| | Edgar Alan Po | |
| | Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Edgar Alan Po Sub Apr 25, 2009 9:22 pm | |
| Edgar Alan Po
Edgar Alan Po (Boston, 19. januar 1809. - Baltimor, 7. oktobar 1849.), američki američki književnik, pesnik, urednik literarnih magazina i jedan od najznačajnijih predstavnika američkog romantizma. Edgar Alan Po, za života gotovo nepoznat, postao jedan od najuticajnijih američkih pesnika kada su vrednost njegovog dela otkrili francuski pesnici Bodler, Malarme i Valeri. Njegove kratke pripovetke smatraju se pretečom detektivskog romana.
Njegov otac i majka, Dejvid Po ml. i Elizabeta Hopkins Po (oboje glumci) preminuli su u roku od dve godine (otac 1810, majka 1811.) nakon njegovog rođenja - nakon toga, Po je odveden u Ričmond, gdje je živeo kod Džona Alana, te onda poslan u Englesku gde je od 1815. do 1820. pohađao Manor School u Svindon Njuingtonu. Nikad legalno usvojen, prezime Alan uzeo je kao srednje ime.
Godine 1826., Po odlazi na studije na virdžinijski univerzitet pod imenom, ali je izbačen zbog kockarskih dugova, što ga dovodi u svađu s Džonom Alanom koji ga se tada odrekao kao sina. Godine 1827. pridružio se vojsci, lagavši o svom imenu i starosti; 1830. stiže do Vest Pointa, ali je izbačen godinu kasnije zbog neizvršavanja dužnosti.
O sledećem periodu Poova života malo se zna, osim da je 1833. živeo s očevom sestrom u Baltimoru. Nakon što je s kratkom pričom Poruka u Boci osvojio 50 dolara, započinje karijeru pisca: u časopisima Sadern literari mesindžer (u Ričmondu, gde je stvarao od 1835. do 1837.), te filadelfijskim Bartonz džentlmenz magazin i Grejemz magazin (1839. - 1843.), izlaze neka od njegovih najpoznatijih dela.
Godine 1835, Po se ženi trinaestogodišnjom rođakinjom Virdžinijom Klem, koja će kasnije od posledica tuberkuloze postati invalid, te na kraju i preminuti, što se smatra uzrokom Poovog neobuzdanog alkoholizma. Slavna pesma Anabel Li (1849.) posvećena je Virdžiniji.
Njegova prva zbirka, Priče iz Groteske i Arabeske, pojavila se 1840. godine, a sadrži jedno od njegovih najpoznatijih dela, Pad kuće Ašerovih. U ranim četrdesetim godinama 19. veka, izlazi i Školjkareva prva knjiga, njegovo najprodavanije djelo.
Mračna poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donela je Pou svetsku slavu kad je izdana 1845, a Ubistva u Rue Morgue te Ukradeno pismo, takođe iz tog perioda, smatraju se Poovim najpoznatijim kriminalističkim romanima. Takođe, bio je aktivan književni novinar.
Godine 1848, depresivan i u očaju, Po pokušava samoubistvo. Nakon toga je nakon zabave na putu novoj zaručnici nestao na tri dana. Pojavio se u vrlo čudnom stanju u Baltimoru, gde je i na kraju preminuo 7. oktobra 1849.
ANABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je zivjela koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je zivjela mislju: Da voli i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete - U carstvu kraj mora to bi - Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee - I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni.
I to je razlog sto jednom davno - U carstvu kraj mora to bi - Vjetar se spusti iz oblaka, nocu, Sledivsi moju Annabel Lee. I dosli su plameniti rodjaci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu sto kraj mora bi.
Zavidjeli su nam andjeli s neba, - Ni upola sretni ko mi - Da! To je razlog (kao sto znaju U tom carstvu kraj mora svi), Sto nocu je vjetar iz oblaka doso I sledio, ubio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih Sto stariji bili neg mi - I mudriji mnogo neg mi - I niti andjeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee; Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oči Annabel Lee. Tako ležim pokraj svoje drage do zore, Svoje drage, - drage -, života i mlade, U njezinoj grobnici uz more, U njenom grobu uz šumorno more
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Sub Apr 25, 2009 9:23 pm | |
| Gavran
Jednom u čas tužan noćni, dok razmišljah, duh nemoćni, nad knjigama koje drevnu nauku u sebe skriše, bejah skoro u san pao, a neko je na prag stao i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše. "Posetilac neki - šanuh - kucnuo što može tiše, samo to i ništa više."
