BOSNA I BOSANCI

First topic message reminder :

Bosanci

BiH portal Odjeljak isključivo posvećen Bosni i Hercegovini

Bosanci su nacija i narod, a čiji pripadnici smatraju Bosnu i Hercegovinu
svojom domovinom. Bosanci su i glavni pojam za pripadnike stanovnika
zemlje Bosne i Hercegovine, što po
opredjeljenju može da uključuje današnje Bošnjake,
bosanske Srbe i bosanske Hrvate, kao i ostale stanovnike zemlje Bosne i
Hercegovine, kako u samoj Bosni, tako i u inostranstvu.
Ime se odnosi na sve stanovnike Bosne i Hercegovine, pripadnike zemlji
Bosni i Hercegovini, bez razlika u regionalnim, vjerskim ili nacionalnim
pripadnostima.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine se nazivaju Bosancima uglavnom u
nezvaničnom govoru te tamo gdje je takvo opredjeljenje prihvaćeno kao
zvanično (u većini stranih država). Neki se čak izjašnjavaju ekskluzivo
kao Bosanci i često kad ne žele da izraze svoju etničku pripadnost (tj.
kao bosanski Srbi, bosanski Hrvati ili Bošnjaci) ili ako potiču iz
mješanog braka. Neki od primjera ljudi koji se izjašnjavaju kao Bosanci
su: Sergej Barbarez, Branko Đurić Josip
Katalinski i Danis Tanović.
Historija


Stanovnici srednjovjekovne Bosne su bili Bosanci. U srednjem
vijeku za stanovnike Bosne pominju se nazivi Bosanac i Bošnjanin
(Bosignanin).
Prije oko 100 godina riječ “Bošnjaci“ je imala isto značenje koje
riječ “Bosanci“ ima danas. Mnogi stanovnici Bosne su se nekad zvali
Bošnjacima uključujući katolike i pravoslavce međutim to značenje je u
međuvremenu zamjenjeno. Tokom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine
od 1878. do
1918.
godine administracija austrougarskog guvernera u Bosni i Hercegovini,
Benjamina Kallay-a je podržavala ideju zajedničke bosanske nacije
(bosanstva) koja je trebala da uključi bosanske katolike i bosanske
pravoslavce kao i bosanske muslimane.
Ideji su se oštro protivili Hrvati i Srbi ali
također i mnogi bosanski muslimani tog vremena pošto je ideja nastala u
vremenu kad su susjedne države jačale svoj nacionalni i etnički
identitet kroz proces stvaranja zasebnih nacionalnih država. Ovakva
politika je škodila bosanskom etničkom pitanju i zvaničnom korištenju
imena Bosanci. Bosanci se mogu uporediti sa stanovnicima Bosne i Hercegovine koji su se za vrijeme bivše Jugoslavije nazivali Jugoslavenima.
Jugoslaveni ipak su bili priznati kao narod u jugoslavenskim popisima
stanovništva dok Bosanci nisu nikad bili priznati kao narod od strane
Jugoslavije. Naime, oni su bili predstavljeni kao “regionalna
pripadnost“ po jugoslavenskim statistikama što se odnosi i na zadnji
popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. godine.
Ipak, format popisa u bivšoj Jugoslaviji je često bio predmet političke
manipulacije. Bosancima nije bilo dozvoljeno da se izjašnjavaju po
nacionalnoj pripadnosti kao Bosanci čak i nakon što su zatražili tu
opciju u ustavnim amandmanima iz 1947. i 1973. Naime
morali su se izjašnjavati kao “Srbi“ ili “Hrvati“ do 1963.
“neopredjeljeni“ ili “muslimani u nacionalnom smislu“ do 1973., i
“Muslimani“ (sa velikim M) do 1993. godine.
1993. godine ime Bošnjaci je vraćeno kao zamjena imenu Muslimani,
ali je bilo prekasno da taj naziv realistično uključi i Bosance
ne-muslimane kako su oni već bili naturalizovani Srbi i Hrvati u
stopedesetogodišnjoj nacionalnoj supresiji Hrvatske, Srbije i, na kraju,
Jugoslavije. Bosanska narodnost je bila pod napadom nacionalista sa
svih strana već više od 100 godina, a njeno poricanje postojanja se
često koristi od strane političkih stranaka koje pokušavaju da udalje
konstitutivne narode Bosne i Hercegovine jedne od drugih.

To sve Srbi sa one strane Drine...bez obzira da li se krste ili kako to rade... :329340:

KAKO ZNAS DA SI BOSANAC ?

Iako neko stoji ispred tebe, prvo pitanje bit će ĐES BA !
Kada neko stoji ispred tebe i smeta ti, prvo ćeš reć NIJE TI ĆAĆA STAKLAR
Ako u svakoj rečenici upotrebljavaš riječi BOLAN i BA a zapravo nemaš pojma šta znače
Jedino u bosni ti raste rep od kave dok si malen!
Kad vidiš psa prvo pitanje je OĆEL UJEST ??
Kad se ozlijediš mama te udari jer si se sam ozljedio
Jedino u Bosni dobiješ upalu mozga ako ideš van mokre kose
Kad mama neće pričat s tobom kaže . BJEŽI MI S OČIJU DA TE NE VIDIM
Čak i odrasle ljude se pita SLUŠAL TE BABO?
Jedino se u Bosni kaže AHA JESI MALO SUTRA kad nekom ne vjeruješ!
Kad ti neko daje savjet , odgovor je KO' TE ŠTA PITO ?
Kad neko spava glasno , odma se kaže SPAVA KO' ZAKLAN
U bosni nema riječi otvori usta, nego ZINI
Kad dugo spavaš tvoji te odma pitaju Š'TAŠ VEČERAS RADI!
MADE IN CHINA tri najčitanije riječi u Bosni !!
U svijetu ljudi kažu , naravno da jesam , u Bosni kažu JOK ETO TI SI
Mi ne koristimo recepte mi to "OD OKA "
Moraš ić u školu i dobro učiti DA NE BI KOPO KANALE !!
Jedino kod nas kad padneš umjesto jesi dobro , kažu jes' smotan ustani
Jedino u Bosni roditelji na poklon daju SARENU LAŽ
Kad u bosni čuješ pucnjeve , nije to nikakav kriminal NEGO SVADBA
Znaš da si Bosanac ako ti je daljinski zaljepljen selotejpom.

Nikad u zivotu nisam bio tamo. Moja Morava i njena sela su za mene pravi raj.

Ma sta's tamo, svi te znaju

Mala moja iz Bosanske Krupe skidaj tange odmah izgore ti doope

Sad dobih,,,,Lijepa moja, najljepsa

Heroj iz Bihaća pomogao kolegi: Otpustite mene, on ima djecu

O nevjerovatnom Ajidovu dobročinstvu bruji cijela BiH. Prije nekoliko dana je saznao da njegov poslodavac u trgovini autodijelova mlađem kolegi planira dati otkaz. Bez imalo razmišljanja podmetnuo je svoja leđa i ponudio šefu da otpusti njega. Direktor je poslušao, a Ajid je u trenu ostao bez radnog mjesta poslovođe i plate od preko hiljadu maraka. Kaže da je posao mlađem kolegi bio potrebniji.


Kad je saznao da poslodavac planira dati otkaz mlađem kolegi s dvoje djece, Ajid se ponudio da otpusti njega. Ostao je bez plaće. Nije mu jasno zašto mu čestitaju

Ispričao sam prijatelju šta sam napravio, on je slušao, ništa nije govorio, otišao kući, popio apaurin i sve napisao na Facebooku. Eto, tako je bilo, svoju priču počinje Ajid Sarkić (51) iz Bihaća.

O nevjerovatnom Ajidovu dobročinstvu bruji cijela BiH. Prije nekoliko dana je saznao da njegov poslodavac u trgovini autodijelova mlađem kolegi planira dati otkaz. Bez imalo razmišljanja podmetnuo je svoja leđa i ponudio šefu da otpusti njega. Direktor je poslušao, a Ajid je u trenu ostao bez radnog mjesta poslovođe i plate od preko hiljadu maraka. Kaže da je posao mlađem kolegi bio potrebniji.

"Taj momak s posla ima dvoje male djece i nezaposlenu ženu. Plata mu treba samo za pelene. Žao je meni mladih ljudi, nikakve perspektive nemaju. A moja su djeca odrasla, pa meni ne treba posao kao što treba njemu" - kaže Sarkić.

Što je učinio nije odmah priznao ni supruzi. Kaže kako ju nije htio opterećivati jer se još oporavlja od trauma iz rata. Ajid se ne plaši budućnosti. U trgovini je radio posljednjih pet godina, a sad se vraća gljivarstvu, svom starom poslu.

"Vjerujem da ću opet uspjeti. Pa svoje dvoje djece sam i školovao na šampinjonima. Puno se radilo, ali izgurali smo. Sada smo žena i ja sami, djeca su u Americi. Ne pomažu nam jer još ne mogu, ali bar mi ne moramo više pomagati njima" kaže Sarkić.

Komšije iz Bihaća kažu kako je Ajid često pomagao i mještanima.

"Jednom je posudio novac, kupio zemljište oko kuće svog brata i sagradio mu cestu koje dotad nije bilo. Zatim je tu zemlju prodavao, no ljudi su mu plaćali kad su i koliko su imali. Na kraju ništa nije zaradio - prisjetila se susjeda za Večernji list i dodala da mu je čovjek umjesto dijela duga dao 50 litara rakije. Ajid ih je podijelio jer ne pije alkohol.

