Japanska mitologija

Japanska mitologija se temelji na obožavanju različitih božanstava koja su uglavnom vezana za prirodu i razne aspekte ljudskog života. Temelji se na suživotu sa prirodom. Ona objedinjuje mnoge budističke tradicije i vjerovnja, šintoističku religiju i razna usmena predanja. U japanskoj mitologiji postoje brojna božanstva (više od osam tisuća) koja se štuju u hramovima ali i raznim svetkovinama, te svetim mjestima (planina Fuji-san).

Sva japanska božanstva se jednim imenoma nazivaju kamiji, odnosno duhovi prirode. Najvažnija knjiga, odnosno zbirka japanskih mitov Kojiko ili Sjećanje na drevne stvari koja je nastala u vremenu naleta budizma na Japan. Tada je car naredio dvorskoj dami iznimnog pamćenja Heido-no-Are da zapamti sve mitove da bi ih sedam godina kasnije ispričala pjesniku koji je onda sastavio Kojiko. Druga najvažnija zbirka japanskih mitova je Ninhonshoki. Neobična je simbolika boja u japanskoj mitologiji, tako da je svaka boja povezana sa nekim kamijem.

Izanagi (Izanagi-no-kami, tj. onaj koji zove) i Izanami (Izanami-no-kami, tj. ona koja je pozvana) su brat i sestra, glavna božanstva u japanskoj mitologiji. Njih su stvorila nebeska božanstva, zajedno s drugih 10 zemaljskih božanstava, i samo je njima bilo povjereno da dovrše i učvrste stvaranje Zemlje u čiju svrhu su im dali draguljsko koplje.

Stojeći na nebeskom lebdećem mostu (duga, Mliječna staza ili sl.) zabadali su kopljem prema dolje komešajući ocean uz zvuk bućkanja. Nakon što su podigli koplje, kapi mora padale su s njegova vrha i zgrušavale se u otok. Izanagi i Izanami siđoše s Neba na otok te podigoše nebeski stup i prostranu palaču. Tada otkriše da su različitih spolova i sjediniše se oko nebeskog stupa. Njihovo je dijete deformirani Hiruko (u šintoizmu znan kao bog Ebisu).

Nakon što su udovoljili pravilima prosidbe, bilo im je omogućeno da rode mnoštvo potomaka. Iz tog braka se rodilo 14 japanski otoka: Oh-yashima-guni (velika zemlja s osam otoka, drevno ime za Japan) i manji otoci japanskog arhipelaga, te 40 božanstava povezanih s kuama, vjetrovima, rijekama, planinama, poljima, žetvom, vatrom, proizvodnjom i rađanjem.

Kad je Izanami rađala posljednjeg sina. boga vatre Kasutsuchi-no-kamija, toliko je opekla svoj spolni organ da je iščeznula u Yomi-no-kuni, podzemni svijet i zemlju mrtvih. Jadikujući i plačući, Izanagi pokopa svoju voljenu ženu u planini Hiba na granici provincije Izumo. Potom izvuče dugački mač i odrubi glavu djetetu koje je uzrokovalo njezinu smrt. Pet planina bogova postale su kada je Izanagi sasjekao boga vatre u komadiće, a među njima je glavni bog planina O-Yama-Tsu-mi.

Japanski panteon

Zanimljivo je da je vrhovno božanstvo japanskog panteona žensko, dakle božica, a to je Amaterasu. Japanski panteon sačinjava više od osam tisuća božanstava, kamija, od kojih su najvažnija:
Amaterasu, vrhovno božanstvo, izlazi iz špilje, okružena brojnim božanstvima, kamijima, koji čekaju njen izlazak

