Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
Norin tata napisao dirljivo pismo zahvale dobrim ljudima
[You must be registered and logged in to see this image.] Nora Šitum i njezina mama Đana Atanasovska
Petogodišnja Nora oboljela od leukemije, koja je u samo nekoliko dana na noge digla cijelu Hrvatsku, putuje na eksperimentalno liječenje u Ameriku. Prikupljen je sav novac U humanitarnoj akciji kojoj su dali podršku poznati sportaši, pogotovo nogometaši, poznate osobe, glumci, razne udruge i mediji prikupljeni je više od 3 milijuna kuna.
Svima njima u pismu je zahvalio Norin otac Ivica Šitum, a pismo prenosimo u cijelosti.
'Dragi prijatelji!
Nisam imao puno vremena biti na FB pa samim time ni zahvaliti svima onima koji nas podržavaju i proživljavaju ove teške trenutke. Cijelo vrijeme sam bio s Norom jer, kako već većina vas zna, ona uz onaj liječnički treba i cjelodnevni roditeljski nadzor. ... U prvim mjesecima liječenja, kao posljedicu kemoterapije, Nora je imala i moždani udar te provela nešto manje od dva tjedna u komi na jedinici intenzivnog liječenja u KBC Rebro. Nakon kome se pojavljuje i epilepsija te ADHD (promjena oblika ponašanja i pažnje), tako da liječnici i sestre bez našeg danonoćnog prisustva nisu mogli vršiti neke zahvate te nam dodjeljuju sobu s krevetom za roditelje.
Početkom ove akcije Đana i ja smo podijelili posao oko kampanje i mene je zapao ovaj lakši dio. Ostao sam s Norom, a Đana je s našim prijateljima krenula u prikupljanje pomoći.
Strašni lav se nikada nije mogao prilagoditi injekcijama pa, ma koliko oslabila, nas je uvijek trebalo 4-5 da je savladamo. Vjerojatno vam je jasnije zašto smo je cijelo vrijeme zvali Strašni lav.
Naime, kada bi u sobu ušli liječnici ili tete, to bi bio znak opasnosti i poziv na oprez koji bi većinom završavao izljevom bijesa, naročito ako bi joj se netko obratio. Vrlo brzo smo to skužili pa su tete i liječnici odlučili šutke ulaziti i obraćati se uglavnom nama roditeljima.
Kad bi Nora uvidjela da joj ne prijeti opasnost od igle, zagrlila bi ih ili poljubila što u stvari pokazuje njenu pravu narav. Naši doktori i tete su se vrlo brzo prilagodili te promijenili taktiku i prilagodili je Strašnom lavu.
Ovo je u najkraćim crtama naš život u zadnje dvije godine i nekoliko mjeseci.
Bez obzira na sve proživljeno i veliki trud liječnika, nismo uspjeli savladati podmuklu bolest pa smo jedinu nadu našli u toj klinici u Philadelphiji. Kad su nam javili o kolikoj se cifri radi, naš svijet se još jednom urušio do samih temelja. Stajali smo sat vremena i šutke se promatrali.
Ljubav je ipak dala snagu te po tko zna koji put krećemo u borbu za život. Ono što se u početku činilo kao nemoguće, sada je poprimilo konture mogućega.
Ne znamo kako će ova naša avantura završiti, ali bez obzira na sve želio bih se ovim putem zahvaliti:
Liječnicima KBC Rebro na odjelu hematologije koji su se s nama borili i zadnje dvije godine smišljali način kako da unište ovu opaku bolest;
Liječnicima intenzivnog odjela KBC Rebro koji su nam Noru već jednom vratili sa samog ruba ponora;
Liječnicima klinike Fran Mihaljević;
Našim dragim tetama na svim ovim navedenim odjelima, jer su one bile naša obitelj zadnje dvije godine. Hvala im na Božićima i svim blagdanima koje smo skupa čekali. Želim samo napomenuti da ono što ti ljudi rade nije samo obavljanje svog posla, koji je jako težak i zahtjevan sam po sebi, nego i neizmjerno unošenje ljubavi u taj posao;
Hvala našim malim, ćelavim anđelima s odjela, jer toliko srca i hrabrosti, skoncentriranog na jednom mjestu, nema nigdje na svijetu;
Hvala našim roditeljima i rodbini koji su sve ovo vrijeme bili uz nas;
Hvala Saši Maček iz Varaždina koji je zakotrljao mali kamenčić od kojeg je nastala velika lavina;
Hrabroj mami Mateji Vresk;
Hvala našim dragim prijateljima Hrvoju i Manji Lončar, Vedranu Mlikoti, Goranu Navojcu, Brani Gudelju, Mariju Čužiću, Aci Bogdanoviću, Neli Kocisz, Vladi Maduniću, Anđeli i Ivici Kvasina;
Mileni Madunić, udruzi "HRABRA DJECA" i svim onima koji već danima dan i noć rade na pomoći;
Hvala Ćorluki, Sammiru, Lovrenu, braći Mamić, Štimcu, Stjepanu Tomasu i svim nogometašima koji su među prvima pokazali što je 'srce vatreno';
Hvala Nikky Vuksanu, Mateu Kovačiću i Inter Milanu;
Hvala Tanji , Goranu i Srđanu Ivanišević koji mi veličinom svog srca zaklanjaju pogled na more iz Zagreba;
Hvala agenciji za marketing PRiredba i Sandri Spicici;
Hvala mom Imotskom, mojoj Cisti Provo i krasnim ljudima u gradu i okolici među kojima sam imao čast živjeti neko vrijeme;
Hvala pjevačima i glumcima koji su po tko zna koji put stavili svoje srce ispred svog posla;
Hvala 'malim ljudima' velikog srca u Hrvatskoj i izvan nje za koje ni ne znamo koliko ih ima dok se ne dogode ovakvi slučajevi;
Veliko hvala novinarima i njihovim kućama, portalima i svim onim medijima preko kojih se vijest o Nori iz male iskre pretvorila u veliki požar;
Hvala Gradu Zagrebu i gradonačelniku Milanu Bandiću;
Hvala HZZO-u i resornom ministru g. Ostojiću;
Hvala Bogu što živimo u Hrvatskoj, zemlji čiji je kreditni rejting 'smeće' i šaljemo poruku cijelome svijetu. Možda smo mali i siromašni, možda nemamo standard kao Zapad, ali za svoju djecu izvlačimo zadnji novčić iz džepa jer imamo dušu i srce veće od kreditnog rejtinga Švicarske;
Hvala svima!
Norin tata'
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
HZZO odbio zahtjev za liječenje male Nore u Americi
[You must be registered and logged in to see this image.] Nora Šitum i njezina mama Đana Atanasovska
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) nije prihvatio zahtjev za upućivanje Nore Šitum na dijagnostičku obradu u SAD-u, a u današnjem priopćenju ističe kako je jedina mogućnost za eventualno financiranje eksperimentalnog liječenja osnivanje posebnog fonda koji se ne bi punio iz sredstava koje građani odvajaju za osnovno zdravstveno osiguranje. 'S obzirom da se zahtjev odnosi na obavljanje pretrage koja nije indicirana za dijagnostiku stupnja proširenosti bolesti, kako je navedeno u zahtjevu, te da se takva pretraga može obaviti i u više zdravstvenih ustanova koje su bliže Hrvatskoj, HZZO nažalost nije imao temelja prihvatiti zahtjev. Ako bi se i provela zatražena dijagnostička obrada, u zahtjevu nije navedeno na koji bi se način provodilo daljnje liječenje, što je uvjet za odobravanje troškova na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja', stoji u priopćenju HZZO-a koji navodi da je zahtjev zaprimio jučer.
HZZO ističe kako podržava napore da se sredstva za eksperimentalno liječenje osiguraju iz drugih izvora i napominje da je jedina mogućnost za eventualno financiranje eksperimentalnog liječenja u Hrvatskoj i inozemstvu osnivanje posebnog fonda koji se ne bi punio iz sredstava koje građani odvajaju za osnovno zdravstveno osiguranje.
Slučaj pet i pol godišnje djevojčice Nore Šitum iz Zadra, koja se već dvije godine bori s akutnom limfoblastičnom leukemijom, odjeknuo je u javnosti putem Facebooka i pisma njezine majke sa zamolbom za financijsku pomoć u liječenju novom metodom, u Dječjoj bolnici u Philadelphiji. U humanitarnu akciju pomoći u finaciranju liječenja djevojčice Nore Šitum u SAD-u danas se uključila i Vlada koja će uplatiti iznos PDV-a na donacije prikupljene putem telefonskih poziva u sklopu akcije Udruge Hrabro srce.
[You must be registered and logged in to see this image.] HZZO ISTIČE Eksperimentalno liječenje Nore trebalo bi biti besplatno!
[You must be registered and logged in to see this image.] SA 3,3 NA 4,7 MILIJUNA KUNA Šok iz Amerike: Podignuta cijena Norinog liječenja!
[You must be registered and logged in to see this image.] POMOĆI ĆE PRIVATNO Obitelj Milda: Novac iz akcije za Stephanie ne smijemo transferirati za Noru
[You must be registered and logged in to see this image.] PRIKUPLJENI NOVCI ZA LIJEČENJE Norin tata napisao dirljivo pismo zahvale dobrim ljudima
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
'Doživjeli smo šok noćas kad su podigli cijenu, zamislite, nakon svega', kaže Norina mama Đana Atanasovska. U međuvremenu je iz američke bolnice stiglo objašnjenje o podizanju cijene za vrtoglavih 1,4 milijuna kuna. Tvrde da će taj iznos pokriti liječenje koje će biti potrebno tijekom dvije godine nakon tretmana.
[You must be registered and logged in to see this image.] Nevjerica u obitelji ŠitumŠok iz Amerike: Podigli cijenu liječenja male Nore za više od milijun kuna!
Ministar Rajko Ostojić od sinoć je na vezi s američkom tvrtkom koja proizvodi lijek te se pregovara o tome da se smanji marža na cijenu terapije oslabljenim virusom HIV-a. Ipak, malena Nora Šitum otputovat će u Philadelphiju jer su, prema neslužbenim informacijama, iz američke bolnice u tom gradu uvjetovali da se prije djetetova dolaska na račun bolnice uplati iznos od 3,5 milijuna kuna, a ostatak naknadno.
Popust od 20 posto
Večernji list u posjedu je prepiske između liječnika u Philadelphiji i roditelja u kojem američka ekipa objašnjava poskupljenje Norina liječenja. Prvi je dio računa 3,5 milijuna kuna za dijagnostiku, pripremu djeteta za terapiju i samu terapiju, te ga treba uplatiti odmah, piše u američkom pismu. Drugi dio troškova odnosi se na razdoblje od dvije godine u kojem će Nora biti uspije li terapija. Uz to, navode američki liječnici dr. Grupp i dr. Aplenc, u cijenu ulazi i razdoblje između povišenja t-limfocita i početka terapije virusom HIV-a u kojem će Nora trebati primati kemoterapiju.
[You must be registered and logged in to see this image.] Zagrebački gradonačelnik: 'Ne lopatam jezikom, pokrit ćemo razliku troškova Norina liječenja'
Ako ova kemoterapija bude rađena u filadelfijskoj bolnici, dok čekaju t-limfocitnu terapiju, to će biti dodatno naplaćeno, no cijena se ne može točno utvrditi prije nego što obitelj dođe u Ameriku. Također, stoji u pismu, postoji šansa da se obitelj vratiti kući i da Nora kemoterapiju prima tamo dok ne počne tretman.
U drugom pismu Amerikanci navode da pristaju djevojčici dati 20 posto popusta na cijenu liječenja.
Sastanak s Bandićem
[You must be registered and logged in to see this image.] Uključili se u akcijuVlada će uplatiti PDV za pomoć malenoj Nori
Đana Atanasovska, majka malene Nore, u srijedu oko 18 sati trebala bi se sastati sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Iz njegova ureda potvrdili su da je već sve dogovoreno s udrugom Hrabro dijete, koja će u četvrtak ujutro u Ured gradonačelnika dostaviti iznos koji nedostaje za Norino liječenje, te će on istog trenutka biti prebačen na račun udruge Hrabro dijete.
Prema riječima pročelnika Ureda za zdravstvo Grada Zagreba Zvonimira Šostara, Grad je spreman nadoplatiti puni iznos, a nadaju se da će možda i ministarstvo sudjelovati u dijelu iznosa.
Podsjetimo, na današnjoj sjednici Vlada je odlučila donirati, odnosno vratiti uplaćeni iznos PDV-a koji proizlazi iz ove humanitarne akcije.
HZZO: Nema temelja za plaćanje liječenja Nori
HZZO nema temelja za plaćanje liječenja Nori Šitum u SAD-u. Kako su objasnili u priopćenju za medije, HZZO jučer je zaprimio zahtjev za upućivanjem Nore Šitum na dijagnostičku obradu u SAD, no s obzirom da se zahtjev odnosi na obavljanje pretrage koja nije indicirana za dijagnostiku stupnja proširenosti bolesti, kako je navedeno u zahtjevu, te da se takva pretraga može obaviti i u više zdravstvenih ustanova koje su bliže Hrvatskoj, HZZO nije imao temelja prihvatiti zahtjev.
"Ukoliko bi se i provela zatražena dijagnostička obrada, u zahtjevu nije navedeno na koji bi se način provodilo daljnje liječenje, što je uvjet za odobravanje troškova na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja", priopćili su.
HZZO zaključuje kako podržava napore da se sredstva za eksperimentalno liječenje osiguraju iz drugih izvora. "Jedina mogućnost za eventualno financiranje eksperimentalnog liječenja u Hrvatskoj i inozemstvu je osnivanje posebnog fonda koji se ne bi punio iz sredstava koje građani odvajaju za osnovno zdravstveno osiguranje."
Svi su se uključili u Humanitarnu akciju.Mislim da će se skupiti novac za malu Noru Foru... [You must be registered and logged in to see this image.].
kakvim brutalnim medodama raspolažu Ameri..:(
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Stanje malene Nore Šitum se pogoršalo: 'Treba vašu snagu'
Naime, pojavile su se određene komplikacije koje trenutno onemogućuju daljnje liječenje, ali naša Nora Fora svaki puta je uspjela pobijediti nemoguće, piše u poruci
Ponedjeljak, 11. 3. 2013. u 10:22, zadnja izmjena prije 1 sat i 39 minuta
Piše: Maja Blažević
[You must be registered and logged in to see this image.] Na Facebook stranici 'Vratimo osmijeh Nori na lice NORA FORA Strasni LAV' objavljena je informacija kako se stanje malene Nore Šitum pogoršalo, te da zbog određenih komplikacija koje su se pojavile u ovom trenutku nije moguće nastaviti liječenje.