Ah, sećam se toga jasno, beše zimnje veče kasno; svaki tinjav odsev žara utvare po podu piše. De čekajuć, srce snažim u knjigama zalud tražim za Lenorom bol da blažim. Ime koje podariše njoj anđeli, divna draga kojoj ime podariše anđeli, nje nema više.
I šum svilen, šumor tmurni, šum zavesa tih purpurnih, neslućenom, čudnom strepnjom obuzima sve me više; da umirim srce rekoh: "To zacelo sad je neko na pragu se mome steko, kucnuvši što može tiše, posetilac neki pozni, zakuca što može tiše na vrata i ništa više."
Najednom mi strepnja minu i zureći u tamninu: "Gosparu il gospo - kazah - ne ljutite vi se više, bejah skoro u san pao, neko od vas na prag stao i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše, da i ne cuh"... Tad mi ruke vrata širom otvoriše - samo mrak i ništa više.
I dok pogled tamom bludi, bojazan mi puni grudi, slušajuci, sanjajuci, snovi mi se teški sniše, i zagledan u tišinu, samohranu pustu tminu, "O Lenora" reč jedinu, izgovorih tiho, tiše, "O Lenora" odjek vrati što mi usta prozboriše, samo to i ništa više.
Vratih se u sobu svoju a duša u nespokoju. I uskoro nešto jači udarci se ponoviše. "Na prozoru, u kapcima, mora biti nekog ima, miruj srce, da u njima vidim kakvu tajnu skriše, miruj srce da uvidim kakvu tajnu oni skriše, vetar samo, ništa više!
I otvorih kapke tada, kad ulete iznenada lepršajuć gordi Gavran iz dana što srećni biše, gospodski ga izgled krasi, pozdravom se ne oglasi, niti zasta, nit se skrasi, dok mu krila se ne sviše povrh vrata, na Paladin kip mu krila se ne sviše, slete, stade, ništa više.
Videć pticu ebonosnu, osmeh tužno srce kosnu, zbog važnog i strogog sklada kojim lik joj sav odiše. "Mada ćube čerupane - rekoh - plašljiv nisi, vrane, što sablasan traješ dane sred žalova noći, kiše - kaži kakvim imenom te sile pakle okrstiše?" Reče Gavran: "Nikad više."
Začudih se vesma tome, odgovoru prejasnome, mada smislom reči ove meni malo jasno biše: al priznajem, nema zbora, ne čuh takvog odgovora, i ne videh takva stvora crnih krila što se sviše, zver il ticu čija krila na Paladin kip se sviše, s' tim imenom "Nikad više."
No Gavranu s' kipa bela ta reč beše mudrost cela, reč jedina s' kojom mu se misao i duša sliše. Nit rečju tom zbor mu presta, nit pomače on se s' mesta a u meni sumnje nesta: "Svi me znanci ostaviše, odleteće i on ko i Nade što me ostaviše." Reče Gavran: "Nikad više."
Čuvši, duhom sav uzbuđen, taj odgovor brz, rasuđen, "Stvarno - kazah - to što zbori, reč jedinu nikad više, valjda reče njegov gazda, zlom sudbinom gonjen vazda, dok sve misli koje sazda u jedan se pripev sliše, tužbalicu mrtvih nada i dana što srećni biše, tužni pripev: "Nikad više."
Ali Gavran, stvor stameni, tužnu maštu bodri meni, naslonjaču ja približih vratima što mogah bliže, i galve na plišu sjajne, mnih znamenje tako tajno u govoru svom nejahno nosi tica ta što stiže, šta sablasna i odvratna, stara tica koja stiže, misli, grakćuć: "Nikad više."
Sedeć, slutnjom srce morih, i ni reči ne prozborih tici čije plamne oči do srca me prostreliše: i u misli zanesena, meni klonu glava snena sa uzglavlja tog svilena gde svetiljke odsjaj sliše, prileć neće nikad više!
