Kahlil Gibran ( Prorok

Naslov: Kahlil Gibran ( Prorok Uto Apr 22, 2008 2:53 am

First topic message reminder :

PROROKOV VRT/ljubav

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle,
prepustite joj se,
Premda vas mac, skriven medju
perima njenim, moze povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen moze unistiti snove,
k'o sto sjeverac opustosi vrt.
Jer, bas kao sto vas krunise,
ljubav ce vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstice da rastete,
isto tako ce vas i okresati.

Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam
grancice najtananije sto trepere na suncu,
Tako ce se spustiti i do vaseg korjenja i protresti ga u
njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja psenicnog,
sakupice vas u narucje svoje.
Omlatice vas, da bi vas ogolila.
Prosijace vas, da bi vas otrjebila od kukolja.
Samljece vas, do bijeline.
Umjesice vas, dok ne postanete gipki.
A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb za svetu Boziju svetkovinu.

Sve ce vam to ljubav uciniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca Zivota.

Budete li, pak, u strahu svome trazili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godisnja doba gde cete se smijati,
al' ne punocom smijeha svog i plakati,
al' ne do posljednje suze svoje.

Ljubav ne daje nista osim sebe i nista ne uzima, osim sebe.
Ljubav ne posjeduje, niti dopusta da je posjeduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kazete: "Bog mi je u srcu",
vec: "Ja sam u srcu Bozijem."
I nemojte misliti da mozete usmjeriti puteve ljubavi,
jer ljubav,
ako joj se ucinite vrijednima,
usmjerice vase puteve.

Ljubav nema drugih zelja nego da se ispuni.
Ali, ako volite a morate jos i da zelite,
neka vam ovo budu zelje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani sto
pjeva svoj milozvuk noci.
Da spoznate bol prevelike njeznosti.
Da vas rani vlastito poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i
uputite zahvalniicu za jos jedan dan ljubavi;
Da otpocnete u poslijepodnevnom casu
i razmisljate o ljubavnom zanosu;
Da se s veceri vratite kuci sa zahvalnoscu,
A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu
i pjesmom slavljenickom na usnama…

A šta to znači raditi s ljubavlju?
To znači tkati platno nitima isukanim iz srca, kao da će to platno nositi vaš voljeni.
To znači graditi kuću s ljubavlju, baš kao da će vaš voljeni u njoj živeti.
To znači sejati seme s nežnošću i ubirati žetvu s radošću, baš kao da će vaš voljeni kušati njene plodove.
To znači prožimati sve ono što stvorite dahom svoga duha.

Datum upisa : 07.02.2008

Sacuvaj me od onoga koji istinu ne moze reci, a da ne ubode; od onog covjeka s dobrim izrazavanjem ali losim namjerama i od onog koji samopostovanje stjece pronalazeci pogreske u drugih.

- Onaj tko sazaljava zenu, potcjenjuje je. Onaj tko joj pripisuje zla drustva, tlaci je. Onaj tko smatra da njezina dobrota dolazi od njegove, a njezino zlo od njegovog, bestidan je u svojoj uobrazenosti. Ali onaj tko je prihvati kao djelo Boga, cini joj pravdu .

[You must be registered and logged in to see this image.]

Datum upisa : 07.02.2008

MIRISNI PLODOVI DUSE

Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio
tajnu koju groblje skriva

Kad se ne bih duso kupao suzama
i bolom ukrasavao oci
Zivio bih slijep, sa noktima u ocima
i gledao samo u lik tami

Sto je zivot duso nego noc u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne

Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju
da se ne vraca ono sto nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjecnosti krije
Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio
tajnu koju groblje skriva

Kad se ne bih duso kupao suzama
i bolom ukrasavao oci
Zivio bih slijep, sa noktima u ocima
i gledao samo u lik tami

Sto je zivot duso nego noc u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne

Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju
da se ne vraca ono sto nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjecnosti krije.....

[You must be registered and logged in to see this image.]

Datum upisa : 07.02.2008

z "Pijesak i pjena"

Oduvijek setam obalama ovim,
Izmedju pijeska i pjene,
Plima ce izbrisati otiske mojih stopala,
A vjetar ce pjenu otpuhati.
Ali, more i obala ce ostati
Zauvijek.

***

Sfinga je progovorila samo jednom i tom prilikom rekla: "Zrno pijeska je pustinja, a pustinja je zrno pijeska. A sada zasutimo ponovo."