- Dragi naši , stanje naše Nore Fore, naše lavice nažalost je pogoršano i iznad svega joj je potrebna Vaša snaga... Vaše misli i Vaše molitve... Naime, pojavile su se određene komplikacije koje trenutno onemogućuju daljnje liječenje... Ali naša Nora Fora svaki puta je uspjela pobijediti nemoguće, nemoguć se činio i iznos potreban za odlazak u Ameriku, uspjeli ste svi VI, snaga Vaših srca .... Šaljimo joj vojsku anđelčića i najljepših misli... NORA u mislima, Nora u srcu - stoji u poruci koja je objavljena na Facebooku. Norin djed, Stevan Atanasovski je detaljnije za RTL objasnio s kakvim problemima se malena lavica sada susrela. - Osnovna terapija s T stanicama je odlična. Stanice su se umnožile, dobro odreagirale na umrtvljeni virus HIV-a i spremne su za vraćanje natrag u njezino tijelo. Što se toga tiče, taj glavni dio terapije mogao bi početi u travnju - kazao je Norin djed, Stevan Atanasovski. - Ali problem su te gljivice, inače uobičajena pojava kod svih pacijenata nakon kemoterapije. Norine su iz sinusa prešle u krvotok putem kojeg su došle do mozga. Za dva do tri dana bi se trebalo znati o kojoj se vrsti gljivica radi kako bi ih mogli ciljano napadati lijekovima. Situacija je opasna - pojasnio je djed za RTL. Istovremeno, Norina majka Đana poručila je: 'Sad pojacajte molitve i pozitivne misli i posaljite ih preko oceana. Ja nisam posustala. Nije ni Ivica. Vise je puta dokazala da se dize iz pepela kao Fenix pa vjerujem da ce i ovaj put, ma koliko god tesko bilo. To je mamin strasni lav! Volimo Vas sve i saljem puno poljubaca i pozdrava iz Philadelphie'.
Pročitajte više u rubrici Sudbine.
Mišica mala...Izbori se i ovaj put.. [You must be registered and logged in to see this image.]
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Heroina se vratila u Hrvatsku: 'Čini mi se kao da sve sanjam'
Dobrodošlica: Na ulasku u Hrvatsku Enu Šarac (18) prepoznali su carinici i zaželjeli joj sve najbolje, domaćini u Koprivnici dočekali su je s tortom u obliku raka
Ena Šarac je u srijedu navečer konačno kročila u Hrvatsku zdrava, bez glavnog uzročnika svih svojih nesreća – tumora na mozgu.
Heroina iz Osijeka: Ena nakon 11 godina konačno bez tumora Prihod od utakmice: Dinamo Eni Šarac donirao 85.000 kunaOsječka heroina pomogla Nori, sada ona treba našu pomoć... U Münchenu ju je prije tri dana uspješno “cyber knifeom” operirao Alexander Muacevic, njemački liječnik osječkih korijena. - Kad smo ulazili u Hrvatsku, carinik me upitao: ‘Pa jesi li ti hrvatska heroina?’. Ja mu kažem da se zovem Ena, a on: ‘Ti si naša heroina, poznatija i od predsjednika! Sretno od srca i pozdrav od svih nas s graničnog prijelaza!’. Eto, tako je šašavica Ena ušla u Hrvatsku - rekla je nasmijana Ena. Boravak u klinici u Münchenu bio joj je kao “odlazak u drugu dimenziju”, a liječenje “cyber knifeom” znanstvena fantastika. - Imala sam sreću jer sam među prvima liječena uređajem kakav nema ni jedna klinika na svijetu. Osjećam se kao u snu i trebat će mi vremena da postanem svjesna kako u glavi više nemam tumor - kaže Ena. Zaželjela je u “novom životu” studirati dječja prava, no žalosno ustvrđuje da takav studij ne postoji u Hrvatskoj. A mama dodaje da je Enino prvo pitanje nakon izlaska iz bolnice bilo: “Mogu li u petak krenuti u školu”? ‘Torta je bila u obliku raka, da sad ja njega malo gnjavim’
U Koprivnici su me dočekali s tortom u obliku raka, koju smo svi lagano izboli vilicom, da rak osjeti samo malo kako je to izgledalo kad te netko gnjavi. Prvo smo tom ‘raku’ pojeli noge te smo mu tako i simbolično prekinuli dotok hrane, našalila se Ena.
Strašno.Gledala sam Enu na TV..kad se vratila... Da se naježiš...Koja borba za život:(
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Šta se sve na ovom svetu promenilo u četvrtak u jedan popodne, kada je sa beogradskog aerodroma poleteo avion, jedan od mnogih tog dana? Ko to zna. Ali jesu život četvorogodišnje Marijane, iz Kraljeva, i njene nove majke, Amerikanke Linde Rahal, pišu "Novosti".
Njih dve će posle nekoliko presedanja završiti u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država, novom domu za Marijanu i, od petka, potpuno drugačijem za Lindu.
Kada bi o njihovoj sudbini neko snimao film, po scenariju kojem je pisac nepotreban, jer ga je ispisao sam život, prva scena odigrala bi se dve i po godine ranije u Lindinom stanu u Vašingtonu.
Telefon zvoni nekoliko puta. Linda podiže slušalicu i čuje glas svoje prijateljice Ljiljane. Upoznale su se desetak godina ranije u Americi, a Ljiljana poslednjih meseci živi u Srbiji gde je usvojila devojčicu Marijanu.
"Umirem od raka. Ostalo mi je još šest meseci života. Volela bih da posle moje smrti preuzmeš brigu o Marijani. Molim te da u narednih mesec dana razmisliš o tome i javi mi odgovor."
Posle reči koje je Ljiljana izgovorila u dahu, ništa više nije moglo da bude isto.
"Odmah sam znala da nemam o čemu da razmišljam. Život nas ponekad stavlja pred izbore koji u stvari ne postoje. Odmah sam znala da ću prihvatiti brigu o Marijani", priča Linda za "Novosti", veče uoči leta za Vašington.
Manje od sata je prošlo od kako je Marijani odobrena viza koja će joj omogućiti da započne novi život u Americi.Linda vedrim osmehom i pogledom iz kojeg se na prvi pogled čita čvrstina i sigurnost, prikriva blagu nervozu. Izgleda kao da je tek okrnjila petu deceniju života. Pored nje je Marijana, umiljata i stidljiva devojčica krupnih očiju koje gutaju stvarnost oko sebe. Tu je i Danka, Beograđanka koja im pomaže kao prevodilac, jer Marijana još ne govori engleski dovoljno dobro.
Sa svoje četiri godine Marijana je šest puta menjala dom. Život joj, činilo se, nije ponudio mnogo. Majka je ostavila kao bebu. Do druge godine živela je u dve hraniteljske porodice, pre nego što je Ljiljana usvojila. A onda sudbina ponovo nije imala milosti. Ljiljana je umrla, a brigu o Marijani privremeno su preuzeli Ljiljanini roditelji. Par iz Kraljeva koji je zagazio u osmu deceniju osim bezgranične ljubavi malo šta je mogao da joj pruži.
"Ljiljana i ja nismo bile najbolje prijateljice, ali ona je osećala da nema nikog bližeg od mene", objašnjava Linda.
"Upoznale smo se pre desetak godina kada je ona došla u Ameriku. Radila sam kao imigracioni advokat i nekoliko puta bila u situaciju da pomognem Ljiljani. Bile su to stvari koje meni nisu bile teške, ali su njoj mnogo značile."
Linda je u Srbiju prvi put došla nekoliko meseci pre Ljiljanine smrti. Iako je već znala šta će učiniti, želela je da pre svega upozna malu Marijanu. Kada se vratila kući i sa prijateljima podelila odluku reakcije su bile različite. Jedni su nudili da učine sve što mogu da pomognu, drugi su govorili da bi trebalo dvaput da razmisli. Ona se nije kolebala.
"Istog trenutka kada sam donela odluku osetila sam odgovornost prema devojčici. Nisam smela da je izneverim. Uostalom, valjda sam ja osoba koja nikada ne odustaje. Nisam se udavala i nisam imala dece. Nisam imala neki poseban stav o tome. Da li sam želela ili ne. Ali jednostavno, nije se desilo. Ovo je bila neverovatna prilika koju je život stavio pred mene. Možda je to svrha prijateljstva sa Ljiljanom. Neko religiozan rekao bi da je to moja sudbina", kaže.
Pre dve godine Lindi su javili: Ljiljana je umrla. Vremena za tugu nije bilo. Nije ni slutila koliko će se birokratskih prepreka naći na putu koji je odabrala.
"Tek tada sam saznala da vaša država ne gleda blagonaklono na to da stranci usvajaju decu iz Srbije. Svi koje sam pitala rekli su mi da je to nemoguće, da mi nikada neće dozvoliti da usvojim Marijanu. Ali to je bio samo jedan problem. Drugi, još veći, bio je to što zakon ne dozvoljava da dete bude drugi put usvojeno. Bojala sam se da će, ako ne uspem, Marijana završiti u nekom sirotištu", priča Linda.
Linda je unajmila advokata i započela dve godine dugu pravnu bitku. Trebalo je ubediti sudije i ljude u Ministarstvu za socijalni rad da u ovom slučaju naprave izuzetak i dozvole usvajanje. Posle nebrojano sastanaka, molbi, dopisa, otpisa i prepisa pre mesec dana, Linda se našla nadomak cilja.
Došla je u Srbiju gde je trebalo da provede četiri nedelje sa Marijanom u domu njenih babe i dede u Kraljevu. Sve vreme bili su pod nadzorom socijalnih službi. Obilazili su ih, razgovarali sa njima. Zajedno i odvojeno. Najzad, procenili su da je sve u redu i dozvolili usvajanje. Linda je postala Marijanina nova majka.
"Nekada se osećam kao da smo zaista majka i kćer. Drugi put mi se čini da će nam trebati još vremena da se zbližimo. Neće biti lako. Tu je i jezička barijeru, iako Marijana sve bolje razume engleski. Najmanje mesec dana provešću kod kuće sa njom. Onda moram da se vratim na posao, a Marijanu polako da pripremam za predškolsko. Ostaje nam da se zajedno navikavamo. Ona na Vašington, ja na majčinstvo. Obe jedna na drugu", kaže Linda.
I u Americi Marijana će imati dadilju koja govori srpski i koja će joj olakšati prilagođavanje. Linda je organizovala i čitavu mrežu prijatelja iz Srbije koji će ih posećivati i razgovarati sa Marijanom.
"Malo sticajem okolnosti, a malo i zbog posla, upoznala sam mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije. Svi će nam oni pomoći da se Marijana što lakše uklopi u život u Americi", kaže Linda.
A Marijana, ona se najviše raduje odlasku u zoološki vrt. Ispričali su joj da u Americi postoji zoološki vrt koji je još veći i lepši nego onaj u Beogradu u kojem je bila. Jedva čeka da ga vidi, pišu "Novosti".
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
'Noćas u 00:20, ili 05:20 po našem vremenu, naš je strašni lav odlučio sklopiti oči i odmoriti. Bilo je dosta i bilo je previše. Kad je njoj bilo dosta, onda znate da je stvarno bilo DOSTA!', napisala je prijateljima i poznanicima Norina mama Đana. Pismo koje je objavljeno na Facebook stranici udruge Hrabro dijete koja je pokrenula lavinu pomoći za Noru, prennosimo u cijelosti
Otišla je tamo gdje je ništa ne boli, gdje je nitko ne bode i gdje nema ni gljivica, ni leukemije ni patnje. Bili smo s njom do zadnjeg trenutka. Otišla je mirno i spokojno. Prelijepa kao i uvijek. S dugim trepavicama i najslađim majkinim obraščićima...baš kao da spava. Jer ona je samo htjela konačno leći i zaspati, uz svoje tatu i mamu i da nam nitko drugi ne smeta. Pogotovo ne tamo neki doktori s iglama i tabletama.
Pleše negdje moja princeza, sretna i slobodna! Čuva nas i gleda! Naučila nas je što je ljubav. Promijenila nam je život. Neće biti lako bez nje, ali ona će zapravo uvijek biti tu...
Imam jednu ranu na srcu koja jako boli. Ali svaki put kad zaboli, sjeti me tko je unutra. Kao prije šest godina kad me je lupala u stomaku.
Volimo vas i hvala vam na bezuvjetnoj i nesebičnoj potpori sve ovo vrijeme! Nora u srcu :-)
P.S. nadam se da je nebo dovoljno veliko za njenu energiju i hiperaktivnost. Ovdje nije imala dovoljno prostora :-) !
[You must be registered and logged in to see this image.] ODLAZAK LAVICE Hrvatska se s tugom oprašta od Nore
[You must be registered and logged in to see this image.] 'ANĐEO JE DOBIO KRILA' U SAD-u preminula malena Nora Šitum
[You must be registered and logged in to see this image.] TEŠKO DIŠE I IMA TEMPERATURU Nori se opet pogoršalo stanje, prebačena je na intenzivnu
[You must be registered and logged in to see this image.] KOMENTAR SLAVENKE DRAKULIĆ Norin poučak: rejting nam je smeće, ali mi nismo!
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Odlazak male Nore duboko je dirnuo brojne građane koji svoju tugu, ali i poruke potpore obitelji dijele na društvenim mrežama Na Facebook stranici Nora Fora strašni lav u zadnja dva sata objavljeno je na stotine poruka sućuti i potpore obitelji preminule djevojčice Nore Šitum.
Naš anđeo dobio je krila, objavljeno je na stranici - a odmah su uslijedile brojne poruke ljudi iz cijele Hrvatske, koji su u dosad neviđenoj akciji prikupili sredstva za eksperimentalno liječenje djevojčice. I na stranicama Dječje bolnice u Philadelphiji ostavljeni su brojni komentari. Ljudi iz cijeloga svijeta opraštaju se na ovaj način od djevojčice čiji su osmijeh i borba za život pokrenuli mnoge.
I poznati su se oprostili s Norom. 'Norica, laviću naš, zauvijek živiš u našim srcima... Uistinu si svojom snagom i voljom za životom učinila svijet ljepšim mjestom. Voli te JACQUES ♥', napisao je na Facebooku Jacques Houdek dok je Ana Rucner poručila: 'Nora ... Promijenila si ljudsku svijest. Napravila si vise od ikoga, samo zato jel si mala Lavica ! Uvijek ces biti u Nasim srcima! Počivala u Miru Božjem.
'Nažalost, prekrasna djevojčica Nora je izgubila bitku za život, ali će zauvijek ostati u našim srcima kao strašni mali lav koji je ujedinio cijelu Hrvatsku u jedno veliko srce koje je kucalo zajedno s njom. Hvala ti Nora na pozitivi koju si nam svima pružila, neka te čuvaju anđeli...' stoji na profilu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
'A što vi kažete da zapalimo svijeće za našeg Strašnog Lava... Da vidi od gore da mislimo na nju? Danas i sutra palimo svijeće, može?', predlaže Antonija Blaće.
NAŠA MALA NORA FORA IZGUBILA JE BITKU ZA ŽIVOT..POČIVAJ U MIRU ANĐELE...:((((((((
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Velika je tuga u Hrvatskoj nakon što je na Facebook stranici "Vratimo osmijeh Nori na lice - Nora Fora strašni lav" objavljeno da je 5-godišnjakinja koja je ujedinila cijelu zemlju izgubila bitku za život.
Podsjetimo, malena Nora Šitum bolovala je od akutne limfoblastične leukemije. Nakon što su liječnici u Hrvatskoj iscrpili sve mogućnosti liječenja, cijela Hrvatska se ujedinila kako bi se sakupilo više od 5 milijuna kuna za eksperimentalno liječenje u Dječjoj bolnici u Philadelphiji.