"Ma on vam je takav, o našem Ajidu bi se dala knjiga napisati" - ponosne su komšije.

hehehehehe Ja stvarno obozavam Bosnu i Bosance:)))))) Na svoj racun najbolje;)


RAMAZANSKI FILMOVI : - Spašavanje postaca Ryana - Pakleni iftar - Znam šta si jeo prošli iftar - Hodže u crnom - Klanjali za 60 sekundi - Gospodar tespiha: Derviševa družina - Pirati iz džamije - Iftari muški - Bilo jednom u džamiji - Intervju sa imamom - Kad kurbani utihnu - Mi nismo meleci 2 - Dan poslije iftara - Sam u džamiji 3 - Nemoguća teravija - Gospodin i gospođa Cerić - Smrtonosni sehur 3 - 3 metra poslije iftara - 1001 somun - Buline odaje - Lesi se vraća s teravije.

U BiH sutra lokalni izbori



U Republici Srpskoj i Federaciji BiH sutra lokalni izbori. Izbori jedino neće biti održani u gradu Mostaru.
U-BiH-sutra-lokalni-izbori


U Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, sutra će biti održani lokalni izbori, na kojima će biti birani članovi 58 skupština opština u Srpskoj i 78 opštinskih skupština u FBiH.

Prema odluci Centralne izborne komisije, izbori jedino neće biti održani u gradu Mostaru, pošto vodeće hrvatske i bošnjačke političke stranke nisu mogle da se dogovore oko novih izbornih pravila za taj grad.

Sudeći prema kampanji koja je završena u ponoć, kada je nastupila izborna tišina, tokom izbora se ne očekuju veća uzbuđenja, osim u Srebrenici, gde je za stanovništvo tog mesta veoma važno da li će za načelnika opštine biti izabran Bošnjak ili Srbin, Ćamil Duraković, odnosno Vesna Kovačević.


U Srpskoj će biti birano i pet gradonačelnika - Banjaluka, Prijedor, Bijeljina, Doboj i Trebinje, a glasaće se i za Skupštinu Brčko distrikta. Za lokalne izbore u Srpskoj i FBiH overena su ukupno 383 politička subjekta - 84 partije, 59 koalicija, 224 nezavisna kandidata i 16 lista nezavisnih kandidata.

Iako je reč o izborima na lokalnom niovu, oni su u BiH i u Evropskoj uniji ocenjeni kao veoma značajni.

Mediji su ocenili da je izborna kampanja protekla sa najmanje incidenata do sada, ali i da se u kampanji relativno malo govorilo o problemima u lokalnim zajednicama.

Kao posebna novost u kampanji istaknuto je korišćenje pornografije, otvoreno prodavanje glasova i zlupotreba dece na izbornim mitinzima. Iznenađenja se, ipak, očekuju u opštini Srebrenica gde je kampanja proteklih nedelja dovođena do usijanja, posebno nakon što je predsednik Srpske Milorad Dodik ponovo negirao da se u toj opštini tokom proteklog rata dogodio genocid.

(Tanjug)

E vala da i izglasaju,ne može čovjek slušati,a ni gledati ih više.

Ako mene pitate i da sam u Bosni...moj glas bi otišao nikom drugom no gospodinu Šikmanu :girlcool:

U novinama sam procitala da je tip dao oglas da prodaje svoj glas za 200km, a moze i u drvima hahahahahaha Pametan:)

AstrinaKomsinica ::

U novinama sam procitala da je tip dao oglas da prodaje svoj glas za 200km, a moze i u drvima hahahahahaha Pametan:)

Pa da znaš da bi mogao i kasirati svoj glas haha
Elem,kad smo bili kući prije 2 Woche,ludnica...sve kandidati za odbornike u skupštini.A sve moj do mojega,ali šta ćeš...Posla se nema,para još manje,a kao odbornik u skupštini,dovoljno je pojaviti se 1 mjesečno (lupam) i dobiješ platu.
E da sam tamo,sigurno bih i ja bila bar na listi odbornika,ako već ne mogu za načelnika opštine

A stvarno je nevjerojatno; vise ima nacelnika, odbornika, kojekakvih ministara nego ovcica hahahahaha Bem ti kamen!

Kako ono....niđe* k*o u Bosni ?
____________

Ministar BiH imao odnose s maloletnicom

Bosna dobila prvu načelnicu sa hidžabom u Evropi

Sretan Rodjendan mojoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini:)

Kao što rekoh gore ....niđ*e ko u Bosni
Cecili i Karleuša ,kak*e su tak*e su,plastične sise ali drugo ispravno....
A ova bosanska ima -ćunu ???


Potpuno drugačija
Bosanci imaju pevačicu sa penisom

Vanila ima penis.

Mirnes Kubat je pevačica iz Bosne, koja nastupa pod imenom Vanila. Međutim, Mirnes nije žensko, ona je prva muška pevačica na Balkanu.

Mirnes je muško i uspešno nastupa po lokalima u Bosni. Nedavno je
objavila i svoj prvi zvanični singl "Noge Oko Vrata!", koji su radili
Teddy i DJ Ruvex.

...jedna zemlja ,jedna raja
od prijedora do mostara
od bihaca do zvornika
sarajevo svima dika.
nije vazno koje vjere ,kojeg obicaja
jer takva je Bosna
ona ljude spaja..

Kako da znaš da li si Bosanac???


- Većinu rečenica počinjep sa "j*bi ga", "svega mi", "Nisam ja".

- Veze nemap pta znači reč "ba" ali je stalno izgovaraš.

- Ako si žensko, roditelji ti se nikad ne sećaju imena pa te uvek zovu 'sine'!

- Skidaš cipele kad ulaziš u kuću, a svako od familije ima svoje papuče (plus koje više za goste)

- Kada neko stoji ispred tebe i smeta ti, prvo ćeš reći ''NIJE TI ĆAĆ A STAKLAR!

- Tvoja mama ili nana ne mogu shvatiti činjenicu da nisi gladan, jer onda misle da si bolestan.

- Imaš "Sarmu" za ručak najmanje tri dana.

- Majka ti ponavlja da će te ubiti promaja.

- Majka ti kaže da ne sediš na betonu, otići će ti jajnici.

- Trpaš potkošulju u gaće.

- Majka ti preti: "samo čekaj dok ti se ćaća vrati kuci"


cmoka za sve Bosance

Zana ::

Kako da znaš da li si Bosanac???


- Većinu rečenica počinjep sa "j*bi ga", "svega mi", "Nisam ja".

- Veze nemap pta znači reč "ba" ali je stalno izgovaraš.

- Ako si žensko, roditelji ti se nikad ne sećaju imena pa te uvek zovu 'sine'!

- Skidaš cipele kad ulaziš u kuću, a svako od familije ima svoje papuče (plus koje više za goste)

- Kada neko stoji ispred tebe i smeta ti, prvo ćeš reći ''NIJE TI ĆAĆ A STAKLAR!

- Tvoja mama ili nana ne mogu shvatiti činjenicu da nisi gladan, jer onda misle da si bolestan.

- Imaš "Sarmu" za ručak najmanje tri dana.

- Majka ti ponavlja da će te ubiti promaja.

- Majka ti kaže da ne sediš na betonu, otići će ti jajnici.

- Trpaš potkošulju u gaće.

- Majka ti preti: "samo čekaj dok ti se ćaća vrati kuci"


cmoka za sve Bosance

hahahahahahaha istinaaaaaa!!!! :rlol: :rlol: :rlol:

:rlol: :rlol:

hehehehehe


OVAKO SE ĆAZIM NAŠ`O U AMERIČKOM ZATVORU: Satira sa puno istine…

Autor bella 11/11/2012 13:08:00

Ova satirična priča koja je postala neobično popularna, vjerovatno će vas nasmijati, ali kao i u svakoj dobroj satiri – ima tu mnogo istine. Koja govori o razlikama u kulturama, mentalitetima, o nama…



Pitaš kako sam dop’o zatvora u Amer’ci, jarane. Prijavila me u mene žena i djeca. Vjerov’o il’ ne. To ti je bilo nekako… ‘vako.

Optuženi ste da ste tukli dijete. Ma, šta je vama, jeste l’ vi normalni, nisam ja tuk’o ničije dijete, samo sam izmaštrafio u mene Ekrema. Ko će meni zabranit’ da bijem vlastito dijete kad god ‘oću ?

Zovu mene je’an dan iz škole, kažu, mali ti dobio sindrom. Od koga, reko’, pizda im materina ona drogeraška, mora da su donosili inekcije u školu. Šta je, reko’, fasov’o? ADHD, kažu. Noge mi se o’sjekle. Hoće l’ preživjet’, kukam ja po školi, dje je ba da ga vidim, na šta l’ mi maksum sliči?

Kad eto ti ga vode, njih petero, jebo te. Direktor’ca, garava k’o odžak, pa neka debela rospija, valjda medecinska sestra, pa onaj sekuritu oficer, pa vatrogasac, i još neki mali iz starijeg raz’da, neki naš iz Zen’ce, da mi prevodi, da bolje razumim, k’o biva ja ne znam dobro engleski. Vidim ja mali mi zdrav i čitav, nije se os’o, ma k’o normalan. On ti, kaže debela, ima ADHD. Ma, šta vam je to, skoči’ ja, govor’te više, ako Boga znate! To ti je, kaže sad ona garava, Atention Deficit Hiperactiviti Disorder.

Okrenem se ja onom malom iz Zen’ce, šta, reko’, ova kaca Boga ti laprda, čime se ba zarazio? Ma, veli, nije to zarazna bolest nego je Ekrem nemiran u školi, jurca po hodnicima, skače po klupama, zajebava svakog, hoće se Boga mi i pomarisat’. Laknu meni nama’. Molim te, prevedi im, ako mene dobro ne razumiju, da ništa ne brinu, izliječiću ga ha kući stignemo.