Cuh Sfingu, ali ne razumjeh.

***

Biser je hram koji bol izgradi oko zrna pijeska.

***

Kada je Bog bacio mene, oblutak jedan, u cudesno jezero ovo, uznemirih povrsinu njegovu beskrajnim krugovima.

Ali, kada dosegnuh dubine, postadoh vrlo miran.

***

Moje drugo rodjenje bijase onda kada moja dusa i moje tijelo zavoljese jedno drugo i vjencase se.

***

Kako mogu izgubiti vjeru u pravednost zivota kada snovi onih sto spavaju na perju nisu nista ljepsi od snova onih koji spavaju na zemlji?

***

Nacini me, Boze, plijenom lava prije nego sto zeca nacinis plijenom mojim!

***

Sedam puta prezreh dusu svoju:

Prvi put kad je vidjeh kako skromnim trudom visinu dostize.
Drugi put, kada je vidjeh kako hramlje pre onima sto obogaljeni bijahu.
Treci put, kada joj je dato da bira izmedju teskog i lahkog, a ona odabra lahko.
Cetvrti put, kada nacini gresku, a tjesila se time da ih i drugi cine.
Peti put, kada se uzdrzala zbog slabosti, a svoje strpljenje smatrala vrlinom.
Sesti put, kada je prezrela ruznocu lika, a nesvesna bijase da je to jedna od njenih sopstvenih maski.
Sedmi put, kada je pjevala pjesme hvale, a to pjevanje smatrala vrlinom.

***

Stvarnost druge osobe nije u onome sto ti otkrije, nego u onome sto ti ne moze otkriti.
Stoga, ukoliko zelis da je shvatis, ne slusaj ono sto ti kaze, vec ono sto ne kaze.

***
Necemo razumjeti jedno drugo dok ne svedemo jezik na sedam rijeci.

***

Ne bi trebalo da jedes nakon sto glad zadovoljis. Ostatak somuna drugome pripada, a malo hljeba valjalo bi da preostane i za iznenadnog gosta.

***

Zaista si milosrdan kada dajes, a kada to cinis-okreni glavu na drugu stranu da ne bi vidio postidjenost onoga koji prima.

***

Velikodusnost nije u tome da mi dajes ono sto mi je potrebno vise nego tebi, nego u tome da mi dajes ono sto ti je potrebnije nego meni.

***

Radije bih bio najmanji medju ljudima sa snovima i zeljama za ispunjenje njihovo, no najveci bez snova i zelja.

***

Kada dosegnes kraj onoga sto treba da znas, bices na pocetku onoga sto treba da osjetis.

***

Ukoliko vidis samo ono sto svjetlost otkriva i cujes samo ono sto zvuk najavljuje, onda ti, uistinu, niti vidis, niti cujes.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Datum upisa : 23.10.2008

Kahlil Gibran, vodio je dugogodišnju prepisku, sa svojom zemljakinjom Mey Zijadom, takođe knjizevnicom, koja je objavljena u djelu, PLAVI PLAMEN...

Zamolio bih autora ove teme, ako je u mogucnosti, da tu prepisku i ovdije postavi...

Datum upisa : 07.02.2008

Znas kao i ja da ta prepiska nemoze stati ovde.Objavljena je u sest knjiga ali evo neki deo...

PLAVI PLAMEN

"...Ti i ja cemo se i dalje uzdati u zlatni kovceg,sve dok se ne oslonimo jedno na drugo.

Pogledaj,slatka voljena moja,kako nas je sala odvela onome sto je
najsvetije u zivotu.Kada rekoh jedno na drugo,srce mi uzdrhta u
grudima,ustadoh i podjoh gore-dole po sobi,kao neko ko traga za onim
svojim drugom.Cudno,sta nam ponekad ucini jedna jedina rec!Ta ista rec
slicna je zvuku crkvenog zvona u sumrak.Ona skriveno "ja"u nama
pretvara u cutanje,iz cinjenja u molitvu.

Kazes mi da se bojis ljubavi.Zasto se bojis,malena moja?Bojis li
se sunceve svetlosti?Bojis li se plime?Bojis li se zore?Bojis li se
dolaska proleca?Zasto se bojis ljubavi?

