "Božen cosmetics" Božen je osnovala u Beogradu 1991.
godine. Godinama je proširivala asortiman kozmetičkih preparata na bazi
algi i lekovitog bilja u kome danas ima preko 80 različitih proizvoda, a
njena [You must be registered and logged in to see this link.] stasala u jednu od vodećih domaćih i evropskih kompanija u oblasti kozmetike, algeologije i dijetetike.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vlasnici najveće imperije kozmetičkih proizvoda Božen Žumbor juče je u Madridu svečano dodeljena internacionalna








[You must be registered and logged in to see this image.]









Vlasnici najveće imperije kozmetičkih proizvoda Božen Žumbor juče je u
Madridu svečano dodeljena internacionalna evropska nagrada za kvalitet i
plasman proizvoda. Ovo je šesto internacionalno evropsko priznanje
dodeljeno „Božen kozmetici“ za kvalitet proizvoda na bazi algi. Inače,
„Božen kozmetika“ u protekloj godini dobila je pet nagrada za kvalitet:
zlatni trofej za novi milenijum i trofej Dijamantsko oko u Parizu,
zlatni trofej u Ženevi, zlatni trofej za perfektan kvalitet u Berlinu i
platinastu nagradu sa dijamantom u Rimu.

Nek joj je laka zemlja, spokoj joj dusi..
O pokojniku sve najlepse, ali mene je ona uvek nervirala. Nikad nisam dobila zelju da kupim ijedan od njenih proizvoda, i da su mi ih besplatno davali nikad ne bih uzela.
A sad se pitam, sto li sve ovo napisah...Mene treba spaliti...

Tattoo ::

Nek joj je laka zemlja, spokoj joj dusi..
O pokojniku sve najlepse, ali mene je ona uvek nervirala. Nikad nisam dobila zelju da kupim ijedan od njenih proizvoda, i da su mi ih besplatno davali nikad ne bih uzela.
A sad se pitam, sto li sve ovo napisah...Mene treba spaliti...

Ne ,samo si realna .
Ona je simbol prljavih 90 tih .Žena se obogatila do milionerke svojim "čudotvornim" preparatima za mršavljenje -uz zdušnu pomoć Pink Tv na blesavom lakovernom narodu.
I NIKO se nije našao zapitati-alo gospodjo,kako to vi debela kao krme ,a prodajete čarobne pilule za mršavljenje ?
No svakako-počivala u miru .

Godinama koristim njenu rukavicu za skidanje sminke i zadovoljna sam, a ona jeste uvek pre bila za druge nego za sebe.

Neka pociva u miru! RIP!

A brojni i "vajni" prijatelji/kumovi se uveliko utrkuju ko je u testamentu i sta ce ko dobiti.. zalosno!

Steta sto se nije ostvarila kao majka i imala sopstveno dete, jer to je zaista svrha zivota.. ne moze bogastvo to da zameni. Dzaba sve!

Fontmen niške grupe "Mama Rock" Zoran Stojanović Ciga preminuo je jutros posle duge i teške bolesti u 59. godini života.

Ciga bio je jedan od osnivača grupa "Viktorija" i "Mama rock" koje su nastale još početkom 70-ih godina.

Bio je jedan od najuspešnijih i najcenjenijih niških gitarista i uzor mnogim mladim muzičarima.

Niška grupa "Mama rock" proslavila se nastupom na Zaječarskoj gitarijadi 1977. godine, kada je osvojila prvo mesto.

Poznati su po pesmama "Pismena vežba", "Vranjanka", "Buđenje u 7", "Eva", "Pokreni me", "Život moj" i "Tebi smeta sve".

Zoran Stojanović Ciga biće sahranjen u četvrtak, 8. novembra u 12 sati na Vrežinskom groblju u Nišu.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Iznenadna smrt

Preminuo 35-godišnji redatelj 'Ruže vjetrova' Nikola Ivanda




[You must be registered and logged in to see this image.]



Redatelj Ruže vjetrova Nikola Ivanda, sin
renomiranog redatelja Branka Ivande, preminuo je u četvrtak ujutro u
svom stanu u Zagrebu. Uzrok iznenadne smrti 35-godišnjaka nije poznat.

Njegovo beživotno tijelo pronašla je njegova partnerica. Prevezen je u bolnicu, a uzrok smrti još nije poznat.