Nećeš ga ti liječit’, podvrisnu ona deb’la, imala je brat bratu dvjesto oka samo u gus’cama, i još toliko u dva stomaka podno onog glavnog stomaka. A sva nafrakana, k’o neka džizlija. Imamo mi, kaže, terapije koje njemu trebaju, imamo psiologe, sociologe, mi ćemo njega sredit’. Ništa vi ne brin’te, gospodjo, znam ja, reko’, jednu pravo dobru terap’ju iz Bosne, naučio sam je od rahmetli babe, on od njegovog babe, i sve tako. Ooo, veri intrsting, kaže direktor’ca, ta terapija je kod vas u Bosni neka tradicija, prenosi se sa koljena na koljeno? Nije, reko’, kod nas to ide s bubrega na bubreg, draga gospodjo.

E, pa, kaže, direktor’ca, its najs što vi imate te tradicionalne terap’je i lijekove iz Boslovakije, ali vi nama morate reć’ kako se to sve zove, tako da možemo provjerit’ jel’ to FDA pruvd.

- Šta ti je to, ba?

- Znate gospod’ne, opet uskoči ona kaca, ovo je Amer’ka, ovde svi lijekovi i terap’je moraju biti pruvd od FDA, posebne organizacije koja se bavi zaštitom našeg zdravlja. S tim nema šale. Nije vam ovo tamo neka Čekoslokratija.

- Ma, nema, reko’, problema, sve ću vam ja napisat’. Mali, daj taj plajvaz! Imamo i mi medecinsku skraćenicu za to, reko’. To vam je – DGNK.

- Ooo, najs, najs, kaže ona, letmi rajtit dovn, znači Di – DŽi – eN – Kei.

- E, kod nas je to malo drukčije, gospodjo. Mi to spelujemo ‘vako-

- De – Ge – Ne – K.

- Ouu, ok, znači De-Ge-Ne-K ?

- Degenek, degenek, reko’. Baš tako.

- A kako se to administrira?

- Š’a ti je to?

- Aj min, kaže, kako se uzima ta terapi?

- E, to vam je, reko, ‘vako relativno, može da se popije samo jednom u životu i ADHD je k’o rukom odnesen, za sva vremena.

- Imposibl, kaže. Haubig doza?

- Hm, mora biti onako poveća. Domaćinska. Onako podebela, da se nikad ne zaboravi. Sve zavisi ko vam je daje. Onome kome je to administiro na primjer moj rahmetli babo, tome druga nikad nije trebala.

- Oo, vaš otac je bio medecinski radnik?

- Ma jok ba, fizički.

Ma nisu prošle ni tri hefte zove onaj mali iz Zen’ce. Šta je, reko’ sad? Kakav je sad belaj ? Sad je, kaže, u pitanju OUTIZAM. Ma, kad se i u to uključilo pašče jedno ?! A priprijetio sam mu da se mani polit’ke i tih gluposti, komunizma, budizma, patriotizma, outizma, svega. Ko ga je na to nagovorijo? Mora bit’ onaj Ćamilov taksirat Faruk. Nije to to, kaže, to ti je opasna bolest, bleji u prazno, gubi se, ne prati nastavu, potpuno o’sutan i tako. A to je to, reko’. O’sutan. Opasna bolest, veliš. E ovog puta ću ga ja izliječit’ za sva vremena i to od svih bolesti! Nikad više neće biti hasta.

Tako ti je to u Amer’ci, moj jarane, sve je bolest. Ako ne ‘odaš kako oni misle da treba, ako ne pričaš, ne slušaš, ne spavaš, ne jedeš, ne jebeš, svemu odma’ daju ime, pa skraćen’cu i… nema ti više spasa. Od ljekara do ljekara, od bolnice do bolnice, ne možeš ih se više nikad kutarisat’. Svaki dan u ap’teku k’o u menzu i uzimaš lijekove za sve moguće skraćen’ce – ADHD, MRSA, AIDS, KFOR, FDA, FBI, ima ih ba mali milion.

Iš’o ja na neke preglede i zovne mene taj famili hećim da hitno dodjem kod njega. Moraš, kaže, odmah početi pit’ lijekove za ho’sterol. Što, bolan ? Ho’sterol ti je , kaže, 215. Pa, reko’, i prošle god’ne mi je bio 215 pa si rek’o da mi je u gran’cama normale. E, kaže, to je bilo prošle godine. Sada su stručnjaci pronašli da je normala 200 a ne više 220, pa je tvoja situvacija sada kritična, hitno moraš početi pit’ lijekove.

Jeb’o mater te si ti normalan, reko’. Prije šes’ mjeseci si mi sa istim nalazom rek’o da sam zdrav k’o dren, a sad ka’eš da sam u kritičnom stanju! Pa, ko je ovde lud, čovječe, ti ili ja! Stručnjaci su, kažeš, tako odlučili. Ma, jebem ja i tebe i te tvoje stručnjake, svaki’ po godine to mijenjate da bi ap’teke zgrnule pare, a i vi s njima. Neću ih pit’, pa makar crk’o nama’. Nosi ih materi !

Mafija je to, jaro moj. U mene se žena bila u to ufurala, pila svaki dan po 28 lijekova. Samo vidiš po cijeli dan trza glavom nazad. Pa je poslije neko nagovori na onu makrobiot’ku. Ja, tog belaja. Počela da donosi neku travu u kuću, neku crnu rižu, oči joj se ‘vako ukosile, neke smrdljive supe, istopila se, nemaš je zašto ufatit’. Navalila na men’ svaki dan, pusti tu, kaže, kafu i cigaru, što će ti rakija, nije to zdravo. Meso, hljeb, baklave, tufahije, sve to treba izbacit’. Slušam je i ne mogu da vjerujem svojim uš’ma. Čuj, izbacit’ baklave i tufahije, pa čime ću se, reko’, zasladit’ poslije ručka? Treba, veli, da jedeš voće.

Voće? Ma, dje ti je to, reko’. Šljive brezukusne, izgledaju k’o jab’ke, jab’ke k’o bundeve, kruške mirišu na banane, jagode imaju ukus trešanja, sve se izmiješalo, sve raste u svako doba godine, dana i noći, ma koje crno voće, nek’ ti ga jede u tebe babo.

Vrnem se ja jedan dan iz fabrike gladan k’o vuk a na astalu u tanjiru nešto crno, tanko, ubudjano, ušćulo se, Bože ubrani.

- Dje ti je pita, reko’ ?

- Ručak je na stolu, kaže. I pokazuje na ono.

- Šta ti je, reko, to ?

- To su, kaže, alge.

- Kakve alge?

- Japanske.

- Odakle ti to, reko’.

- Iz Japana.

- Šta ima za jest’?

- Pa to, kaže.

- Šta to?

- Morske alge. One su vrlo zdrave.

- Pa ako su tako zdrave zašto nisi nikad vidila Japanca većeg od metar i po? Moj Ekrem im može svima pitu s glave jest’.

- Al’ su zdravi.

- Čuli ti šta te ja ‘pita’? Dje ti je pita?

- Šta će ti , kaže, pita, od nje se samo deblja. Pita se, kaže, neće više jes’ u ovoj kući. Sir nije dobar za ho’sterol, meso se ne probavi ni za heftu, vruće tijesto……nije više stigla reći ni je’ne, dofatio sam je za grlo i poč’o maštrafit’. Utrča mali kad je čuo da ona zapomaže pa dofatih i njega, pa sve o jednom trošku. Oderem ih jarane oboje od batina, onako po pe-esu, k’o što je rahmetli babo mlatio. Ruke su mi otpale.

- Jeste l’ vi, kaže onaj žućo, mister Kazim Klika?

- Nismo, reko’.

- Kako , kaže, niste. Daj dokumente.
Dam mu ja vozačku

- Kako , kaže, niste kad ovde pise Kazim Klika.

- Ne piše tu, reko’, Kazim Klika, ti ne znas čitat’.

- Nego šta piše?

- Piše Ćazim Klica.

- Pa, jestel’ to vi , kaže?

- To jesmo. Izvol’te, šta treba?

- Jesi l’ ti ovom malom otac? I pokazuje ne Ekrema.

- U mene žena kaže da jesam. Šta je ugursuz uradio? Razbiću ga!

- Nije, kaže, nista uradio, nego otkud njemu masnice po cijelom tijelu?

- A too, bi mi lakše, sve je ok, reko’, nemojte da vas to baderuje, te šljive sam mu ja napravio. Baš sam ga juče dobro izudar’o.

- Znači priznaješ da si ga tuk’o, uskoči onaj garavi.

- Čuj, tuk’o, ma odr’o ga od batina.

Nih se dvoj’ca zgledaše pa kaže onaj žuti, odma’ ćete poći s nama. Dje, reko? Kod sudije, kaže, pa u zatvor. Optuženi ste da ste tukli dijete. Ma, šta je vama, jeste l’ vi normalni, nisam ja tuk’o ničije dijete, samo sam izmaštrafio u mene Ekrema. Ko će meni zabranit’ da bijem vlastito dijete kad god ‘oću ? Bijem ga redovno, bije ga u mene žena, bije ga u mene amidža, dajdža, bijo ga je i Abaz, nastavnik matemat’ke, Zuko, nastavnik muzičkog, rahmetli nena Fatima, rahmetli dedo Huso, nema ko nije, i sad ti meni ka’eš da ga ja nemam pravo bit’! Pa ko će ga onda mlatit’?