Aji-suki-taka-hi-kone, bog grmljavine
Amaterasu, božica Sunca i vrhovno božanstvo
Ame-no-Kagaseo, bog zla i zvijezda, posebno Sjevernjače
Ame-no-Uzume, božica zore
Awashima, bog vatre, vulkana i zemljotresa
Chimata-no-kami, bog puteva i raskrsnica
Fujin, demonski bog vjetra
Hachiman, bog rata, reinkarnacija cara Ojina
Hoderi i Hoori, dva božanska brata, predstavnici drevnih vještina lova i ribolova
Ihu-naga, božica kamenja
Inari, bog riže i poljodjelstva
Kawa-no-kami, bog rijeka i poplava
Ko-no-hana, božica proljeća, cvijeća i cvjetanja
Nai-no-kami, bog zemljutresa
Oto-Hime, božica koja vlada Podvodnim Rajem za dobre duše
O-Yama-Tsu-mi, vrhovni bog planina (jer je svaka planina imala svoje božanstvo)
Raijen, demonski bog grmljavine
Ryujin, bog mora
Sengen-Sama, božica svete planine Fuji
Shichi Fukujin, sedmero božanstava sreće i dobrog slučaja
Benten, božica blagostanja, glazbe, ljepote i gejši
Bishamonten, budistički bog rata, zaštitnik od demona, simbol zakona i reda
Daikoku, šintoistički bog napretka i poljodjelstva, često prikazivan kako leži na balma riže sa slamčicom riže u ustima
Ebisu, šintoistički bog dobiti i teškog rada
Fukurokuju, japanski bog mudrosti, omiljenosti i dugovječnosti
Hotei Osho, bucmasti budistički bog velikodušnosti, zahvalnosti, darežljivosti i dugog života
Jorojin, japanski bog sretne mladosti i dugog života
Shine-tsu-hiko, bog zraka
Susano, bog mora i oluja, brat Amaterasu
Takitsuhiko, božica kiše
Tatsuta Hime, božica vjetra i jeseni
Tsukuyomi, bog Mjeseca, noći i zvijezda, brat Amaterasu
Uke Mochi, božica hrane i opskrbe, Inarijeva žena i mnogi drugi.

Svjetovi japanske mitologije

U japanskoj mitologiji postoji više svjetova, od kojih je svaki naseljen nekim bićima (bogovima, ljudima, mrtvima...) Tako se svjetovi japanske mitologije dijele u tri grupe:

Takama-ga-Hara, svijet bogova,
Ashihara-no-Nakatsukuni, svijet ljudskih bića i
Yomi-no-Kuni, svijet mrtvih.

Harai

Izanagi je bezuspješno pokušavao izbaviti Izanami iz zemlje Yomi-no-Kuni. Kada je napokon pronašao ona je već bila u raspadanju i prepuna larvi, a osam gromovnih božanstava u obliku zmija joj je obuzelo različite dijelove tijela. Izanagi je poplašen utekao i zakrčio prolaz u Yomi-no-Kuni golemim stijenama, te su ta dva božanstva izgovorila utanačene riječi za rastavu braka. Tada je Izanami obećala kako će svakog dana pobiti tisuću ljudi iz Izanagijeve zemlje. Izanagi je odgovorio kako će dati da se svaki dan rodi tisuću i pol. Vraćajući se na ovaj svijet, Izanagi je pošao Awagihari na ušće rijeke Tsukushi (Kyushu), gdje se očistio od nećistoće podzemnog svijeta u kojemu se rodilo troje njegove plemenite djece (božica Sunca Amaterasu, bog Mjeseca Tsukuyomi i bog oluje Susano).

U šintoističkoj religiji Izanagijevo kupanje predstavlja važan ritual čišćenja (harai).

Etimologija

Amaterasino ime znači "ona koja obasjava nebo". Ime joj govori o njezinoj ulozi u svemiru. Druga su joj imena Amaterasu-ōmikami i Ōhiru-menomuchi-no-kami.

Karakteristike

Amaterasu se predstavlja kao žena crne kose sa sjajnim Sunčevim zrakama iznad glave, često kako izlazi iz špilje. Smatra se jednom od najljepših božica. Smatra se da za vrijeme potresa Amaterasu pada s neba.