A vazduh sve gušci biva, kao miris da razliva kadionik kojim anđo kadi sobu tiho, tiše "Nesrećnice - viknuh tada - božija milost to je rada da ti dušu spase jada, uspomenu da ti zbriše: pij napitak sladak da se na Lenoru spomen zbriše." Reče Gavran: "Nikad više."
"Proroče il stvore vražiji, đavole il tico, kaži, zaklinjem te nebom sklonim i Gospodom ponajviše, dal' ću dušu namučenu priljubiti u Edenu uz devojku ozarenu koju svi mi snovi sniše, uz Lenoru kojoj ime serafimi podariše?" Reče Gavran: "Nikad više."
"Sad umukni, kleta tico, - skočih, viknuh - zlosutnico, u paklenu noć se vrati, u oluj i nedra kiše! S' tamom crno perje spoji, beleg laži gnusnih tvojih, samoćom me udostoji, vrh vrata ne sedi više; izgled i kljun tvoj ukloni što mi srce ojadiše." Reče Gavran: "Nikad više."
I Gavran, stvorenje žalno, sedi stalno, sedi stalno, krila mu se oko bledog Paladinog kipa sviše, oči su mu zlokob prava, ko zloduha koji spava, svetiljka ga obasjava i sen mu po podu piše: duša mi se od te senke što se njišuć podom piše spasti neće - nikad više!
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Sub Apr 25, 2009 9:24 pm | |
| SAN U SNU
Čak mi i zivot davan (posto moze) liči na san, ja nikada ne bih hteo da budem car Napoleon, nit se moja zvezda gnezdi na dalekoj nekoj zvezdi.
Odlazeć od tebe sada priznajem ti srca rada - takvih bića bi niz ceo koja moj duh ne bi sreo da su prosla pored mene kroz oči mi zatvorene - ako mir se moj raspada, noću, danju, bilo kada, poput ničeg, poput sanje, dal ga zato ode manje?
Stojim dok svud oko mene na sprudu se vali pene i na mome dlanu bleska roj zrnaca zlatnog peska - malo! Al je i to malo kroz prste u ponor palo! Moje rane nade? - davno isčezle su one slavno, poput munje sto zasija za tren nebom - pa ću i ja.
Tako mlad? Ah! Ne - zacelo! Jos me smori moje čelo, al ti da sam ohol kazu - oni lazu - glasno lazu - od srama mi drhte grudi, jer se bedni čas usudi da čast osećanja mojih sa imenom niskim spoji - ni stoičan? Ne! - U zlobi i teskobi moje kobi s podsmehom ću prezirati tu zalosnu slast "trajati" Sta? Zenona senka! - Nikad! Ja! Trajati! - Ne -ne čikat'!
Primi poljubac u čelo! I, dok krećem neveselo, potvrđujem tebi smelo - jer istinu sada znamo da moj zivot san bi samo; Sad kad nesta moja nada, poput ničeg, poput sanje, dal je zato ode manje? Sve sto znamo i gledamo zbilja san u snu je samo.
Dolazim do sumnog zala izmučenog srddzbom vala, i uzimam zrnca peska koji kao zlato bleska - malo! Al je i to malo kroz prste u ponor palo, dok mre srce malaksalo! O sudbo! Zar nema spasa ni jednom od zlog talasa? Sve sto znamo i gledamo da li san u snu je samo?
| |
| | | Una
Location : Belgrade Datum upisa : 10.05.2009
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Ned Avg 16, 2009 4:35 pm | |
| JEDNOJ U RAJU
Sve si mi bila, ljubavi, Sve sto mi duse iste Moj zeleni otok, ljubavi, I cesma, i svetiste; Svud vijenci voca, cvjetne hvoje, I sve sto bjese moje.
Prelijepi snu, ne trajes vise! O, zvijezde nade, sto ste sjale, Sad oblaci vas sakrise! Glas Buduceg mi vice: "Dalje!" Ali moj duh se, lebdec, njise Nad tamnim morem prosle srece Uzasnut, nijem, sve tise.
