Sudbine

First topic message reminder :

PRIKUPLJENI NOVCI ZA LIJEČENJE


Norin tata napisao dirljivo pismo zahvale dobrim ljudima





[You must be registered and logged in to see this image.]
Nora Šitum i njezina mama Đana Atanasovska




Petogodišnja Nora oboljela od leukemije, koja je u
samo nekoliko dana na noge digla cijelu Hrvatsku, putuje na
eksperimentalno liječenje u Ameriku. Prikupljen je sav novac
U humanitarnoj akciji kojoj su dali podršku poznati sportaši, pogotovo
nogometaši, poznate osobe, glumci, razne udruge i mediji prikupljeni je
više od 3 milijuna kuna.

Svima njima u pismu je zahvalio Norin otac Ivica Šitum, a pismo prenosimo u cijelosti.

'Dragi prijatelji!

Nisam imao puno vremena biti na FB pa samim time ni zahvaliti svima
onima koji nas podržavaju i proživljavaju ove teške trenutke. Cijelo
vrijeme sam bio s Norom jer, kako već većina vas zna, ona uz onaj
liječnički treba i cjelodnevni roditeljski nadzor.
...
U prvim mjesecima liječenja, kao posljedicu kemoterapije, Nora je imala i
moždani udar te provela nešto manje od dva tjedna u komi na jedinici
intenzivnog liječenja u KBC Rebro. Nakon kome se pojavljuje i epilepsija
te ADHD (promjena oblika ponašanja i pažnje), tako da liječnici i
sestre bez našeg danonoćnog prisustva nisu mogli vršiti neke zahvate te
nam dodjeljuju sobu s krevetom za roditelje.

Početkom ove akcije Đana i ja smo podijelili posao oko kampanje i mene
je zapao ovaj lakši dio. Ostao sam s Norom, a Đana je s našim
prijateljima krenula u prikupljanje pomoći.

Strašni lav se nikada nije mogao prilagoditi injekcijama pa, ma koliko
oslabila, nas je uvijek trebalo 4-5 da je savladamo. Vjerojatno vam je
jasnije zašto smo je cijelo vrijeme zvali Strašni lav.

Naime, kada bi u sobu ušli liječnici ili tete, to bi bio znak opasnosti i
poziv na oprez koji bi većinom završavao izljevom bijesa, naročito ako
bi joj se netko obratio. Vrlo brzo smo to skužili pa su tete i liječnici
odlučili šutke ulaziti i obraćati se uglavnom nama roditeljima.

Kad bi Nora uvidjela da joj ne prijeti opasnost od igle, zagrlila bi ih
ili poljubila što u stvari pokazuje njenu pravu narav. Naši doktori i
tete su se vrlo brzo prilagodili te promijenili taktiku i prilagodili je
Strašnom lavu.

Ovo je u najkraćim crtama naš život u zadnje dvije godine i nekoliko mjeseci.

Bez obzira na sve proživljeno i veliki trud liječnika, nismo uspjeli
savladati podmuklu bolest pa smo jedinu nadu našli u toj klinici u
Philadelphiji. Kad su nam javili o kolikoj se cifri radi, naš svijet se
još jednom urušio do samih temelja. Stajali smo sat vremena i šutke se
promatrali.

Ljubav je ipak dala snagu te po tko zna koji put krećemo u borbu za
život. Ono što se u početku činilo kao nemoguće, sada je poprimilo
konture mogućega.

Ne znamo kako će ova naša avantura završiti, ali bez obzira na sve želio bih se ovim putem zahvaliti:

Liječnicima KBC Rebro na odjelu hematologije koji su se s nama borili i
zadnje dvije godine smišljali način kako da unište ovu opaku bolest;

Liječnicima intenzivnog odjela KBC Rebro koji su nam Noru već jednom vratili sa samog ruba ponora;

Liječnicima klinike Fran Mihaljević;

Našim dragim tetama na svim ovim navedenim odjelima, jer su one bile
naša obitelj zadnje dvije godine. Hvala im na Božićima i svim blagdanima
koje smo skupa čekali. Želim samo napomenuti da ono što ti ljudi rade
nije samo obavljanje svog posla, koji je jako težak i zahtjevan sam po
sebi, nego i neizmjerno unošenje ljubavi u taj posao;

Hvala našim malim, ćelavim anđelima s odjela, jer toliko srca i
hrabrosti, skoncentriranog na jednom mjestu, nema nigdje na svijetu;

Hvala našim roditeljima i rodbini koji su sve ovo vrijeme bili uz nas;

Hvala Saši Maček iz Varaždina koji je zakotrljao mali kamenčić od kojeg je nastala velika lavina;

Hrabroj mami Mateji Vresk;

Hvala našim dragim prijateljima Hrvoju i Manji Lončar, Vedranu Mlikoti,
Goranu Navojcu, Brani Gudelju, Mariju Čužiću, Aci Bogdanoviću, Neli
Kocisz, Vladi Maduniću, Anđeli i Ivici Kvasina;

Mileni Madunić, udruzi "HRABRA DJECA" i svim onima koji već danima dan i noć rade na pomoći;

Hvala Ćorluki, Sammiru, Lovrenu, braći Mamić, Štimcu, Stjepanu Tomasu i
svim nogometašima koji su među prvima pokazali što je 'srce vatreno';

Hvala Nikky Vuksanu, Mateu Kovačiću i Inter Milanu;

Hvala Tanji , Goranu i Srđanu Ivanišević koji mi veličinom svog srca zaklanjaju pogled na more iz Zagreba;

Hvala agenciji za marketing PRiredba i Sandri Spicici;

Hvala mom Imotskom, mojoj Cisti Provo i krasnim ljudima u gradu i okolici među kojima sam imao čast živjeti neko vrijeme;

Hvala pjevačima i glumcima koji su po tko zna koji put stavili svoje srce ispred svog posla;

Hvala 'malim ljudima' velikog srca u Hrvatskoj i izvan nje za koje ni ne znamo koliko ih ima dok se ne dogode ovakvi slučajevi;

Veliko hvala novinarima i njihovim kućama, portalima i svim onim
medijima preko kojih se vijest o Nori iz male iskre pretvorila u veliki
požar;

Hvala Gradu Zagrebu i gradonačelniku Milanu Bandiću;

Hvala HZZO-u i resornom ministru g. Ostojiću;

Hvala Bogu što živimo u Hrvatskoj, zemlji čiji je kreditni
rejting 'smeće' i šaljemo poruku cijelome svijetu. Možda smo mali i
siromašni, možda nemamo standard kao Zapad, ali za svoju djecu izvlačimo
zadnji novčić iz džepa jer imamo dušu i srce veće od kreditnog rejtinga
Švicarske;

Hvala svima!

