Milan Kundera

Milan Kundera (Milan Kundera), rođen 1. aprila 1929. u Brnu (Čehoslovačka), pisac je češkog porekla, pisao je na češkom i francuskom jeziku. Najpoznatija dela su mu Nepodnošljiva lakoća postojanja i Šala.
Kundera je završio srednju školu u Brnu, napustio je studije književnosti i estetike na Karlovom univerzitetu i prešao na čuvenu prašku Filmsku akademiju, gde je, nakon diplomiranja, ostao kao predavač svetske književnosti. Rano je pristupio Komunističkoj partiji, da bi dve godine kasnije bio izbačen zbog "protivpartijskog delovanja". 1968. je učestvovao u Praškom proleću i polemisao je sa Vaclavom Havelom.

1975. se preselio u Francusku i retko se pojavljuje u Češkoj. Od osamdesetih nadalje piše na francuskom jeziku.

Dela

Iako je objavljivao i eseje, zbirke pesama i drame, Kundera je najpoznatiji po svojim romanima i sebe smatra prevashodno romanopiscem. Najpoznatija dela su mu:

* Šala (Žert), 1967.
* Smešne ljubavi (Směšné lásky), 1968.
* Život je drugde (Život je jinde), 1969.
* Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou), 1976.
* Knjiga smeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění), 1979.
* Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí), 1984.
* Besmrtnost (Nesmrtelnost), 1990.
* Usporavanje (La Lenteur), 1993.
* Identitet (L'Identité), 1998.
* Neznanje (L'Ignorance), 2000.

Kundera je bio izuzetno čitan u bivšoj Jugoslaviji, sarajevski izdavač "Veselin Masleša" 1984. je objavio njegova sabrana dela.

Sala i Lakoca, Identitet je poput groma,
procitas ga u sat vremena i ostanes zapanjen danima, Neznanje...evo
dio:"...jednog dana vidi svog novog mladica kako trci prema njoj u
plavoj jakni i prisjeca se kako joj se i prvi mladic svidjao u plavoj
jakni. Drugi put gledajuci je u oci, on velica njezinu ljepotu vrlo
neuobicajenim izrazom; to je zadivljuje, jer je za njezine oci i prvi
mladic upotrijebio doslovno isti neuobicajen izraz.Te je podudarnosti
odusevljavaju. Nikad se do te mjere ne osjeca prozeta ljepotom kao kad
se nostalgija prosle ljubavi pomijesa s iznenadjenjem nove. Uplitanje
nekadasnjeg mladica u pricu koju prozivljava za nju ne predstavlja
potajnu nevjeru, nego jos vise jaca njezine osjecaje prema onome koji
uz nju koraca.
Kad bude starija vidjet ce u tim slicnostima jednolikost osoba (koje,
kako bi poljubile, redom zastaju na istom mjestu, imaju isti ukus u
odijevanju, laskaju zeni istim metaforama) i zamornu monotoniju
dogadjaja (koji su tek vjecno ponavljanje istog) no dok je jos mlada
docekuje te podudarnosti poput cuda, zeljna odgonetanja njihovih
znacenja. Cinjenica da njezin sadasnji mladic neobicno nalikuje
prethodnome cini ga jos posebnijim, i ona vjeruje da joj je on
tajanstveno prirodjen."
"...zelja da s njom suosjecam, kao i zelja da joj nanesem bol, jedna je te ista zelja."
"Probudio sam u njoj sumnju u svoju ljubav. Pala mi je u narucje,
tjesio sam je, kupao se u njezinoj tuzi, i, na trenutak, osjetio kako
se u meni budi blagi plamen uzbudjenja."

Ceski pisac ,koji je prvobitno pisao pjesme i bavio se muzikom uz oca
pijanistu. Gubeci iluzije, napustao je poeziju i posvetio se prozi.O
pisanju romana kaze:
..." Napisati roman znaci izmisliti junaka,
znaci zivjeti sa nekim drugim, izaci iz sebe, zivjeti sa junacima koji
misle drugacije, obuhvatiti i suprotstaviti razlicita misljenja, to je
smisao romana.Roman je velika skola tolerancije.Duh romana nije neko
propovijedanje istine, nego neprestano redefinisanje covjeka kao
problema. Treba dati stvarnosti empirijsku dimenziju da bismo je
ucinili sto realnijom.To je smisao estetskog naslijedja od Kafke.Treba
stvoriti autonomni svijet u kome je susret vjerovatnog i nevjerovatnog
sasvim prirodan.Ispricati jedan zivot, znaci povecati svoje mogucnosti
svoju sposobnost kreacije i upitati se : sta je covjek, sta moze da
izmisli i ucini ? Roman treba da pokaze zivot kompleksnijim nego sto ga
mi vidimo. On upravo i pokazuje kompleksnost stvari i ljudi."