- Ne treba niko da ga bije, kaže odžačar, s djecom treba pričat’, lijepo im sve objašnjavat’, biti s njima k’o drug. Ovo je Amer’ka, demokrat’ja, svako ima pravo da kaže i radi šta ‘oće, i niko nema pravo da ga zato bije.

- E, ti priče, reko’. Ma, sit sam ja te vaše demokrat’je, zato vam i jes’ sve bankotiralo i cijeli ste dunjaluk pokrali i o jadu zabavili. Da se znao domaćin i ko koga treba da bije ne bi danas cijeli svijet bio na belaju.

- A dobili smo takodje i prijavu, kaže žućo, da ste silovali kamilu.
Ja se šokir’o!

- Kak’u ba kamilu, reko, ko je silov’o kamilu, jes’ ti ba normalan?

- Kamilu, vašu suprugu, veli onaj žuti.

- Ma, misliš Ćamilu, jebem te nepismena. Ko kaže da sam je silov’o?
Kako mogu silovat’ u mene ženu? Koji ste vi hajvani, čo’eče Boži!

- Ona kaže da ste je silovali prošle sedmice.

- Ko je ba silov’o ? Ma, bio joj ćeif , sama tražila!

- Jes’ prvi put . Al’ drugi put joj, kako ona kaže, nije više bilo do tog’. Znači bilo je protiv njene volje. To se ovde smatra silovanjem, gospodine. Ovo je zemlja od zakona.
Udario na belaj, pa eto ti. Tako sam ti ja zaglavio u ćuzu. Da ne povjeruješ svojim uš’ma. Prijavila me u mene žena. I dijete.

Umal’ se nisam obeznanio. Samo što me nije šlag trefio. Čuj, ja repov’o rodjenu ženu. I to tek drugi put, jer joj više nije bio merak. Ja, dje sam ja doš’o, Tito dragi.

Jarane, i to je Amer’ka.

Zasto volim BIH?

Svakog jutra, prosjecan Bosanac, u modernoj kineskoj garderobi, ispija brazilsku kaficu, sjeda u njemacki auto, kupi za dorucak francusko pecivo, vozi ulicama asfaltiranim stranom lovom i stigne na posao u indijsku firmu. Odmah ukljucuje tajvanski mini-kompjuter i na engleskom jeziku pocinje obavljati radne obaveze. A kad se vrati sa posla, opere ruke hrvatskim sapunom, otvori slovenacki frizider, izvadi iz njega konzerviranu tajlandsku tunjevinu, ukljuci juznokorejski televizor i uziva u turskim i latinoamerickim sapunicama dok ga grije ruski plin. Eto, zato volim BIH i sve domace...

Meša o Bosni i Bosancima



Kao poznavatelj ljudske duše i majstor ljudske psihologije Selimović je dao najbolji opis ,za njega veoma važnoj duši , BOSNI.Za nju on će reći :

'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je u meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima!Osjećanje vlastite neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''


''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi ,a preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu .Turska okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i oni koji su prešli u tuđu vjeru ,ostali su Bosanci ,čudan soj ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije više bio što su njegova druga braća,mada su im isti običaji ,način života ,jezik ,ljubav prema zavičaju .Tako ostaju sami .Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani .Nije mnogo pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena ,praktički bez nepismenih ,sa mnoštvom škola ,s uređenim urbanim životom ,sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita .Nisu prišli tuđinu a odvojili su se od svojih .Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda .To je tragičan bezizlaz .U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska .Od kuće i porodice stvoren je kult ,i sav neistrošen vitalitet tu se ispoljavao .Ako se na taj način stvorila intezivna intimna atmosfera ,s neobičnom jakom osjećajnošću (naše najljepše narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali su ga mrzili ,jer im put nije bio isti .S ostalim nisu mogli jer su željeli kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rušenju .A kraj Turske carevine je i kraj svega što su oni bili .Razum tu nije mogao pronaći rješenje .Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri čemu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematično ,afektivno reagovanje .Ako se tome dodaju mržnja,osjećanje nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima mržnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi .''

A za Bosance Selimović kaže :

''Mi smo ničiji .Uvijek smo na nekoj međi ,uvijek nečiji miraz .Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo ,uskoro nećemo znati ko smo .Živimo na razmeđu svjetova ,na granici naroda ,uvijek krivi nekome .Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu .Otrgnuti smo ,a neprihvaćeni .Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka ,ni ušća ,suviše malen da bude jezero ,suviše velik da ga zemlja upije .Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo .Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo .Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje ,a sve se plaća pa i ova ljubav .Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća .Kakvi su ljudi Bosanci ?To su najzamršeniji ljudi nasvijetu ,ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom .Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo ,a nismo postali ni nešto drugo .S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva ,nećemo da gledamo unazada ,a nemamo kad da gledamo unaprijed .Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi ,raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto?Zato što nam nije svejedno .A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni ,svaka čast našoj ludosti !''

Naime, deci se savetuje da uzmu mačku (na sreću, ne više od jedne) ili „komad nečega što je maljavo“.
Pored toga, autori dodaju da je za eksperiment potrebno dovoljno prostora i itison (ili ćilim) po kojem bi pomerali jaknu ili jadnu mačku.

„Ugasite svetla, napipajte jaknu u mraku i polako počnite da vučete po ćilimu jaknu koja leži na jednoj strani“,

stoji u uputstvu za statički ogled, a zatim slede rečenice koje izazivaju šok:

„Mačke i drugi maljavi predmeti će nagomilati elektricitet kada ih vučete preko ćilima. Možda će te videti i varnice kako bleskaju između mace i ćilima!“

cojle ::

„Mačke i drugi maljavi predmeti će nagomilati elektricitet kada ih vučete preko ćilima. Možda će te videti i varnice kako bleskaju između mace i ćilima!“

Ma moRe i kakvo zaraslo mushko :rlol: :rlol: :rlol: :rlol:

Ubicu se kruha mi, ev sad :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol:

Ima tu dosta gresaka u povjesti. Bosna je bila kraljevina, danasnja Hrvatska je bila pod krajina Bosne, danas se to tumaci drugacije sto nije ok.

Kralj Tomislav prvi kralj Hrvata je krunisan u Bosni. Kao drugo bosanci i dan danas ne postoji kao nacija.

Da je bilo prije dolazak Hrvata u Bosni, naroda drugog porijekla da.

Ali taj narod nije i nisu bosnjaci, danasnji bosnjaci su porijeklom Hrvata,Bugara,Madjara i Srba.

Mozemo se svadjati i ispravljati povjest kako mi zelimo, no ubi tacno je da Bosanac kao nacija ni dan danas ne postoji, drugarice i drugovi.

Nisam ni jedno ni drugo, gledam samo objektivno i citajuci google,wikipedia itd.

Pa ako oni lazu,lazem i ja, brate mili. :329340:

Dolinac ::

Ima tu dosta gresaka u povjesti.

Bosna je bila kraljevina, danasnja Hrvatska je bila pod krajina Bosne, danas se to tumaci drugacije sto nije ok.

Kralj Tomislav prvi kralj Hrvata je krunisan u Bosni.
Kao drugo bosanci i dan danas ne postoji kao nacija.

... danasnji bosnjaci su porijeklom ...,Bugara,Madjara ...

Mozemo se svadjati i ispravljati povjest kako mi zelimo, no ubi tacno je da Bosanac kao nacija ni dan danas ne postoji, drugarice i drugovi.

Nisam ni jedno ni drugo, gledam samo objektivno i citajuci google,wikipedia itd.

Pa ako oni lazu,lazem i ja, brate mili. :329340:

Mili brate Doli,
ako si Ti čitao neću da proveravam.

Verujem i Tebi i g. goglu mada kod one viki imam pomalo neke rezerve.

I pride za onog Tomislava, sad se prisećam, i moj komša se zove Toma a i na Mađare sam sumnjao al nako.

Eto, ako mogu pomoći.

Nigde k*o u Bosni
______________
Upregao golfa dvojku i ore njivu


Čeka Turke janjičare







Prolećna setva je završena, a u toku poljoprivrednih radova svako se snalazio kako zna i ume!


Boljestojeći na njive su poterali traktore i svu moguću
mehanizaciju, neki možda i volove, a ovaj je ratar upregao svoga vernog
golfa dvojku!


Sve ovo događa se na brdovitom Balkanu, negde u Bosni, i samo je
dokaz da nam svima sa ovih prostora mašte i snalažljivosti nikada nije
nedostajalo.


Ostaje samo pitanje da li mu je država odobrila jefitnije dizel
gorivo za golf, kao što se to uobičajeno radi za traktore, kao olakšica
poljoprivrednicima u toku setve.

Žalosno al i ovo je Bosna

21. 05. 2013. 01:14h | Nezavisne novine| foto: kakanj-x.com

Umesto da mu pomognu, snimali ga dok umire


Umesto da pomognu 45-godišnjem muškarcu koji je umirao pored pruge meštani sela Tičići nadomak Kaknja mobilnim telefonima snimali su poslednje trenutke nesrećnika koji se bacio pod voz!


Strašno: Povadili telefone i snimali polumrtvog čoveka

Nermin Kadrić bacio se pod voz u selu Tičići u BiH, a očevici tragedije okupili su se oko njega, povadili mobilne telefone i snimali ga kako izdiše u grmlju pored pruge. Niko od prisutnih nije prišao čoveku i pokušao da pomogne.

