INDIGO DECA ?

Indigo deca: stvarnost ili fantastika?



[You must be registered and logged in to see this image.]


O „indigo deci“ sve se više govori i piše. Pripadnici new age pokreta smatraju da su ta deca predstavnici višeg duhovnog stanja u ljudskoj evoluciji.
indigo_deca_1

Verovanja o njihovim osobinama variraju od toga da ona poseduju paranormalne sposobnosti (telepatija, predviđanje budućnosti, rendgenski pogled, bioenergija...), zbog kojih ih neki naučnici nazivaju „šestom rasom“, pa do onih konvencionalnijih da se od drugih razlikuju samo po povećanoj kreativnosti i empatiji. Ipak, zvanična nauka ne podržava nijedan od tih stavova.

Oni koji su sigurni u postojanje „indigo dece“, dali su nam i smernice kako da ih prepoznamo: odlikuju se brzom logikom, posebnom nadarenošću, dubokim emocijama i željom da pružaju ljubav ljudima oko sebe. Vrlo su inteligentna i kreativna. Teško prihvataju autoritete. Ako ne nađu sebi slične, radije se osamljuju. Nisu sklona kompromisima. Njihov imuni sistem znatno je jači nego kod prosečne osobe.

Produhovljena su kao što to ponekad odrasli mogu biti. Puna su samopouzdanja. Poseduju visoku osetljivost i neizmernu energiju. Znanja upijaju kao sunđer, ali samo ukoliko im se dopada ono o čemu uče. Sve nametnute aktivnosti brzo im dosade. Veoma su intuitivna. Odaju utisak da su starija jer je način na koji govore i ponašaju se znatno zreliji. Njihova razmišljanja nisu tipična dečja. Ona su zabrinuta nad pitanjima o smislu života, postanku sveta, ekološkim pretnjama. Imaju važne životne ciljeve. Ezoteristi su ubeđeni da će od svih ljudskih bića jedino ta deca preživeti kataklizmu koja će uskoro opustošiti svet. Nazivaju ih još i decom sunca ili decom milenijuma...

U svojoj knjizi „Deca novog doba – dar indigo dece“ Carolina Hehenkamp tvrdi da indigo deca „dolaze“ samo roditeljima koji su spremni za taj izazov. Ipak, takve roditelje sve donedavno nije bilo lako naći jer većina odraslih ima stav da će njihovim potomcima biti lakše ako se mnogo ne razlikuju od vršnjaka. Danas je teorija o postojanju indigo dece toliko popularna da postaje svojevrsna moda, trend.

Odakle indigo deca među nama? Pojedini istraživači ovog fenomena tvrde da indigo dece ima na desetine hiljada širom sveta. Drugi smatraju da ih ima daleko više, između petnaest i dvadeset miliona. Podeljena su u pet generacija, a prva se pojavila već pedesetih godina 20. veka. Vremenom su se i indigo deca menjala, pa njihovu treću generaciju karakteriše slab imunitet, čest hiperaktivni poremećaj i sl. Zaista, broj dece sa poremećajem pažnje i sindromom hiperaktivnosti, opsesivno-kompulzivnim poremećajem i autizmom, već decenijama je u porastu. Proučavajući ih, pedijatri su došli do zaključka da njihovi poremećaji nisu neurološki fenomeni, već odlika do tada nepostojećeg psihološkog profila deteta.

Aura. Iako podaci o njihovoj sposobnosti ili brojnosti veoma variraju, indigo deci zajedničko je to što imaju plavu auru, pa otuda potiče i naziv: indigo dete. Naime, svako od nas zrači određenu frekvenciju, tj. elektromagnetsko polje koje se može interpretirati kao boja aure. Ona je različito obojena kod svakoga, predstavlja odraz naše aktivnosti i naučno je prihvaćena. Neki ljudi tvrde da mogu da je vide. (Takva je i Barbara Bowers, a njena knjiga „Kakva je boja vaše aure?“, jedna od boljih na ovu temu, prevedena je i kod nas.) Svaka od mogućih boja aure ima svoje odlike. Plava predstavlja čeonu čakru, centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti, ili tzv. čakru trećeg oka. Upravo su te sposobnosti izražene kod indigo dece i upravo ona imaju plavu auru. Budući da se boja aure može i fotografisati Kirlianovom fotografijom, znamo da je, statistički posmatrano, broj dece sa plavom aurom zaista u porastu, posebno poslednjih petnaest godina. Ali, to još uvek nije potvrda nekih specijalnih sposobnosti ili „šeste rase“.