[You must be registered and logged in to see this image.] Zbogom, strašni lave'Naš anđeo dobio je krila', umrla je mala Nora
Prije devet dana Nori se naglo pogoršalo stanje. Kao posljedicu kemoterapije, dobila je gljivičnu infekciju koja se iz sinusa proširila na mozak. Danas nešto poslje 12 sati objavljeno je da je Nora preminula.
Brojni građani drljivim porukama od strašnog lava opraštaju se na Facebooku. U nastavku su samo neke od stotine poruka ostavljenih na stranici "Vratimo osmijeh Nori na lice - Nora Fora strašni lav".
"Što reći... Nora, R.I.P. Ne poznajem Noricu, ali osijećam se kao da je netko dio mene umro. Počivala u miru anđele. 'Anđeo je dobio krila.' Nikada te nećemo zaboraviti.... (Kristina)
"U snazi svoju slabost otkrivamo
U sreći upoznajemo tugu
U ljubavi osjetimo sljepilo
A život živimo u nadi !
Mali Anđele, ispunila si svoju misiju i mnoga si srca iz okova leda izvukla na sunčanu obalu ljubavi i nade". (Damir)
"Mirno spavaj, Lavice! Tako kratak život, a tako dubok trag!" (Ivana)
"Nora, anđele naš mali, tvoje jako srce živi u svima nama ♥ čuvaj nas s neba kao što ćemo i mi čuvati uspomenu na tebe.♥ iskrena sućut roditeljima i obitelji". (Andrea)
"Kad ostaju sjećanja ostaju sretna, kad ostaju slike, ostaju lijepe. Kad ostaje tvoj smijeh, ostaje tvoj glas. Kad odeš ti, ostaješ u našim srcima zauvijek..." (Dajana)
"Ne umire onaj tko silno je ljubljen, taj poput zvijezde sja u noći spreman svakog trena u sjećanje doći. Ne umire onaj tko odjednom ode jer ga oči pune suza svakom suzom ponovo rode. Nora čuvali te anđeli" (Davorka)
'Ja vjerujem u anđele...'
"Užasno je da jedno malo krhko biće mora sve to proći i na kraju izgubiti borbu.... počivala u miru ...." (Dalibor)
"Anđele, za vrijeme svog kratkog života učinila si što je malo tko učinio-ujedinila si mnogobrojna ljudska srca u jedno!!! Bila si svakodnevno prisutna u mojim molitvama... i dalje će moje molitve biti upućene svim roditeljima koji proživljavaju što i tvoji, a ti lipi anđele, čuvaj ih i daj im snage da osmjehom pobjeđuju svoju tugu jer ljubav je jača i od smrti... molim te oprosti mi za ove suze...ne plačem ja anđele za tobom, jer ja vjerujem u anđele...ovo su suze jedne majke koja misli na tvoje roditelje...za sve roditelje koji imaju svoje anđele..." (Ivana)
"Život izjednačuje sve ljude: smrt otkriva istaknute...mirno snivaj laviću..." (Matea).
Danas.hr 20.03.2013.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Staljin
Datum upisa : 19.03.2013
Naslov: Re: Sudbine Sre Mar 20, 2013 5:01 pm
Citat :
'Nažalost, prekrasna djevojčica Nora je izgubila bitku za život
Ova tema me dirnula ali u drugom segmentu svijesti...Dakle,niko ne gubi bitku sa životom...Život je svuda,sveprisutan,bez umiranja,bez predrasuda...Umiru samo oni koji žele umrijeti,i koji gledaju očima smrti,nesvjesni života koji cvjeta oko nas...Nora je samo prešla granicu konačonsti,i prešla u beskonačnost...Mi ostajemo u svojoj konačnosti da lijemo suze konačnosti,slijepi svojih mogućnosti...Sve je beznadežno dok čovjek sebe veže emocinonalno za ovaj svijet,i živi životom postera proživljenih u trenutku...Nisu svjesni posmatrača u sebi,nisu svjesni života...Čovjek je više od smrti..Čovjek je vrhunac života,slava božija,svjesna sebe i svaršenosti života...
Staljin
Datum upisa : 19.03.2013
Naslov: Re: Sudbine Sre Mar 20, 2013 5:31 pm
[You must be registered and logged in to see this image.] U ovim očima ja ne vidim smrt,vidim beskonačnot,vidim moć,vidim milost,vidim slavu života...Ne vidim konačnost,predrasude,nestajanje,vidim tračak nade za čovjeka,svjetlost,vidim univerzum,stvaralaštvo božsnske moći...Vidim mir,spokojstvo povezano sa izvorom moći...Ko to ne vidi taj je slijep pored sopstvenih očiju...
Astra Zvezda Foruma
Godina : 64 Location : podnozje Alpi Datum upisa : 20.06.2008
Naslov: Re: Sudbine Sre Mar 20, 2013 5:50 pm
Pocivala u miru,andjele mali.
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 64 Location : Datum upisa : 19.01.2008
Naslov: Re: Sudbine Sre Mar 20, 2013 7:00 pm
Pratio sam ovaj slučaj na HTV . Obično kada ta bolesna deca nekako dođu do medija ,i sakupi se potreban novac - često bude kasno . Imali smo već takav slučaj na forumu -tek smo pokrenuli akciju na "Humanitarni Danubius " (tj, pridružili se široj) kad je za dva dana javljeno da je dečko ipak -umro. Ne daj Bože nijednom roditelju da to doživi ,jadna deca ,strašno .
Pratio sam ovaj slučaj na HTV . Obično kada ta bolesna deca nekako dođu do medija ,i sakupi se potreban novac - često bude kasno . Imali smo već takav slučaj na forumu -tek smo pokrenuli akciju na "Humanitarni Danubius " (tj, pridružili se široj) kad je za dva dana javljeno da je dečko ipak -umro. Ne daj Bože nijednom roditelju da to doživi ,jadna deca ,strašno .
Zaista strašno.Uopšte za svakog roditelja,ovako nešto.Za malenu Noru Foru-strašni lav kako su je svi zvali,uključila se cela Hrvatska.Deca su po školama skupljala novac,prodavala kolače ,kekse..nakit koji su sami radili.Znači uključili su se svi mogući,ali Norica je izgubila bitku.Nije mogla da se izbori:(((((((((
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Ispunili joj posljednju želju i u bolnici proslavili njenu maturu
SAD: Katelyn Norman (14) umire od raka kostiju. Prije smrti htjela je proslaviti maturu pa su njezini školski kolege u bolnicu donijeli cvijeće, balone, glazbu...
Katelyn Norman (14) koja umire od raka kostiju na popis posljednjih želja je stavila i proslavu mature. No, budući da na maturu nije mogla ići, njezini prijatelji su proslavu priredili u bolnici. U utorak navečer kolege iz razreda u bolnicu u mjestu La Follette u Tennesseeju su donijeli balone, glazbu i cvijeće, piše Daily Mail. Ostali kolege i mještani su se okupili ispred bolnice i zapalili svijeće kako bi proslavili Katelyninu maturu. Katelyn je od raka oboljela 2011. godine. Nekoliko puta je išla na transplantacije i operacije, no bolest se proširila i liječnici su joj rekli kako joj više ne mogu pomoći. Katelyn je zato napravila listu stvari koje želi napraviti prije nego umre. Na popisu su matura, ples, posljednji poljubac...
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Djevojčica Nora Šitum (5) umrla je 20. ožujka u Dječjoj bolnici u Philadelphiji u SAD-u. Zbog zloćudne hematološke bolesti djevojčica se od prosinca 2010. liječila na zagrebačkom Zavodu za hematologiju i onkologiju u KBC Zagreb, a nakon što su iscrpljeni svi oblici liječenja, jedina šansa bila je nova metoda liječenja u Dječjoj bolnici u Philadelphiji koja na kraju nije uspjela
ZADAR Posljednji ispraćaj petogodišnje Nore Šitum, koja je izgubila bitku za život prije eksperimentalnog liječenja u SAD-u, održan je danas na zadarskome groblju, gdje su uz obitelj i prijatelje u kišnom Zadru nazočili i brojni građani Zadra i cijele Hrvatske. Djevojčica Nora Šitum (5) umrla je 20. ožujka u Dječjoj bolnici u Philadelphiji u SAD-u. Zbog zloćudne hematološke bolesti djevojčica se od prosinca 2010. liječila na zagrebačkom Zavodu za hematologiju i onkologiju u KBC Zagreb, a nakon što su iscrpljeni svi oblici liječenja, jedina šansa bila je nova metoda liječenja u Dječjoj bolnici u Philadelphiji koja na kraju nije uspjela. Akcija prikupljanja novca za Noru ujedinila je brojne građane Hrvatske u želji da joj pomognu. Nakon što je prikupljeno 5,3 milijuna kuna djevojčica je 7. veljače otputovala na liječenje u SAD. No, Nora je preminula prije nego što je mogla biti podvrgnuta metodi eksperimentalnog liječenja T-stanicama. »Nora i njezina najbolja prijateljica Barbi šalje vam bezbroj pusa. Barbi je bila nešto malo bolesna ali je doktorica Nora sve to sredila«, bila je zadnja poruka koju je tih dana djevojčica poslala putem svoje Facebook stranice »Vratimo osmijeh Nori na lice, Nora fora«.
FOTO: Dirljiv posljednji ispraćaj Nore Šitum na zadarskome groblju
Djevojčica Nora Šitum (5) umrla je 20. ožujka u Dječjoj bolnici u Philadelphiji u SAD-u. Zbog zloćudne hematološke bolesti djevojčica se od prosinca 2010. liječila na zagrebačkom Zavodu za hematologiju i onkologiju u KBC Zagreb, a nakon što su iscrpljeni svi oblici liječenja, jedina šansa bila je nova metoda liječenja u Dječjoj bolnici u Philadelphiji koja na kraju nije uspjela.
Posljednji ispraćaj petogodišnje Nore Šitum, koja je izgubila bitku za život prije eksperimentalnog liječenja u SAD-u, održan je danas na zadarskome groblju, gdje su uz obitelj i prijatelje u kišnom Zadru nazočili i brojni građani Zadra i cijele Hrvatske.
Djevojčica Nora Šitum (5) umrla je 20. ožujka u Dječjoj bolnici u Philadelphiji u SAD-u. Zbog zloćudne hematološke bolesti djevojčica se od prosinca 2010. liječila na zagrebačkom Zavodu za hematologiju i onkologiju u KBC Zagreb, a nakon što su iscrpljeni svi oblici liječenja, jedina šansa bila je nova metoda liječenja u Dječjoj bolnici u Philadelphiji koja na kraju nije uspjela.
Akcija prikupljanja novca za Noru ujedinila je brojne građane Hrvatske u želji da joj pomognu. Nakon što je prikupljeno 5,3 milijuna kuna djevojčica je 7. veljače otputovala na liječenje u SAD. No, Nora je preminula prije nego što je mogla biti podvrgnuta metodi eksperimentalnog liječenja T-stanicama.
- Nora i njezina najbolja prijateljica Barbi šalje vam bezbroj pusa. Barbi je bila nešto malo bolesna ali je doktorica Nora sve to sredila - bila je zadnja poruka koju je tih dana djevojčica poslala putem svoje Facebook stranice 'Vratimo osmijeh Nori na lice, Nora fora'.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Četvoro siročadi Stanojevića najradosniji hrišćanski praznik u nedelju najzad dočekali uz punu trpezu. Neizmerno hvala "Večernjim novostima" i svim dobrim ljudima na pomoći - kažu Stanojevići
Najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs, četvoro siročadi Stanojevića, iz Skobalja kod Lajkovca, prvi put u životu u nedelju su, kažu, dočekali srećno, uz punu trpezu i uskršnja šarena jaja... A pre samo godinu dana, prisećaju se suznih očiju, na Uskrs nisu imali šta da jedu, bili su goli i bosi, a o šarenim uskršnjim jajima mogli su samo da sanjaju...Verica (18), Živka (15), Mišel (14) i sedmogodišnji Marko smešteni su u stanu u zgradi solidarnosti u Lajkovcu koji je Fondu humanosti "Večernjih novosti" ustupila lokalna samouprava, najverovatnije do jeseni, kada će biti završena nova montažna kuća. - Presrećni smo, prvi put u životu proslavljamo Vaskrs kako dolikuje - kaže Verica. - Nikad, ni za jedan praznik, ili našu krsnu slavu Svetog Nikolu nismo imali gotovo ništa da pojedemo, da se počastimo. Uvek samo malo krompira ili pasulja. Beskrajna beda, ni sto, stolice, čestito nismo imali... Sada, u stanu, nov nameštaj, koji je obezbedila kompanija "Forma ideale". Na trpezarijskom stolu, mnoštvo šarenih jaja, koje su ofarbale Verica i Živka, a nešto su, vele, dobili i od komšija. Za ručak sam spremila roštilj, sarmu i napravila čokoladnu tortu - kaže Živka. - Prvi put, nas četvoro okupićemo se oko vaskršnje trpeze da i mi proslavimo praznik kako dolikuje. Ipak, sve smo spremili skromno, nismo navikli na mnogo, jer smo odrasli u sirotinji. Žao nam je što sa nama nisu majka i otac koji su, jedno za drugim, pomrli kad su nam bili najpotrebniji.
KO ŽELI DA POMOGNE SVI koji žele da pomognu, novčani prilog mogu da uplate na račun kod Alfa banke broj 180-1502010135411-74, za Vericu Stanojević. Prilozi iz inostranstva mogu se uplatiti na devizni račun kod Alfabanke broj 180-1501010505129-23, sift: JUBARSBG, iban: RS35180150101050512923. Za doznake iz inostranstva adresa banke je ALPHA BANK, 08 FILIJALA LAJKOVAC, SAVE KOVACEVICA 1, 14224 LAJKOVAC. Pomoć u stvarima može se poslati poštom na adresu Verica Stanojević, Omladinski trg (zgrada solidarnosti) stan broj 15, 14224 Lajkovac. Šareno jaje koje je odabrao mali Marko u nedelju bilo je najčvršće - pobedio je i starijeg brata i obe sestre. Ponosan je i što je vaskršnje jaje koje je nacrtao u obdaništu, u predškolskoj grupi, bilo na izložbi koju je Dečji vrtić "Leptirić" u Lajkovcu priredio povodom velikog hrišćanskog praznika. U obdaništu je super, imam mnogo drugara, igramo se - kaže Marko i dodaje da jedva čeka da ponovo, posle praznika bude sa svojom grupom predškolaca u "Leptiriću". Njegov stariji brat Mišel odmah, za nekoliko dana, stekao je dosta drugova, s kojima svakog popodneva, posle škole igra fudbal. I Verica i Živka upoznale su mnogo drugara u Lajkovcu. - I dalje nas posećuju mnogi dobri ljudi koji su čitali tekstove o nama u "Večernjim novostima - kaže Verica. - Nedavno, posetilo nas je petnaestak žena iz Mesne zajednice "Sveti Sava" u Smederevu, donele su nam namirnice, odeću, obuću, obećale su da će ponovo da dođu. U gostima su nam bili učenici drugog četiri odeljenja Trinaeste beogradske gimnazije sa svojom profesorkom Mirom Živović, doneli nam hrane, sredstva za higijenu. I oni su najavili da će nas ponovo posetiti. Za manje od mesec dana, u akciji "Večernjih novosti", četvoro siročadi iz udžerice u Skobalju, u kojoj nije bilo ni vode, ni kupatila, a koja je pretila da se svakog časa uruši, prešlo je u stan u Lajkovcu. U stanu od 45 kvadrata u zgradi solidarnosti, koji je Fondu humanosti "Večernjih novosti" u rekordnom roku ustupila Opština Lajkovac, boraviće privremeno, dok im ne bude izgrađena nova, montažna kuća. Slobodan Ćurčić, vlasnik Kompanije "Bor-promet" iz Ivanjice, cenu montažne kuće snizio je sa 12.800 na 7.400 evra, a "Novosti" će obezbediti donatore za kupovinu. Opština Lajkovac i Rudarski basen "Kolubara" već su ušli u imovinsko-pravnu proceduru oko dodele placa u Lajkovcu za novu kuću. Od "Lastre" su nedavno dobili frižider i veš-mašinu "gorenje"... - Nadamo se da ćemo ove godine našu krsnu slavu, Svetog Nikolu, proslaviti u novoj kući - kažu mali Stanojevići. - Neizmerno hvala "Večernjim novostima" i svim dobrim ljudima na pomoći da i mi najzad budemo srećni...