Norin tata'

AstrinaKomsinica ::

Bilo bi bas lijepo da neko napise nesto svojim rijecima sta misli o sudbini.

Ima,samo treba procunjati:)

[You must be registered and logged in to see this link.]

Rodila je u podrumu, pregrizla pupkovinu pa napustila curicu
Curicu, promrzlu i gladnu, su našli na hodniku zgrade u Lukavcu kod Tuzle. Nije imala snage ni za plač. Mladić i djevojka koji su je pronašli pozvali su policiju
Malena se oporavlja u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, gdje su je primili u noći na četvrtak. Stabilno je.
- Napuštena beba koja je pronađena u Lukavcu i dalje je na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla i njeno zdravstveno stanje je dobro. Policija tužilaštvu još nije dostavila izvješće i taj rok ističe u srijedu. Ono što možemo reći je da policija i dalje vodi istragu kako bi otkrila onoga ili one koji su ostavili dijete.
S obzirom na to da se radi o djetetu koje je bilo staro tek oko 24 sata biti će malo teže otkriti identitet tih osoba, što nam govori iskustvo koje smo do sada imali u ovakvim slučajevima - rekao je Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.
U srijedu oko ponoći u Lukavcu, mjestu pored Tuzle, našli su je mladić i djevojka spuštajući se iz stana. Pored ulaza u zgradu, odmah uz metalna vrata, na hladnom podu ležala je promrzla i gladna. Nije imala snage ni za plač. Bila je zamotana samo u komad odjeće.
Žena se najvjerojatnije porodila u podrumu zgrade
Mladić i djevojka su potreseni odmah pozvali policiju. S njima je stigla i hitna pomoć. Prema pričama stanara, žena se najvjerojatnije porodila u podrumu zgrade, zapuštenim prostorijama iz kojih se samo čuje jezovito mijaukanje mačaka, a česti stanari su i štakori. U podrumu je bila dok se nije oporavila, a potom ju je napustila. Ipak, bosanskohercegovačka policija to još nije potvrdila.
- Bebu tešku 3050 grama zadržali smo u bolnici zbog pothlađenosti i nestručno podvezane pupčane vrpce - rekla je Ersija Aščerić Mujedinović iz bolnice.
Stanari u šoku, policija traži majku
Cijeli Lukavac pita se tko je majka novorođenčeta i što ju je natjeralo na taj čin. Ipak, mnogi je žale i smatraju da je željela spasiti dijete. Pretpostavljaju da je pupčanu vrpcu pregrizla. Stanari zgrade ne mogu doći sebi zbog šoka. Tek rođenu curicu nisu ni u jednom trenutku čuli.
- Svi smo šokirani. Prva susjeda, kojoj je stan odmah čim se popnete stubama, od šoka je u krevetu već danima. Svima nam je jako žao zbog djevojčice, ali nasreću, preživjela je - rekla je Ivkuna Nikić (55) stanarka u zgradi.
Njezin sin, nakon pronalaska novorođenčeta sjetio se kako je u ponedjeljak i utorak zamijetio upaljeno svjetlo u podrumu, što inače nije običaj da stanari ostavljaju. Iako mu je bilo neobično, nije išao provjeravati.
- Mislio je kako ga je netko od susjeda slučajno ostavio upaljeno - dodala je Ivkuna.
Policija još istražuje okolnosti i traži majku.

Sjedi na trgu jer nema svoj dom

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ponukana teškom životnom situacijom u kojoj se nalazi, Zadranka Danijela Šarić prosvjedovala je u ponedjeljak ispred zgrade Gradskog poglavarstva, tražeći smještaj. Naime, nakon dvije godine provedene u Sigurnoj kući, sada se našla na ulici, bez posla
U Sigurnoj kući više nema mjesta za mene i tamo sam bila zbog problema sa suprugom. Moja djeca nisu sa mnom. Imam 37 godina, a nemam izbora. Nemam kamo otići. Sjedit ću na trgu dok netko ne obrati pažnju na mene, kao i na sve nas koji nemamo gdje prespavati', rekla je Danijela Šarić za Slobodnu Dalmaciju.

Prvo istraživanje ekonomskog nasilja na općoj populaciji žena, koje je uključilo 601 ispitanicu iz cijele Hrvatske u dobi od 18 do 89 godina, a provedeno je u rujnu i listopadu 2012. pokazalo je da je gotovo svaka treća žena u Hrvatskoj (ili 29%) koja živi u intimnoj vezi s partnerom doživjela ekonomsko nasilje. A svaka šesta (ili 17%) od partnera s kojim živi doživjela je ekonomsko nasilje vezano uz njezino zaposlenje.

Slomila se: Žena (40) je po prvi puta u svom životu čula zvuk
Joanne Milne (39) iz Engleske boluje od Usherova sindroma i rodila se gluha. Ugradila je slušne implantante koji su joj omogućili da čuje po prvi puta u životu

YouTube korisnik Tremayne Crossley objavio je u srijedu video koji pokazuje njegovu gluhu prijateljicu koja po prvi puta u životu čuje.
Joanne Milne (39) iz Gatesheada u Engleskoj boluje od Usherova sindroma i rodila se gluha. Ugradila je slušne implantante koji su joj omogućili da čuje zvukove po prvi puta u životu. Video, koji je u četvrtak postao viralan, navodno pokazuje točan trenutak kad su ti implantanti uključeni, piše Business Insider.
Razumljivo, ženu su preplavile emocije, te se slomila u suzama dok je uživala slušajući nešto što većina ljudi uzima zdravo za gotovo - kako zvuče dani u tjednu.