"Malo je neshvatljivo kako se domaće stanovništvo okupilo oko tela unesrećenog bez obveze da pomognu osobi koja bi mogla biti živa", napisao je lokalni portal "Kakanj-X", koji je prvi i objavio šokantne fotografije.

podbarac ::

Žalosno al i ovo je Bosna

21. 05. 2013. 01:14h | Nezavisne novine| foto: kakanj-x.com

Umesto da mu pomognu, snimali ga dok umire


Umesto da pomognu 45-godišnjem muškarcu koji je umirao pored pruge meštani sela Tičići nadomak Kaknja mobilnim telefonima snimali su poslednje trenutke nesrećnika koji se bacio pod voz!


Strašno: Povadili telefone i snimali polumrtvog čoveka

Nermin Kadrić bacio se pod voz u selu Tičići u BiH, a očevici tragedije okupili su se oko njega, povadili mobilne telefone i snimali ga kako izdiše u grmlju pored pruge. Niko od prisutnih nije prišao čoveku i pokušao da pomogne.

"Malo je neshvatljivo kako se domaće stanovništvo okupilo oko tela unesrećenog bez obveze da pomognu osobi koja bi mogla biti živa", napisao je lokalni portal "Kakanj-X", koji je prvi i objavio šokantne fotografije.

Uh brate,,,nisam ovo morala da procitam,,,,zalosni izgovor za humans.

Nekada su Bosanci dolazili u Vojvodinu da beru kukuruze i slično ,u nadnicu .
Kako stvari stoje -sada ćemo mi u Bosnu ?
______________

FRKA U BOSNI: Dnevnica 20 evra, a niko neće da radi

Planeta,
22:11, 03.06.2013.

Na selu je situacija takva da se nudi
dnevnica od 25 do 40 maraka (dve marke za jedan evro), a uz to radnici
imaju i dva obroka i niko neće da radi! Dobiju odmah pare i jelo, ali
neće", žali se Vladimir Usorac, predsednik Udruženja poljoprivrednih
proizvođača - mlekara RS



Nema ko da kosi ni vodu da nosi: Nestašica sezonaca

Poljoprivrednici u BiH kažu da su na velikim mukama, jer im ove sezone treba mnogo sezonskih radnika, koje ne uspevaju da pronađu, iako dnevnica za rad na selu dostiže i do 40 maraka-20 evra

Za sezonce će, ističu poljoprivredni
proizvođači, u narednim mesecima posla biti na pretek, jer sledi kopanje
useva, kupljenje sena, branje voća i slično.

"Na selu je situacija takva da se nudi dnevnica od 25 do 40 maraka (dve marke za jedan evro), a uz to radnici imaju i dva obroka
i niko neće da radi! Dobiju odmah pare i jelo, ali neće", žali se
Vladimir Usorac, predsednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača -
mlekara RS.

Problem je, smatra on, što bi svi da budu na državnim "jaslama".
"Ne znam ja šta je s narodom! Sve interesuje da budu službenici u državnoj administraciji,
da sede pored kompjutera, igraju karte, popiju dve-tri kafice i čekaju
kraj radnog vremena. Nema tih poslova više nigde u svetu", kritikuje Usorac.

Ogorčen je i Enes Hasanović, sekretar Udruženja poljoprivrednika BiH,
Sektor Tuzlanskog kantona, koji kaže da je pre nekoliko dana tražio
radnika za utovar sena, ali da pomoć nije pronašao.

"Kod nas je dnevnica između 30 i 40 maraka. Ko pristane, ima čitav dan da jede, a obezbeđeni su i kafa i pivo. Ipak, radnika je teško naći. Evo, na birou u Kalesiji je 9.000 nezaposlenih, ali kad zovnem nekoga da mi pomogne oko sena, kaže: 'Ne mogu, kolje me prašina!'", priča nam Hasanović.

Posebno je, ističe on, teško ubediti mlade ljude da rade na selu.
"Ja
imam jednog čoveka, penzionera, koji hoće da radi kad god nije zauzet. A
ovi mladi neće, sede u kafićima", žali se Hasanović.

Poput njega, i Ostoja Nikolić, predsednik Udruženja
poljoprivrednika "Stočar" iz Bijeljine, razočaran je pošto i u Semberiji
nije lako pronaći nekog ko bi se uhvatio vila ili motike.

"Sezonskog radnika veoma je teško naći. Cena rada kreće se od 25 do 35 maraka dnevno, a uključena su tri obroka, te dva puta kafa.
Ali, većina ljudi bira posao, neće da rade u poljoprivredi. Radili bi
lakše poslove, sat-dva, a čitav dan veoma teško", kaže Nikolić.

Prema njegovim rečima, u selima će narednih meseci biti mnogo posla.
"Sad je sezona i ko hoće da radi, lako će moći da zaradi dnevnicu", naglašava Nikolić.

sve se menja sem kamenja

U tijeku zbivanja,,,,,

[img] [/img]

:rlol:

"Spremaju se veliki protesti širom BiH? BANJALUČANI: RTRS OBMANJUJE JAVNOST!


Prema informacijama iz medija, sutra bi se protestima ispred Parlamenta trebali pridružiti i ostali građani BiH. Građani Tuzle, Bihaća, Zenica, Mostara i Banja Luke najavili su svoj dolazak u glavni grad Bosne i Hercegovine.
U Zenici će sutra biti organizovani protesti ispred zgrade Općine oko 10:00 sati, dok bi se Bišćani trebali sastati u subotu na Gradskom trgu. Građani Banja Luke tvrde da RTRS laže javnost, te da će i oni doći sutra na proteste u Sarajevo.
Ispred zgrade Parlamenta još uvijek se nalaze demonstranti, a unutra se nalaze zaposlenici kojima nije dozvoljen izlazak i odlazak domovima sve dok se ne riješi problem oko JMB-a."

Sumar nam je iJopeEEEEE ugrozen: ebes to sto djeca nemaju maticni broj.

AstrinaKomsinica ::

U tijeku zbivanja,,,,,

[img] [/img]

:rlol:

Bravo!

Bosna je nekog poderala 5:0 u nogometu! Ne znam koga, a nije me ni briga,,,Hola Brasil!!!!!!

Demonstranti javno odbili podršku stranaka: Svi ste krivi!




Nama je svejedno je li se dijete zove Marko, Mustafa, Miroslav, Ana, Aida, Antonija, Belmina, Branko, Branislav... Nama je svejedno SDA, SNSD, SDP, HDZ, SBB, SDS... – nama ste svi krivi i odgovorni podjednako!




Nakon što su jedna po jedna politička partija pokušale da se okoriste građanskim protestima i blokadom institucija BiH, demonstrati okupljeni na platou odlučili su javno reagovati i nedvosmisleno odbiti podršku bilo koje političke partije, prisvajanje i zlouotrebu opravdanog građanskog protesta.

"Političke stranke iz FBiH se bezobrazno pokušavaju okoristiti protestima građana i građanki, pokazujući time da kao i uvijek djeluju koordinirano sa svojim kolegama iz RS-a. Koristeći već dobro poznate metode zamazivanja očiju i podmetanja neistina, žele skrenuti pažnju sa vlastite odgovornosti za sve probleme. E, pa ne može! Dosta je bilo!

Mi, kao oni kojima je stalo do budućnosti sve djece u BiH, ma kako se zovu i ma odakle dolaze, dužni smo reagovati. SDA, SDP, SBB, SzBiH i svi ostali koji dajete podršku i na ovaj ili onaj način stajete na našu stranu – nemojte to činiti! Vi i jeste krivi za ovo što se danas dešava. Vi ste krivi što svake sedmice skupljamo pare da se bolesna djeca mogu liječiti. Vi ste krivi što nam bebe nemaju matične brojeve. Vi ste krivi što ne živimo nego životarimo. I zato nemojte biti licemjerni i pokušavati iskoristiti jednu plemenitu ideju za vlastitu promociju. Neće vam proći, provaljeni ste! Vi morate biti u službi nas, a ne obrnuto!

Ovim putem se obraćamo i prijateljima iz drugih gradova – nemojte koristiti pomoć političara u organizovanju protesta! Njima je to samo skupljanje glasova i jeftinih poena. Kao i uvijek do sada, zloupotrijebiće dobru ideju za vlastitu korist. Braćo i sestre, ne dozvolite im to! Ne uzimajte od njih pare za prevoz, rekvizite, majice... Ako hoće da pomognu neka počnu raditi u korist običnih ljudi!
Nama je svejedno je li beba iz Banja Luke, Tuzle, Mostara, Sarajeva, Bijeljine, Brčkog, Travnika... Nama je svejedno je li se dijete zove Marko, Mustafa, Miroslav, Ana, Aida, Antonija, Belmina, Branko, Branislav... Nama je svejedno SDA, SNSD, SDP, HDZ, SBB, SDS... – nama ste svi krivi i odgovorni podjednako! Donesite trajno rješenje za JMBG. Počnite raditi svoj posao. Posao za koji ste plaćeni. Posao za koji vas mi plaćamo. Više nas ne možete zaustaviti!"

(AbrašMEDIA)

Sta kastii sem isto

Boze dragi sramote.


Podrška radnicima Konjuha: Pismo koje je rasplakalo Živiničane
Srijeda, 12/06/2013 18:30

Građani Živinica danas su mirnom šetnjom podržali radnike Fabrike namještaja 'Konjuh', koji se godinama bore – da rade. Belma Džinić je, u ime sugrađana, napisala i pročitala pismo/pjesmu podrške, koje je mnoge rasplakalo.
Sanjam, prijatelju moj, jednu zemlju izuvenu, gladnu, prosjedu a mladu.
Sanjam jednu zemlju žednu, ispijenu a odavnina lijepu.
Sanjam, prijatelju moj, kako tamni oblaci huče iz daljine...

Prislonjen na sopstveni jad i gorčinu, vezuju me dani i podjednako biju...