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Svaki dan s bolesnom kćeri u rukama prijeđe 180 stepenica
Žive na četvrtom katu zgrade bez dizala, ali nepokretna Monika, zahvaljujući mami, uvijek stigne u školu. Jednom su pale, ali mama ju je uspjela zaštiti da se ne udari
Monika Hajdin (13) iz Varaždina zbog bolesti je prikovana invalidska kolica. Da bi otišla u školu ili k liječniku, potpuno ovisi o majci, koja je pritom nosi niz 90 stepenica jer žive u zgradi bez dizala. S povratkom doma prijeđu minimalno 180 stepenica u danu.
- Strah me kad me mama nosi gore i dolje po stepenicama svaki dan. Jednom smo i pale, ali me mama uspjela zaštititi da se jako ne udarim - ispričala je djevojčica koja boluje od skolioze i spinalne mišićne atrofije.
Mama Dubravka (35) zbog škole je svaki radni dan nosi stepenicama. Pratnja im je baka Vesna (61), koja za njima ide s Monikinom jaknom, kolicima i školskom torbom. Ponekad takvu proceduru moraju ponoviti i do četiri puta dnevno, ako idu liječniku. - Ne mogu je više nositi. Sada već ima više od 30 kila, a kad je umorna i kad se opusti, onda je još i teža - kaže premorena Dubravka. Ne pomažu ni pauze za odmor, koje su sve češće dok se spuštaju s četvrtoga kata zgrade. Baka Vesna strahuje od najgoreg. - Već su dva puta pale. Jednom je Monika slomila koljeno i dva mjeseca je imala longetu. Ima i šipku u kralježnici, a ako to pukne, njen život je gotov - suznim očima jedva govori Vesna. Osim što je svakodnevno nosi na četvrti kat, Dubravka Moniku mora njegovati 24 sata dnevno.
Već su dva puta pale. Jednom je Monika slomila koljeno i dva mjeseca je imala longetu. Ima i šipku u kralježnici, a ako to pukne, njen život je gotov, suznim očima jedva govori baka Vesna
- Pomažem joj u kupaonici, noću je po tri ili četiri puta okrećem jer ne može sama. U školi pišem umjesto nje natuknice kad se ona umori. Ko starica sam s 35 godina. Dok sam bila mlađa, mogla sam sve, a sada... - tužno govori Dubravka. Sve teže kćer diže i nosi. Pate joj leđa, vrat i križa, a ni noge joj više ne mogu nositi takav teret. No za svoju Moniku učinit će sve ponovno. I tako svaki dan. - Probala sam zamijeniti stan za neki u prizemlju ili u zgradi koja ima dizalo, ali to je nemoguće. Prodale bi ovaj stan, ali za taj novac možemo dobiti samo puno manji i u lošijem stanju - govori Vesna. Grad je obitelji ponudio da privremeno živi u stanu u mjestu izvan Varaždina. No morale su odbiti jer nemaju prijevoz do Varaždina. One trebaju dizalo... Gradnja lifta za djevojčicu stoji 300.000 kuna, a imaju tek 4600...
Monikina učiteljica Marija Koren pokrenula je akciju prikupljanja novca. Nadaju se da će skupiti dovoljno da se za djevojčicu ugradi dizalo u zgradi. Monika bi to silno željela. Njezina mama Dubravka se više ne bi mučila noseći je, a djevojčica bi manje vremena provodila u stanu i mogla bi se češće igrati u parku. - Bilo bi nam puno lakše da imamo lift. Mogla bih češće izaći i više bih se družila s prijateljima - kaže Monika, koja na jesen kreće u 5. razred osnovne škole.
Bolest su joj otkrili dok je bila beba. Imala je tek devet mjeseci. Nakon prvih cijepljenja ona je samo stala. Više se nije mogla okretati kao ostale zdrave bebe. Utvrdili su spinalnu mišićnu atrofiju tip 2. Zbog bolesti joj se počela kriviti kralježnica, pa je s pet godina bila na operaciji kuka, a sa sedam su joj prvi put ugradili metalnu šipku u kralježnicu. Liječnici se sada boje osteoporoze
I ranije je bilo humanitarnih akcija za Moniku. No oko 15.000 kuna koje je obitelj dobila bilo je dovoljno tek za to da do kraja otplate kredit za stan u kojem žive. Na računu je ostalo još 4600 kuna, a za dizalo im, prema procjenama majstora, treba oko 300.000 kuna. Za Moniku bi izgradili dizalo s vanjske strane zgrade i to bi ih spasilo. Bolest su joj otkrili dok je bila beba. Imala je tek devet mjeseci. - Nakon prvih cijepljenja ona je samo stala. Više se nije mogla okretati kao ostale zdrave bebe - prisjeća se baka. Odmah su požurili liječnicima. Prvo su otišli u bolnicu u Varaždinu. No poslali su ih na zagrebačko Rebro na dodatne pretrage. - Utvrdili su spinalnu mišićnu atrofiju tip 2. Zbog bolesti joj se počela kriviti kralježnica, pa je s pet godina bila na operaciji kuka, a sa sedam su joj prvi put ugradili metalnu šipku u kralježnicu - prisjeća se Dubravka. No to nije kraj za Moniku. U lipnju je čekaju dodatni pregledi. Snimanje kostiju jer se liječnici boje osteoporoze, a ako sve prođe u redu, morat će ponovno na operaciju nadogradnje šipke. - To smo planirali obaviti tijekom školskih praznika da ne moram izostati iz škole i nadoknađivati matematiku, glazbeni, hrvatski, da ne trebam brinuti o zaostaloj zadaći koju moram napraviti - ispričala je hrabra djevojčica Monika.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Hrvatica je nakon pola stoljeća otkrila da njezin sin nije - njen!
SAD: Dora je 1964. rodila sina. Idući dan je otet. Policija je našla dijete za koje su mislili da je Dorin sin i vratili ga roditeljima. DNK je pokazao da mu ona nije mama
Dora Fronczak, Amerikanka hrvatskog podrijetla, rodila je u travnju 1964. sina Paula Josepha u bolnici u Chicagu. Dan nakon poroda, žena koja je glumila medicinsku sestru, otela je Dori i njezinom suprugu Chesteru bebu. U srpnju iduće godine u kolicima u Newarku, New Jersey, policija je našla napuštenog dječaka. Istražitelji FBI-ja su zaključili kako je to Dorin i Chesterov sin. Vratili su ga presretnim roditeljima. Nedavno je napravljen DNK test koji je pokazao da dječak pronađen u kolicima i koji je godinama živio s njima te su vjerovali da je njihov sin, zapravo nije njihovo dijete. "Pravi" Paul zapravo dosad nije pronađen, a dječak nađen u kolicima, pokazao je DNK test, nije u nikakvom krvnom srodstvu s Dorom i njezinim mužem. "Stalno se pitam, tko sam"
- Sad se stalno pitam, tko sam ja. Koliko godina zapravo imam. Zašto su me moji roditelji napustili i najvažnije da li je pravi Fronczak još živ - rekao je Paul novinarima. - U glavi sam imao mali "glas" koji me stalno pitao da li su Dora i Chester moji roditelji. Nagovorio sam ih da daju DNK uzorak. Rezultati su nas šokirali - kaže Paul. Paul je roditeljima poslao e-mail jer je htio biti siguran da im da sve detalje o rezultatima. Sljedeći dan su ga nazvali. Dora i Chester, koji su danas u 80-im godinama, bili su bijesni što su nakon gotovo 50 godina saznali tako strašnu istinu. Otela ga "medicinska sestra"
Dijete je otela žena koja se obukla u medicinsku sestru. Uzela je bebu i rekla da ju mora odnijeti na pregled. Umjesto toga, izašla je iz bolnice i pobjegla. Nekoliko sati kasnije došao je liječnik kako bi provjerio da li je dijete dobro, a Dora mu je rekla kako je beba kod njih. "Ne, nije", odgovorio joj je liječnik. Slučaj je podigao puno "prašine". - Moji roditelji su dobili pismo od Pape, dobivali su pisma iz cijele zemlje. Bio je to veliki slučaj. Moji roditelji su bili frustrirani jer su im novinari kucali na prozore, penjali se na telefonske stupove, fotografirali ih u crkvi, slijedili ih - kaže Paul.
Lažni otmičari su pokušavali od Dore i supruga izvući novac, no uhićeni su. FBI je intenzivno radio na slučaju. Provjeravali su čak 10.000 beba i ispitali tisuće ljudi. Godinu dana nakon toga nađen je dječak u kolicima. FBI je na temelju jedine fotografije koja je postojala zaključili da je ta beba oteti dječak. Do toga su došli jer je dječak iz New Jerseyja imao slične uši kao i oteti Fronczak. To je navodno roditeljima bio dovoljan dokaz. Navodno je Dora vidjela dijete i policiji rekla da je to njihov sin. Posvojili su ga dvije i pol godine nakon što je mali Paul otet. Odgojili su ga kao svojeg sina i nikada nisu posumnjali da mu oni nisu roditelji. Čak mu nisu rekli niti za otmicu. Paul je sve saznao kasnije kada je pronašao kutiju sa starim fotografijama i novinskim člancima. Nije sličio roditeljima
Paul se kasnije preselio u Nevadu. Oženio se i ima kći Emmu. No uvijek je sumnjao da nešto nije u redu. - Nisam sličio svojim roditeljima koji su poljskog i hrvatskog porijekla. Osim toga i policija je počela sumnjati da li sam ja zaista Fronczak - kaže Paul. No sve to, kaže, nije promijenilo njegove osjećaje prema Dori i Chesteru. - Dora i Chester su bili divni roditelji i danas sam osoba koja jesam zahvaljujući njima. Oboje ih volim i to će tako biti zauvijek - kaže Paul. I Dora i Chester osjećaju isto i odlučili su, nakon početnog šoka, Paulu pomoći da pronađe svoje prave roditelje.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Da ti se srce slomi...VIDEO: Inspektor ponizio siromašnog dječaka koji prodaje na ulici VIDEO: Inspektor ponizio siromašnog dječaka koji prodaje na ulici
Video koji je osvanuo na društvenim mrežama izazvao je bijes Meksikanaca, jer prikazuje gradskog inspektora u gradu Villahermosa kako ponižava siromašnog dječaka, uličnog prodavača slatkiša i cigareta.
Snimka prikazuje siromašnog desetogodišnjeg dječaka, pripadnika meksičkih Indijanaca plemena Tzotzil, kako neutješno plače dok mu inspektor iz pletene košare vadi cigarete i njega tjera da iz košare izbaci slatkiše na ulicu. Šteta od cigareta koje mu je oduzeo inspektor vjerojatno je veća od tjedne zarade dječaka, piše The Huffington Post.
Nakon što je inspektor otišao, dječaku je prišao jedan muškarac i pokupio slatkiše natrag u košaru, a dječak je čučnuo, rukama pokrio glavu i neutješno jecao.
Nakon objave videa, javnost je oštro osudila postupanje gradskog inspektora. Iako je u Meksiku je zabranjeno da maloljetnici prodaju ili kupuju cigarete, svi se slažu kako je inspektor prešao mjeru.
Uključile su se i gradske vlasti i Nacionalna komisija za ljudska prava najavila da će istražiti slučaj. Grad je objavio da je otpustio inspektora, a guverner države Tabasco je priopćio da će njegov ured dječaku dati stipendiju. Naime, dječak inače živi na selu s bakom i djedom, a htio je doći u grad kako bi zaradio za školski pribor i uniformu. Zato je došao s tetom u Villahermosu, ali nakon incidenta se vratio djedu i baki. :((((((
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Tragedija šokirala svijet Zaboravili na vlastitu kćer: Ostavili je u autu 12 sati, djevojčica umrla od vrućine [You must be registered and logged in to see this image.] Petogodišnja djevojčica iz Saudijske Arabije nova je žrtva roditeljskog nemara i njihove nevjerojatne neodgovornosti. Ostavljena u autu oko 12 sati, ugušila se od vrućine. Strašna tragedija do koje je došlo nakon što su roditelji zaboravili na vlastitu kćer te je ostavili da čeka u autu pola dana šokirala je svijet.
Nakon što je u ujakovom autu na visokoj temperaturi provela 12 sati, petogodišnjakinja se ugušila.
Iako su je dovezli u bolnicu, djevojčica je već bila mrtva. Doktori su potvrdili da je uzrok smrti iznimno visoka temperatura kojoj je bila dugo izložena.
Ujak, kojem auto i pripada, rekao je policiji da je djevojčica zaspala, pa su zbog toga i zaboravili na nju.
Ovo nije jedini takav slučaj u Saudijskoj Arabiji, ovog je ljeta od vrućine u autima umrlo već nekoliko djece.
Zaboraviti na dete..Žalosno:(((((
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Da ne povjeruješ...Beba vrištala u užarenom autu, a roditelji bezbrižno razgledavali seks shop [You must be registered and logged in to see this image.] Da ima svakakvih roditelja uvjerili smo se nebrojeno puta. Par iz Wisconsina definitivno je svojim ponašanjem zaslužio da ga 'razvlače' m ediji širom svijeta. Dok su oni bezbrižno i detaljno razgledavali igračke u seks shopu, bebu su ostavili da ih čeka u užarenom automobilu. Američka je policija potvrdila da su Michael Cegers i Jessica Hurley Smith uhićeni jer su svoju devetomjesečnu bebu ostavili u vrućem automobilu, na temperaturi koja je prelazila 25°C, ispred jednog seks shopa u predgrađu Chicaga.
18-godišnja majka i 20-godišnji otac uhićeni su nakon što je policiji prijavljeno da beba plače u automobilu.