Sumnja se da je smrt posljedica srčanog udara.


"Svima nam je to teško palo", kazao nam je David Kapac, redatelj i Kreativni producent koji je surađivao s pokojnim Nikolom Ivandom.


Nikola, sin poznatog redatelja Branka Ivande, posljednjih mjeseci radio je kao redatelj na RTL-ovoj seriji Ruža vjetrova.


'Njegov odlazak veliki je šok za sve koji su ga poznavali. Pamtit
ćemo ga kao profesionalca i prijatelja čiji su predani rad i iskustvo
bili od neizmjernog značaja svim kolegama.

RTL Hrvatska i cijeli tim serije Ruže vjetrova izražava duboku sućut obitelji Ivanda', poručili su s RTL Televizije.





Danas.hr

strašno-mlad čovek...

upravo sam pošla da gledam tu seriju....

Umro je Ivan Kušan





[You must be registered and logged in to see this image.]
Hrvatski pisac Ivan Kušan, autor slavnog serijala dječjih romana o Koku,
ali i mnogih zanimljivih romana za odrasle, umro je danas u Zagrebu u
79. godini života
Ivan Kušan je rođen 1933. godine u Sarajevu, a
diplomirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gradu u kojem je proveo
svoj život te stvorio zavidan književni opus. Kušan je bio i urednik
nekoliko časopisa, poput Telegrama i Mosta, kao i urednik hit-biblioteka
za djecu, primjerice, one Modre laste.

Nema sumnje da je najpoznatiji po serijalu romana o dječaku Koku, čiji
je prvi dio objavljen 1956. pod naslovom 'Uzbuna na Zelenom vrhu'. U
njemu je Kušan prvi put čitateljima predstavio lik Koka Milića,
nestašnog dječaka koji se nije plašio avantura, koje su potom opisane u
još nekoliko romana. I 'Koko u Parizu' ili 'Koko i duhovi' postali su
hitovi te nevjerojatno omiljeni među mladim čitateljima, kao i Kušanov
roman 'Lažeš, Melita', prema kojemu je snimljena popularna serija. 'Koka
i duhove' je, pak, piščev sin Daniel Kušan preveo na filmsko platno
2011. godine, a film je bio među najgledanijima te godine u Hrvatskoj.

Ivan Kušan je bio i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti te
prevoditelj s engleskog, ruskog i francuskog jezika. Autor je i više
romana za odrasle, među kojima naročito vrijedi spomenuti 'Toranj' iz
1970. godine. Od 2002. Kušan je bio i redoviti član HAZU, Razreda za
književnost.

Odlazak velikana
Preminuo Ivan Kušan




[You must be registered and logged in to see this image.]


Veliki hrvatski književnik Ivan Kušan preminuo je u
utorak u 80. godini. Širem krugu čitatelja poznat je po sjajnim
romanima za djecu (serijal o Koku, Lažeš, Melita...), no bio je pisac i romana za odrasle. Kušan je prvi roman napisao u dobi od samo 10 godina.

Preminuo je Ivan Kušan, hrvatski književnik i akademik.


Kušan je rođen 1933. godine u Sarajevu. Školovao se, živio i radio u
Zagrebu. Bio je akademski slikar. Širem krugu čitatelja uglavnom je
poznat po romanima za djecu (serijal o Koku), no pisac je i romana za
odrasle. Prema njegovoj knjizi Koko i duhovi snimljen je film istog naslova pod režijom njegova sina Danijela Kušana.


Kušan je prvi roman napisao u dobi od samo 10 godina. Prvu knjigu
objavio je 1956. godine, a njegova specijalnost bile su uglavnom knjige
za djecu.


Kušan je objavio knjigu drama Svrha od slobode, romane Uzbuna na Zelenom vrhu, Razapet između, Koko i duhovi, Domaća zadaća, Zidom zazidani, Zagonetni dječak, Lažeš, Melita, Toranj, Koko u Parizu, Naivci, Ljubav ili smrt, Koko u Kninu, te priče, putopisne i parodijske proze.


Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada.

ODLAZAK KLASIKA


Ivan Kušan - zaigrani cinik od velikih djela






[You must be registered and logged in to see this image.]