Kult

Kult Sunca oduvijek postoji u Japanu. Svi japanski carevi smatrali su se potomcima Amaterasu, ili čak sinovima. U egipatskoj mitologiji, faraoni su sinovi boga Sunca Raa. Hirohito, car koji je vladao u vrijeme Drugog svjetskog rata, odrekao se božanskog podrijetla javno, ali se misli da se on i dalje smatrao Amaterasinim sinom. I danas se ljudi mole Amaterasu u njezinim hramovima.

Obitelj

Amaterasu je kći Izanagija, a rođena je iz njegovog lijevog oka kada se kupao u rijeci nakon što je pobjegao iz podzemlja gdje je bila njegova žena Izanami. Njezina su braća bog Mjeseca, Tsukuyomi i strašni bog oluje, Susano. Amaterasu ima puno polubraće, koja su djeca njezinog oca i tete Izanami.

Odnos između Amaterasu i Susana

Kad je Amaterasu rođena, Izanagi joj je dao moć nad nebom. Njezin brat Tsukuyomi postao je vladar carstva noći. Susano, bog mora i oluja, je jednom počeo plakati, a njegov plač trajao je mnogo dana, a kad je odgovorio ocu zašto tako dugo plače, otac ga je protjerao u podzemlje jer je želio živjeti sa majkom Izanami u podzemnom svijetu. Susano je smetao svoju sestru i ona je mislila u sebi da Susano želi oteti njezino kraljevstvo. Ona je tada pobjegla u jednu špilju i Sunca je nestalo, ali bogovi (na japanskom jeziku zvani kamiji) su se skupili, upalili baklje i zaplesali. Amaterasu je izašla i Sunce se ponovno pojavilo, no kamiji su postavili ogledalo i, kad je Amaterasu ušla u špilju, zrake Sunca odbile su se o ogledalo i ponovno došle njoj, pa je na kratko vrijeme bila zaslijepljena.

Moć

Amaterasu je vladarica neba, dana, Sunca, svjetla, riže, pšenice te ljepote, a za vrijeme budizma povezana je s Budom. Svetišta su joj na otoku Honshuu, a u njemu se nalazi zrcalo. Na zimski solsticij, slavi se njezin izlazak iz jame, jer se smatra da se tada Amaterasu negdje skriva.

Literatura

Kojiki i Nihonshoki različito opisuju božicu Amaterasu, no uglavnom, priča iz Kojikija je mnogo bolje poznata. U Kojikiju se prvo opisuje njezino rođenje. Tamo se ona opisuje samo kao Izanagijeva kćer, dok u Nihoshokiju, Izanami i njezin muž i brat Izanagi zajedno stvaraju vrhovno božanstvo. U toj verziji Izanagi dade Amaterasu čarobnu ogrlicu koja joj daje moć nad svemirom.

U Kojikiju se spominje da Amaterasu ima djecu, tri božice koje su nastale iz mača njezinog brata Susana, no, Amaterasina uloga je u obje knjige dvosmislena. Također, Kojiki tvrdi da je Amaterasu prognala Tsukuyomija jer je ubio božicu hrane Uke Mochi. Ipak, obje knjige imaju slična mišljenja o Amaterasu.

Ame-no-Uzume (ja. 天宇受売命) je japanska božica zore, sreće i šale. Poznata je po društvenoj ulozi božice Sunca, Amaterasu. Amaterasin brat Susano (須佐之男命) je uništio svetu zgradu, te se Amaterasu uplašila zbog njegove ljutnje i skrila u špilju Ame-no-Iwato (天の岩戸). Svijet je bio mračan bez svjetla. Oniji (čudovišta iz japanske mitologije), izašla su u mrak i bogovi nisu mogli Amaterasu pomoći da izađe iz špilje. Inteligentna Ameno-no-Uzume uzela je mali brod i stavila ga ispod špilje, izvela erotičan ples te je na stablo objesila zrcalo.