Iako su ovi neodgovorni roditelji prozore automobila u kojem se nalazilo dijete ostavili malo spuštene, u autu je bilo iznimno vruće.
Zaposlenik seks shopa rekao je da su roditelji kružili trgovinom i pomno gledali što se nudi, te se nisu baš žurili vratiti u auto. [You must be registered and logged in to see this image.] S druge strane roditelji se brane tvrdnjom da dijete nisu poveli u trgovinu jer na njoj stoji natpis da je zabranjen ulaz mlađima od 18.
Par je optužen za ugrožavanje djetetovog života, a na sudu će se braniti u kolovozu.
To što su roditelji tako mladi samo govori o činjenici da biološka zrelost nipošto ne znači i psihološku zrelost za roditeljstvo.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Hranu primala kroz cjevčicu Par iz pakla svake noći drogirao dijete da bi mogao više spavati [You must be registered and logged in to see this image.] Bračni par iz Velike Britanije redovito je drogirao svoje dijete prije spavanja kako bi se mogli odmoriti. Cijeli slučaj našao se pred sudom te su roditelji dočekali osuđujuću presudu.
Ovisnički par iz Gloucestera u Velikoj Britaniji svojoj je dvogodišnjoj kćeri redovito davao drogu kako bi malena zaspala i ne bi ih 'gnjavila' tijekom noći.
Kako su roditelji sami ovisnici o tabletama, dijete su drogirali raznim kemijskim pripravcima, a malena je hranu primala kroz cjevčicu od svojeg rođenja zbog problema uzrokovanih činjenicom da je njezina majka konzumirala metadone tijekom trudnoće.
Majka je osuđena na 18, a otac na 12 mjeseci zatvora i dvije godine uvjetne kazne. Državne službe u međuvremenu su preuzele brigu o djevojčici koja je nakon samo mjesec dana počela samostalno jesti i brzo se oporavljati.
Da su životinju drogirali veću bi kaznu dobili.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
'Koliko god bolno bilo'Dirljivo pismo oca koje će vas 'slomiti': Fajteru moj, propustili smo PREVIŠE... [You must be registered and logged in to see this image.]
Prije nepune dvije godine hrvatsku je javnost potresla priča o malom Lovri starom tek tri dana kojem je hitno bila potrebna teška operacija srca, a bio je neradni dan i liječnika nigdje na vidiku. Njegov otac, Jure Kramarko uputio je apel tadašnjem ministru Darku Milinoviću putem medija, te molio za pomoć. Zadranin Jure Karamarko zadnje godine provodi u strahu za život svog djeteta koji se rodio sa srčanom manom.
Kada je prije dvije godine uputio apel ministru zdravstva Darku Milinoviću da pomogne njegovom sinu u bolnici Rebro gdje su mu, kako je rekao, liječnici rekli da nitko na neradni dan ne može donijeti odluku o operaciji njegovog sina, cijela se Hrvatska digla na noge.
"Gospodine Milinoviću, molim vas, pošaljite odmah svoje doktore na Rebro neka pregledaju moje dijete i donesu važne odluke koje trebaju donijeti, jer jučer sam ga držao u naručju, a budem li čekao vas, vaše doktore, vaš sustav i vaš prvi radni dan pitanje je hoću li ikada više'', napisao je tada.
Danas nakon nepune dvije godine, brižni otac i dalje vodi bitku s vremenom i financijama te žali za trenucima koje bi prije svega trebao provesti sa svojom obitelji, no nažalost, to mu zasad ne uspijeva. Zbog brojnih poslovnih obaveza sina ne viđa koliko bi želio, ali drugog izlaza trenutno nema. No, unatoč svemu, ne gubi vjeru u budućnost i zajedničke trenutke, koje će, uvjeren je jednom provoditi zajedno.
Dirljivo pismo prepuno emocija koje je napisao u subotu, na sam imendan svog Lovre, i objavio na Facebooku, prenosimo u cijelosti:
Fajteru moj, nemam ti izbora koliko god bolno bilo i tebi i mami i meni
"Fajteru moj, danas ti je imendan! Tata nije danas doma opet. Znaš, tata se probudio jako rano, na nogama će biti bar noćas do 1. Ti u to vrijeme trčkaraš oko kuće, puniš pelenu, kupaš se u bazenčiću, tučeš mačkicu i prskaš se vodom. Kaže mama da puno puta u danu spomeneš Tatu. Jebiga fajteru, imendan će proć bez tate jer moram 20 sati biti na nogama, 27 kilometara udaljen od tebe. Radim po cijele dane, na 3 strane srce tatino, kuna po kuna, zatrpava se nekako sve, fajteru moj nemam ti izbora koliko god bolno bilo i tebi i mami i meni.
Fajteru moj, propustili smo puno zajedničkih trenutaka. PREVIŠE.
Znam Fajteru, to je samo imendan i mnogi imendane i ne slave, ali ja ga propuštam, a za nas je to trebao biti veliki dan, naš dan. Znam fajteru i prvi koraci su samo prvi koraci, i prva riječ je samo prva riječ, i prvi pad na guzicu i prvo pišanje po podu bez pelene, i kakanje u more i prvo lizanje sladoleda, prvo bacanje kamenčića u more, i prvo ustajanje iz kreveta i dolazak u dnevni boravak s dudom i svašta nešto. Fajteru moj propustili smo puno zajedničkih trenutaka. PREVIŠE. I nekima su to sitnice, nama su trebali biti veliki trenutci.
To ne znači da te tata manje voli, ZNAŠ FAJTERU MOJ, taj rez na tvojim prsima, to su tvoje malo srčeko 2 puta rezali, dobri ljudi su te operirali. To su ti oni u bijelim odjelima koje ne voliš. A tko ih voli. Fajteru moj, malo su nas tada zajebavali neki drski doktori pa je tata digao cijelu Hrvatsku na noge, već osmi dan su te operirali u dalekom Munchenu, a mnogi tvoji cimeri danas nisu s nama. Mnogi anđeli i heroji sa kojima si dijelio sobe i operacijske sale otišli su na bolja mjesta, gore u raj. Znaš fajteru, tad je tata mjesecima bio budan, bdio nad tobom, rušio barijere, jebao majku mnogima, kucao na mnoga vrata i probijao sve barijere za tebe, išao u sve krajnosti, da ti danas budeš živ i da dočekaš i ovaj imendan.
Bez obzira na padanje s krvavih nogu, na glavobolje, drhtave ruke i 63 kilograma tata mora još krvariti
Fajteru moj, tata je smršavio 24 kilograma, potonuo kao nitko, jer svaka baterija se isprazni, a tatina je skoro pa gotova. I fajteru moj danas se tata opet bori, nakon skoro dvije godine, fizički na dnu, psihički prazan i bori se još, još nije zadnja runda. Ali sada se bori s vremenom, jer jako ga je malo.
Vremenom u kojem tata mora 20 sati dnevno, bez obzira što se otvaraju rane na tabanima, bez obzira na padanje s krvavih nogu, na glavobolje, drhtave ruke i 63 kilograma u 27-oj godini mora još krvariti. Mora krvariti jer treba vratiti kredite, mora krvariti jer treba zatvoriti porezne obaveze, mora krvariti za sve dugove dobrim ljudima koji su nam pomagali i mora krvariti za taj trenutak koji će se jednom dogoditi kad će tata biti s tobom.
'Tata, nemoj papa', govoriš tužno, a tata mora papa...
Da fajteru moj, zajedno s tobom, pa ako smo propustili mnogo trenutaka KOJI SU TREBALI I MORALI BITI NAŠI bar da dočekamo prvo napucavanje lopte, prvo samostalno plivanje, prvo crtanje ili vožnju biciklom bez pomoćnih kola. Tvoj prvi odlazak s tatom na košarku, u zoološki vrt ili na jahanje. Čeka nas u budućnosti mnogo zajedničkih trenutaka, ali do tada tata mora SAM ovu bitku privesti kraju. Sam bez ičije pomoći i zato ide tako sporo, zato već puno čekaš tatu, zato u jutro na vratima staneš na vrata, pogledaš me i tužno govoriš: "tata, nemoj papa" a tata mora papa...
Da, fajteru moj, nitko neće doći s vrećom novaca i reći, evo vam, riješite sve i budite sretni. Ne, neće, i kao što propuštam još jedan zajednički dan, propustio sam mnogo i propustit ću još dosta dok ne zakrpam sve što nas sprečava da budemo zajedno, da budemo sretni, a tata ti se kune, biti ćemo skupa opet, 24 sata dnevno, ja, ti i mama.
Zaslužili smo, fajteru drž mi se, moram natrag na posao, nemam snage ali moram, zbog tebe, zbog nas...
Tvoj Tata".
I.La.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
StrašnoDječak se zarazio parazitom dok se kupao, sada mu ameba jede mozak [You must be registered and logged in to see this image.] Za 12-godišnjeg Zacharyja Reyna s Floride bilo je kobno kupanje u kanalu s vodom koji se nalazi nedaleko od njegova doma. Liječnici su mu dijagnosticirali amebijski meningoencefalitis, vrlo rijedak oblik meningitisa koji izaziva ameba. Dječak se u kritičnom stanju nalazi u dječjoj bolnici u Miamiju. Dok mu parazit razara mozak, liječnici su bespomoćni.
Da nešto nije redu obitelj je posumnjala nakon što je dječak spavao cijeli dan i noć. Isprva su pomislili da je riječ o nekom virusu, no kako mu nije bilo bolje, odveli su ga u bolnicu.
"Želio bih da ga mogu dodirnuti i da to prijeđe na mene. Ipak, ne ide to tako", kazao je za lokalne medije Zacharyev brat Brandon Villarreal.
Ušla kroz nos
Kako su objasnili stručnjaci, ameba koja je napala dječakov mozak nastanjuje se u mirnim i toplom vodama, prenosi Fox News.
Liječnici vjeruju da je u mozak ušla s vodom, i to kroz nos.
Nedavno se ovim parazitom plivajući u jezeru zarazila i jedna 12-godišnjakinja iz Arkansasa. Ona se još bori za život.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
AstrinaKomsinica Master Spamer
Location : Daleko Humor : :) Datum upisa : 22.01.2011
Kobna pogreška suca Zbog laži jedne žene potpuno nevin proveo u zatvoru čak 20 godina [You must be registered and logged in to see this image.] Nakon što je potpuno nevin čovjek proveo u zatvoru dugih 20 godina za ubojstvo koje nije počinio, sada je napokon pušten na slobodu. Riječ je o Larryju Lambu iz Sjeverne Karoline koji je optužen za ubojstvo Leamona Gradyja 1993. godine.
Sudac je nakon 20 godina odlučio iz zatvora na slobodu pustiti ovog nesretnog muškarca, a tužitelji su povukli sve optužbe protiv njega.
''Plan mu je vratiti se kući'', rekla je njegova odvjetnica, Christine Mumma.
Tužitelji su sudski proces temeljili na činjenici da je tijelo ubijenog pronađeno u njegovom domu 28. veljače 1987. godine, a žrtva je bila upucana u prsa.
Iskaz na koji se pozivalo tužiteljstvo bio laž
Iako nikad nisu pronašli sporni pištolj te nije bilo nikakvih fizičkih dokaza koji bi potvrdili da je Larry zaista ubojica, tužiteljstvo se pozivalo na svjedočenje Lovely Lorden, koja je tvrdila da je vidjela Lamba i još dvojicu muškarca, Levona "Bo" Jonesa i Ernesta Matthewsa kako ubijaju Gradyja.
Njih troje dokazivalo je svoju nevinost dugih 20 godina.
A pravi ubojica još na slobodi... Nakon što su Lamba osudili za ubojstvo prvog stupnja, pljačku i zločinačku zavjeru, obratio se sudu riječima:
''Odslužit ću onoliko vremena koliko ste mi dali i izaći su s ponosom, no morate znati da ovaj slučaj niste riješili trpajući mene u zatvor'', rekao je sucu prije nego je osuđen na doživotnu kaznu.
Nakon godina i godina traženja pravde, ona je napokon zadovoljena, a iskaz Lovely Lorden pokazao se lažnim. Naime, dokazano je da je imala i financijske i osobne motive zbog kojih je lažno optužila trojicu muškaraca.
I.La./ Business Insider 15.08.2013.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
"Зашто дете спава у рукама просјака? Да ли сте се икада запитали ... " Овај чланак сам прочитаla пре неколико месеци. Ко је аутор, не знам. Молим вас да прочитате .....''
'' У близини метро станице седи женска особа неизвесне старости. Коса јој је чупава и прљава, поглед јој је жалостан. Жена седи на прљавом поду, а поред ње лежи торба. У тој торби људи бацају паре. На рукама жене, спава беба стара годину или две.
"Богородица са бебом" - бројни пролазници ће донирати новац. Народу наше врсте-увек је жао оних који имају мање среће. Помагање, изгледа као. "Добар посао" ...
Прошла сам поред просјакинје за месец дана. Нисам дала никакав новац, јер сам знала да је то банда! Погон превара и новац прикупљен од просјака ће имати онај ко контролише просјаке на том подручју. Ти људи поседују бројне луксузне некретнине и аутомобиле. Ох и просјак такође добија нешто, наравно "флашу вотке у вечерњим сатима и сендвич плјескавицу или сл.
Месец дана касније.. пролазак поред просјакинје... и као гром који ме је изненада ударио .... Ја стајем у прометној раскрсници, зурим у бебу, обучену као и увек у прљаве тренерке. Схватила сам да је изгледало "погрешно", дете у прљавој метро станици од јутра до вечери. Беба је спавала. Никада није зајецала или викала, увек спава, са лицем окренутим ка колену једне жене која је највероватније била његова мама.
Да ли неко од вас, драги читаоци, има децу? Сетите се колико често су спавали у доби од 1-2-3 година? Час два, максимално три (не узастопна) поподне дремка, па опет - покрет. За месец дана, сваки дан у шетњи у подземље, никада нисам видела да је дете будно! Погледала сам у то ситно биће лицем окренутим ка колену мајке а затим на ту жену просјака и моја сумнја је постепено формирана.
- Зашто да спава све време? Питала сам, зурећи у бебу. Просјакинја се правила да ме не чује. Спустила је очи и сакрила лице у крагну своје бедне јакне. Поновила сам питање. Жена поново подиже поглед. Она погледа негде иза мојих леђа, крајње иритантно. - коначно промрмљала је: одјеби! -Зашто он спава? Скоро сам заплакала ...
Иза мене је неко ставио руку на моје раме. Осврнула сам се. Неки старац ме је гледао с неодобравањем: - Шта хоћете од ње? Зар не видиш колико је напаћена ... Ех ... Он изброја неке новчиће из џепа и баци их у торбу Просјакинје.
Следећи дан сам звала пријатеља. То је смешан човек са очима као што су маслине румунске националности. Он је само успео да заврши три и по године образовања. Ипак потпуни недостатак образовања га не спречава да се креће на градским улицама у веома скупим иностраним аутомобилима и живи у кући са безброј прозора и балкона. Од тог мог пријатеља сам успела да сазнам да је ово посао, упркос привидној спонтаности, јасно организован. Просјаченје је организовано од стране криминалних банди! Деца се користе у "закуп" из породица алкохоличара, или једноставно украдена.