Ostala sam bez riječi. Kad su upalili implantante, to je bilo najemotivnije iskustvo u mom životu i još uvijek sam u šoku - rekla je Joanne za Journal i dodala: 'Prvi dan svi su mi zvučali robotski i trebala sam naučiti prepoznati što su ti zvukovi, istovremeno stvarajući knjižnicu zvukova u svom mozgu.'
'Ne mogu prestati plakati'
- Slušajući stvari po prvi puta je tako emotivno. Od običnog zvuka prekidača svjetla pa sve do zvuka vode. Ne mogu prestati plakati i već vidim koliko će mi ovo promijeniti život - kazala je Joanne.
Pročitajte više u rubrici Sudbine.


[You must be registered and logged in to see this image.]

:))) ovo je lepa vesta...

Udala se u kolicima 72 sata prije nego što je umrla od raka.
Majka dvoje djece nije ni pila ni pušila. Sa ljubavi iz srednje škole bila je do smrti. Umrla je tri tjedna nakon dijagnoze raka želuca. Žalila se na bolove 18 mjeseciKate Wiggin (29) iz Walsalla[/b] žalila se 18 mjeseci na bolove u trbuhu. Prošli mjesec otkrila je da je u terminalnoj fazi raka želuca. Umrla je tri tjedna kasnije dok je svirala pjesma Katy Perry i Johna Mayera Who You Love. Posljednja želja prije smrti bila joj je da se uda za oca njihovo dvoje djece, ljubav iz djetinjstva, Garyja. [/font][/color]
- Kate se žalila da je boli trbuh, ali liječnici su joj govorili da ima žučne kamence - ispričala je njezina majka Janet Cleaver (54). Sumnjali su i na bakterijsku infekciju. Kad su joj počele izlaziti kvržice po trbuhu, poslali su je u bolnicu. Liječnici su otkrili rijetki oblik raka koji je na žalost već ušao u terminalnu fazu. 
- Kate je toliko jaka osoba. Nikome nije dala da plače. Koncentrirala se na vjenčanje - dodala je majka. Udala se 72 sata prije smrti u hotelu, a pored njih su bila djeca, Molly (8) i Lewis (10). Hitna pomoć čekala je u blizini, ali Kate je odlučila reći sudbonosno da. 
- Nije više mogla ni hodati, borila se da dođe do daha. Ali uspjela je i tako se ponosim njome - ispričala je majka. Kate nije pila ni pušila. Njezin život bila su djeca i Gary, piše Daily Mail.
Pročitajte više u rubrici Sudbine.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Bebu od 9 mjeseci doveli pred sud zbog pokušaja ubojstva
Devetomjesečni Muhammad Mosa Khan pojavio se na sudu u naručju djeda. Maleni je plakao i imao bočicu u ustima. Sudac ga je pustio na slobodu uz jamčevinu

Devetomjesečni Muhammad Mosa Khan u petak se pojavio na sudu u Pakistanu zbog optužbi za pokušaj ubojstva, javlja Yahoo News.
Uz bebu su 1. veljače uhićeni i otac Ami te ostali članovi obitelji, sve skupa 30 ljudi. Policija ih je privela jer su bacali kamenje na čelnike jedne plinare tijekom inspekcije radničke četvrti Ahata Thanedaran.
Maleni se na sudu pojavio uplakan u naručju djeda Muhammada Yasina, a dječaka je uspio smiriti bočicom mlijeka.
Dječakov djed je optužio policiju za podmetanje dokaza i lažno svjedočenje jer su, kako on tvrdi, u dosluhu s protivničkom strankom, koja je željela optužene protjerati iz četvrti.
Djed optužio policiju za podmetanje dokaza
- Policija i predstavnici plinare pojavili su se bez najave i počeli micati plinske priključke iz kuća. Stanovnici četvrti su prosvjedovali i blokirali cestu, no kasnije su se primirili kad je policija objavila kako im neće biti načinjena nikakva šteta - rekao je Yasin.
Policijski inspektor Kashif Muhammad, koji je bio na mjestu događaja, u svom je izvještaju napisao da se radilo o pokušaju ubojstva.
Pustili ga uz jamčevinu, policajca suspendirali
Sudac Rafaqat Ali Qamar pustio je dječaka uz jamčevinu, no on će se morati ponovo pojaviti na sudu 12. travnja. Za inspektora Kashifa Muhammada je tražio suspenziju.
Inače, optužnica je u direktnoj kontradikciji s pakistanskim zakonom prema kojem je najniža starosna granica za kaznenu odgovornost 2013. podignuta sa sedam na 12 godina. Kritičari tvrde da pakistanski policajci često pristaju lažno svjedočiti u zamjenu za mito jer su potplaćeni.

POBEDILA TIŠINU: Gluva i slepa devojčica prvi put čula majčin glas
Volim da čitam deci, a činjenica da moje dete nikada neće moći da čuje moj glas bila je razarajuća, rekla je majka malene Kloe Ring
Kloe Ring je rođena sa dvostrukim problemom, ona je slepa i gluva. Međutim, njeni roditelji, Džejn i Nil, su okrenuli svet kako bi pronašli način da komuniciraju sa svojom ćerkom.

Gubitak sluha kod Kloi je primećen kada je imala svega nedelju dana a sa četiri meseca njenim roditeljima Nilu u Džejn Ring je rečeno da je slepa.

Ne tako davne, 2009. godine porodica se prvi put upoznala sa timom koji ugrađuje kohelarni implant u Bristolu, radi operacije. Džejn Ring, majka male Kloe, nikada neće zaboraviti trenutak kada je njena petogodišnja ćerka, u njenom krilu, po prvi put čula njen glas.

Sve do tog trenutka Kloi je živela u tišini. Zbog gubitka sluha oca Nila, roditelji su proverili Kloin sluh sa svega nedelju dana i otkrili tužnu vest.
Nešto kasnije su posumnjali na problem sa vidom, kada su primetili "lenje oko". Prvih dana, po otkriću problema sa malom Kloe, sami roditelji kažu da se praktično sećaju u magli.

"Radim sa decom sa posebnim potrebama", kaže njena majke i dodaje:"Volim da im čitam a činjenica da moje dete nikada neće moći da čuje moj glas bila je razarajuća".