Jer jao! Jao, u meni Zivota svjetlo trne. "Nikad vec - nikad za te" (kao da valove crne slusam sto sapucu kleti) "Spaljeno stablo ne cvate, Orao ranjen ne leti."
Svi sati su mi poput zore, A noc ko sanja cista, Gdje tvoje tamne oci gore, I gdje ti korak blista: U kojem plesu sad se vije, Kraj kojih voda Italije?
Prokleto bilo ono doba: Od ljubavi su odveli te. Za tudji lezaj tad su zloba I crni zlocin oteli te, Od nasih magla i od mene, Gdje srebro tuznih vrba vene | |
| | | Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Avg 20, 2009 10:59 pm | |
| Sam
Od djetinjstva ja ne bjeh kao, Drugi–ja gledati nisam znao. Kao drugi–dusa nije htjela. Strasti iz skupnog primati vrela.
Iz istog vrutka nisam jad, Pio-u istom tonu mlad. Budio nisam srca plam, I sve sto voljeh–voljeh sam.
Tad se–u djetinjstvu–u zori, Burnog zivota moga–stvori. U bezdanu dobra ili zla, Tajna sto jos me mami sva; U bujici sto se pjeni. U crvenoj gorskoj stijeni. U suncu sto kupa svojom. Jesenjom me zlatnom bojom.
U mutnji sto nebo prene, I proleti pokraj mene. U oluji,groma rici. U oblaku sto po slici. Za me (nasred neba plavog) Lici na demona pravog. | |
| | | Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Avg 20, 2009 11:00 pm | |
| JULALUMA
Kao pep'o siv je sav nebeski svod, Sklupčalo lišće svenule tajne - Uvelo lišće u sne očajne; Samotni Oktobar usporio hod - Godine moje te prenesećajne; Tmine i tmuše zatamnjuju rod - Zgran - jezero strepi od zebnje beskrajne Sred utvarne Gore, zvane Nedohod, Gde su gule grobne - mračno zavičajne.
Jednom, kroz aleju kiparisa zgranski' Sa svojom tu dušom ja jezivo bludih - Sa dušom, sa Psihom, kad srcem, vulkanski, Rekama od zgure bujicom poludih - Kad lava uzrujnih bogaze pregudih Sumpornim vrtlogom niz slom velikanski - Ka polarnom krugu susrete kad budih; O kako urliče prizor severjanski: Cik promuklih zora borelano ludih.
Razgovor nam bio ozbiljna i krut, Al' misli, te misli od grca, od plaha - I pamćenje nade izdajničkog maha - Okrobar je smrkli presazdao kut (Koje li nas noći obavio skut?) - Ne znadasmo noći kretanje, ni put, (Mada smo već jednom sišli u taj slut): Sve nam van sećanja, uzavrela daha - Ta gora utvarna i tog Zgrama ćut.
Pa dokle se Noći naginjala ravan, Jutru usmeravo zvezdanik je sat - Jutro uskoravo zvezdanik je sat - Odjednom, gle, zvežđa mutni grumen tavan Izroni na nebu dvorog čudno stravan, Bledi srp Astarte, maglen neboklat - Dragulj dijamantski smamljen i prizvat: Tako razgovetan i dvorogo stravan.
Rekoh: ''Od Dijane topliji je On; Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran - Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran; Vide da se suza ne osuši zvon Sa obraza ljudskih, gde suza zgon, Pa je došo zračan, i ljubavan, On, Iz sazvežđa Lava, da nam kaže, veran, Gde je zaborava umir neizmeran - Da pokaže neba zaton tihobon - On da nam osvetli i zračan i smeran: Gde je večnog mira prenebesni tron; Sa ležaja Lava dojezdio On.''
Al' Psiha podiže prst u vis, pa tmurno: ''Ovoj zvezdi, avaj, ne poklanjam vere - Bledilu tom njenom ne poklanjam veru - Nego ne oklevaj, prenimo se žurno: Bežimo što dalje izvan smisla, mere; To jedino osta - samo bekstvo burno!'' U strahu grcaše, ko gonjeno zvere Klonuše joj krila - bezumno ih stere - Padoše na zemlju da ih blato ždere - Na zemlju joj pade okrilje biljurno.