Потребно ми је да добијем одговор на питање - зашто је беба спава? И добила сам га
Мој пријатељ је причао, потпуно обичним смиреним гласом који ме је оставио у шоку, баш као да је говорио о временском извештају: -Они су на хероину, или вотки ...
Била сам запањена. "Ко је на хероину? Коме - водка? " Он је одговорио: -дете, тако да не вришти. Жена ће седети цео дан са њим, замислите како би оно могло да буде досадно?
Да би беба спавала по цео дан, потребно је дати јој алкохол или дрогу. Наравно, органи деце нису у стању да се носи са таквим шоком. И деца често умиру. Најстрашније - понекад деца умиру током "радног дана". И имагинарна мајка мора одржати још једно мртво дете на рукама до увече. То су правила. И пролазници ће бацити паре у нјену торби, берујући да су морални. Помагајући ''мајци'' ...
... Сутрадан сам отишла код исте станице метроа. Скривајући се иза лажног новинарског идентитета, и била сам спремна за озбиљан разговор. Али, разговор није успео. Али, испоставило се следеће ... Жена је седела на поду и у њеним рукама је држала дете. Када сам јој поставила питање о документима о детету, и, што је најважније, где је јучерашњи дете, она је једноставно све игнорисала. Моја питања нису била игнорисана од стране пролазника. Речено ми је да сам била ван себе, вриштим на просјакинју са дететом... Једна ствар је остала, позвати полицију. Када је полиција стигла, просјакинја са бебом је нестала. Стајала сам дуго и размишлјала како се ја у ствари само- "борим са ветрењачама".
Када видите у метроу, на улици и сл. жене са децом, просјакинје, размислите пре него што вам се рука лати за новац. Размислите о томе, да није било те ваше стотину хиљаде милостиње, овакав бизнис би умро. Такав посао би требао умрети, а не деца-на дрогама или алкохолу. Не гледај на спавање детета са љубављу. Погледајте хорор ...
Пошто читате овај чланак, сада знате зашто-дете спава у рукама просијака!
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Lakota - slučajna prolaznica-
Datum upisa : 11.07.2013
Naslov: Re: Sudbine Sre Avg 21, 2013 11:32 am
...znala sam i ranije,jos baka mi je govorila da im kuvaju sok od maka..nazalost
Obitelj u šoku VIDEO: Pojavila se živa 13 dana nakon što su je pokopali [You must be registered and logged in to see this image.]
Pedesetogodišnja Sharolyn Jackson iz Philadelphije pojavila se živa gotovo dva tjedna nakon što ju je obitelj sahranila. Istragom se tek treba utvrditi kako je došlo do greške i tko je osoba koja je zaista pokopana. Sharolyn Jacskon je nestala 18. srpnja i njezina obitelj je bila obaviještena da je pronađena mrtva. Nakon što je mrtvozornik pregledao tijelo i potpisao smrtni list, 3. kolovoza pokopana je na groblju Colonial Memorial Park.
Nakon trinaest dana Sharolyn Jackson se pojavila u jednoj psihijatrijskoj bolnici u Philadelphiji i zatražila pomoć, no više detalja nije poznato.
Nakon što im je javljena vijest, obitelj je u šoku, prenosi Daily News.
"Baš kad sam počeo prihvaćati da je mrtva, unuk mi se javio s vijesti da je živa", kazao je Dave Minnie, Sharolynin otac, dodajući da su sretni što mu je kćer živa, ali i žalosni zbog svega što im se dogodilo. Nakon što je tijelo mrtve žene pronađeno u zapadnoj Philadelphiji, obitelj je identificirala tijelo. Da se radi o Sharolyn Jackson, na osnovu fotografije mrtve žene potvrdio je njen sin i jedan socijalni radnik koji je bio u kontaktu s obitelji.
Tek se treba utvrditi tko je pokopana žena, pronađena dva dana nakon Sharolynog nestanka. Također, policija istražuje gdje je cijelo vrijeme bila 50-godišnja Sharolyn Jackson.
omg..
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Astra Zvezda Foruma
Godina : 64 Location : podnozje Alpi Datum upisa : 20.06.2008
Naslov: Re: Sudbine Uto Sep 10, 2013 12:18 am
Teška životna priča porodice Karić: Skupljaju mine da bi obezbijedili koru hljeba!
Nova teška životna priča dolazi nam iz mjesta Slimena, u blizini Travnika, tačnije riječ je o porodici Karić koja broji pet članova – otac Muhamed 1957. godište i majka Slavica 1966. godište, te djeca Edib 2000. (6 razred osnovne škole), Amel 1996. (1. razred srednje škole) i Alem 1995. godište (3. razred srednje škole).
Muhamed nakon rata nije uspio da nađe stalno zaposlenje, a firma u kojoj je radio više ne postoji. Godinama je na razne načine obezbjeđivao minimalna sredstava za život svojoj porodici, ali u posljednje vrijeme i posla na dnevnicu je sve manje, a i ono malo dnevnica što zaradi nije ni blizu dovoljno za preživljavanje, a kamoli za normalan život. Zaista teška situacija Muhameda i njegove dječake natjerala je da svaki dan rizikuju svoje živote da bi obezbijedili sebi koru hljeba.
Naime, zaista je strašna činjenica da svakodnevno Muhamed, Alem, Amel i Edib odlaze u obližnja minska polja koja su zaostala nakon rata, te vade neeksplodirane mine, deaktviraju ih i ostatke željeza prodaju kao sekundarnu sirovinu te od toga preživljavaju.
Ovoj porodici hitno je potrebna pomoć u hrani, odjeći i obući. Sva tri sina idu u školu, a Muhamed nema dovoljno sredstava ni da im obezbijedi obuću i odjeću, a o priboru, torbama, knjigama, užini i svim onim stvarima koja su normalna za jednog školarca Muhamedova djeca samo sanjaju. Ova djeca svakodnevno odlaze i vraćaju se iz škole u strahu, jer znaju da njihov otac negdje u brdima oko Slimena sakuplja neeksplodirane mine. Najmlađi sin Edib je zaljubljenik u fudbal, svakodnevno odlazi na treninge i vrlo je nadaren dječak, velika mu je želja da jednog dana zaigra u timu sa našim reprezentativcima sa rukom na srcu dok se intonira naša himna.
“Želim biti kao Džeko”, Edibove su riječi.
Zajedno sa kolegama iz Udruženja “Pomozi.ba”, koji su i idejni pokretači “priče o porodici Karić”, molimo sve ljude dobre volje da ukoliko mogu pomognu ovoj porodici:
Pomoć u obući – Edib broj 37-38, Alem 43-44, Amel 42-43. Pomoć u odjeći – Edib broj 27-28, Alem 31-32, Amel 31 – 32.
Računi:
Transakcijski račun za uplate u BiH: Intesa Sanpaolo Banka BiH154-160-20044490-67 Za uplate iz inostranstva: Banks name: Intesa Sanpaolo Banka BIH SWIFT CODE: UPBKBA22 IBAN: BA39 1541602004449067
Udruženje Pomozi, Brčanska 17, 71000 Sarajevo Svrha: Za porodicu Karić Paypal: [You must be registered and logged in to see this link.]
Udruzenje Pomozi .ba,ide na teren i zaista prosljedjuje pomoc za najugrozenije,trenutno,koliko sam informisana,jedna od postenih humanitarnih organizacija.
SPLET ČUDNIH OKOLNOSTIVIDEO: Snimala film o teškoj bolesti, pa i sama doznala groznu vijest [You must be registered and logged in to see this image.]
Dok je snimala dokumentarac o lavicama koje se bore s rakom dojke, primijetila je flekicu na svojoj dojci. Opipala ju je i pronašla kvržicu. Nazvala je glavnu protagonisticu filma, koja ju je uvjeravala da umišlja. Ali nije – to se zaista dogodilo. Pauli Bobanović tog je 17. studenoga 2009. dijagnosticiran rak dojke. Gotovo četiri godine kasnije, u ponedjeljak 21. listopada, publika na ZFF-u će imati priliku pogledati film u kojemu se kamera okrenula prema scenaristici.
Vidimo se za godinu dana je sve što osobe koje se bore protiv karcinoma žele čuti na rastanku od svog liječnika. Ujedno je to i naslov filma novinarke i scenaristice Paule Bobanović koji će biti prikazan sljedećeg tjedna na Zagreb film festivalu. Ona nam je ispričala svoju nevjerojatnu priču o snimanju dokumentarnog filma koji progovara o nuždi oboljelih od karcinoma, često stigmatiziranih ljudi, za psihološkom podrškom u njihovoj borbi s rakom, ali i nepravdi sustava zdravstva, postavljenog tako da produljuje život onima s više novca ili socijalnih kontakata od drugih. Ljepota ovog dokumentarca je u veselom ozračju stvorenom zahvaljujući povjerenju u život i ozdravljenju njegovih protagonistica, ali i vjeri u napredak znanosti na području raka – imenu za tisuće i tisuće različitih bolesti.
Kako ste postali glavna zvijezda vlastitog filma?
To je bio splet čudnih okolnosti. U kolovozu 2009. godine sam radila ovu temu za novine, upoznala aktere i družila se s njima i došla na ideju da snimim film. Kad smo ga počeli snimati, kad smo već imali prve kadrove s Vesnom Andrijević Matovac, Almenkom Balenović i Kirom, došao je studeni. I u studenom se dogodilo i to da sam ja dobila dijagnozu karcinoma dojke. U tom se trenutku kamera okrenula prema meni, najviše zahvaljujući mom kolegi, prijatelju i redatelju filmaMarku Staniću i producentici Zdenki Gold iz Spiritus movensa. Film ističe važnost psihološke pomoći oboljelima od karcinoma, govori o tome da nakon dijagnoze započinje taj dio života koji mnogi smatraju silaznom putanjom. Što ste naučili o najefektnijim metodama borbe protiv takvog stava?
Uvijek govorim da ću svoj život dijeliti na život do 17. 11. 2009. kad sam dobila dijagnozu i na život poslije tog datuma. Nije bilo jednostavno izložiti se na taj način, ali s obzirom da mi je prijatelj bio iza kamere, nastojali smo napraviti atmosferu koja nije tužna, pesimistična i deprimirajuća. Takve nisu bile ni Vesna, ni Almenka, ni Kira kad sam ih upoznala, zato sam i htjela snimiti dokumentarac o njima. Filmom smo htjele poslati poruku svima s dijagnozom karcinoma da to nije kraj, nego početak života – tek tada čovjek shvati koliku energiju i volju za životom ima. U tom trenutku počinje shvaćati koliko je nebitno je li stigao na tramvaj ili mu je pobjegao ispred nosa. Moja metoda za suočavanje je bio ovaj film – htjela sam ići korak, dva, tri dalje i vidjeti što sve čeka osobu oboljelu od karcinoma, srljala u to da saznam kakvih sve slučajeva ima, koje su mogućnosti pronalaženja liječenja i što im pomaže u kasnijim fazama bolesti. Nažalost, neke smo sugovornike morali izbaciti da bismo se fokusirali na rak dojke.
Osnivačica udruge Sve za nju Vesna Andrijević Matovac je, recimo, druga glavna ženska 'uloga' i, nažalost, neće ga moći pogledati. Što nam možete reći o njoj i vašem poznanstvu?
Uvijek mi je teško govoriti o njoj, jer sve što kažem mi zvuči prebanalno. To je osoba koja je ne samo puno napravila za žene oboljele od karcinoma dojke, nego je i osoba koja je u svakodnevnom kontaktu s ljudima imala veliku želju i energiju da pomogne. Bila je vrlo osjećajna i lako se poistovjećivala s bolesnima, iako je i sama bila bolesna, trebala se štititi od dodatnih stresova i liječiti. Ali ne, ona se nesebično davala. Imala sam privilegiju upoznati je.
Što nam možete reći o radu udruge Sve za nju?
Da, cure su skupile sponzore i derutni prostor u Ulici kneza Mislava uredile tako da izgleda fantastično – uredile su dvije prostorije gdje mogu smjestiti oboljele iz čitave Hrvatske, s pratnjom ako nemaju novca za smještaj, a moraju na tretmane u Zagreb. Udruga ne pruža liječničku pomoć nego psihološku. Okupile su tim psihologa i psihijatara koji pomažu ženama koje imaju bilo kakvu dvojbu, strah ili depresiju, što je normalno kad dobijete takvu dijagnozu.
One mogu doći, porazgovarati i dobiti savjet kamo da idu dalje, čak i u pogledu liječenja, preporuka liječnika i bolnica. Bar jednom tjedno imaju savjetovanja o prehrani, ugošćuju onkologe, radiologe i kirurge koji drže predavanja, objašnjavaju bolest. Te žene mogu s liječnicima neformalno razgovarati o svojim problemima. Udruga je nešto najbolje što se moglo dogoditi.
Što je s pacijentima i pacijenticama u terminalnoj fazi?
Tu su pacijenti prepušteni samima sebi. Ne postoje ustanove za palijativnu skrb. Bolnice uzmu pacijenta koji su u toj fazi i imaju već teške fizičke manifestacije, ali velika većina pacijenata umire kod kuće bez liječničke pomoći, čak i aparata za kisik. U filmu smo se htjeli i toga dotaknuti. Razgovarali smo sa stručnjacima i pacijenticom koja je ovisila o svom suprugu. Samo dva sata dnevno je imala pomoć, ali uz to joj je trebalo puno više. Trebala je biti u ustanovi gdje će je njegovati 24 sata i gdje će je dostojanstveno ispratiti s ovoga svijeta – to je ono na što svaka osoba u Hrvatskoj ima pravo.
[You must be registered and logged in to see this image.]U filmu se vidi da i liječnici imaju grižnju savjesti što imaju tek desetak minuta da vam kažu: 'Da, imate rak, a ja sad moram ići dalje.' A vi u susjednoj prostoriji nemate nikoga da vam pruži akutnu psihološku pomoć iako proživljavate slom.
U idealnim uvjetima bi za taj slučaj trebali postojati interdisciplinarni timovi liječnika – od psihijatra, psihologa, onkologa... Da imaju bar sat i pol do dva vremena za razgovor o fazama liječenja i pacijentima pruže psihološka pomoć. No, daleko smo još od toga.
U Barceloni ste snimali u vrijeme demonstracija zbog mjera štednje i tu španjolski liječnik Baselga pita što je vrednije od života, jer ga nervira što ekonomisti određuju koliko se smije, a koliko ne smije trošiti na spašavanje života i liječenje raka. Kako gledate na taj ekonomski segment liječenja, koji je dobio zasluženo mjesto u filmu?
Proputovali smo dosta – išli smo u München, Frankfurt, Barcelonu. Ono što smo mogli je napraviti usporedbu s Hrvatskom i shvatili smo da smo jako daleko od europskog nivoa kvalitete liječenja. Ne kažem da naši liječnici ne daju sve od sebe, imamo vrhunske stručnjake. Nije problem u njima nego u sustavu. Moja onkologinja dr. Podolski i moj kirurg dr. Budi Srećko iz Dubrave su vrhunski, kao i dr. Brkljačić koji je fantastičan radiolog dijagnostičar, ali oni svi rade u uvjetima koji su im dani. Da ih se preseli u Njemačku oni bi, prvo, imali pet puta veću plaću, a drugo, mogli bi se više posvetiti svom pacijentu, kao doktori Molls i Baselga.