Od ljudi nisam tražio ništa i ništa nisam dobio, i ono malo ljudske sirotinje su krali od mene. Lešinari kukavički kruže nad nebom i povijaju kljunove. Jer na staništu stida kojeg više nema i sram je izgubio obraz.

Od moje dvije radničke težačke ruke i kora hljeba mi posta daleka...

Otuđen od života, udišem tek vazduh!

...i onda kada prestaje nada, ta neobična pojava što se prostire između pomirenja i neodustajanja ja samo želim živjeti i pošteno hodati, a ni to mi, prijatelju moj, nisu dali...


Sanjam jednu zemlju izuvenu, gladnu, prosjedu a mladu.
Sanjam jednu zemlju žednu, ispijenu a odavnina lijepu.
Sanajam i ne budim se...

U toj zemlji stoje radnički vojnici, rame uz rame, heroji i pobjednici!

TUGA: Sarajevska beba bez JMBG preminula u Beogradu!


Otac Berine Hamidović kaže da je njegovo dete žrtva administracije. Javnost u regionu je pratila i slučaj tromoesečne bebe Belmine Ibrišević, koja nije mogla na operaciju jer nema JMBG


Iako je dete bilo hitan slučaj i Granična policija je trebalo da bude obaveštena da na tom graničnom prelazu dolazi sanitetsko vozilo, službenike ni na našoj ni na srbijanskoj granici niko nije obavestio da dolazimo – ispričao nam je ožalošćeni otac.
- Rekli su: Otkud mi znamo da vi ne trgujete decom. Morali smo u Ministarstvu civilnih poslova tražiti da nam daju bilo kakvu potvrdu. Zatim smo otišli u policiju, gde su nam rekli da su nemoćni i da ne mogu ništa uraditi. Morali smo ih zamoliti da oni nazovu Graničnu policiju i kažu im da će sanitetsko vozilo doći na taj granični prelaz – kaže Hamidović.
Kad su konačno uspeli da dođu do Beograda, u tamošnjoj bolnici pojavili su se novi problemi.
- Iz Kantona nisu uplatili 100.000 dinara, što je bila njihova obaveza. U zakonu lepo piše da ukoliko operaciju nije moguće obaviti u BiH, a dete ima zdravstveno osiguranje, operacija se obavlja u nekoj drugoj državi. Mi smo dobili odbijenicu. U Kantonu su nam rekli kako oni nisu u mogućnosti da plate lečenje. Puno nam je pomogla jedna pravnica iz Srbije. Objasnili smo joj da je beba tu poslana na operaciju, pa su nam rekli kako će to oni rešiti pravnim putem – rekao je Hamidović.
Berina je potom dobila sepsu. Preminula je 13. juna, a sahrana će biti održana u ponedeljak, 17. juna u 14 sati na groblju Vlakovo.
Osim slučaja Berine Hamidović, javnost u celom regionu s pažnjom je pratila i slučaj tromoesečne bebe Belmine Ibrišević, koja nije mogla na operaciju jer nema JMBG.
(Telegraf.rs/ Izvor: Klix.ba)


Jebem vam države i administraciju! Pizda vam materina kreteni!

:((((( Sramota za humanost.

Jako pametna zena.

[You must be registered and logged in to see this link.]

:(

Kakvu državu zaslužujemo? 18. juni 2013. 
IZDVAJAMO

Kakvu državu zaslužujemo?

Aleksandar Hemon, međunarodno priznati bh. pisac, prozaist i novinski kolumnista, u narednom će periodu, ekskluzivno za portal Radiosarajevo.ba, pisati kolumne koje ćemo objavljivati pod nazivom "POVRATAK U HEMONWOOD".

Hemon će se tako, već od danas, pridružiti društvu kolumnista na našem portalu u kojem su Miljenko Jergović, Elvis J Kurtovich, Emir Imamović, Ahmed Burić, Aleksandra Petrić i Nidžara Ahmetašević.



Piše: Aleksandar Hemon za Radiosarajevo.ba

Vidio sam danas na internetu parolu koji je neki vispreni demonstrant namijenio bosanskoj političkoj bagri: “Sanjao sam noćas da vas nema.” I odmah sam se, iz dijaspore, prepoznao: ne znam otkad već sanjam da ih nema i da ih nikada nije ni bilo. I začas se čovjek zanese i počne da zamišlja život bez njih i tu se nađe na pola koraka do zamišljanja života koji bi imala Berina da se nije desilo ono što se desilo.

Zamišljanje mogućeg ili podnošljivog života nije nešto čime se bakću demokratski izabrani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini. Čitava logika šejtanskodejtonskog političkog sistema se zasniva na implicitnom i lažnom obećanju da će se sačuvati i zaštiti ono što je jedino važno: nacija (puta tri). Logika je ratna: žrtvovaće se nebrojeni pojedinci, ali će narod (puta tri) preživjeti—šta je jedna naša beba (baška njihova) u borbi našega naroda da preživi pod udarima mnogobrojnih i raznovrsnih neprijatelja? Vlastima je udobno u uvjerenju da se za par mjeseci ili godina toj bebi niko ni imena neće sjećati, a kamoli matičnog broja. Berina nikad nije bila ni uvedena u državne teftere, te tako nikad neće morati biti izvedena—što se tiče države, Berina nikada nije ni postojala. Njoj je oduzeta ne samo budućnost, nego i onih nekoliko mjeseci sadašnjosti što je imala.



Hemon je rođen u Sarajevu (1964) gdje provodi djetinjstvo, završava školu i gdje se počinje baviti književnošću. Na početku rata, Hemon se zadesio u Chicagu, SAD - tamo živi i danas - gdje odlučuje ostati i počinje pisati na engleskom jeziku. Nakon prve zbirke, Pitanje Bruna (The Question of Bruno), Hemon objavljuje izuzetno djelo, roman Čovjek bez prošlosti (The Nowhere Man), a uslijedio je i izvrsni Projekat Lazarus (The Lazarus Project). Hemon, kao kolumnista, objavljuje i na bosanskom jeziku, dobitnik je brojnih nagrada, a na Zapadu je najcjenjeniji savremeni pisac s područja bivše Jugoslavije.


Ambis između vlastodržaca i subjekata njihove vladavine, između šejtanskodejtonske teorije i svakodnevnog prakse tzv. građana, u ovom je trenutku apsolutno nepojmljiv i nepremostiv: političarima su pojedinačni građani i njihova muka toliko nezamislivi da građanstvo mora protestima da zahtijeva pravo novorođenih na zakonsko postojanje, usput podsjećajući Parlament na vlastito. Čini se da su strukture vlasti još uvijek u šoku nakon suočavanja sa neobjašnjivim postojanjem živih ljudi.

Metastaza
Moralna metastaza dejtonske Bosne i Hercegovine je neizbježni i krajnji ishod ideologije u kojoj je nacija najmanja jedinica ljudskosti. Bosanska politička bagra gradi sebi utopijsku državu u kojoj uopšte neće biti građana--postojaće samo vlast i nacija.

U ovom trenutku, na žalost, nacija mora da se sastoji od živih ljudskih bića. (Jebem ti biologiju i ko je napravi!) pa je u prelaznom periodu prihvatljivo postojanje podanika. Od podanika se ne očekuje ništa posebno, osim da se u doba izbora ukažu po nacionalnoj osnovi, a i da tu i ti tamo kupe sebi neki sok ili novine kako bi Milorad, Zlatko i Fahro imali za pogače i palače.

Operativni metodi BiH vlastodržaca podsjećaju na priču o čovjeku koji je učio svog magarca da živi a da ništa ne jede—i taman kad je naučio da živi bez hrane, magarac je umro. Šejtansko-dejtonska Bosna i Hercegovina koju utopijski gradi velika šestorka bila bi samo nepregledni domen vlasti zasnovane na konceptu nacije potpuno lišene ljudskih bića. U toj bi utopijskoj tvorevini svaki čo`jek (a i poneka žena) bio ministar-efendija, spretni jahač na magarcu koji je besmrtan jer mu nikad ništa ne treba.

Prije par godina, moja gospođa i ja smo izgubili dijete, djevojčicu malkice stariju od Berine, te tako znam da nema ni riječi ni protesta ni svijeća koji mogu ublažiti bol njenih roditelja, kao što znam i da ništa na svijetu—ni nacija, ni ustav, ni država--nije vrijedno jednog jedinog dječijeg života. Štaviše, ni jedna nacija, ustav ili država koja nije u stanju da zaštiti dječiji život nije vrijedna postojanja, a kamoli podaničke poslušnosti.

Onomad je John F. Kennedy održao govor u kojem je od svojih kolega Amerikanaca zahtijevao: “Ne pitajte šta vaša zemlja može učiniti za vas, nego šta vi možete učiniti za svoju zemlju!” Mladi i zgodni predsjednik je bio potpuno u krivu, samo što nakon što ga je stigao kuršum to niko nije dovodio u pitanje. Njegova je retorička pirueta bila šlagovrt za rat u Vijetnamu, zbog kojeg se od američke djece zahtijevalo da uludo žrtvuju svoje živote. Prvo, i zapravo jedino važno, pitanje koje se državi mora postaviti je šta to čini za svoju djecu. To se pitanje konačno postavlja Bosni i Hercegovini, ali odgovor je, za sada, tragično jednostavan: ništa, osim što ih obučava da žive a da ne jedu.