Mislim da sam vec pisala na temu Indigo dece kod nas.. negde na temi?!
U svakom slucaju, prvi put sam se sa tim pojmom i detaljima vezanim za decu sa takvim psiho-fizicim sposobnostima upoznala pre nekih pet godina.

I ja sam sigurna da ima vec nesto na nekoj drugoj temi,ali bas o ovoj djeci.

Pojam indigo djeca (indigo children) se pojavio 1982 godine u knjizi “Understanding Your Life Through Color,” od Nancy Ann Tappe. Tappe je primijetila da se aura kod neke djece od 1970 godine prema sada promijenila od uobičajenih boja u indigo plavu. U početku je postotak bio mali, deset posto djece je imalo indigo auru. Trenutno je situacija drugačija;

70% ljudi između 15 i 25 godina ima indigo auru

97% djece do 10 godina ima indigo auru

Ova pojava je zanimljiva vjerovali vi ili ne u auru. Jednostavno nam pokazuje da se čovječanstvo mijenja. Ideju je dodatno popularizirala knjiga; „The Indigo Children: The New Kids Have Arrived“, koju su napisali supružnici Lee Carroll i Jan Tober.

Prema knjigama i indigo „pokretu“ ova djeca a i već odrasli ljudi koji ponosno nose svoju indigo auru su izuzetno osjetljiva i imaju jasnu samospoznaju. Uz to opčinjava ih snažan osjećaj da su dio svijeta i žele ga promijeniti. Empatija je dio njihove osobnosti i lako mogu osjetiti tuđe osjećaje, a neki teoretičari indigo pokreta usude se reči i misli. Indigo djeca izazivaju autoritete i za njih stvari nisu takve kakve jesu. Svaka stvar za indigo dijete je nešto što ono želi istražiti i pronaći smisao iza iste.

Indigo teoretičari koji zalaze u polja duhovnosti vole djecu sa ovim osobinama prikazivati kao osobe koje se zanimaju za paranormalno, okultno i misteriozno.

Ukoliko se indigo djeci priđe sa standardnim dijagnozama koje postavlja psihijatrija kao znanost često im se pripisuje „hiperaktivnost“, „opsesivno kompulzivni poremečaji“, čak u ekstremnim slučajevima indigo djeca su se proglašavala autističnim.

Iako se znanost često protivi etiketi „indigo djeca“ neki psihijatri (npr Russel Barkley ) se slažu da su se djeca promijenila. Također napominju da je najveća opasnost za takvu djecu tretirati ih na tradicionalne načine, jer time ih pokušavamo staviti u kalupe u koje indigo djeca više ne stanu.

Razvila se teorija da su indigo djeca zapravo sljedeći korak u evoluciji čovjeka. Dok druga povezuje indigo djecu sa televizijom i dječjom reakcijom na „čarolije“ koje se tamo mogu vidjeti. Omiljeni citati protivnika pokreta indigo djece je iz novina „Dallas Observer“ u kojem novinar pita navodno indigo dijete; „Jesi ti indigo??“ a dijete odgovara „ja sam avatar, ja sam voda, zemlja, zrak i vatra. Slijedeći avatar neće doći još stotinama godina.“ Da skratim novinar je bio oduševljen ovim indigo djetetom. No svi ostali koji su gledali „ Avatar – the last airbender“ – film, smatrali su novinara recimo to pristojno, komičnim. Naime ono što je on smatrao dokazom, zapravo je bio citati iz filma.

Moje mišljenje je da ne možemo biti na strani „struke“ – psihijatra, pedijatara i ostalih koji sa podsmjehom gledaju na indigo pokret a niti na strani new age pokreta koji opet pretjeruje do apsurda sa klasifikacijama indigo djece. No svatko ko je pismen zna da je svijet na rubu. Nešto će se u kratkom roku promijeniti. Znanje je postalo dostupno, tehnologija nas vodi na putove koji nisu dobro utabani. Djeca su na direktnom udaru. Obasipana su znanjima, reklamama. Brzi stil života ih je otuđio od nukleusa postojanja, od obitelji. Dali se zbog toga djeca mijenjaju. Sigurno!!

No možemo ih zvati djecom, indigo djecom, klincima ili avatarima jedno im je zajedničko. Trebaju našu ljubav …