Koliko je skupo liječiti se u tim centrima u Barceloni i Münchenu?
Sjećam se da su žene koje su išle kod dr. Mollsa plaćale 150 eura, a razgovor i mišljenje kod profesora Baselge je oko 200 eura, a nalazi im se mogu poslati i putem e-maila. On je bio vrlo benevolentan prema pacijenticama iz Hrvatske koje su po tipu karcinoma odgovarale parametrima bitnim za njegove kliničke studije. Avionska karta u principu košta više od razgovora s liječnikom.
Doktor Eduard Vrdoljak u jednom trenutku govori da liječenje danas ovisi o novcu, dok je prije najbolje liječenje bilo jeftino i značilo je da ste dobili dobrog doktora. Kako liječnici s kojima ste se susretali u prosjeku razmišljaju o tome da život ovisi o novcu?
Naši liječnici su nesretni zbog toga. Prof. Vrdoljak je u Splitu, zahvaljujući svojim menadžerskim sposobnostima, napravio ono što ni Zagreb nema. Proveo nas je kroz radiološki odjel gdje su upravo ugrađivali najskuplju opremu, koja se ni u snu ne može usporediti s opremom za zračenje na Institutu za tumore u Ilici. On je ujedno i odličan menadžer i zato je uspio privući sponzore. A on kaže da je najbolji lijek onaj koji djeluje bez obzira na njegovu cijenu, dakle to je različito od pacijenta do pacijenta. Naši liječnici bi sigurno propisali lijekove koji djeluju i koji nisu jeftini, ali sustav ih u tome neki put i koči.
Postoji momenat u filmu koji govori upravo o tom kako pacijenti više ne vjeruju liječnicima da dobivaju adekvatne lijekove i to samo zato što su skupi.
Profesor Pleština je govorio o tom nepovjerenju, što ima veze i s tim što postoji internet pa svatko može svašta pročitati i misliti: "Da, meni treba ovaj lijek, ja sam uvjeren da je dobar." Internet nije odgovor na bolest, liječnici daju mišljenje i ja im vjerujem, mada mislim da ponekad treba otići i po drugo mišljenje. No, kad vam se dogodi da vam u inozemstvu kažu da vam treba određeni lijek, a on u Hrvatskoj jako puno košta, dolazite do tih čarobnih bolničkih kvota zbog kojih naši liječnici nekad moraju razmišljati što će i kako će. Naime, svaka bolnica ima godišnji proračun koji može potrošiti tijekom godine i koji je manji od stvarnih potreba, pa kad pacijentu zatreba skupocjeni lijek, o tome raspravlja bolničko povjerenstvo koje se, nažalost, nerijetko rukovodi budžetom, pa je i nerijetko slučaj da se kupovina takvog lijeka prevali na leđa samog pacijenta.
Koliko je taj skepticizam onda opravdan?
Teško mi je reći. Trenutno silno i iskreno vjerujem svojim liječnicima, ali kad bi nešto krenulo po zlu, sigurna sam da bih "potegnula" van.
Pozabavili ste se i Sveučilišnom bolnicom, točnije njenim ruševinama. Ali, evo, Bandić je ponovno dobio izbore iako su samo tu propale stotine milijuna eura. Kako gledate na to?
Ljuta sam k'o ris jer opet govorimo o izgradnji stadiona i Potemkinovih sela, a dovoljno je otići na Šalatu ili Vinogradsku, Draškovićevu, Sv. Duh i vidjeti koliko su derutne te zgrade. Ne kažem da je fasada sve, ali ti i to pročelje zgrade u koju se ideš liječiti ili ideš na posao može srušiti moral. Sramotno je. Imamo super liječnike, ali što možemo očekivati od njih kad rade u tim ruinama? To je toliko depresivno i zastrašujuće da ti se bolest čini tri puta gorom i težom, do mjere da ti na simboličkoj razini govori da si zapravo...
Hematolog Mirando Mrsić se također pojavljuje u filmu u grupi političara koji dolaze na zabavu udruge. Sad sjedi u Vladi koja smanjuje troškove za zdravstvo i odrađuje prilično prljave poslove oko primjerice rušenja cijene rada, što velik broj ljudi u Hrvatskoj dovodi upravo do situacije da si ne mogu priuštiti liječenje. Koje je njegovo mjesto u medicini i politici po vama?
Žao mi je što je dr. Mrsić otišao u politiku. Ono što je napravio za Zakladu Ane Rukavine, to nema cijene. Povukli su ga u Vladu da vuče te nepopularne poteze, što je općenita strategija ove Vlade, i žao mi je što u tome mora sudjelovati. Radije bih ga vidjela u bijeloj kuti na Rebru, da pomaže ljudima, jer mislim da je to ono što on voli raditi. Žao mi je što nismo uvrstili razgovor s njim o palijativnoj skrbi koji smo snimali za film prije nego je postao ministar.
Angelina Jolie je uzorkovala buru u medijima preventivnom mastektomijom, a komentari su varirali od onih koji su je u potpunosti podržali, do onih koji kažu: 'Lako je njoj pričati, ja nemam novca za dijagnostiku, operacije i za ugradnju još ljepših i starijih dojki'. Kako to komentirate? Ana BenačićMislim da je osuđuju ljudi koji se, srećom, nisu našli u situaciji da razmišljaju o životu i smrti. To ona nije smislila sama, to nije estetski zahvat. Da bi joj netko dopustio da se podvrgne toj operaciji, ona se morala konzultirati s timom liječnika koji su joj dali savjet temeljem nalaza. Ali ona je stalno pod svjetlima reflektora pa se i ovo učinilo kao show, ali tu odluku sigurno nije lako donijela. Ona je na sebe preuzela rizik da će je neki kritizirati, ali puno je važniji njezin motiv.
Genska dijagnostika u Americi je privredna grana u procvatu. Kako stvari stoje u Hrvatskoj?
Sigurno se i Angelina Jolie podvrgla tom genetskom testu BRCA1 i BRCA2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje to kod nas ne pokriva, čak i ako za to postoji potreba prema mišljenju liječnika, ali pokriva troškove operacije ako test pokaže visok stupanj rizika. Test je skup, stoji oko 9.000 kuna i, koliko znam, provodi se na Institutu Ruđera Boškovića. E, sad – kome će to liječnik preporučiti? Vjerujem da svaki naš liječnik cijeni svaki život, da djeluje po savjesti i ne gleda nosi li mu pacijentica torbu Luis Vuitton ili PVC-vrećicu ako se sama odluči za preventivnu mastektomiju. No, kad se to plaća iz svog džepa, testu se neće podvrgnuti netko tko nema novca i preostat će mu samo druge vrste preventive, a to je da se redovito kontrolira mamografijom i ultrazvukom. A to se svodi na dijagnosticiranje raka u što ranijoj fazi, što je jako važno, ali što ujedno znači da je u trenutku dijagnoze on već tu. Je li to onda preventiva?
14.10.2013.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
HRVATSKA TUGA 'Teta, najte zvati policiju kaj sam fkrala čokoladu - nemam kaj za jesti!' [You must be registered and logged in to see this image.] Teta najte zvati policiju kaj sam fkrala čokoladu! Nemam kaj za jesti doma, a bila sam jako gladna', rekla je sa suzama u očima devetogodišnjakinja nakon što ju je prodavačica u jednoj trgovini ulovila da krade Takvih slučajeva, kaže prodavačica, imaju svakodnevno. U današnje vrijeme na kraj lopovima ne staju ni kamere, ni zaštitni alarmni sustavi na ulazima i izlazima, piše emedjimurje.hr. 'Događa nam se da ljudi uzmu salamu i do kase je jednostavno pojedu. Drugi pak skidaju zaštitu na proizvodima kako se ne bi uključio alarm prilikom izlaska. U sjećanju mi je ostao jedan slučaj kada je žena pakirani pečeni hamburger stavila u gaće, ali su je nadzorne kamere snimile. Zamislite 'neugodnjak' kad sam joj morala reći da izvadi špek iz gaća. Proizvod je na kraju vratila, ali i platila', ispričala je prodavačica.
Na policama često znaju pronaći prazne kutije u kojima su bili parfemi, paste za zube i skupocjene kreme. 'Znate kako je danas. Poslodavcu je u interesu da nas radi što manje i ne možemo stalno pratiti kradljivce jer se moramo posvetiti ostalim kupcima', žali se ona. Svaki manjak na inventuru moraju podmiriti iz vlastitog džepa.
Među onima koji kradu ima i uglednih mještana za koje kaže da nisu u teškoj situaciji kao ona djevojčica s početka priče. 'Sažalila sam se nad tom djevojčicom, ali joj i objasnila da to više ne smije raditi. Ako si gladna, onda mi to reci. Vjerujem da bi mnogi, baš kao i ja, pomogli tom djetetu. Međutim, lopovima koji kradu skupe stvari, nekako bi trebalo stati na kraj', kaže prodavačica. Cijeli tekst pročitajte ovdje.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
VARAŽDINKA IZBJEGLA PREVARU Ženi pokušala uzeti 5.400 eura za sodu bikarbonu! Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je zbog prevare optužnicu protiv 38-godišnje Varaždinke. Žrtva prevare bila je njezina poznanica čiji suprug boluje od teške bolesti, a kojoj je beskrupulozna prevarantica uzela 5.400 eura kako bi mu nabavila 'lijek'. Ono što je planirala nabaviti nije bio lijek, nego ampule sode bikarbone o kojima je, kaže, čitala na internetu. Naime, kako tvrde neki alternativni portali, sodom bikarbonom može se izliječiti rak.
Preko SMS poruke joj je ponudila posredovanje za kupnju ampula za iznos od 5.400 eura. Kad je supruga povjerovala u cijelu priču i kazala joj da je spremna platiti koliko traži za nabavu lijeka, prevarantica ju je zatražila da novac stavi u omotnicu i ubaci u jedan poštanski sandučić u Ulici baruna Trenka u Varaždinu, što je supruga taj isti dan i učinila.
]Prevarantici podvalili lažan novac
Na nesreću prevarantice koja je planirala nesretnoj ženi prodati 'posebnu' sodu bikarbonu, u njene su ruke pali lažni novci. Naime, nesretna je žena policiji prijavila kakve joj poruke i ponude šalje neka osoba s nepoznatog broja.
Nakon toga je u suradnji s policijom u sandučić ubacila lažni novac, odnosno dvije novčanice od 100 kuna te 36 komada izrezanog papira dimenzija identičnog novčanicama. Policija je pratila hoće li prevarantica uzeti novac i kad ga je uzela, uhićena je zbog kaznenog djela prevare.
T.J.|VLM Agencija
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
STRAŠNA TRAGEDIJA U SRBIJI Majka ostavila djecu samu u kući, mališani poginuli u požaru[You must be registered and logged in to see this image.]Troje djece u dobi od 4, 3 i 2 godine, izgorjelo je u požaru koji je oko 17.30 izbio u kući u Velikoj Krsni u Srbiji. Vatrogasci su sve učinili da obuzdaju vatru, ali se urušio krov pod kojim su vjerojatno i nastradali mališani.[/size] Kako piše Blic, majka je djecu ostavila samu u kući i zaključala vrata. Još uvijek se ne zna kako je došlo do požara, a vatru su prvi primijetili susjedi, koji su pozvali vatrogasce i Hitnu pomoć.
Međutim, dok su vatrogasci stigli, vatra se već razbuktala i zahvatila krov koji se urušio i pao.
Kad su ušli u kuću, vatrogasci su pronašli beživotna tijela mališana ispod kreveta u jednoj od dvije prostorije prizemne kuće. U toj sobi nema prozora. U drugoj prostoriji nalazi se peć na drva.
U međuvremenu je stigla i Hitna pomoć, ali su samo mogli konstatirati smrt djece. Majka je u šoku, kad je stigla, sjela na stepenice susjedne kuće.
Ž.C./Blic
...ostavila malu decu samu kući.gde je tu pamet.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Astra Zvezda Foruma
Godina : 64 Location : podnozje Alpi Datum upisa : 20.06.2008
Naslov: Re: Sudbine Sre Dec 18, 2013 12:50 am
i jos zakljucala.......glupaca,bar kod nas ce komsije pogledati djecu ako je morala negdje na brzinu da ode.No,previse su svi mali da se ikako ostave sami u kuci
i jos zakljucala.......glupaca,bar kod nas ce komsije pogledati djecu ako je morala negdje na brzinu da ode.No,previse su svi mali da se ikako ostave sami u kuci
strašno.. pa to su mala deca....ne znam kako ih je mogla ostaviti same.. kao i mnogi što ostavljaju samu decu(većinom bebice),po nekoliko sati u autu .. muče vlastitu decu-na najgori mogući način... koliko je dečice u poslednje vreme stradalo zbog nemarnosti roditelja ..tužno...
ni brige ,ni pameti...
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
PROLAZNICI NISU MOGLI NIŠTAŠal joj zapeo na pokretnim stepenicama - gušila se do smrti! [You must be registered and logged in to see this image.] Jeziva smrt šokirala je danas stanovnike Montreala u Kanadi. Ondje se jedna 48-godišnjakinja ugušila nakon što su joj šal i kosa zapeli na pokretnim stepenicama. Incident se dogodio u podzemnoj željeznici, a žrtvi su u pomoć priskočili prolaznici.
Pokušavali su je spasiti, no uzaludno.
Policajci su ispričali kako je nesretnoj ženi najprije zapeo šal. Kada ga je pokušala izvući, zapetljala se i kosa i više joj nije bilo spasa.
I.La./ Agencija Vlm
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
SVE ZBOG ISPISANE KAZNE Potukao se s policajcem oko parkinga i na mjestu preminuo
Komunalni redar M. V. (57) iz Kotora preminuo je nakon tučnjave s policajcem D. T. (31), prenose crnogorski mediji. Do sukoba je došlo nakon što je redar policajcu ispisao kaznu zbog nepropisnog parkiranja. Tučnjava se dogodila na gradskoj rivi u Kotoru. Kada je policajac, koji je u tom trenutku bio u civilu, vidio da je dobio kaznu za parking, počeo se svađati s komunalnim redarom te ga je udario šakom u glavu. Nakon toga je komunalnom redaru pozlilo i počeo je gubiti svijest, te je preminuo na mjestu događaja.
Policajac je priveden na saslušanje kod više državne tužiteljice koja mu je odredila 48-satno zadržavanje u zatvoru. Također, naložena je obdukcija tijela, nakon čega će biti određena kvalifikacija kaznenog djela. kako pišu podgoričke Vijesti, sumnja se da je komunalni redar stradao uslijed srčanog udara. M.P./Vijesti 03.02.2014.
koliko ljudi imaju slabe živce.eto sudbine.zbog parkirnog mesta ode...
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
AstrinaKomsinica Master Spamer
Location : Daleko Humor : :) Datum upisa : 22.01.2011
Naslov: Re: Sudbine Uto Feb 04, 2014 12:52 pm
Bilo bi bas lijepo da neko napise nesto svojim rijecima sta misli o sudbini.