"Smirivala sam sebe mislima da ćemo moći da se razumemo jezikom znakova, međutim kada smo saznali da je slepa, sve moje nade su pale u vodu".
Kloin slučaj je veoma čudan, ona nedostatak sluha i vida nije nasledila a deca koja imaju oba nedostatka najčešće imaju Ušerov sindrom. Međutim to nije slučaj sa Kloi. Ona je praktično medicinski fenomen.
[You must be registered and logged in to see this image.]
nešto najlepše ,sreća mala...
čuda se dešavaju:)))   

Nikad žalosnije, gladni sjede u klupama jer im tate i mame nemaju ni za osnovno

U jednoj pulskoj osnovnoj školi pročula se vijest da je 15-ak djece gladno te da njihovi roditelji nemaju novca ni za školsku marendu koja mjesečno košta 140 kuna.
Neki su građani koji žive u blizini škole odlučili pomoći te su zatražili uplatnice za učenika za kojeg im je rečeno da je u najtežoj financijskoj situaciji. Ovi su plemeniti sugrađani svakog mjeseca time željeli omogućiti da dijete svakog dana ima barem jedan siguran obrok na dan, onaj u školi, piše Glas Istre.
Za neku djecu obrok u školi jedini

Prema odgovorima koje su nedavno sve osnovne škole dostavile Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, za 0,3 posto djece jedini obrok tijekom dana je upravo onaj koji prime u školi. U Hrvatskoj ima nešto više od 330.000 osnovaca pa se procjenjuje da je gladno gotovo tisuću djece.

Upravo se nakon upitnika Ministarstva o statusu organizirane prehrane za učenike proširila vijest da je desetak djece iz jedne pulske škole gladno. Ministarstvo je dopisom od 21. ožujka tražilo da sve osnovne škole ispune tablicu s podacima o ukupnom broju djece, broju uključenih u školsku prehranu, koliko ih se besplatno hrani, kojima se sufinancira prehrana i broj djece koja su prema mišljenju ravnatelja gladna djeca.

 'Podatak o broju gladne djece prepušten je subjektivnom mišljenju djelatnika škole, a ne stručnim zdravstvenim osobama, pa ga kao takvog treba i razmatrati. Škola kao odgojno-obrazovna ustanova nije u potpunosti nadležna za tumačenje je li pojedino dijete gladno ili pothranjeno, za to postoje nadležne institucije koje su mjerodavnije za davanje takvih ozbiljnih podataka'', ističe ravnateljica ove pulske škole.


Cijeli članak možete pogledati ovdje.

I.La./ Glas Istre



više nego tužno:(((
za svaku p.m..se izdvaja novac,a gde je najpotrebnije država uvek zakaže...

PRESEO IM SMEH: Ismevali ga što nema roditelje, on im odgovorom začepio usta
Iako smo navikli da na društvenim mrežama čitamo sve i svašta, jedna osoba je prevazišla sve granice, pa je dečku koji je oduševio svojom skromnošću i iskrenošću jasno dao/la do znanja kako je to što nema roditelje - “smešno”. Usledio je odgovor, koji je sve iznenadio. Pogledajte o čemu se radi
[You must be registered and logged in to see this image.]

Internetom kruži odgovor nepoznatog mladića na društvenoj mreži Ask. Radi se o tome da mu se anonimac podsmevao što nema roditelje.

Iako smo navikli da na pomenutoj društvenoj mreži čitamo sve i svašta, jedna osoba je prevazišla sve granice, pa je dečku koji je oduševio svojom skromnošću i iskrenošću jasno dao/la do znanja kako je to što nema roditelje – “smešno”.

Usledio je odgovor, koji je sve iznenadio.
[You must be registered and logged in to see this image.]

srce malo pametno..duša..
svako coment je suvišan.dete je sve reklo...  :heart1:

Ovaj je bio moj prvi komšija (i potvrđeno mi maznuo bicikl ,videla ga apotekarka(koja je odmah i zvala policiju )  kod koje sam kupovao lek ,ni 3 minuta bicikl nije stajao nezaključan,na 5 metara iza mojih leđa . Policija ga našla posle pola sata u kafani ,bicikl je već "utopio" i nije nađen .Inače ...taj je znao  maznuti i upaljač i cigarete policajcu koji mu piše zapisnik za neku krađu?  ) 

Sestra mu je radila kao konobarica u jednoj kafanskoj rupi i umrla od AIDS ,a brat se bavi kockanjem . 
Brat i majka žive u Apatinu .
Kada su se odselili iz komšiluka ,u podu šupe je nađena gomila ukradene robe ,između ostalog i kompletna mantija i ostali pribor za pravoslavnog sveštenika za ukope .
Gde li je to maznuo ????
Inače ,izuzetno je nizak i sitan ,tako da su ga lokalni lopovi  ubacivali kroz prozorčić za ventilaciju ,a kada su ga pustili na sestrinu sahranu (i onda je bio u zatvoru ) operušao je sve automobile na parkingu groblja .
----
NESREĆNA SUDBINA JOVANA BASARE (31), IZBEGLICE IZ HRVATSKE
„Dečak iz kolone“ izubijan šipkom!


Autor: D. Ćuruvija - B. Jelovac | 12.07.2014 - 08:30:00h |



Nepoznate osobe pretukle su prekjuče metalnom štanglom Jovana Basaru (31), dete iz „Oluje“, koji je sa 12 godina iz ratnog vihora, 4. avgusta 1995, iz svog Dnopolja, kod Donjeg Lapca, u Hrvatskoj, vozeći traktor 13 dana i noći do Srbije, spasao sedamnaestoro staraca!

[You must be registered and logged in to see this image.]
Jovanu konstatovane povrede glave prelom nosa i višestruke povrede lica i tela

Kako „Alo!“ saznaje, napadači su na uglu ulica Borislava Pekića i Mekenzijeve, u Beogradu, „ubili od batina“ Basaru, koji je zadobio povrede glave i tela, a od siline udaraca, polomljen mu je i nos.

„Nije teško izbegličko dete
gurnuti da potone“

U Popravnom domu u Kruševcu, Jovan je završio frizerski i zanat za livca i mašinbravara, a iz te ustanove je izašao 9. marta 2004. Međutim, kako je pričao, bio je obeležen kao „domac“, pa više nije niko nije hteo da ga da primi na posao.
- Šta ću, kud ću, opet u trgovinu. I opet u isto. Ne znam zašto sam to sebi dozvolio. Da sam imao bilo kakav ljudski posao... Da mi je neko pružio ruku, da se neko setio onog Jovana... - žalio se Jovan, koji je skretanje na stranu van zakon pravdao rečima:
- Bilo je zlo vreme, povukli me loši ljudi. A nije teško izbegličko dete gurnuti da potone.
 