Klasik hrvatske književne riječi, Ivan Kušan, u
pola stoljeća književnog putovanja letio je na krilima popularnosti i
padao u ponore (političke) nemilosti, bio hvaljen od velikog Ionesca,
ali i guran u ladice vječno 'inferiorne' dječje književnosti
Na književni je put Ivan Kušan zakoračio 1956. omladinskim romanom 'Uzbuna na Zelenom vrhu'. U njemu je u hrvatsku književnost uveo prevratnički lik Koka Milića koji
ga je uzdignuo do zvjezdanih staza, u isto vrijeme stvorivši debelu
sjenu iz koje se mnoga Kušanova djela za odrasle, nažalost, nisu uspjela
izvući.

Mali prevratnik Koko Milić

Koko se pojavio u brojnim Kušanovim romanima, sve redom klasicima književnosti za mlade poput 'Koko i duhovi', Koko u Parizu' i 'Zagonetni dječak'.
U njima je sa svojom družbom napravio višestruk zaokret spram
tradicije, uvevši krimi-fabulu i životne likove, 'rastjeravši' dotad
obaveznu pedagošku dimenziju te neprirodan standardni govor zamijenivši
životnim. To prevratništvo je dodatno obogatio humorom, šarmom i
zaigranim izlaskom likova iz priče u poziciju pripovjedača, kao u romanu
'Ljubav ili smrt'. Uz Koka, djecu i mlade su oduševili još neki Kušanovi likovi, među kojima ističemo malenu i beskrajno šarmantni lažljivicu Melitu, jednako živu danas kao i 1965. kad je objavljena.

Iako je dio Kušanovog opusa koji se upućuje mladim čitateljima izuzetno
važna, zaokružena i dan danas živa cjelina koja je dobrim dijelom
promijenila hrvatsku dječju književnost, on čini tek jedan aspekt
Kušanovog književnog dijela. Paralelno s njim, pisao je novele, romane i
drame za odrasle te prevodio velikane književne riječi, poput majstora
kratkih priča Raymonda Carvera, kojega je i predstavio čitateljskoj publici ovih prostora.

'Toranj' – o lokalnim moćnicima aktualno i zaigrano




[You must be registered and logged in to see this image.]


Jedan od najboljih romana 70-ih godina, ali i suvremene hrvatske proze u
cjelini, kratak je roman, odnosno ljetopis za razbibrigu 'Toranj'.
Objavljen 1970. godine, hvaljen je od kritike, proglašen romanom
godine, a uspješno je prebačen i u kazalište. Roman se vrti oko
naslovnog tornja u kojemu lokalni moćnik gradi – spomenik vlastitoj
moći. Osim hrabre teme, danas aktualnije nego ikad prije, roman krasi
cinizam junaka Miše, humor koji izvire iz svake pore romana i pomak od
tadašnje realistične romaneskne produkcije u stilsko i pripovjedno
bogatstvo postmodernizma.

No Kušanova proza za odrasle nije stala samo na 'Tornju'. Njemu možemo pridružiti humoristički roman s krimi-zapletom 'Naivci'
u kojemu se inače magistar likovnih umjetnosti poigrava tadašnjim
fenomenom naivne umjetnosti. Korak do klasika smjestili su se 'Medvedgradski golubovi',
prvi hrvatski povijesni humoristički roman koji nas vodi u vrijeme Bele
IV, omotano prepoznatljivim Kušanovim cinizmom. Na istom, zaigranom
povijesnom tragu, nalazi se parodija '100 najvećih rupa' u kojoj je pisac provukao dio svjetske književne baštine i neumrlih junaka kroz novi ključ ili ključanicu – seks.

'Svrha od (lažne) slobode'

Ono što je serijal o Koku značio u književnosti za mlade, a 'Toranj' u prozi za odrasle, to je 'Svrha od slobode'
predstavljala u dramskom dijelu Kušanovog opusa. Premijerno izvedena
1971. godine u ljetu Hrvatskog proljeća na Dubrovačkim ljetnim igrama,
'Svrha od slobode' napravila je jedan od najvećih potresa u hrvatskim
kazalištima.




[You must be registered and logged in to see this image.]

Milan Pleština kao Čaruga u HNK-u


U režiji Mire Međimorca i sa svega tri izvedbe, ta oda
lažnoj dubrovačkoj slobodi omotana velom humora, ironije, cinizma,
pjesme i plesa, pobrala je nikad ponovljene ovacije dubrovačke publike,
među kojom se našao i veliki Ionesco. U isto vrijeme
uzrokovala je silne diskusije, svađe struke i nešto manje stručne
politike, pokoji otkaz te političko utišavanje karijere glavnih aktera.

