Lengston Hjuz


CRNAC GOVORI O REKAMA


Za mnoge reke sam znao:
Reke iskonske kao svet, koje su tekle dok još u ljudskim
venama krv nije bila potekla.

Moja je duša duboka kao reke.

Kupao sam se u Eufratu kad zore behu mlade.
Sagradio sam kolibu pokraj Konga i on me uspavljivao.
Posmatrao sam Nil i podigao piramide kraj njega.
Kada je Abe Linkoln sišao u Nju Orleans, čuo sam
pesmu Misisipija i video njegovo muljevito dno
pozlaćeno zalaskom sunca.

Za mnoge reke sam znao.
Prastare, mutne reke.

Moja je duša duboka kao reke.




Frank Maršal Devis


NOĆ U ČETIRI VIDA

I

Čeznutljivo
Ko žena ljubljenom svom
Dolazi noć u sobu sveta
I leži, podatna i zadovoljna,
Pod hladnim okruglim licem
Meseca.

II

Noć je radoznalo dete što luta
Između zemlje i nebe, i uvlači se
kroz prozore i vrata, zamazujući
Celi kraj
Purpurnom bojom.
Dan
Je majka koja se izvinjava
I, sa krpom u ruci,
Stiže za detetom svojim.

III

Torbareći
Od vrata do vrata
Noć prodaje
Crne kese zvezdanih bonbona
Kornete pune meseca od vanile
Dok joj se
Roba ne rasproda
Onda odgega do kuće
Zveckajući sivim novčićima
Zore.

IV

Lomna pesma noći, tanana ko vlakno
Kida se u bilion delića
Mirnih senki
Pred gromkim džezom
Jutarnjeg sunca.