A ja odgovorih: ''To su snova sanje; O, daj u biljurni da greznemo zrak! O, daj da prepurni prečeznemo zrak! Sibilski taj blesak blešti nam: Uzdanje, Nada i Lepota njegovo su tkanje - Gle: prolomi nebo i opak mu mrak! O, verujmo mirno u to nadbliskanje: Vodiće nas pravo, to je uzdan znak - Ta vidiš da noću prolomi se mrak, Graknu iz noći promukao grak: Prolomi se mraka teško očajanje.''
Smirio sam Psihu, poljub' dadoh njoj S mnogo bolne strasti s mnogo žalnog šuma I ubedih Psihu, sred pečalnih gluma; Tad pođosmo dalje; kad, jezivo: Stoj! Pred nama Grobnice izvio se kroj Sa natpisom nekim vrh svoda, vrh huma! ''Šta piše, o Sestro, kom za upokoj? Kome, izgubljenom, slova žalinh roj?'' Odgovori ona: ''Piše: Julaluma; Počiva u njemu tvoja Julaluma.'' Tad, ko pep'o siv mi dođe srca svod, Ko lišće sklupčano u sne očajne - Ko lišće klonulo u svenule tajne; Zavikah: ''Oktobar usporio hod, Pre godinu dana tu dobrodih brod - O, tu je donesoh, strepnje mi beskrajne, Tu sam je doneo mrtvim u pohod: O sad prepoznajem i taj Nedohod, I sve što je u njemu najprisniji rod: Zgran, jezero magle, i te misli vajne - Kroz utvarne gore gulom zavičajne.'' | |
| | | Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Avg 20, 2009 11:01 pm | |
| Eldorado
Kroz žar i hlad Taj vitez mlad, Prepreke silne svlado – Uz pesme poj, Jedan sni boj: On traži Eldorado.
Al’ starost, gle, Ne njega gre – Srce, o gde si mlado? Sve odno vrag, Nigde ni trag – Toj zemlji Eldorado!
Očaja plen – Kad! Srete sen: - Senko, bratska nado, Kaži mi ti Gde li se skri Ta zemlja Eldorado!
- Prejezdi Um, meseca Hum, Pa hvataj drum, o jado – Ne budi len - Reče mu sen – Tražiš li Eldorado. | |
| | | Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Avg 20, 2009 11:01 pm | |
| Za - "Videh te na dan..."
Videh te na dan tvog venčanja - kad obuze te žarka rumen, iako radost oko tebe bi svečana, ispred tebe svet zaljubljen:
Dok u tvom oku užarena svetlost, oslobođena strasti mlade, bi sve na tlu gde mi bolna nežnost lepotu prepoznade.
Ta rumen, možda, bi čednosti znamen - kao takvu je smatraj - mada podstače malo silniji plamen u srcu onoga, avaj!
Koji te vide na taj dan venčanja, kad obuze te ta duboka rumen, iako radost oko tebe bi svečana; ispred tebe svet zaljubljen. | |
| | | Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Avg 20, 2009 11:02 pm | |
| Poseta mrtvih
Tvoja će duša da se nađe sama - sama međ' svima na zemlji; - uzrok tama skriva; bez ikog da propoveda u tvome času tajnog obreda.
Budi bez reči u samoći, što nije napuštenost - tu vlada svet duhova mrtvih, što zanoći u životu ispred tebe, i njihov hir senkom oviće tebe - sačuvaj mir.
Jer noć, mada jasna, nosi bole, a zvezde neće gledati dole s mračnog neba na svojim vrsima svetlošću nalik Nadi datoj smrtnima, al' crveni im krug, bez odsjaja, pred tvojim srcem punim očaja biće groznica praćena teskobom koja se zauvek vezala tek s tobom.
Al' napustiće te kao i zvezda svaka u svetlosti jutarnjega zraka što će te napustiti - i minut; al' misao njenu ne možeš prekinut.
Lahor, dah Boga, slavi mir; a svijajući brda šir, tmurno, tmurno, laka tmica simbol je i prethodnica. Kako visi po granama ta tajna nad tajnama. | |
| | | Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Avg 20, 2009 11:03 pm | |
| "Najsrećniji dan taj..."