Znam da te malo ljubavi nece zadovoljiti?Isto tako znam da malo
ljubavi nece zadovoljiti ni mene.Ti i ja se ne zadovoljavamo,niti cemo
se zadovoljiti malim.Mi zelimo mnogo.Mi zelimo sve.Mi zelimo potpuno.

Kazem,Mari,da je u zelji ispunjenje,i ako je nasa zelja jedna od Bozijih senki,doseci cemo sigurno nesto od Bozije svetlosti.

Ne boj se ljubavi,Mari.Ne boj se ljubavi,saputnice moga srca.Treba
da joj se predamo,i pored bola,zudnje i potistenosti koje nosi,i pored
nedoumice koju nosi.

Slusaj,Mari:Danas sam ja u zatvoru zelja.Te su zelje rodjene sa
mnom.Danas sam ja vezan starom idejom,starom koliko i godisnja
doba.Mozes li biti sa mnom u mom zatvoru,dok ne izadjemo na svetlo
dana.Hoces li biti pored mene,dok se ne raskinu ovi okovi pa cemo
slobodni ici do vrha..."

Datum upisa : 23.10.2008

Neka bude bar nesto, od tih pisama, to ovaj forum zasluzuje... ruza

Datum upisa : 07.02.2008

Ovaj deo me obara s nogu-

Kazes mi da se bojis ljubavi.Zasto se bojis,malena moja?Bojis li
se sunceve svetlosti?Bojis li se plime?Bojis li se zore?Bojis li se
dolaska proleca?Zasto se bojis ljubavi?

Datum upisa : 07.02.2008

Gibran je sam ilustrirao, kao i Blake, svoje mnogobrojne knjige,
crtajući, nadahnut Leonardom i Michelangelom, ljudska tijela u
položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom
i sa svijetom.

No, uskoro je iz Europe bio pozvan u SAD, gdje mu je od sušice umrla
sestra Sultana, a mati mu pala u krevet pogođena istom teškom bolešću.
Uto, premine mu i polubrat Petar. Sestra mu Marijana slučajno preživi
boljeticu, koja mu pomori obitelj. Najposlije, nakon petnaest mjeseci
bolovanja, umrije mu i mati.

U životu su mu žene imale dominantan utjecaj, o kojem veli: "Sve što
zovem svojim ja dugujem ženama, još od djetinje dobi. Žene su otvorile
prozore mojih očiju i vrata mojega duha. Da nije bilo žene-matere,
žene-sestre, žene-prijateljice, ostao bih spavajući među onima koji
vedrinu svijeta mute svojim hrkanjem."

Nekoliko žena, s kojima se najprisnije družio, ostavilo je potresna
sjećanja na njega, kao Barbara Young, a dnevnički zapisi Mary Haskell i
njezina pisma pjesniku, kao i njegova njoj, provijavaju i danas onom
vrstom ljubavne čežnje koja se ne može utažiti nikakvim dodirom, čežnje
koja smisao otkriva u samome svojem postojanju. Mnoge su žene prošle
kroz Gibranov život, ali su dvije ostavile u njemu trajan trag. Na
prvoj svojoj izložbi mističnih slikarija, 1904. u Bostonu, susreo se sa
svojom budućom dobročiniteljkom i prijateljicom, koja će mu ostati
privržena do kraja života. Kao 21-godišnjak, omalen, krhak - punačkih
usnica ispod crnih brkova i duševnih smeđih očiju - upoznao se, naime,
sa 31-godišnjom Mary Haskell, kćerju pripadnika osiromašenoga
južnjačkog plemstva. Gibran ju je poslije opisao kao “anđelku (
she-angel ) koja me vodila prema sjajnoj budućnosti i koja mi popločava
put k intelektualnom i financijskom uspjehu”. Dijelom svojega skromnog
prihoda opskrbljivala ga je dvije godine u Parizu, i, po povratku,
smjestila ga u stan u Greenwich Villageu, u New Yorku, u kojem je
boravio od 1911. do smrti. Taj jednosobni stan, koji je on nazvao
pustinjačkom izbom (hermitage), pretvorio se, s vremenom, u stjecište
pisaca i umjetnika, osobito arapskih književnika emigranata. Bila mu je
životna suputnica 20 godina. Bogata korespondencija, poslije objavljena
u knjizi Ljubljeni prorok ( Beloved prophet, 1972.), iscrpno oslikava
njihovu duboku vezu koja je obuhvaćala žarku međusobnu ljubav, i,
poslije, intelektualno i emocionalno suživljavanje, sve do
samoporicanja. Gibran joj je, nakon mnogo godina zajedničkoga života,
ponudio brak, ali je ona, svjesna da je mnogo starija od njega, to
odbila, te su se rastali. Mary se potom udala za južnjačkog aristokrata
J. Florancea Minisa, 1926.