Na pitanje sto u knjigama cesto koristi erotske metafore,Kundera kaze:
"
Od pocetka mislim,to su opsesije zahvaljujuci kojima pocinjemo da
pisemo.Cinjenica da je seksualnost ogledalo citavog zivota uzevsi tu
cak i ljepotu, a da je s druge strane politika ogledalo cjelokupnog
zivljenja, jeste svakako dominantna ideja, koja se moze sresti od prvih
mojih proza. To je takodje zelja da se demistifikuju stvari i da se
vidi komicna strana tamo gdje se tradicionalno nikad nije vidjela..."

Branka Bogavac " Razgovori u Parizu "

" Zivot je drugdje "

Opisuje
zivot jedne zene,njene manire malogradjanke.Kasnije se usredsredjuje na
njenog sina, ciji zivot prati od rodjenja do smrti.Drugi dio je manje
dinamican,jer je akcenat stavljen na politicka desavanja,koje Kundera
cesto opisuje u svojim djelima,jer je i sam protjeran iz Ceske.Opisuje
novi socijalisticki duh,koji vlada narodom, opisuje citavu jednu epohu
u kojoj vladaju prazne parole,u kojoj vladaju nabjedjeni umjetnici,
lazni zivoti i lazne ljubavi. To je epoha dekadencije porodicnog morala
( sestra spijunira i prijavljuje brata, rodjaci se medju sobom
prijavljuju ), pad licnog morala ( covjek je spreman na sve zbog
Revolucije,koja nema kompromisa ). Kroz lik Jaromila- pjesnika date su
sve negativne osobine i kompleksi licnosti poniklih u tom novom duhu.
Poucan roman.

" Smijesne ljubavi "

"... Suvisna vjera je najgori saveznik. Kada u nesto doslovno vjerujes, dovodis, na kraju, svoju vjeru ad absurdum. Ko je istinski pristalica neke politike, nikad ne uzima ozbiljno njene sofizme, vec samo njene prakticne ciljeve, koji se iza ovih sofizama skrivaju. Politicke fraze i sofizmi nisu tu zato da se u njih vjeruje; treba prije da posluze kao nekakav zajednicki i dogovoreni izgovor; lude, koje uzimaju ozbiljo, ranije ili kasnije, otkrice u njima protivurijecnosti, pocece da se bune i na kraju ce sramno zavrsiti kao jeretici i otpadnici.Ne, suvisna vjera nikada ne donosi nista dobro, i to ne samo politickim ili religioznim sistemima, vec ni nasem sistemu, pomocu kojeg smo htjeli da osvojimo ovu djevojku."

"... Zbog cega zapravo da govorimo istinu? Sta nas na nju obavezuje? I zbog cega uopste istinoljubivost smatramo za vrlinu? Zamisli da sretnes ludaka koji tvrdi da je riba i da smo svi mi ribe. Hoces li da se svadjas s njim? Hoces li mu kazati u oci sta mislis ? Ta, reci! Kada bi mu govorio uvijek i jedino cistu istinu, samo ono sto o njemu zaista mislis, prihvatio bi ozbiljan razgovor s ludakom i sam bi postao ludak. Tako je i sa svijetom oko nas. Kada bih mu uporno govorio istinu u oci, to bi znacilo da ih shvatam ozbiljno. A shvatati ozbiljno nesto tako nevazno, to znaci postati i sam nevazan. Ja , dragi brate, moram da lazem, ako ne zelim da ozbiljo shvatim ludake i tako sam postanem jedan od njih."

"Neznanje" je roman koji prati zivote dvoje emigranata koji su sezdesetih godina napustili okupiranu Cesku, a nakon 20ak godina se vracaju u zavicaj. njihovi zivoti su suvise slicni u svojoj razlicitosti u odnosu na one koji su ostali. U jednoj tacki njihovi svetovi se sudaraju, ali iako bi se moglo ocekivati da ce se spojiti, ostaju udaljeni i usamljeni. Imam utisak da je pisac hteo da kaze kako je zivot svakog emigranta jedno veliko klupko patnje koje deluje kao da ce jednog dana da se odmota, medjutim samo se mrsi i upetljava u procepu izmedju nostalgije i Odisejevskog povratka u zavicaj.

"Ljutio se na samog sebe, ali onda je pomislio kako je, u stvari, sasvim prirodno što ne zna šta želi.
Čovek nikad ne može znati šta treba da želi, jer živi samo jedan život i nikako ne može da ga uporedi sa svojim prethodnim životima, niti ga u sledećim životima popraviti.
Je li bolje biti s Terezom ili ostati sam?

Nema nikakve mogućnosti da proveri koja je odluka bolja jer ne postoji mogućnost poređenja. Čovek proživljava prvi put sve i bez pripreme.
Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe.