Razlozi tome leže u jasnom upiranju prsta u osvajače, odnosno
'spasitelje slobodnog grada' koji se kreću od naših istočnih susjeda (s
kojim smo tada bili sustanari u istoj zemlji) preko Mlečana, do turista,
ali i u vlastitu vlast.

Nakon 'Svrhe', Kušanu i Međimorcu su zatvorena brojna kazališna vrata,
posebice velikih kazališnih kuća, no i u takvoj 'stisnutoj' situaciji
pisac je uspio stvoriti komad koji traje.

Njegov 'Čaruga', napisan za 'Teatar u gostima' Relje Bašića, i dalje živi na kazališnim daskama, a trenutno igra zagrebačkom HNK-u. S druge strane, brojni još neotkriveni dramski biseri čekaju svoju priliku.

Novi život neumrlih Kušanovih junaka

Čovjek od hrabre riječi, stilski besprijekorne rečenice i izrazito
duhovitog dijaloga živio je književnost i van svojih bilježnica i
knjiga. Sa svojim velikim prijateljem, ujedno jednim od najvećih
hrvatskih književnika, Antunom Šoljanom proputovao je brojnim književnim i zemljopisnim prostorima, a prijateljevanje s najvećim hrvatskim urednikom Zlatkom Crnkovićem ukoričio je u knjizi 'Oko sljemena i globusa'.

Družio se s već spomenutim velikim svjetskim književnikom Raymondom Carverom, hrvatskim velikanima pisane riječi Ivanom Slamnigom, Slobodanom Novakom, Vojislavom Kuzmanovićem i ostalim krugovašima, Mirom Gavranom i
mlađim književnicima, ali i s redateljima, slikarima i ostalim
umjetnicima. Svoja prijateljevanja i druženja zabilježio je u
autobiografskoj prozi '69 slavnih iz soca', dok se u drugoj autobiografiji 'Zubalo na ošitu' obračunao sa zdravstvenim sustavom čiji paradoksi i greške su ga prerano poslali u mirovinu.




[You must be registered and logged in to see this image.]

'Koko i duhovi' u režiji Daniela Kušana


Iako se jedan od posljednjih punokrvnih književnika preselio 'škvadri od pera' u gornji dom, za njim ostaje vječno živa književna riječ koja se širi na kazališne daske i velika filmska platna. Melita i Koko su
stalni gosti, možda i domaćini, naših kazališta za djecu, dok se
najpoznatiji junak hrvatske književnosti za mlade 2011. godine preselio i
na velika platna s kojih ne misli tako brzo otići. Kušanov sin Daniel prošle je godine u jednom od najgledanijih filmova, 'Koko i duhovi', potvrdio neumrlost malenog junaka, a uskoro će nas zaskočiti i 'Zagonetni dječak' kao nastavak filmskog serijala o Koku.

Sve to određuje Ivana Kušana kao nezaobilaznu i vrlo istaknutu točku u hrvatskoj književnosti,
osobu koja je bez kalkulacija stvarala i živjela književnost, ostavivši
iza sebe silna bogatstva, ona priznata i ona koja još uvijek čekaju
svoj trenutak slave.

Zlata Petković, jedna od najljepših glumica ovih prostora




[You must be registered and logged in to see this image.]


Screenshot: YouTube

DANAS je u Beogradu preminula poznata glumica Zlata Petković, koju će mnogi pamtiti po talentu, ali i neponovljivoj ljepoti.

Zlata Petković rođena je u Svrljigu 11. veljače 1954. godine. Osnovnu
školu završila je u Smederevu, a gimnaziju je pohađala u Smederevu i
izvanredno u Zagrebu. Nakon jedne audicije 1970. Zlati je ponuđeno da
sudjeluje na izboru za najljepšu tinejdžericu Jugoslavije u Zagrebu, ali
završila je kao prva pratilja Aniti Baturini, budućoj supruzi Miše
Kovača.

Titula prve pratilje joj je omogućilo da ode na svjetski izbor za
najljepšu tinejdžericu u Tokiju, a tome je ovjenčana titulom Miss
fotogeničnosti.