Šejtansko-dejtonska
Teško je reći šta će na kraju izaći iz svih ovih bolnih protesta. Idealan ishod je potpuno demontiranje šejtansko-dejtonske Bosne i stvaranje države kojoj je do vlastitih građana dovoljno stalo da im omogući barem podnošljiv život, a njihovoj djeci nekakvu budućnost. Do idealnog ishoda će malo trebati, ali je za početak neophodno da se Berina nikad ne zaboravi. Kao što se ne smije zaboraviti da njena smrt nije samo posljedica uobičajenog javašluka ili birokratskog nemara. Berina je žrtva države koja mrzi svoje građane, pri čemu je ta mržnja ugrađena u njene institucije, gdje je reprodukuju političari kojima je upravo ta mržnja najdragocjeniji ratni plijen.

Kao i mnogi od nas u dalekoj dijaspori, bio sam ponosan na duh demonstracija koji bio potpuno suprotan državnoj mržnji. Ako ništa drugo ne ostane nakon ovih protesta, to će me sjećanje na ljubav--koja se, čudesno, izrodila iz bijesa--podsjećati na to da nije istina da je Bosna zaslužila takvu vlast kakvu ima. Nevjerovatno je da nakon rata i svih ovih godina demokratskog beščašća u ljudima uopšte ima depozita suosjećanja i ljubavi. Protesti su pokazali da su Bosanci i Hercegovci daleko bolji od vlastite države, te otud zaslužuju daleko bolju državu. Ovu kakva je sada treba razmontirati, a one koji su se u njoj udomili, kao miševi u šubari, treba poslati kući, u vražju mater.


Radiosarajevo.ba

Messi
Ti imaš svoju Bosnu, a ja imam svoju. Tvoja Bosna je zemlja politike i njenih kantona, kojih nema, a moja Bosna je prirodna Bosna u svoj svojoj ljepoti.

Ti sanjaš svoju Bosnu s podjelama i sukobima, ja ne prestah sanjati svoju Bosnu satkanu od snova i nada. Tvoja Bosna je zapetljani politički čvor koji Englez treba riješiti. Moja Bosna je spoj humaka, planina, čarobnih dolina, usijanog kamena i žubora potoka, u kojoj i Englez i svi drugi mogu uživati kada dođu u moju Bosnu.

Tvoja Bosna je vječiti sukob, a moja Bosna je krilata molitva što zorom lebdi s minareta i razliježe se spokojnim dolinama u kojima se stapa sa zvonjavom crkvenih zvona i žubora potoka.

Ti se ne prestaješ pitati, ko si ti, i što si ti, o zemljo Bosno. A ja znam, ti si ja, o zemljo Bosno. Ti si moj vid i moje srce. Ti si moj razum, moja mašta, i moji snovi. Ti si moja glad, i žeđ. Ti si moj bol, i moja radost. Ti si moj san, i moja java. Ti si, o zemljo Bosno, ljepota u mojim očima, čežnja u mom srcu, vječnost u mom duhu. Ti si, ja, o zemljo Bosno. I da nije tebe, ni mene ne bi bilo. A da nije sinova tvojih, ni tebe ne bi bilo.

U Sarajevu gužva. Svi automobili stoje. Jednom tipu neko kuca na prozor.
Ovaj otvara prozor: "Druže, šta je ovo bilo?
"Ma, ne pitaj, teroristi oteli cijelo predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Traze 10.000.000 EURa, ili će da ih poliju benzinom i zapale, pa skupljamo priloge."
"OK, daću, nije problem. A koliko se daje......... otprilike?"
"Pa, tako ... koliko ko moze , litar-dva..."

hihihihihihihihihihihi

Musa Juventino Mulavdić Greeting jaranice from Bosnia & Herzegovina.Mašala jesi beautiful,a i smart čim you love Džeko.Let me tell you par stvari.Here in Bosnia is prava pomama za tobom,ljudi are crazy pomalo,al' in a good way,so don't haterit nam šta.Dao dragi God da ti nama come in our beautiful country.If you ever dođeš ja te vodim at my nena & djed's house na the best sarmu in the whole wide world.There is going to be sudžuka isto,burek and krompiruša,a ako voliš pit kahvu,zapržiće nena pravu bosansku coffee with a kocka šećera,so you can umočiti malo.Eto da je ne pričam na long i wide,da ne odužim like a hodža teraviju,imaš maksuz greeting from everyone in Bosnia,we all kinda love you.
P.s.
Još jednom ti moram repeat.Mi smo pravo raja nacija i dobri smo like hljeb,al' smo malo ćaknuti in the head.Samo nam političari ne valjaju,they suck and tear this beautiful country apart,but mi se ne damo i pravimo proteste i nadamo se boljoj budućnosti,a ako bude trebalo we shall napraviti i belaj pravi pa će stoka političarska understand da s nama nema kidding.
Još jednom,we all send you a hug from Bosnia

FB KOMENTAR DANA: Mirza Kusturica: Bosanci moji sinoć ste potrošlili 300.000 KM za tri sata vremena!
jun 23, 2013 @ 17:51 123 Komentara

Ne želim umanjivati pobjedu Amara Jašarspahića Gileta, realno je i bio najbolji na onom šou i pred momkom je budućnost, već sada je bolji od pola pjevača na Estradi….
Ali ono što ne mogu da shvatim je koliko naš narod veliča tu pobjedu, kao neku pobjedu Bosne protiv Srbije? U najmanju ruku kao da je reprezentacija BiH igrala neki super važan meč…
Opet kažem, i meni je drago zbog Giletove pobjede jer je to zaslužio ali hiljade sinoćnjih statusa i “proslava” pobjede pokazuje koliko smo zapravo željni nekog uspjeha, da i Giletovu pobjedu proslavljamo kao nešto baš veliko, svu su opčinjeni time, čak su i pojedini sportski portali na svojim facebook stranicama izvjestili o tome…Čitava država priča o tome.
Glasova iz Bosne je sinoć bilo mnogo više nego iz Srbije, a šou “Zvezde Granda” dolazi iz Srbije, ali Bosanci su se toliko napalili jer su vjerovali da je toliko važno donijeti pobjedu, i neka su, fin gest…
Ali bojim se i pomisliti šta bi bilo da Gile nije pobjedio, kladim se da bi danas imali komentare tipa, izgubio je jer je Bošnjak, ne može pobjediti Bosanac u Srbiji i slično…Ali eto, pokazalo se da može..No, opet realno gledajući, ljudi u Srbiji nisu ni u pola napaljeni tim Zvezdama Granda kao u Bosni…
Pokazalo je to sinoćnje glasanje. Ne mogu da ne spomenem, jednom prilikom prije par mjeseci sam prijatelja iz Novog Sada upitao za Giletovu popularnost tamo, on nije znao o kome se radi, zapravo nije znao da postoji takmičenje Zvezde Granda jer je mislio da se to ne održava više….Jasno se vidi granica, ljudi u Srbiji ne pale se toliko na šou programe kao što je Farma, Veliki Brat, Zvezde Granda, čak kako vidim na nekim njihovim eminentnim portalima, ismijavaju ljude koji prihvate učestovovanje u Farmi….
Znam da je onaj novinar Telegrafa (ne mogu da se sjetim imena) nakon što je Duleta Vujoševića gađao loptom ismijan te su ga svi ocrnili sa natipisima da i jeste samo za šou programa kao što je Farma… Dok u Srbiji takav program ismijavaju, kod nas ga svako drugi prepričava na ulici, svako drugo dijete pa i stariji ljudi prepričavaju kako je Ekrem pomuzao kozu, da li su se Staniji vidjele gaćice i sličeno….
No, odo previše daleko, Zvezde Granda nemaju veze sa Farmom jer za razliku od tog šou programa nešto i vrijeme, ljudi se barem takmiče u pjevanju i ovo kažem da ne bi neko pomislio da mješam ta dva šou programa….Želim samo reći da su Bosanci previše napaljeni na takvo nešto…Opet ponavljam, ne umanjujem Giletovu pobjedu, svaka čast momak i sam sam čestitao sinoć…..
Ali Bosanci moji, sinoć ste potrošili 300 000 KM za dva-tri sata vremena…
Nedavno je za liječenje Aldine Sarajlić bilo potrebno 500.000. KM koji su se skupljali mjesecima a sinoć ste samo za par sati Grand produkciji donijeli pravo bogatstvo…. Zar ne bi bilo bolje da jednom mjesečno svi vi koji ste glasali isto tako pozivom odvojite po 2 KM, znate li koliko bi života bilo spašeno…. Ipak, vi želite ispuniti želju nekome da postane novi Šaban…
Ma Gile bi bio zvijezda i da nije pobjedio ali vama je bilo važno da on “tamo” pobjedi i neka je opet kažem…. Ali ne okrećite onda glavu kada vidite da je nekom djetetu potrebna pomoć i da treba 200.000 KM za operaciju koja će mu spasiti život….
Važnije je spasiti život nekome, prije nego mu omogućiti stan i auto kao i novi cd..
Ili možda nije?
Ne znam, meni jeste, a vi kako hoćete…
Izvor: Mirza Kusturica

Sta misle Hrvati o Basancima...gledajte i naucite  

Sta reci:))))))))

King Kong u Sarajevu
Tlo je podrhtavalo, a teški zvuci odzvanjali su sarajevskom kotlinom. Pozornik Sabrija F. prvo je pomislio da je zemljotres, a onda se ponadao da halucinira od mamurluka izazvanog sinošnjim akšamlukom sa svojim načelnikom Himzom.”Jelo se, pilo se, prosulo se, što kaže naš narod, ali nije valjda da je ovo kraj?” – pomisli, dok se kućici na južnom ulazu u grad približavala ogromna životinja mitskih razmjera.