- Povređeni ima povrede glave tupim predmetom, posekotinu glave iznad desnog oka, polomljen nos i višestruke povrede lica i tela - rečeno nam je u Hitnoj pomoći, koja je Basaru prevezla u bolnicu.

Basara se nakon izgnanstva i potucanja po Srbiji, sa majkom Marom i dva starija brata i dve sestre, nastanio u Apatinu. Otac mu je ubijen još u Medačkom džepu, a u međuvremenu mu je sa 25 godina, u izbeglištvu, umrla i sestra Dušanka. On je, u međuvremenu, od heroja o kojem su mnogi pisali, postao prestupnik, pa je tri godine kao maloletnik bio u popravnom domu, a isto toliko u zatvoru zbog krađa.
O golgoti koja je proživeo tog 4. avgusta 1995. pričao je i za medije.

- Probudila me buka. Izađem u dvorište i pogledam uzbrdo, na put, a on zakrčen. Kolona već ispred kuće. Sve kulja otuda, od Korenice. Granate već padaju. Šta ćemo, kuda ćemo, uzmem traktor. Prikolica je začas bila puna: sedamnaestoro starih sam povezao. Trinaest dana sam vozio traktor, a kiša je neprekidno lila. Bio sam mokar, umoran, gladan. Spavalo mi se. Negde bi nam dali pasulj, negde samo hleb, jogurt - pričao je Jovan pre nekoliko godina za medije.
Sa bolesnom majkom Marom i bratom invalidom, domogao se Apatina, ali više nije išao u školu.


[You must be registered and logged in to see this image.]
Jovan je sa majkom, braćom i sestrama došao u Apatin iz Dnopolja, kod Donjeg Lapca | Foto: RAS

- I da jeste, ne bih mogao, neko je u porodici morao da zaradi koru hleba. Išao sam sa građevine na građevinu da zaradim neki dinar da platim stanarinu, ali gazde me nisu plaćale. Onda sam počeo da prodajem neku robu, ali nisam znao da je kradena. Tada je došla policija i odvela me u popravni Dom u Kruševac i niko više više nije znao za „dečaka heroja iz kolone“ - rekao je Jovan novinarima koji su ga 2009. posetili u zatvoru.
Nije u kontaktu sa porodicom

Po izlasku iz zatvora, starija braća su prekinula kontakt sa njim jer nisu tolerisala njegov život sa druge strane zakona. Jedino se, kako saznajemo, javlja ponekad starijoj sestri i majci Mari (73), koja sa najstarijim sinom, ratnim vojnim invalidom, živi kao podstanar u Apatinu. Iako stara, Jovanova majka Mara ide da radi za nadnicu, a brat ne može da radi jer je teško ranjen u nogu na ratištu u Bihaću.
- Jovan je jedno vreme živeo u Somboru i Novom Sadu, a sada živi u Beogradu i radi na pijaci ili građevini. Čuli smo da je stanovao sa nekim cimerom u iznajmljenom stanu, a viđali su ga i zapuštenog. Međutim, braća ne mogu da mu oproste što je svako malo policija dolazila na njihova vrata i što je pare trošio i na kocku. Kažu da je kao maloletnik ušao u loše društvo, a stariji brat nije mogao da ga iščupa, jer je bio po bolnicama i banjama. Majku i sestru duša boli za njim, ali ne mogu da mu pomognu - kaže poznanik Jovanove porodice.

Donji Lapac,Gračac...
Sve su to tužne sudbine izbeglica.
Znam za još jednu porodicu koja se doselila u Apatin-slična priča.Otac poginuo,ali su se braća odala mnogo većem kriminalu.Mislim da su bili u svim mogućim novinama.Žalosno što nisu našli bolji životni put.
Verovatno nije imao ko da ih usmeri.Očito iz jedne greške nisu naučili lekciju,pa su nastavili sve dublje u kriminal..
-----------------------------------------

Potpuno je izgubio pamćenje: "Poznajete li me, tko sam ja?"
Velika Britanija: Mladića kojeg su nazvali Robert pronašli su prije dva mjeseca u vrtu u Peterboroughu. Izgubio je pamćenje te ne zna kako se zove, niti odakle dolazi
Policija pokušava identificirati mladića kojeg je nazvala Robert. Mladić je pronađen 18. svibnja u gradskom parku u engleskom Peterboroughu. Pretpostavlja se da je u 20-tim godinama te da je iz istočne Europe.
Kad su ga pronašli kod sebe nije imao dokumente. Liječnici su utvrdili da nije ozlijeđen, ali da pati od amnezije. Mladić naime ne zna tko je, odakle je niti koliko ima godina. Budući da mu se stanje nije poboljšalo niti nakon dva mjeseca, policija je odlučila objaviti njegovu fotografiju u medijima i zatražiti pomoć javnosti.
Mladić je visok oko 1,75 m i težak 82 kilograma. Ima tamu kosu i plave oči. Govori engleski, ali se čini da mu to nije materinji jezik. Ima istočnoeuropski naglasak i razumije nešto ruskog i litavskog.    
Pročitajte više vijesti u rubrikama Svijet, Sudbine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tužna sudbina mladog para: “Svom sam bolesnom mužu za vjenčanje htjela donirati bubreg, ali umro je…”
Dok je ponavljala zavjete ispred dragih joj ljudi, Lisa Parcel obećala je da će voljeti i poštivati svog novog supruga dok ih smrt ne rastavi.

No tada je 27-godišnjakinja već bila dala još jedno neprocjenjivo obećanje – da će muškarcu koji s njom stoji ispred oltara donirati svoj organ kako bi mu spasila život.

Naime, Lee Parcel se borio s otkazivanjem bubrega, a njegova djevojka s kojom je bio 14 godina u vezi bila je spremna dati mu svoj bubreg čim liječnici kažu da je 33-godišnjak dovoljno dobrog zdravlja i spreman za transplantaciju.

Međutim, Lee Parcel preminuo je prije nego je supruga uspjela izvršiti obećanje. Njegove organe donirala je kako bi spasila živote troje ljudi  koji su čekali transplantaciju.