Rodila je u podrumu, pregrizla pupkovinu pa napustila curicu Curicu, promrzlu i gladnu, su našli na hodniku zgrade u Lukavcu kod Tuzle. Nije imala snage ni za plač. Mladić i djevojka koji su je pronašli pozvali su policiju Malena se oporavlja u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, gdje su je primili u noći na četvrtak. Stabilno je. - Napuštena beba koja je pronađena u Lukavcu i dalje je na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla i njeno zdravstveno stanje je dobro. Policija tužilaštvu još nije dostavila izvješće i taj rok ističe u srijedu. Ono što možemo reći je da policija i dalje vodi istragu kako bi otkrila onoga ili one koji su ostavili dijete. S obzirom na to da se radi o djetetu koje je bilo staro tek oko 24 sata biti će malo teže otkriti identitet tih osoba, što nam govori iskustvo koje smo do sada imali u ovakvim slučajevima - rekao je Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona. U srijedu oko ponoći u Lukavcu, mjestu pored Tuzle, našli su je mladić i djevojka spuštajući se iz stana. Pored ulaza u zgradu, odmah uz metalna vrata, na hladnom podu ležala je promrzla i gladna. Nije imala snage ni za plač. Bila je zamotana samo u komad odjeće. Žena se najvjerojatnije porodila u podrumu zgrade Mladić i djevojka su potreseni odmah pozvali policiju. S njima je stigla i hitna pomoć. Prema pričama stanara, žena se najvjerojatnije porodila u podrumu zgrade, zapuštenim prostorijama iz kojih se samo čuje jezovito mijaukanje mačaka, a česti stanari su i štakori. U podrumu je bila dok se nije oporavila, a potom ju je napustila. Ipak, bosanskohercegovačka policija to još nije potvrdila. - Bebu tešku 3050 grama zadržali smo u bolnici zbog pothlađenosti i nestručno podvezane pupčane vrpce - rekla je Ersija Aščerić Mujedinović iz bolnice. Stanari u šoku, policija traži majku Cijeli Lukavac pita se tko je majka novorođenčeta i što ju je natjeralo na taj čin. Ipak, mnogi je žale i smatraju da je željela spasiti dijete. Pretpostavljaju da je pupčanu vrpcu pregrizla. Stanari zgrade ne mogu doći sebi zbog šoka. Tek rođenu curicu nisu ni u jednom trenutku čuli. - Svi smo šokirani. Prva susjeda, kojoj je stan odmah čim se popnete stubama, od šoka je u krevetu već danima. Svima nam je jako žao zbog djevojčice, ali nasreću, preživjela je - rekla je Ivkuna Nikić (55) stanarka u zgradi. Njezin sin, nakon pronalaska novorođenčeta sjetio se kako je u ponedjeljak i utorak zamijetio upaljeno svjetlo u podrumu, što inače nije običaj da stanari ostavljaju. Iako mu je bilo neobično, nije išao provjeravati. - Mislio je kako ga je netko od susjeda slučajno ostavio upaljeno - dodala je Ivkuna. Policija još istražuje okolnosti i traži majku.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
NAJSREĆNIJI TATA I NAJTUŽNIJI MUŽ NA SVETU: U istom danu će dobiti sina i izgubiti ženu
Žena Dilana Bensona, Robin, je trudna i na aparatima, održavaće je u životu do porođaja [You must be registered and logged in to see this image.] Prošlo je skoro šest nedelja kako je mozak Kanađanke Robin Benson proglašen mrtvim, a do porođaja joj je ostalo još 12 nedelja i dok je aparati održavaju u životu, njen suprug Dilan Benson, provodi vreme kraj nje i piše blog, koji je raznežio svet. "Moja žena umire. Juče ujutru mi se žalila na glavobolju i pitala me da odem da joj kupim neki lek, a kada sam se vratio ona je ležala onesvešćena na podu kupatila", napisao je Dilan 29. decembra. Tog dana su doktori otkrili da došlo do izliva krvi u mozak. Za Robin nije bilo spasa, ali za fetus, koji se razvijao u njoj, jedini spas je da majka bude priključena na aparate dok se ne porodi. "Njena porodica i moji prijatelji me podržavaju i svi misle da bi ona sigurno želela da pokušamo", napisao je Dilan, kada je doneo odluku da Robin bude na aparatima bar do 34. nedelje trudnoće. Tako bi, prema planu lekara, mogao da se obavi carski rez. Beba će biti rođena. Lekari će tada isključiti aparate i biće to kraj života Robin Benson. "Sa jedne strane, ne mogu da dočekam da upoznam svog sina i omogućim mu sve najbolje i budem što bolji otac. A sa druge strane, znam da ću dan nakon njegovog rođenja morati da se oprostim od Robin. Mnogo mi je teško da je svakog dana gledam takvu", napisao je Dilan, koji je čitav blog pokrenuo da bi svoju nesreću podelio sa drugima, ali i da bi se izborio za slobodnih 35 nedelja kako bi odgajao bebu. Dilan je već sada dobio odsustvo sa posla, jer svaka promena stanja kod Robin ili bebe može da dovede do prevremenog porođaja. Ipak, u ovom slučaju Dilan ostaje bez značajnog dela finansijskih primanja. Zato je osnovao fond da bi prikupio 36.000 dolara, koliko iznosi njegova godišnja plata. Ljudi koji su čitali blog, uplaćivali bi simbolične sume. A blog je čitalo mnogo njih. Kada se sve sabralo, Dilan je juče na računu imao 132,157 dolara . "Iznenađen sam reakcijom okoline, a sada i cele zemlje i celog sveta", napisao je Dilan na svom blogu ove nedelje.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Petogodišnjoj zvijezdi prijete smrću: Uskoro ćeš biti u paklu Djevojčica iz jedne od najpopularnijih Disneyevih dječjih serija “Good Luck Charlie“, ima i svoj profil na Instagramu gdje su nedavno počele stizati ovakve poruke
Mia Talerico (5) zvijezda je jedne od najpopularnijih Disneyevih dječjih serija “Good Luck Charlie“. Djevojčica ima i svoj profil na Instagramu, na kojem je nedavno počela primati poruke u kojima joj prijete smrću i poručuju joj da će uskoro završiti u paklu. Mijina majka sve je prijavila losanđeleskoj policiji, kojoj je zasad nepoznato tko djevojčici ostavlja zastrašujuće poruke.[You must be registered and logged in to see this image.]
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
[You must be registered and logged in to see this image.] Ponukana teškom životnom situacijom u kojoj se nalazi, Zadranka Danijela Šarić prosvjedovala je u ponedjeljak ispred zgrade Gradskog poglavarstva, tražeći smještaj. Naime, nakon dvije godine provedene u Sigurnoj kući, sada se našla na ulici, bez posla U Sigurnoj kući više nema mjesta za mene i tamo sam bila zbog problema sa suprugom. Moja djeca nisu sa mnom. Imam 37 godina, a nemam izbora. Nemam kamo otići. Sjedit ću na trgu dok netko ne obrati pažnju na mene, kao i na sve nas koji nemamo gdje prespavati', rekla je Danijela Šarić za Slobodnu Dalmaciju.
Prvo istraživanje ekonomskog nasilja na općoj populaciji žena, koje je uključilo 601 ispitanicu iz cijele Hrvatske u dobi od 18 do 89 godina, a provedeno je u rujnu i listopadu 2012. pokazalo je da je gotovo svaka treća žena u Hrvatskoj (ili 29%) koja živi u intimnoj vezi s partnerom doživjela ekonomsko nasilje. A svaka šesta (ili 17%) od partnera s kojim živi doživjela je ekonomsko nasilje vezano uz njezino zaposlenje.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Slomila se: Žena (40) je po prvi puta u svom životu čula zvuk Joanne Milne (39) iz Engleske boluje od Usherova sindroma i rodila se gluha. Ugradila je slušne implantante koji su joj omogućili da čuje po prvi puta u životu
YouTube korisnik Tremayne Crossley objavio je u srijedu video koji pokazuje njegovu gluhu prijateljicu koja po prvi puta u životu čuje. Joanne Milne (39) iz Gatesheada u Engleskoj boluje od Usherova sindroma i rodila se gluha. Ugradila je slušne implantante koji su joj omogućili da čuje zvukove po prvi puta u životu. Video, koji je u četvrtak postao viralan, navodno pokazuje točan trenutak kad su ti implantanti uključeni, piše Business Insider. Razumljivo, ženu su preplavile emocije, te se slomila u suzama dok je uživala slušajući nešto što većina ljudi uzima zdravo za gotovo - kako zvuče dani u tjednu.
Ostala sam bez riječi. Kad su upalili implantante, to je bilo najemotivnije iskustvo u mom životu i još uvijek sam u šoku - rekla je Joanne za Journal i dodala: 'Prvi dan svi su mi zvučali robotski i trebala sam naučiti prepoznati što su ti zvukovi, istovremeno stvarajući knjižnicu zvukova u svom mozgu.' 'Ne mogu prestati plakati' - Slušajući stvari po prvi puta je tako emotivno. Od običnog zvuka prekidača svjetla pa sve do zvuka vode. Ne mogu prestati plakati i već vidim koliko će mi ovo promijeniti život - kazala je Joanne. Pročitajte više u rubrici Sudbine.
Udala se u kolicima 72 sata prije nego što je umrla od raka. Majka dvoje djece nije ni pila ni pušila. Sa ljubavi iz srednje škole bila je do smrti. Umrla je tri tjedna nakon dijagnoze raka želuca. Žalila se na bolove 18 mjeseciKate Wiggin (29) iz Walsalla[/b] žalila se 18 mjeseci na bolove u trbuhu. Prošli mjesec otkrila je da je u terminalnoj fazi raka želuca. Umrla je tri tjedna kasnije dok je svirala pjesma Katy Perry i Johna Mayera Who You Love. Posljednja želja prije smrti bila joj je da se uda za oca njihovo dvoje djece, ljubav iz djetinjstva, Garyja. [/font][/color] - Kate se žalila da je boli trbuh, ali liječnici su joj govorili da ima žučne kamence - ispričala je njezina majka Janet Cleaver (54). Sumnjali su i na bakterijsku infekciju. Kad su joj počele izlaziti kvržice po trbuhu, poslali su je u bolnicu. Liječnici su otkrili rijetki oblik raka koji je na žalost već ušao u terminalnu fazu. - Kate je toliko jaka osoba. Nikome nije dala da plače. Koncentrirala se na vjenčanje - dodala je majka. Udala se 72 sata prije smrti u hotelu, a pored njih su bila djeca, Molly (8) i Lewis (10). Hitna pomoć čekala je u blizini, ali Kate je odlučila reći sudbonosno da. - Nije više mogla ni hodati, borila se da dođe do daha. Ali uspjela je i tako se ponosim njome - ispričala je majka. Kate nije pila ni pušila. Njezin život bila su djeca i Gary, piše Daily Mail. Pročitajte više u rubrici Sudbine. [You must be registered and logged in to see this image.]
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Bebu od 9 mjeseci doveli pred sud zbog pokušaja ubojstva Devetomjesečni Muhammad Mosa Khan pojavio se na sudu u naručju djeda. Maleni je plakao i imao bočicu u ustima. Sudac ga je pustio na slobodu uz jamčevinu
Devetomjesečni Muhammad Mosa Khan u petak se pojavio na sudu u Pakistanu zbog optužbi za pokušaj ubojstva, javlja Yahoo News. Uz bebu su 1. veljače uhićeni i otac Ami te ostali članovi obitelji, sve skupa 30 ljudi. Policija ih je privela jer su bacali kamenje na čelnike jedne plinare tijekom inspekcije radničke četvrti Ahata Thanedaran. Maleni se na sudu pojavio uplakan u naručju djeda Muhammada Yasina, a dječaka je uspio smiriti bočicom mlijeka. Dječakov djed je optužio policiju za podmetanje dokaza i lažno svjedočenje jer su, kako on tvrdi, u dosluhu s protivničkom strankom, koja je željela optužene protjerati iz četvrti. Djed optužio policiju za podmetanje dokaza - Policija i predstavnici plinare pojavili su se bez najave i počeli micati plinske priključke iz kuća. Stanovnici četvrti su prosvjedovali i blokirali cestu, no kasnije su se primirili kad je policija objavila kako im neće biti načinjena nikakva šteta - rekao je Yasin. Policijski inspektor Kashif Muhammad, koji je bio na mjestu događaja, u svom je izvještaju napisao da se radilo o pokušaju ubojstva. Pustili ga uz jamčevinu, policajca suspendirali Sudac Rafaqat Ali Qamar pustio je dječaka uz jamčevinu, no on će se morati ponovo pojaviti na sudu 12. travnja. Za inspektora Kashifa Muhammada je tražio suspenziju. Inače, optužnica je u direktnoj kontradikciji s pakistanskim zakonom prema kojem je najniža starosna granica za kaznenu odgovornost 2013. podignuta sa sedam na 12 godina. Kritičari tvrde da pakistanski policajci često pristaju lažno svjedočiti u zamjenu za mito jer su potplaćeni.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
POBEDILA TIŠINU: Gluva i slepa devojčica prvi put čula majčin glas Volim da čitam deci, a činjenica da moje dete nikada neće moći da čuje moj glas bila je razarajuća, rekla je majka malene Kloe Ring Kloe Ring je rođena sa dvostrukim problemom, ona je slepa i gluva. Međutim, njeni roditelji, Džejn i Nil, su okrenuli svet kako bi pronašli način da komuniciraju sa svojom ćerkom.
Gubitak sluha kod Kloi je primećen kada je imala svega nedelju dana a sa četiri meseca njenim roditeljima Nilu u Džejn Ring je rečeno da je slepa.
Ne tako davne, 2009. godine porodica se prvi put upoznala sa timom koji ugrađuje kohelarni implant u Bristolu, radi operacije. Džejn Ring, majka male Kloe, nikada neće zaboraviti trenutak kada je njena petogodišnja ćerka, u njenom krilu, po prvi put čula njen glas.
Sve do tog trenutka Kloi je živela u tišini. Zbog gubitka sluha oca Nila, roditelji su proverili Kloin sluh sa svega nedelju dana i otkrili tužnu vest. Nešto kasnije su posumnjali na problem sa vidom, kada su primetili "lenje oko". Prvih dana, po otkriću problema sa malom Kloe, sami roditelji kažu da se praktično sećaju u magli.
"Radim sa decom sa posebnim potrebama", kaže njena majke i dodaje:"Volim da im čitam a činjenica da moje dete nikada neće moći da čuje moj glas bila je razarajuća".
"Smirivala sam sebe mislima da ćemo moći da se razumemo jezikom znakova, međutim kada smo saznali da je slepa, sve moje nade su pale u vodu". Kloin slučaj je veoma čudan, ona nedostatak sluha i vida nije nasledila a deca koja imaju oba nedostatka najčešće imaju Ušerov sindrom. Međutim to nije slučaj sa Kloi. Ona je praktično medicinski fenomen. [You must be registered and logged in to see this image.] nešto najlepše ,sreća mala... čuda se dešavaju:)))
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