Pa koliko onda vredi život ako je prva proba života već sam život? Život je onda uvek sličan skici.

Samo, ni skica nije prava reč, jer je skica uvek narct za nešto, priprema za sliku.
A skica koja je naš život je skica ni za šta, crtež iz koga ne sledi slika."

MIlan Kundera - "Nepodnošljiva lakoća postojanja"

Jedan odlomak o muzici

Vecerali su, otisli u sobu i vodili ljubav, a Franzu su se, pre nego sto ce zaspati, pocele rojiti misli u glavi. Setio se bucne muzike uz veceru i pomislio: "Buka ima jednu prednost. U njoj se ne cuju reci ." Postao je s svestan da od mladosti nista drugo ne radi, samo govori,pise,predaje,izmislja recenice,trazi formulacije i ispravlja ih tako da na kraju nijedna rec ne zadrzava precizno odredjeno znacenje, znacenje se rasplinjuje, gubi sadrzaj i pretvara u smece, pljevu, prasinu , pesak koji se kovitla u mozgu, izaziva glavobolje, nesanice, bolest. I u tom trenutku je pozelio, pomalo nejasno ali silno, da cuje beskrajnu muziku , apsolutnu buku, divnu i veselu galamu koja ce obuhvatiti, zaliti i zaglusiti sve i u kojoj ce zauvek nestati jad, ispraznost i nistavnost reci.. Muzika, to je negacija recenice, muzika je anti_ rec.Ceznuo je da dugi lezi u Sabininom zagrljaju, da cuti da nikad vise ne izgovori ni jednu jedinu recenicu i da mu se tesn uzitak stopi s orgijastickom grmljavinom muzike. Zaspao je zaglusen tom imaginarnom bukom , sretan.

M.Kundera-Smjesne ljubavi ..."Suvisna vjera je najgori saveznik.Kada u nesto doslovno vjerujes dovodis,na kraju,svoju vjeru ad absurdom.Ko je istinski pristalica neke politike,nikad ne uzima ozbiljno njene sofizme,vec samo njene prakticne ciljeve,koji se iza ovih sofizama skrivaju.Politicke fraze i sofizmi nisu tu zato da se u njih vjeruje:treba prije da posluze nekakav zajednicki i dogovoreni izgovor,ljude,koji uzimaju ozbiljno,ranije ili kasnije,otkrice u njima protivurecnosti,pocece da bune i na kraju se sramno zavrsiti kao jeretici i otpadnici.Ne,suvisna vjera nikada ne donosi nista dobro i to ne samo politicki ili religioznim sistemima,vec ni nasem sistemu,pomocu kojeg smo htjeli da osvojimo ovu djevojku".

"Ali postavi sebi jedno pitanje:
- Zbog čega zapravo da govorimo istinu?
Šta nas za nju obavezuje?
Zamisli da sretneš ludaka koji tvrdi da je riba i da smo svi ribe. Hoćeš li da se svadjaš sa njim? Hoćeš li se pred njim svlačiti i pokazivati da nemaš peraja? Hoćeš li mu kazati u oči šta misliš? Kada bi mu govorio uvek i jedino čistu istinu, samo ono što o njemu zaista misliš, prihvatio bi ozbiljan razgovor sa ludakom i sam bi tako postao ludak.
E tako je i sa svetom oko nas! Kada bih mu uporno govorio istinu u oči, to bi značilo da ga shvatam ozbiljno. A shvatati ozbiljno nešto tako nevažno, to znači postati i sam nevažan."

"Smesne ljubavi"

Put - traka zemlje po kojoj se hoda peske.. Cesto se razlikuje od puta ne samo zato sto se po njoj vozi autom, nego i time sto je tek crta koja spaja jednu tacku s' drugom.. Cesta nema smisao u sebi samoj: smisao imaju samo dve tacke koje spaja.. Put je pohvala prostora.. Svaki deo puta ima smisao sam u sebi i zove nas da se zaustavimo.. Cesta je pobednicko obezvredjivanje prostora koji, zahvaljujuci njoj, danas nije nista do puka prepreka ljudskom kretanju i gubitak vremena.. Pre nego sto su se putevi izgubili iz krajolika, izgubili su se iz ljudskih dusa: covek je prestao zudeti za tim da hoda, da hoda vlastitim nogama i raduje se zbog toga.. Ni svoj zivot nije video vise kao put, nego kao cestu, kao crtu koja vodi od tacke do tacke, od cina kapetana do cina generala.. Vreme zivota mu je postalo tek prepreka koju treba savladati sto vecom brzinom..Put i cesta, to su ujedno dva razlicita poimanja lepote..U svetu cesta, lep krajolik znachi-oaza lepote, spojena dugackom linijom s' drugim oazama lepote..U svetu puteva je lepota neprekidna i stalno promenjiva, na svakom koraku govori- "Zaustavi se!"