Taj ples je izazavao smijeh kod bogova, što je kod Amaterasu izazvalo znatiželju. Provirila je iz špilje kako bi vidjela što je toliko smiješno, pa je vidjela svoj odraz u zrcalu. U tom trenutku, Ameno-Tajikarawo (天手力男命), zatvorio je vrata iza nje, kako ne bi mogla izaći. Zabljesnuo ju je njen vlastiti sjaj. Kada se još više približila zrcalu, Ame-no-Koyane (天児屋根命)) ju je izvukao iz špilje, a neki bog je zatvorio ulaz u špilju svojim čarobnim užetom. Sunce je ponovno obasjalo svijet, a zrcala su postala svetim predmetima.

Danas je Ame-no-Uzume veoma važna božica, koja je također poznata pod imenom Ame-no-Uzume-no-mikoto.

Avašima (jap.: 淡島神)
je japanski bog vatre, vulkana i potresa.

Po vjerovanju Japanaca, kada se Awashima razljuti, počne skakati i urlati, pa se zemlja trese, a vulkani eruptiraju. Tada božica Benten napušta svoje daleko carstvo i jašući na zmaju za koga se udala uranja u more. Spušta se do špilje na dnu mora nad kojom plutaju japanski otoci, a u kojoj živi Awashima. Njen zmaj može narediti divovskim bijelim zmijama koje žive ispod otočja da krenu za njim. Kada u takvoj pratnji stignu do Awashimine pećine, on se prepadne i pobjegne u njen najskrovitiji kut. Tada zemljotresi i erupcije prestanu, pa se božica Benten slavi i kao spasiteljica

Benten (poznata i pod imenima Benzaiten, Benten-Sama ili Dai-ben-zai-ten, što znači Veliko božanstvo moći rasuđivanja) je japanska (izvorno budistička) božica ljubavi, braka, blagostanja, bogatstva, glazbe i gejši. Priču o njoj kineskom caru je ispričao veliki putnik i pustinjak Yu-kie, oko 500. godine prije Krista.

Pričao mu je o dalekom kraljevstvu u kojem u veličanstvenim palačama žive lijepe žene koje se udaju za zmije, koje, kako im i pristoji, žive u rupama u zemlji. No, u tom kraljevstvu je obitavao i jedan zmaj koji je živio mirnim životom u pećini. Jednoga dana zmaja je spopalo ludilo, pa je počeo napadati palače i proždirati djecu. Božica Benten to nije mogla podnijeti pa se, premda nevoljko zbog njegove ružnoće i ogavnih navika, udala za zmaja. Zahvaljujući njoj, kraljevstvom je opet zavladao mir. Benten je omiljenim japanskim božanstvom postala u 12. stoljeću. Podizani su joj brojni hramovi, posvećivane svetkovine i prinošene brojne žrtve.

Ona donosi sreću u ljubavi i braku, pomaže trgovcima, putnicima, lovcima i ribarima, kao i kockarima i spekulantima svih vrsta. Jedino je žensko božanstvo u Shichi Fukujinu. Također, ona sprečava zemljotrese i erupcije uveseljavajući uvijek bijesnog boga Awashimu koji živi u podzemnom svijetu, jer ga je ubio otac Izanagi.

Fenghuang (ki. 鳳凰/凤凰; pinyin: Fènghuáng; ja. 鳳凰 hō-ō; ko. 봉황 bonghwang; vi. Phượng Hoàng) je mitološka ptica kineske mitologije koja uopće ne nalikuje niti jednom drugom stvorenju kineske mitologije. Kinezi su nekoć smatrali da mušku pticu trebaju zvati Feng, a žensku pticu da treba zvati Huang. U modernom svijetu, Kinezi su produžili njezino ime i nazvali je Fenghuang, a to je mješavina muške i ženske ptice. Ime mitološke ptice produženo je zbog razloga da se one mogu pariti s kineskim zmajem, koji se smatra simbolom sreće te koji ima muške inačice. Fenghuang katkad se također naziva i "Kolovozni pijetao" (na tradicionalnom kineskom jeziku 鶤雞; pinyin: kūnjī), vjeruje se da je to zbog toga da je "pijetao" stavljen u kineski zodijak. U zapadu, narodno se smatra da je Fenghuang kineski feniks. Fenghuangom se vrlo često pogrešno naziva Karura.