Najsrećniji dan taj - i minute drage, koje još pamti moje srce svelo, uzvišena nada gordosti i snage, sve je odletelo.
Rekoh li: i snage? da! tako bar mislim; vaj! sad su sve to sećanja daleka! To prividi behu u danima milim - nek prolaze, neka.
Hej, gordosti, kakva veže nas još sila? Nek se odsad druga čela guše pod otrovom koji na mene si slila - smiri se, moj duše!
Najsrećniji dan taj - i minute drage, koje predosećam - i kojih se sećam, i najdraži pogled gordosti i snage, prošli su, osećam.
Al' kad bi ta nada gordosti i snage vratila se s bolom koji duša ova spozna još onda - ne bih čase drage doživeo snova!
Jer na njeno krilo stalno sve tmurnije dok je lepršalo - pade neka bit dovoljno jaka da ubije dušu što je dobro znade. | |
| | | Bokssha Princes of Darkness
Godina : 36 Location : Beograd Datum upisa : 22.04.2010
| Naslov: Re: Edgar Alan Po Čet Jun 17, 2010 10:58 pm | |
| "Morela" -odlomak
"...Cedo moje i duso moja bila su imena koje je ljubav oceva obicno upotrebljavala, a hladna osamljenost njenih dana iskljucivala je svaki drugi dodir sa svetom.Morelino ime umrlo je sa njom. Nikad kceri nisam govorio o majci;bilo mi je nemoguce.Zbilja,za kratko vreme njenog zivota,ona nije nista doznala o spoljasnjem svetu,osim koliko je mogla doznati u uskim granicama njene osamljenosti. Ali s vremenom cinilo se mojoj dusi,rastrojenoj i potresenoj,da ce se obredom krstenja osloboditi uzasa moja sudbina.Nad krstionicom oklevao sam da izreknem ime.Mnogo imena umnih i lepih,starog i novog doba,moje domovine i stranih zemalja,dolazila su,jatila su se na mojim usnama,sa mnogim imenima neznim,srecnim i dobrim.Pa sta me je onda nagnalo da uznemirim uspomenu zakopane pokojnice? Kakav me je zli duh naterao da izgovorim onaj glas,koji je samom svojom uspomenom ucinio da nabuja rumena krv i kao bujica jurne od slepoocnica ka srcu?Kakav je to demon govorio iz skrovitih zaklona moje duse,kada ispod zamagljenih svodova,u tisini noci,prosaputah na uvo svesteniku slogove-Morela. I ko bi to drugi sem crni djavo zgrcio crte na licu mog deteta,prevukao ih senkama smrti kad,trgnuvsi se na tu jedva cujnu rec,podize svoje sjajne oci sa zemlje ka nebu,i padajuci mrtva na kamene crne ploce nase porodicne crkve,odgovori:"Evo me!"..."
"Pad kuce Usher"- odlomak
"...-To da ne cujem?Da,cujem i cuo sam.Dugo...dugo... Mnogo minuta,mnogo casova,mnogo dana,slusao sam ja to, ali nisam smeo-o, tesko meni, jadnom bedniku!Ja nisam smeo... Nisam smeo da kazem.Mi smo nju zivu sahranili.Nisam li vam rakao da su moja cula ostra?A sada vam kazem da sam cuo njene prve slabe pokrete u onom supljem sanduku. Cuo sam ih pre mnogo,mnogo dana,ali nisam smeo, nisam smeo da govorim.A sada,nocas...Etelred...ha,ha! Razbijanje pustinjakovih vrata, i samrtni strah zmaja, i zveket stita-kazite bolje razbijanje njenog sanduka, i skripanje gvozdenih sarki njene tamnice,i njene borbe u bakru oblozenom hodniku tunela.O, kuda da pobegnem? Nece li ona sada odmah biti ovde?Zar ona ne zuri da me ukori zbog moje zurbe?Zar nisam cuo njen korak na stepenicama? Zar ja ne poznajem to tesko i grozno kucanje njenog srca? Ludak sam ja!