- Srce mi je slomljeno no sretna sam jer mogu reći da sam bila njegova žena. Bio nam je svima inspiracija – kazala je Lisa.

Parcel se razbolio prije tri godine – tada mu je dijagnosticiran dijabetes s ozbiljnim zatajenjem bubrega što je zahtijevalo hitnu dijalizu, a liječnici su mu odmah kazali da će mu trebati drugi organ kako bi preživio.

Kad je otkriveno da je Lisa odgovarajući darivatelj, par nije mogao vjerovati koliko imaju sreće. Lisa mu je kazala da će mu to biti vjenčani poklon.

Tada je Parcel ponavljao: – Ne postoji način da se zahvalim svojoj supruzi na novom životu – za to se ne mogu odužiti. Nije to ‘samo’ darivanje bubrega. To je velika operacija i nosi sa sobom mnoge psihološke probleme. Nije jednostavan proces niti za donora niti za primatelja. No ona zna kroz što prolazim svaki dan, odnosno kroz što mi prolazimo svaki dan i zna koliko cijenim to što čini.

Par iz engleskog Cardiffa vjenčao se prošlog juna, a Parcel je svakog dana išao na dijalizu. Nadali su se transplantaciji šest mjeseci kasnije, i planirali proputovati svijet kad se oboje oporave.

No uslijedile su komplikacije koje nisu dopuštale pripremu za operaciju. Njegovo se zdravlje naglo pogoršalo i Parcel je umro dok je supruga sjedila kraj njega na intenzivnoj njezi u bolnici Royal Glamorgan.

Samo četiri dana prije smrti, Parcel je ostavio poruku na svom Facebook profilu: ‘Ovo je tako okrutan svijet’.


- Lee je bio tako jak i hrabar kroz cijeli svoj život. Nadam se da će nam poslati tračak te snage da izdržimo ovo – zaključila je Lisa. :(((

IZVOR  /Jutarnji.hr/
[You must be registered and logged in to see this image.]

Blizanke se čak i šest mjeseci nakon rođenja drže za ručice
"Mono-mono" blizanke Jenna i Jillian Thistlethwaite iz Ohija rođene su u svibnju ove godine. Rođene su carskim rezom, a na svijet su došle držeći se za ruke
"Mono-mono" blizanke Jenna i Jillian Thistlethwaite iz američkog Ohija rođene su u svibnju ove godine. Dobro napreduju, ali se i dalje najbolje osjećaju dok jedna drugu drže za ruku. Riječ je o rijetkom slučaju blizanaca koji dijele posteljicu i vodenjak. Kada su rođene carskim rezom na svijet su došle držeći se za ruke.  
Jillian je nešto manja od sestre i ima male flekice iznad lijevog oka - kaže otac Bill i dodaje da Jillian tako razlikuju od njezine sestre.
Blizanke su rođene u 33. tjednu, a njihova je majka Sarah (32) morala prije poroda dva mjeseca ležati u bolnici.
Liječnici su objasnili kako se takav tip trudnoće događa u jednom od 10.000 slučajeva, a postoji opasnost od ispreplitanja pupčanih vrpci, a može se dogoditi i da jedna beba prima više, a druga manje hrane.
Srećom, djevojčice su rođene zdrave. Jedino su kratko nakon rođenja prebačene u drugu bolnicu jer nisu mogle samostalno disati. U međuvremenu su se potpuno oporavile. Jenna i Jillian imaju starijeg brata Jaxona koji ima 15 mjeseci, piše Daily Mail.

TRAGEDIJA POTRESLA BALKAN
Tuga i suze: 'Ne znamo kako joj reći da te nema, to njeno malo srce neće izdržati'

28-godišnja Marija, koja je prije četiri dana stradala u teškoj nesreći dok je pretrčavala ulicu u Novom Sadu, sahranjena je danas na gradskom groblju.
Od Marije su se oprostili majka Vesna, suprug Milan, sestre i mnogobrojna obitelj i prijatelji, piše Blic.
Potresan govor održao je jedan od Marijinih prijatelja, koji je spomenuo i njenu malenu kćer.

''Nastavit ćemo sve što si započela, a sjećanje na tebe nikad neće izblijediti. Znamo da ideš tamo gdje će ti biti ljepše i gdje ćeš biti sretnija. Ne znamo kako reći Teodori da te nema, kada ćeš se vratiti s posla na koji si otišla, to njeno malo srce neće izdržati'', rekao je on.

Podsjetimo, njeno beživotno tijelo pronađeno je u ponedjeljak oko 18 sati na Somborskom bulevaru u Novom Sadu. Udario ju je automobil na pješačkom prijelazu, a vozač je pobjegao s mjesta nesreće.

:((((((

Fali još 900.000: Za Lucu (5) dosad prikupili oko 300.000 kn
Malena boluje od rijetkog tumora, anaplastičnog ganglioglioma koji joj je otkriven nakon operacije benignog tumora u temporalnom režnju, iznad lijeve sljepoočnice
Za liječenje Luce Živković (5) iz Trogira do Božića je prikupljeno oko 300 tisuća kuna što je otprilike četvrtina iznosa koja joj je potrebna za odlazak u Toronto, u kliniku Garron Familiy Chair.
Tkivo i sve nalaze poslali smo prošli tjedan, a iako smo se odgovoru o načinu liječenja i točnom iznosu troškova nadali do Božića, nažalost još nije stigao. Pretpostavljamo da će nam se javiti iza Nove godine, kaže majka Maja
Malena Luca boluje od rijetkog tumora, anaplastičnog ganglioglioma koji joj je otkriven nakon operacije benignog tumora u temporalnom režnju, iznad lijeve sljepoočnice. Najveće šanse za izlječenje, kako nam je rekla mama Maja, upravo su u toj klinici jer se kod njih radi ciljano zračenje. Tretmane u Kanadi, kaže, preporučili su joj i hrvatski liječnici.
- Tkivo i sve nalaze poslali smo prošli tjedan, a iako smo se odgovoru o načinu liječenja i točnom iznosu troškova nadali do Božića, nažalost još nije stigao. Pretpostavljamo da će nam se javiti iza Nove godine – kazala nam je mama Maja.
Kako smo već pisali djevojčica je početkom studenog imala epileptične napadaje nakon čega joj je otkriven dobroćudni tumor. Tijekom operacije na KB Rebru, neurokirurg dr. Hrvoje Jednačak je otkrio nove mase, koje su se na analizi pokazali zloćudnima.