Poslije toga upoznao se s novom obožavateljicom, Barbarom Young, mladom
nastavnicom engleskog jezika, koja je nastojala postati pjesnikinjom.
Toliko je bila opčinjena njime da je, poslije njegove smrti, ostatak
života posvetila predavanjima i člancima o njemu, a 1945. izišla joj je
i biografska knjiga Taj čovjek iz Libanona ( This Man from Lebanon ).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Datum upisa : 07.02.2008

Sjediš kraj prozora i motriš prolaznike.
S desne strane vidiš redovnicu, s lijeve prostitutku.
I prostodušno kažeš: Koliko li je jedna plemenita, a druga niska!
No, zatvoriš li oči i osluhneš, začut ćeš šapat odozgo: Jedna Me traži u molitvi, druga u patnji, a u duši svake od njih luka je za moj Duh.

Kahlil Gibran

Naslov: Re: Kahlil Gibran ( Prorok Uto Nov 18, 2008 5:07 pm

"Počeh
razmišljati kakva bih voljela biti u tom trenutku. Voljela bih biti
vesela, radoznala, sretna. Proživljavati intenzivno svaki trenutak,
žudno pijući vodu života. Vjerovati ponovo u snove. Biti kadra da se
borim za ono što želim.

Voljeto čovjek koji me voli.

Da, to je bila žena kakva bih ja voljela biti - i koja je iznenada zaživjela i ušla u moje tijelo.

Osjetih kako mi dušu preplavljuje svjetlost jednog Boga - ili
Božice - u kojeg više nisam vjerovala. I osjetih kako, u tom času,
Drugo Ja napušta moje tijelo i sjeda u ugao male sobe.

Mogla sam izvana promatrati ženu koja sam do tada bila: slabu, ali
punu želje da ostavi dojam jake osobe. Osobu koja se boji svega, ali
sama sebe uvjerava kako to nije strah - već rarboritost onoga tko je
spoznao realnost. Što zazidava prozore kroz koje može prodrijeti
sunčeva vedrina - kako njen stari namještaj ne bi izblijedio.

Vidjeh moje Drugo Ja kako sjedi u kutu sobe - krhko, umorno
razočarano. Obuzdavajući i podjarmljujući ono što bi uvijek trebalo
biti na slobodi.: svoje osjećaje. Pokušavajući prosuditi buduću ljubav
prema iskustvu proživljenje patnje.

Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset
puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav
nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba
je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo,
umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez
hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju
ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i
tuge.

Jer u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće u susret nama.

I spasi nas.

Kad je Drugo Ja izišlo iz mene, moje je srce ponovo počelo
razgovarati sa mnom. Reklo mi je da pukotina na zidu brane propušta
vodeni tijek, da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno jer
ga ja ponovo slušam.

Moje srce je govorilo da sam zaljubljena.

I ja sam zaspala zadovoljna, s osmjehom na usnama."

Datum upisa : 23.10.2008

Pijesak i pjena

Dugo sam pocivao u prasini egipatskoj, sutljiv i zaboravljen od godisnjih doba.
Potom me sunce ozivi, pridigoh se i zaputih obalama nilskim, pjevajuci danju i snivajuci nocu.
S tisucu me zraka sada salijece sunce dok ponovno lezim opruzen u prasini.
Divite se cudesima i zagonetkama!
To isto sunce koje me je prikupilo ne moze me rasprsiti.
Jos sam dakle tu, uspravan, dok cvrsta koraka stupam duz Nila.
(Halil Dzubran)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Sedam ukora

Ukorih srce svoje sedam puta!
Prvi put: kad se kušah dočepati
visokoga položaja izrabljujući slabije.
Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom
pred onima koji bijehu obogaljeni.
Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram,
radije izabrah lagano nego teško.
Četvrti put: kad sam, pogrješivši,
tješio sam sebe pogreškama drugih.
Peti put: kad bijah poslušan iz straha
tvrdeći onda da sam jak u strpljenju.
Šesti put: kad odizah halju
da bih izbjegao glib života.
Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu
i mišljah da je pjevanje vrlina.

» Prorok :)