BONSAI ❀

Ima više načina uzgoja bonsai. Ako imate sreću, naći ćete prirodno zakržljalo drvo visoko u planini. Japanci smatraju da su ovako prirodno zakržljali patuljci najbolji. Možete početi i sa zakorenjivanjem reznica od odraslog drveta, ili kupiti mlado drvo u rasadniku. U svakom slučaju, uzgoj bonsai ne treba započeti pre nego što drvo ima dobru, čvrstu stabljiku. Skup, ali brz način jeste da kupite potpuno oblikovano, lepo razvijeno drvo. Međutim, ako bonsai budete sami uzgajali iz semena, najpotpunije ćete upravljati njegovim rastom.

Osnovno oblikovanje obavlja se preve četiri godine.

Važan je izbor posude. Po tradiciji, drvo sa uspravnim deblom sadi se malo izvan središta četvorougaone ili ovalne posude, dok se drvo koje je uzgajano da raste pod uglom sadi u sredinu okrugle ili kvadratne posude.

Pre presađivanja drveta bonsai, morate pripremiti posudu. Ukoliko niste izabrali uspravan stil, drvo će trebati neki potporanj; provucite komad rafije ili tanke žice kroz komade pocinkovane mrežice koju treba staviti na otvore za drenažu na dnu posude. Kad se drvo presadi, rafija ili žica omota se oko grumena zemlje da bi stajalo čvrsto. Prekrijte zatim dno posude drenažnim materijalom, kao što je šljunak i naspite tanak sloj bonsai komposta ili odgovarajućeg komposta dobrog kvaliteta na bazi ilovače.

Sledeći korak je da veoma pažljivo izvadite drvo iz njegove posude. Onda iglom za pletenje ili štapićima nežno udarajte po grumenu zemlje kako biste odstranili što je više moguće komposta sa korenja. Kad ogolite korenje, sve veliko glavno korenje mora se odrezati do kraja. Čupavo korenje treba obrezati na jednu trećinu dužine. Držite kraj sebe posudu sa vodom dok obrezujete. Uranjajte korenje redovno u vodu kako biste održali vlažnost. Obrezano drvo presadite u bonsai posudu ispunjenu kompostom ili kompostom na bazi ilovače. Da bi drvo izgledalo čvornovato i staro, gornje korenje možete ostaviti iznad komposta.

Kasnije bonsai drvo treba presađivati jednom godišnje u jesen ili zimi. Leti obrežite postrane izboje i odrežite rastući vrh. Kompost treba stalno održavati vlažnim; zapamtite da se kompost u plitkoj posudi suši veoma brzo. Kako se biljka presađuje svake godine , ne treba je prihranjivati. Može proći pet do petnaest godina dok biljka ne stekne status bonsai. Koliko dugo će živeti zavisi od vrste. Životni vek običnog bonsai može varirati od nekoliko decenija do nekoliko vekova, ali ne gajite previše nade ako uzgajate bonsai u stanu.

Bonsai je umetnost koja je u svom razvoju prošla tri razdoblja. Započela je davno svojim rođenjem u staroj Kini, gde su uzgajali malena drvca u cvetnim saksijama.

U drugom razdoblju ta se tehnika preselila u Japan, gde se potpuno ukorenila u tako dobro poznatu japansku tradiciju.

Treće se upravo odvija u današnje vreme, kada je svoje poklonike bonsai stekao u SAD i Evropi.

Bonsai je japanska reč, sastavljena od reči bon=cvetna saksija i sai=drvo. Umetnost se rodila u Kini u vreme dinastije Tang, čija vladavina počinje u 7 veku. To se može zaključiti na osnovu slika nađenih iz tog vremena na kojima su često prikazivana bonsai stabalca.

U Japan je bonsai umetnost stigla iz Kine u srednjem veku. Sve do kraja prošlog veka ova je umetnost bila povlastica najviše kaste, samuraja. Japanska bonsai umetnost se nakon drugog svetskog rata proširila na zapad, a poslednjih decenija pobuđuje sve veće interesovanje.Ova umetnost osvaja mnoge ljude širom sveta i iz dana u dan stiče mnoge poklonike bez obzira na različite kulturološke i civilizacijske tekovine.

Bonsai stabalce se razvija svojim osobinama kao svako drugo stablo u prirodi, samo mu se određenim postupcima obuzdava rast u visinu. Cilj uzgajivača je da se stvori verna minijaturna kopija, dostojna poštovanja koje zaslužuje staro stablo u prirodi; vetrovima šiban, nagnut bor, kvrgavi brest, trešnja koja cveta i donosi plod.

Da bi to postigli uzgajivači bonsaia moraju imati određena znanja i spretnost. Obrezuju korenje da bi ih smestili u posudu, obrezuju grane da bi ostale kratke, a da ipak deluju prirodno kao da neobuzdano rastu. Osim znanja, bezgranično strpljenje je neobično važna osobina koja je odlika svakog uzgajivača bonsaia. Potrebno je i po dvadeset godina predanog i strpljivog rada dok bonsai dobije pravu vrednost i značaj, jer postoji pravilo što je bonsai stariji to je vredniji.