- King Kong, j..’o te Šaban – ote mu se iz usta dok je prema gradu, ulicom Džemala Bijedića stupala ogromna šezdesetmetarska životinja koja je na ostrvu Skull u pacifičkom okeanu pošamarala plesiosauruse, pterosauruse i jedno osam dinosaurusa. Sabrija pretrnu i zavuče se u kućaru što je dublje mogao, nadajući se da ga kolos neće primijetiti. King Kong noktom malog prsta otvori vrata i glasom kao iz najdublje jame na svijetu upita: Parlament?

Sabrija, onijemio od straha podiže ruku u pravcu sjevera, a King Kong nastavi stupati prema gradu. Usput se zaustavi da obavi malu nuždu. Slučaj je htio da to bude pored zgrade Dnevnog Avaza, od koju se mlaz odbijao i padao po staklima Oslobođenja. Niko od radnika se nije uznemirio, sigurno su mislili da pada kiša. Kong, visok kao RTV Dom (kojeg kao ni zgradu općine Novi Grad, nije ni pogledao), gazio je prema Čengić Vili i Otoci, riješen da obavi dužnost. Spasiće Dušanku Majkić iz demonstrantima opkoljenog Parlamenta BiH.

Ljubav na prvi pogled

Vidio ju je samo jednom, prošla je na cruiseru pored njegovog otoka, i bilo je dovoljno. Ljubav na prvi pogled, ljubav koju nije moglo zaustaviti nikakvo more i za koju nikakva razdaljina nije prevelika. Ljubav za Dušanku, tu divnu ženu čije su ga oči i izjave trajno omađijale. Za to vrijeme, u Predsjedništvu BiH Bakir Izetbegović je čačkao nos i razmišljao kako sve ovo skupa neće dugo, možda do oktobra 2014., a dotad će on već nešto smisliti, ili će mu se u snu javiti rahmetli babo i svojim mudrim i blagim glasićem dati savjet. Vjekoslav Bevanda se držao za minđušu, kad se iz pravca Muzeja revolucije začuo bat teških koraka gospodara pacifičkog otoka. Dva kostura su pobjegla iz Zemaljskog muzeja, a sa stabla Pančićeve omorike popadale su sve iglice.

King Kong pljucnu u lijevu stranu, prema Domu pisaca gdje je upravo održavana Skupština Društva pisaca BiH na kojoj je usvajana Rezoluciju o vlastitoj genijalnosti. Divili su se i sjajnom poslu uništavanja Sarajevskih dana poezije, i primili nekolicinu novih mladih članova u ranim osamdesetim. Pljuvačka blago zaspe lice Predsjednika, ali on se hrabro obriše i nastavi dalje kao da se ništa nije dogodilo. Za to vrijeme je King Kong ispružio svoju ogromnu ruku prema glavnoj sali. Poslanici zavrištaše, a životinja na dlan uzme svoju veliku ljubav. Dušanka zasikće: – M’rš skotino, nemaš ti pravo mene smjenjivat’, ko te zvao, smjenjuj koga si ti birao. Fuj, barabo, one te balije s ulice poslale da me odvedeš je li, e nećeš da si sto puta toliki – završi Dušnka, i okinu Kralja Džungle kišobranom po njušci.

Životinji se, nakon ove neočekivane reakcije, srušio svijet. Tužno pogleda po sali i primijeti jednu crvenu točku. To je Denis Bećirović, rumeniji nego ikada prije, koji moli da ostane živ i obećava da nikada poslije ovoga neće sjesti u auto skuplji od 100.000 maraka. Na jednoj strani su poslanici HDZ-a , a na drugoj HDZ-a 1990. Svi mole, kao i poslanici SDA. Samo Zlatko Lagumdžija daje “lopovsku” Ministru Sigurnosti da se popne do kabina za novinare, kako bi pozvao (u)pomoć. Krenu prema penjaču, koji zavapi: – A nemoj, jadan, a kupiću ti kavez, ma daću ti cijelu Pionirsku i mladu dovesti. A ne mene, jadan, viđi koliko je ođe čeljadi … Zastade. Podiže pogled. Ministar skoro odahnu. Životinja krenu prema sjevernom izlazu iz grada. Tamo ugleda veliku stijenu. Jekovac.

- To je to – osvetiću im se. Sjeti se kako je danas četvrtak i kako je želio svratiti u Kamerni teatar gdje njegov omiljeni pjesnik razlaže kako izlazi sunce, kuda plove brodovi i zašto postoji nešto a ne ništa. Velikim koracima išao je u pravcu Obale Maka Dizdara. Krenuo je ne pogledavši OHR i zaputi se niz korito Miljacke. Grad je drhtao pod njegovim koracima. Niko nije mogao znati za bol u duši velikog sisavca. Za to vrijeme na displayu telefona Dušanke Majkić ispisalo se -Milorad Mobilni. Dušanka pritisnu zelenu slušalicu i s druge strane se začu glas njezinog ljubljenog vođe, šefa svih šefova.

- Je li, Dušanka, šta ima tamo?

- Ništa, šefe, evo upravo bio mali incident. Bio ovde ovaj neki majmun, ma znaš, onaj King Kong, iz filmova, pa nešto htio ovdje, šta ja znam.

- I, šta si napravila? – znatiželjno će Milorad.

- Ništa, otjerala sam ga, neće on meni talačku krizu ovdje stvarat’! – ponosno će Dušanka.
Prava ljubav

- Odma’ da si pošla za njim. – iznenada reče Milorad. – Pa, razmišljaš li ti išta marketinški, može li išta doprijeti do te tvoje glave? Znaš da ima otvorenje Andrić-grada, i da nam je svaki gost iz filmskog svijeta dobrodošao. Trči, odma’ za njim, ima da ga dovedeš kako znaš.

King Kong već je bio stigao do Vijećnice. Razmišljao je kako da se osveti. Da li da se jednostavno baci sa jekovačke stijene ili da raširi noge i iznad Darive i obavi veliku nuždu u Miljacku. Shvatio je da njegov život nema smisla, kao i to da nema razloga dalje zagađivati nešto što je već zagađeno. Da, život više nema smisla. To je to. Zakorači prema Jekovcu, kad se iznenada začu glas:

- Kinže Konže! Ne odlazi! Ja te volim.

Načas mu se učini da je to glas kantonalne poslanice Hanke Vajzović, za koju je uvijek znao da je ljudstvujuća, ali ne. Ispod njega je bila njegova jedina, ljubav njegovog života – Dušanka Majkić. Umilno mu se nasmijala, a njegov je pogled zažario.

- Vodim nas na jedno mjesto – vragolasto reče Dušanka.

King Kong se stidljivo osmijehne. Dušanka upita:

- Hoćemo li?

King Kong odgovori:

- Koju ćemo?

- Onu našu – odvrnu Dušanka.

“Sini jarko sa Istoka sunce
pa obasjaj moje blijedo lice
jer ja jesam jedn
ovog svijeta b’jedna
koja stradam ljubeći.”

King – Kong daje ritam, imitirajući laganu dvojku – “cam, cam, cam, cam.” Dok sjede i pjevaju, sunce iznad Sarajeva se ponovo rađa. Kao i njihova nova, prava i velika ljubav.

(TIP/Radiosarajevo.ba/Autor:Ahmed Burić)

Znao sam ja da su Bosanke opasne (po našim damama na forumu ) ali baš ovako ???
Mašala ,mašala ....:rlol: 

___________________

SAD: Bosanka (24) izabrana za gradonačelnika Vaterloa

Planeta, 12:58, 08.07.2013.
Autor: megavijesti.com
Anesa Kajtazović na izborima je, kao predstavnik demokrata, pobedila republikanskog kandidata Džona Rufa (64), a njena pobeda u Vaterlou se slavila nekoliko dana


Anesa Kajtazović, (Foto: iowahouse)

VATERLO - Anesa Kajtazović kojoj su samo 24 godine, nedavno je u američkoj državi Ajova, pobedila gradonačelnika Džona Rufa, predstavnika republikanaca, postavši demokratska gradonačelnica Vaterloa.

Anesa je sa sestrama, majkom Hadžirom i ocem Hazimom došla u SAD 1997. godine jer su više od četiri godine bili premeštani u različite izbegličke kampove, u nekoliko oblasti južne Evrope.

Dok su roditelji obavljali teške poslove, ponekad i više njih da bi prehranili porodicu, Anesa, iako nije dobro znala engleski, započela je redovno školovanje i dobila diplomu specijaliste za javnu i poslovnu administraciju na Univerzitetu Severne Ajove. Ujedno je završila je i Zapadnu srednju školu u Vaterlou.

Svetlooka Anesa je pobedila iskusnog političara Rufa sa 59% glasova. Lokalni listovi su istakli da se 64-godišnji gradonačelnik, koji se tokom trajanja kampanje kompromitovao upotrebom državnog novca, potrošenog u skupa lobiranja i česta putovanja, nije mogao suprotstaviti šarmu, znanju, ambicioznosti i poletnosti lepe Bosanke.
Pošto u Vaterlou boravi značajan broj devojčinih sunarodnika, Anesina pobeda se slavila nekoliko dana.

Danubius ::

Anesa Kajtazović na izborima je, kao predstavnik demokrata, pobedila republikanskog kandidata Džona Rufa (64), a njena pobeda u Vaterlou se slavila nekoliko dana

Rodila je majka pametnu:) Nista mi draze nema nego kad vidim da su "nasa" djeca, bilo cije iz bivse Juge, uspjesna:) <3

<3

Kandilji se popalili na Ferhadiji! Serif Mubarek Ramazan pravim Banjalucanima, a I svakom pravom vjerniku. Novokomponovani nek se ne nalaze u ovome.