-on skoci besno na noge,vise kricuci nego izgovarajuci reci,kao da je u tom naporu predavao svoju dusu-Ludace!Ja vam kazem da ona sada stoji pred vratima! Kao da je u nadljudskoj snazi tih reci lezala moc neke madjije -ogromna krila starinskih vrata na koja je upirao pogled otvorise u tom ternutku polako svoje teske abonosove celjusti Bilo je to dejstvo razuzdanog vetra-ali, gle, ispred tih vrata stajala je visoka,pokrovcem ogrnuta,figura ledi Madelin Usher Bilo je krvi na njenim belim haljinama, i na svakom delu njenog izmrsavelog tela videli su se jasno znaci neke ogorcene borbe.Jedan casak stajala je drhteci,i kao povodeci se tamo-amo na pragu- a onda s tihim,zalosnim krikom pade unutra,tesko,na svoga brata,i u svojoj silnoj i sada poslednjoj,samrtnoj borbi povuce i njega na pod, mrtvog,kao lesinu,kao zrtvu uzasa koji je naslucivao..." | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Edgar Alan Po | |
| |
| | | | Edgar Alan Po | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 44 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 44 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » HIT danaJuče u 11:46 pm od Danubius » MESEČNI HOROSKOP ♏Juče u 9:31 pm od Danubius » Prvi maj-medjunarodni praznik radaJuče u 12:51 pm od Danubius » AlkoholizamJuče u 12:19 pm od Danubius » DNEVNI HOROSKOP ✰Juče u 1:04 am od rouzvel » Kućni KLIMA UREDJAJI -za i protiv?Uto Apr 30, 2024 10:00 am od savo » DAJE SE NA ZNANJE-DOBOŠAR JAVLJA ::::Uto Apr 30, 2024 1:11 am od Danubius » PESAH...ili "PASTVA"(srpski) ..Pon Apr 29, 2024 8:21 pm od justicija » MIŠEVI; ŽOHARI ; MRAVI ; MUVE; KOMARCI, PAUKOVI ?Pon Apr 29, 2024 6:15 pm od Danubius » Novi SadPon Apr 29, 2024 2:35 pm od Danubius » Politika-HRVATSKAPon Apr 29, 2024 11:54 am od Danubius » LJUBAVNI HOROSKOPPon Apr 29, 2024 10:56 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Apr 29, 2024 10:49 am od rouzvel » ► DOBRODOŠLICA NOVIM ČLANOVIMA ◄Ned Apr 28, 2024 8:27 pm od Danubius » KOŠARKANed Apr 28, 2024 7:38 pm od Danubius » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Sub Apr 27, 2024 10:27 pm od Kijara-brm » Kokteli,sokovi i sve nesto lepo...Sub Apr 27, 2024 10:24 pm od Kijara-brm » Bloger Krule - Obrana i zaštita od glupostiSub Apr 27, 2024 10:08 pm od Kijara-brm » Pun mesec- utiče li na vaše raspoloženje?Sub Apr 27, 2024 9:58 pm od Kijara-brm » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Pet Apr 26, 2024 12:11 am od Danubius » PENZIJA -SPAS ILI ZENIT ?Čet Apr 25, 2024 10:18 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Čet Apr 25, 2024 7:18 pm od Danubius » DESTINACIJA -ITALIJA Čet Apr 25, 2024 2:47 pm od Danubius » SERIJE -koje smo voleli/ volimo Sre Apr 24, 2024 8:20 pm od Danubius » BAJKERI (moto žurke,skupovi,akcije..) Sre Apr 24, 2024 7:38 pm od Danubius » MISAO (izreka) dana...Sre Apr 24, 2024 6:10 pm od doctorr67 » sd/FK/KK ...i ostalo... PARTIZAN Sre Apr 24, 2024 2:13 pm od Danubius » ELEKTRIČNI TROTINETI ?Sre Apr 24, 2024 11:24 am od doctorr67 » ZUBNI IMPLANTATISre Apr 24, 2024 10:34 am od Danubius » Šta trenutno slušate Pon Apr 22, 2024 9:07 pm od doctorr67 |
Statistike | Imamo 11613 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je Staka
Naši korisnici su poslali ukupno 524395 članaka u 7356 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|