U Japanu se mnoga drvca nasleđuju iz generacije u generaciju, njihova vrednost je neprocenjiva. U japanskoj bonsai umetnosti tokom vekova razvili su se neki osnovni oblici. Međusobno nisu strogo podeljeni i ograničeni, nego je ostavljen prostor za individualno shvaćanje i promene. Ipak poznavanje pravila osnovnih oblika predstavlja veliku pomoć kod učenja jer služe na neki način kao uzorci i upućuju uzgajivače kakvim sve mogućnostima raspolaže u oblikovanju vlastitih bonsaia.

Osnovni oblici:

• Kaskada ili viseći oblik,
  
• metla,
  
• oblik blizanaca,
  
• višestruko stablo,
  
• uspravni oblik,
  
• šuma.
  

Japanski bonsai se u poslednjih sto godina nije bitno promenio, on se ni danas ne menja ali je prešao granice Japana i osvaja mnoge ljude širom sveta.

Belogorično drvo iz Japana i Kine A. palmatum ima duboko izdeljenje, zelene listove koji u jesen manjaju boju u narandžastu, crvenu i žutu. Na svom prirodnom staništu postiže visinu od 4.5 m. Iako ova biljka najbolje uspeva na dobroj svetlosti, podnosi i zasenjeno mesto. Treba je držati sve vreme vani osim kratkog razdoblja leti kada je treba uneti u kuću. Zemlju treba neprestano održavati vlažnom. Ako je moguće , uroniti zimi posudu u treset ili pesak da bi se zaštitilo korenje od smrzavanja. Svake jeseni ili zime treba obrezati korenje i presaditi u bonsai kompost ili kompost na bazi ilovače. Leti treba podrezati postrane izbojke i zakinuti vrh rasta. Razmnožavati semenom u jesen.

Ljudi uzgajaju biljke u posudama hiljadama godina (začine, ljekovito bilje, te bilje za ukras), zbog ljepote cvijeta ili listova. Ali u Kini je stvoren novi koncept - kreiranje minijaturnih prirodnih pejzaža u posudama, zvanih PENJING, u doba Han dinastije (oko 200.g. prije Hrista). Jedna od mnogih legendi govori kako je debeli car smatrao putovanje zamornim, pa je naredio da se minijaturna kopija njegova carstva sagradi u dvorištu palače, kako bi sa prozora spavače sobe, mogao vidjeti cijeli svoj posjed. Želeći sačuvati njegovu jedinstvenost, bilo je naređeno ako neko drugi pokuša napraviti nešto slično, da bude ubijen kao izdajnik. Bila ona istinita ili ne, jedno je sigurno, posjedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.
Najstariji pisani dokument o bonsaima pronađen je u grobnici princa Zhang Huai-a, koji je umro 706.g. za vrijeme Tang dinastije. Dvije zidne slike u grobnici prikazuju sluge koje nose minijaturni pejzaž sa kamenjem i biljkama u posudi lotosovog oblika. Penjing je bio iznimno cijenjen tijekom Song dinastije (960.-1279.g.), kada se je razvijao prema sofisticiranijem umjetničkom obliku.
Tada počinje i uzgajanje pojedinačnog stabla u bonsai posudi. Ti prvi primjerci imali su debla izrezbarena tako da nalikuju na zmajeve i druge životinje. Zvali su se PUN-SAI.
Kroz 11. i 12. vj. Kina je izvršila znatan kulturni uticaj na okolne zemlje, posebno Japan, preko umjetnosti i filozofije. Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokracijom, samurajima, najzaslužniji su Zen redovnici. Za njih je bonsai bio religiozni objekt "zelene stepenice koje vode na Nebo", odnosno spona između ljudi i Boga. U centru uzgajanja bonsaija je uspostavljanje ravnoteže između čovjeka i prirode. Uzgajivač se posvećuje bonsaima, njeguje u sebi kreativnost, te svake godine ispočetka proživljava kroz njih ritam izmjene godišnjih doba. Sam uzgoj zahtjeva mnogo njege i pozornosti, ali kao nagradu donosi mirnoću uma, osjećaj osvježenja i unutrašnju smirenost.
Tek u Muromachi eri u 14.st. bonsai se popularizira i zajedno sa origamijem, ikebanom, suisekima i čajnom ceremonijom (Chado), postaje dio Japanske kulture. U 18.st. bonsai je na svom vrhuncu i veoma je cijenjen. Pojedine tehnike su se ritualizirale, a smještaj grana i debla određen je strogim pravilima.
Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem 19. st. Izložbe bonsaija održane su u Parizu 1878., 1889., 1900., dok je prva velika održana u Londonu 1909.g.
Bonsai danas nije samo privilegij više klase. Pretvorio se je u poznatu i priznatu hortikulturnu umjetnost širom svijeta.