Imam 5 godina. Svaki dan uživam u ljubavi mog tate Ivice i mame Maje. Jako sam vesela curica i voljela bih da tako i ostane i da dalje roditelje razveseljavam svojim nasmijanim licem i slatkim nestašlucima. Jako se volim igrati po ulici s prijateljima Androm i Marinom. Volim se smijati i šaliti. Svaki dan mi je nova vesela avantura i otkrivam nešto novo. 
Jesam malena, ali mi ne može promaknuti zabrinutost i ozbiljnost roditelja u zadnja dva mjeseca. Prije su bili uvijek veseli i nikad nisu bili tužni, a u zadnje vrijeme je osmijeh s njihovih lica nestao. Ne volim ih vidjeti tako tužne i zabrinute. I ja se zabrinem i rastužim kad vidim da su oni takvi. Sigurna sam da je to zbog bolesti. Malena sam i ne znam mnogo, ali razumijem i vidim da nešto nije u redu. 
Da bi vratila osmijeh na njihova lica i lica cijele moje obitelji moram ozdraviti. I znam da hoću jer sam veliki borac. Prije dva mjeseca sam imala cerebralne napadaje i odveli su me u bolnicu. Ondje sam išla u neki čudan podrum na uređaj koji svi zovu magnetska rezonanca. Na svoj 5. rođendan su mi otkrili kvržicu na mozgu. Doktor kaže da se to zove tumor. Išla sam u Zagreb u bolnicu na operaciju. Ležala sam u jednoj lijepoj sobi u kojoj sam uživala. No moje uživanje nije dugo trajalo. 
Prije desetak dana sam operirana,a nakon operacije su patološki nalazi otkrili da imam KOMPOZITNI NEURONALNI GLIJALNI TUMOR (ANAPLASTIČNI GANGLIOGLIOM (WHO GRADUS III) koji se nalazi na mom malenom mozgu i zbog njega imam i napadaje. Doktori su rekli da je to jako teški i rijedak tumor mozga i da se ne mogu liječiti u Hrvatskoj,nego da moram ići u inozemstvo. Mama kaže da ću ići u Rim,Pariz ili Toronto. 
Jako se veselim razgledavanju tih gradova,ali bojim se za moje roditelje i za sebe. Moji roditelji nemaju financijskih sredstava za to liječenje. Ovim putem molim sve ljude dobrog srca da mi pomognu u mom liječenju i pomognu mi da izrastem u lijepu curicu i otkrijem sve draži ovoga života. 
Molim vas pomozite mi jer vrijeme istječe, a za moju bolest vrijeme je najvažnije.





LINK 

pametno malo srce  :heart1:

Odbačena djeca: O njima brinu naši misionari, a želja im je...
U zabitom afričkom selu Subukija smještenom na čak 1900 m nadmorske visine i nekoliko kilometara sjeverno od ekvatora nema struje, interneta i svjetskih novosti
Volontere  svakodnevno susreću jer rade u sirotištu St. Anthony Small Home ili kako ga Hrvati zovu Mali dom. Dolaze iz svih krajeva svijeta. No u posljednje vrijeme mladi ljudi iz Hrvatske u selu su najčešći 'mzungu' ('bijeli čovjek' na tamošnjem jeziku kisvahiliju).
Pogledajte emotivan video i čestitku za Božić i Novu godinu koju smo dobili iz Afrike:





VIŠE  

Ovo je kuća mog pradjeda. Drugim ljudima malo izgleda strašno i sve, al' meni je tako ok. To je moj dom'

Posljednjih šest godina, otkako ih je mama napustila, otac i sin žive sami. Ali se ne predaju.
Ovo je kuća od mog pradjeda, ne znam više koga. Drugim ljudima malo izgleda strašno i sve, al' meni je tako ok. To je moj dom', kaže petnaestogodišnji Milan.
Hrvatska na nogama – svi žele pomoći Milanu i njegovom ocu!

U trošnoj drvenoj kućici staroj gotovo osamdeset godina, u selu Komarevo kod Siska, živi sa samohranim ocem Matijom. Bez tekuće vode, kupaone ili električnog štednjaka. Jedini luksuz koji imaju je televizor i stara peć na drva.
Posljednjih šest godina, otkako ih je mama napustila, žive sami.
'Nikad nisam pomišljao da bih sam mogao odgajati dijete. To je težak zadatak, ali mora se prihvatiti ono što je. Jer da ga ja ostavim, gdje bi bilo dijete? Bilo bi u sirotinjskom domu. Ja sam ga prihvatio. To je moje. Mučim se, brinem se', kaže tata.
Žive od 1400 kuna socijalne pomoći. Matija je nezaposlen, ali kaže to ne znači da ne radi.
'Tata radi, pomogne svakom u susjedstvu. Radi kod nekih svojih prijatelja nekad kad uzmogne, al' baš rijetko ga zovu. Prije je znao radit po cijeli dan za 150 kuna', objašnjava Milan.
Iako teško žive, nikada nisu gladni. Za to uvijek mora biti pa kada dođe kraj mjeseca, a oni potroše sav novac, tata se zaduži. Štedi gdje god može pa već dvije godine rublje pere na ruke jer novca za novu perilicu nemaju.

Milan nema ni mobitel ni kompjuter. Ni ne traži, kaže tata.

'On nije prezahtjevan, skroman je. Vidi kakva je situacija, ne traži on mene puno. Ja mu prišparam neki dinar, dam mu za školu, za sendvič i za sokić. Kod kuće mu napravim da jede i toplo mu bude'.