Sudjelovanje na izboru donijelo joj je i prvu filmsku ulogu u filmu
Milana Jelića "Bubašinter". Poslije snimanja filma, odlučila je upisati
Akademiju dramskih umjetnosti u Beogradu, ali je odustala jer je
završila tek prvi razred gimnazije, iako je ušla u uži izbor. Sljedeće,
1971. godine Zlata je sudjelovala na izboru za Miss Jugoslavije.

Akademiju je upisala nakon završetka srednje škole i završila je 1976., a
kolege su joj bile Bogdan Diklić, Ljiljana Stjepanović, Snežana Savić,
Ivica Klemec, Radoš Bajić i Lazar Ristovski. Nakon diplomiranja, režiser
Aleksandar Đorđević ponudio joj je ulogu Marije u filmu i seriji
"Povratak otpisanih" po kojoj će je mnogi i pamtiti.

Snimila je veliki broj skladbi za djecu, a sudjelovala je i na festivalima zabavne glazbe.

Iz braka sa arhitektom i kompozitorom Aleksandrom Sanjom Ilićem ima dvoje djece, Gvozdena i Arona.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Moja generacija je se seća najviše iz "Otpisanih" ,a i iz kraćeg opusa singlova koje je snimala sa bratom Dejanom .Pevušilo se to ranih 80 tih.
Počivala u miru .

Nek joj je laka zemlja,bila je stvarno slatka i lijepa.

Nek pochiva u miru!
Bila je i jako pametna zena i jako dobar chovek..

Roditelji Harisa Brkića: Pitamo se da li smo upoznali ubicu našeg sina?!


Autor: D.Lajšić | 10.12.2012 - 13:07:00h |
Prošlo je dugih 12 godina od kada je, još uvek nepoznati napadač, na
parkingu ispred dvorane “Pionir” ispalio dva hica iz pištolja u glavu
tada 26-ogodišnjeg Harisa Brkića i nestao u noć. Od tada, pa do danas,
nikakvog pomaka u istragi...

• [You must be registered and logged in to see this image.]Haris Brkić | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.] | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.] | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.] | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.]Haris Brkić | Foto:
  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Žive u neznanju: Ismet i Radmila Brkić



Roditelje košarkaša Partizana i danas proganja činjenica da ne znaju ko
im je oduzeo sina jedinca te decembarske noći i obesmislio njihove
živote. Oči majke Rade još su pune suza. Otac Ismet i dalje pali
cigaretu za cigaretom...

- Najteže nam je baš u danima kada se približava godišnjica od
ubistva. Tada sećanja naviru, sve postaje još teže. Mi smo penzioneri,
živimo skromno, držimo se zajedno, ali malo toga ima smisla. Naš život
je tačno podeljen na dva dela - od 15. decembra 2000. je podvučena
linija i nadalje postoji samo praznina. Ništa, mrak - započinje ispovest za ALO! SPRINT Radmila Brkić.



[You must be registered and logged in to see this image.]


Prijatelji redovno obilaze grob: Stevanović, Berić i Drobnjak


Iz policije im se odavno više niko ne javlja jer, kako kažu, nemaju ništa novo da im saopšte.

- Više nam je i besmisleno da ih zovemo. Toliko se ljudi
izmenjalo u vrhu policije, a mi nikakav odgovor nismo dobili. Još na
početku istrage, kada su ispitali sve njegove prijatelje i poznanike,
nemoćno su slegali ramenima i ponavljali nam: “o vašem sinu niko ni
jednu lošu reč nije rekao”. Eto, takav je bio Haris. On nam je obezbedio
sve što imamo u životu - neutešnim glasom priča Ismet Brkić.

Za tragičnu vest saznali su preko televizije.

- Haris nam se javio da će doći kući, da mu spremim toplu
večeru jer ga je sutradan čekao put u Istanbul. Nije se osećao dobro pa
ga je trener Darko Ruso pustio ranije sa treninga. A onda je zazvonio
telefon... Javila se moja sestra iz Požarevca, da mi kaže da su na
vestima javili da je pucano na Harisa. Ubeđivala sam je da je, sigurno,
nešto pogrešno čula. Tih dana je bilo mnogo mafijaških obračuna u gradu.
Onda su ušle i prve komšije sa istom informacijom - dok majci Radmili naviru suze, otac Ismet nastavlja potresnu ispovest...