U kineskoj literaturi bonsai se spominje još u X vijeku. Tehnika uzgoja preuzeta je iz Japana.Ova minijaturna stabla mogu da žive i preko 100 godina. Naravno, ovakvi primjerci su prava rijetkost jer je potrebno mnogo truda i umjeća da se dobije takvo malo umjetničko djelo. Zbog toga je njegova cijena opravdano visoka.

Drvo i posuda čine harmoničnu cjelinu u kojoj se oblik, boja i tekstura međusobno nadopunjuju. Nije dovoljno samo posaditi drvo u posudu i sve ostalo prepustiti prirodi jer rezultat neće ličiti na drvo i brzo će uvenuti. Potrebno je u početku ukloniti sve suvišne grančice i dobijeni oblik održavati stalnim orezivanjem. Vremenom dobijate patuljasto drvo koje izleda kao ono u prirodnoj veličini. Visina drveta može da varira: oko 15 cm - "baby" bonsai, do 30 cm - "ko" bonsai, do 60 cm - "chui" bonsai i do 90 cm - "dai" bonsai.




Bonsai umjetnost je način oblikovanja živog grmlja i drveća. A upravo time dolazimo do samog bitka uzgoja bonsai drveća. Možemo reći da uzgoj bonsai drveća se sastoji od tri koraka koje svako drvo treba proći. U prvom koraku je sama kupovina ili sakupljanje mogućeg bonsai materijala. Tako da istodobno možemo doći do bonsaia iz četri različita izvora:

1. Bonsai iz sjemena

2. Bonsai iz Yamadori-a

3. Bonsai iz sadnica (rasadnik)

4. Kupovina već gotovog bonsai drveta


Nabavom bonsai materijala započinjemo drugi korak koji se sastoji od oblikovanja debla i grana. Kako svaki umjetnik posjeduje oruđe kojim stvara svoje djelo tako i mi koristimo aluminisku ili bakrenu žicu. Njenim omotavanjem oko debla ili grana stvaramo željeni oblik koji možemo dobiti u okvirima razvoja drveta. Time dolazimo i do zadnjeg koraka. Smještaj u prostoru. Kako drvo posaditi u posudu i pravilno prikazati u prostoru gdje se nalazi. Poznavanjem sva tri koraka rada teoretski i praktično spoznajemo postupak uzgoja bonsai drveća.

Kod uzgoja bonsaija, put je važniji od cilja. Pod putom ovdje mislim na dnevno promatranje, razmišljanje i tihi rad s biljkama, na odmor, radost i povećanje znanja i iskustva koje donosi malo drveće.
Pojam punsai, prvi put se spominje u Kini u vrijeme dinstije Tsin (265 - 420. god. Naše ere). U japanskom jeziku ta se riječ pretvorila u bonsai, što se prihvatilo u cijelom svijetu. Riječ je složena iz bon - plitka posuda, i sai - uzgajati biljku. Slobodno prevedeno bonsai znači - biljka u plitkoj posudi. Nekada je bavljenje bonsaiem bila privilegija samo careva i samuraja (čak nekoliko stoljeća ), dok je danas to postalo narodna svojina. Bavljenje bonsaiem najviše se razvijalo u istočno Azijskoj kulturi, zbog toga što ti narodi smatraju da čovjek nije središte svijeta. Smatraju da je čovjek ravnopravan sudionik života na Zemlji, uz životinje i biljke. Zbog svega toga kod tih naroda postoji uzajamna veza čovjeka i bilja, te samim time je produbila odnos kod samog uzgoja, što se ne može reći za Europske narode. U istočnoj Aziji su npr. omiljeni darovi za Novu godinu upravo drvca bonsaia, što ujedno simboliziraju dug život, sreću, proljeće i sl. Iz Kine se bonsai proširio tako, što je potkraj dinstije Ming, jedan kineski vladin činovnik odbio poslušnost, pobjegavši u Japan. Osim kineske literature sa sobom je donio i veliko znanje iz umjetnosti uzgoja patuljastog drveća. Majstori bonsaia su iz generacije u generaciju zapisivali u knjige svoja iskustva, koja su svakim danom bila sve bogatija. Sva ta iskustva dugo su čuvana u tajnosti. Za vrijeme vladavine cara Daiga (898 - 930) bonsai je bio poznat u cijelom Japanu. I upravo i sam car je poticao razvoj kulture i bonsaia kao sastavni dio njihove kulture, te je i on najzaslužniji za širenje ove umjetnosti.
Zatim se iz Japana postepeno širi po čitavom svijetu, naročito nakon 2. svj. rata. Najstariji bonsai na svijetu (1100 godina) nalazi se i čuva u carskoj palači u Japanu, dok se najstariji u Europi (700 godina) nalazi u Heidelbergu (Europskoj Meki za bonsaie).
Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Iz dana u dan stiče brojne poklonike, različitih kultura, starosti i spola.