Jedino što je tražio bilo je maturalno putovanje na koje ide na proljeće. 1650 kuna za tjedan dana s kolegama iz razreda. Uspomena i doživljaj koji mu Matija unatoč teškoj materijalnoj situaciji nije želio uskratiti. Zato svaki mjesec od skromnih primanja za Milanov maturalac odvaja 300 kuna.
Priču o ocu koji žrtvuje puno kako bi sinu ispunio veliku želju pogledajte u priloženom videu magazina Provjereno.
Brojni građani žele pomoći, hvala svima!
Nakon priče u Provjerenom gledatelji nisu ostali sjediti prekriženih ruku, pa će, čini se, život ovog hrabrog samohranog oca i njegovog sina od sada biti znatno drugačiji. U ovim trenucima reporterka Maja Medaković na putu je prema Milanovom i Matijinom domu, a njihove reakcije na val dobrote gledatelja vidjet ćemo u večerašnjem Dnevniku Nove TV.

Tugo moje i kad se neko žali da mu je loše..Šta bi ovo dete reklo.

Ovo su Matija i Milan dan nakon priloga koji im je promijenio život. Za ovaj ste osmijeh zaslužni svi vi koji ste nesebično odlučili pomoći. Jer dobro srce prepoznaje dobro srce.
(iz tekst iznad)

[You must be registered and logged in to see this image.]

nakon svega sto su prozivjeli tata Matija kaze nismo mi jedini potrebna je pomoc i drugima!svaka čast

Otkada su objavili našu priču, pohode nas i znani i neznani. Hvala im svima!'

Matija Basarac (60) više neće morati odjeću prati ručno, a Milan će ići na maturalac
Tužna priča o samohranom, nezaposlenom ocu Matiji Basarcu (60) i njegovom sinu Milanu (15) digla je na noge cijelu Hrvatsku i pokazala da je u ovoj zemlji još uvijek mnogo onih koji su spremni nesebično pomoći siromašnima. Pred kućom oca i sine u selu Komarevu kraj Siska u posljednja dva dana zaustavilo se mnogo dobrih ljudi kako bi im uručili brojne donacije.

Otkada su objavili našu priču, pohode nas i znani i neznani te nam nose. Hvala im svima - poručio je Matija, hrvatski branitelj koji je u ratu izgubio i brata, piše 24sata. Osim mobitela, perilice za rublje i novog kreveta, otac i sin dobili su 100 kilograma brašna, 50 litara ulja, drva ali i novac kojim će Milan platiti odlazak na maturalac u Zadar.

Matija ističe kako nikoga nije tražio za pomoć već je njegov poznanik iz sela samoinicijativno nazvao medije. O svome dječaku brine otkako ih je napustila Milanova majka. Ona se preudala i s novim mužem ima dvoje djece. Za Milana ne pita niti mu plaća alimentaciju tako da njih dvojica žive u trošnoj kućici. U dvorištu iza njihove brvnare nalazi se nedovršena katnica.

- Naslijedio sam je od pokojnog brata. No živimo od 1400 kuna i nemamo je čime dovršiti - kazao je otac.
---------------------------------
akcija uspela.puno mi srce.. :heart1:

Preživjele operaciju: 'I nakon razdvajanja su nerazdvojne'
Ruby i Rosie rođene su 2012. godine kao sijamske blizanke. Odmah nakon rođenja operacijom ih je razdvojio tim od 15 liječnika. Danas su zdrave i vesele djevojčice

Malene Britanke Rosie i Ruby Formosa (2) rođene su kao sijamske blizanke. Danas, dvije godine nakon operacije kojom su ih liječnici razdvojili u predjelu trbuha, vesele su i zdrave djevojčice.
Pri rođenju dijelile su dio crijeva. Pet sati ih je operirao tim od 15 liječnika. Njihova majka Angela kaže kako su gotovo nerazdvojne od kad su ih liječnici razdvojili u lipnju 2012.
- Gdje god da se jedna nalazi, mora znati gdje je ona druga. I dok su u vrtiću okružene drugom djecom, stalno se traže pogledom. I uvijek žele biti jednako odjevene - kaže mama Angela.


Da nosi sijamske blizanke, Angela je saznala na ultrazvuku u 16. tjednu trudnoće. Sa suprugom Danielom ima i 7-godišnju kćer Lily. Nakon vijesti o blizankama, bili su spremni na najgore.
- To nam je bio najveći šok u životu. Čula sam za to, ali nikad nisam mislila da će se to meni dogoditi. Kad sam u rađaoni čula njihov plač, malo sam se smirila, ali na kratko. Operirali su ih isti dan. Sve je prošlo u redu - ispričala je.
Nakon operacije razdvajanja, Ruby i Rosie prošle su još nekoliko manjih zahvata, no njihov je razvoj potpuno normalan.
- Sve je u redu, zdrave su i rastu. Jedini 'problem' je što ih Lily teško razlikuje pa koriste svaku priliku da joj ukradu igračke - kazala je Angela za Daily Mail.

[You must be registered and logged in to see this image.] :kisic1:

Živio i umro kao heroj: Disao tek 100 minuta i spasio život     LINK 
Jess Evans i Mike Houlston bili su presretni kada su saznali da će dobiti blizance. Vijest da je jedan od njih teško bolestan potpuno ih je shrvala. Donirali su organe

Teddy je živio samo 100 minuta, ali svojim je roditeljima pravi heroj. Maleni Teddy postao je najmlađi donor organa u Velikoj Britaniji. Spasio je život odraslom čovjeku. Potpunom strancu Teddy je dao svoje bubrege i srčane zaliske.




- Utješno je znati da dio osobe koju voliš živi u nekome drugome - zaključila je.
Teddyjev blizanac Noah sada ima godinu dana.

Veliki preokret? 'Ja sam Ben, dječak nestao prije 25 godina!'  VIŠE  
Jedna od najpoznatijih otmica u povijesti Velike Britanije možda je upravo dobila novi nastavak, punih 25 godina nakon što se dogodila na grčkom otoku Kos  

Ben Needham rođen je u listopadu 1989. godine u Sheffieldu, a nestao je u ljeto 1991. godine nakon što je s majkom, bakom i djedom došao ne ljetovanje u Grčku. Kroz naredne godine policijske snage obje zemlje primale su brojne dojave o malom Benu, no dječak nikada nije pronađen, niti su pronađeni ikakvi dokazi.
U petak navečer obitelj Needham (sestra, majka i baka dječaka) pojavila se na grčkoj televiziji 'Alpha TV' gdje su u sklopu trosatne emisije objasnili kako je Ben nestao i apelirali na gledatelje da im pomognu ako imaju bilo kakva saznanja.

Ideja običnih ljudi...

Tugooo