- Pokušao sam da pozovem nekoga iz Partizana, Todorića, Danilovića, trenera Rusa, ali su svima telefoni bili isključeni!



[You must be registered and logged in to see this image.]


Zid u roditeljskom domu


Odlazak na groblje i danas je svakodnevica porodice Brkić.

- Kako da vam opišem taj čudan osećaj koji imamo i Ismet i ja.
Dok šetamo gradom, dok smo na groblju ili ispred kuće, mislimo kako
ubica možda baš sada prolazi pored nas. Mnogo ljudi nam priđe na
groblju, pita nas “ima li šta novo u vezi sa istragom?”. Tada počnemo da
se preispitujemo - “zašto im je to važno, kakve su im namere”. Nije nam
lako... - objašnjava Rada Brkić.

[You must be registered and logged in to see this image.]


U dresu Partizana: Haris Brkić



Danas roditelji proslavljenog košarkaša imaju samo jednu želju.

- Kada bi uhvatili ubicu, pitali bi smo ga samo jedno -
“zašto?”. Zašto nam je upucao dete? Šta je moglo da bude razlog? Za
Harisa niko nikada nije imao ružnu reč, bio je druželjubiv, svi su ga
voleli. Nikada nam nije palo napamet da pokrećemo neku privatnu istragu,
jer mi smo sitni, što da nas zavlače razni ljudi, pa nismo mi moćniji
od države. I Partizan, takva institucija sa svojim uticajem, nije mogao
ništa da sazna. Jedino što su nam iz policije rekli je da ubistvo
najverovatnije nema veze sa novcem, jer da je tako, došlo bi se i do
ubice - sleže ramenima

Nepoznat počinilac.....kao da se ne sećamo toga vremena ,kada se mafija ubacila u sport ,pa su bukvalno "posedovali " neke poznate igrače .
Haris je tada bio "novi Saša Đorđević" i kao takav vredeo puno para -verovatno je nekome rekao da "nije na prodaju" .
A nemojmo zaboraviti da je to i vreme kada su i jednog Harisa Džinovića gotovo ubili u Beogradu (bio je teško povređen,odselio se za Pariz neposredno posle toga)
Kakav nepoznati počinilac .....mafija ili ekstremni šovinisti ,to čak i ide zajedno ,a izvršioca takvog profila nije bilo teško naći u nekom "klanu" ili "navijačkoj grupi"

PRVA PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA


Umrla Gordana Lukač-Koritnik


[You must be registered and logged in to see this image.]
U Zagrebu je u u 64. godini nakon teške bolesti
umrla Gordana Lukač-Koritnik, prva hrvatska pravobraniteljica za
ravnopravnost spolova i dugogodišnja aktivistica u različitim ženskim
udrugama



Nakon što su se ženske organizacije dugi niz godina borile za
stvaranje zakonskog okvira koji će jamčiti ravnopravan položaj ženama u
Hrvatskoj i zaštitu osnovnih ženskih ljudskih prava, Hrvatski sabor je u srpnju 2003. usvojio Zakon o ravnopravnosti spolova.
Na osnovu toga zakona te na prijedlog Ženske mreže, Hrvatski sabor je
1. listopada 2003. imenovao odvjetnicu Gordanu Lukač-Koritnik na dužnost
pravobraniteljice za ravnopravnost koju je obnašala punih osam godina.

Gordana Lukač-Koritnik surađivala je s brojnim udrugama koje se bave ljudskim pravima žena, među kojima je i Grupa za ženska ljudska prava iz Zagreba B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana).

Kao prva pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ostavila je značajan
trag u području ravnopravnosti spolova i rodne ravnopravnosti u
Hrvatskoj.

Gordana Lukač-Koritnik završila je u Zagrebu Pravni fakultet 1974. i
nakon toga radila je kao odvjetnica. Odvjetničku praksu prekinula je na
tri godine kada je sa suprugom otišla živjeti u Liku, gdje je radila kao
sutkinja. Po povratku u Zagreb 1982. otvorila je svoju odvjetničku
kancelariju, baveći se pretežno civilnim, a ne kaznenim pravom. Nakon
prestanka dužnosti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova radila je
kao odvjetnica.

R.I.P

Bard srpskog pozorišta Josif Tatić preminuo je u petak veče 08.02. 2013. u Beogradu u 67. godini.

[You must be registered and logged in to see this image.]