Slike te drevne ptice su se pojavile dinastije Shang, a počele su se izrađivati i figurice od žada i bronce. Neki su vjerovali da je to idol koji donosi sreću. Fenghuang nije povezan s Feniksom na Zapadu. Zapadni Feniks (zapravo egipatski) je također bio drevna ptica, Bennu, jedan oblik boga Ra.

Tijekom dinastije Han, dva Feniksa (muški i ženski) spojila su se u dvospolnog Feniksa. Tijekom dinastije Yuan Feniks znači "kralj ptica". I Fenghuang je opisan kao čudesna ptica. Fenghuang je bio pozitivno biće te je simbol milosti. Znači jedinstvo yina i yanga, dviju sila. Pojavljuje se u mirnim vremenima, kao dekoracija zajedno sa zmajevima, koji su simbol cara.

Smatra se da udara i napada zle zmije, a to je također i zadaća Karure, koja također ubija i zle zmajeve. Zmije otjerava mahanjem krila. Fenghuang je vrlo neobično mitološko stvorenje, sastavljeno s mnogo dijelova. Zamišlja je se da ima kljun pijetla, lice lastavice, čelo kokoške, vrat zmije, grudi guske, leđa kornjače, stražnjicu jelena i rep ribe. Sve u svemu, ptice su najčešće prikazane s glavom zlatnog fazana, tijelo mandarinske patke, rep pauna, noge ždrala, kljun papige i krila lastavice.

Vanjske poveznice

[You must be registered and logged in to see this link.]

Hoderi je jedan od bogova japanske mitologije. Hoderi se bavio ribolovom na morima, a njegov brat Ho-ori je lovio na planinama. Jednog dana oni zametnuše svoja oruđa i Ho-ori ode pecati, a Hoderi loviti. Međutim, Ho-ori ne uspije ništa uhvatiti, a pritom i izgubi bratovljevu udicu, što mu Hoderi ne oprosti. Tada, jedan starac pomogne Ho-oriju da ode u podvodno kraljevstvo i nađe udicu. Tamo on upozna prekrasnu kćer boga mora, zaboravi na udicu i ostane u kraljevstvu. Poslije tri godine, najzad se sjeti bratovljeve udice i pronađe je uz pomoć boga mora. I Hoderi mu oprosti. Misli se da je Ho-ori predak careva, a Hoderi predak doseljenika s juga.

Hoori（火遠理命 ili 日子穂穂手見命 Hikohohodemi) je lovio na planinama, a njegov brat Hoderi se bavio ribolovom na morima. Jednog dana oni zamijeniše svoja oruđa i Ho-ori ode ribariti, a Hoderi loviti. Međutim, Ho-ori ne uspije ništa uhvatiti, a pritom i izgubi bratovljevu udicu, što mu Hoderi ne oprosti. Tada, jedan starac pomogne Ho-oriju otići u podvodno kraljevstvo i naći udicu. Tamo on upozna prelijepu kći Boga mora, zaboravi na udicu i ostane u kraljevstvu. Poslije 3 godine, napokon se sjeti bratovljeve udice i pronađe ju uz pomoć Boga mora. I Hoderi mu oprosti. Misli se da je Ho-ori predak careva, a Hoderi predak doseljenika s juga.

Inari je japanski bog riže i poljodjelstva. Muž je božice Uke Mochi koju je ubio bog Mjeseca Tsukuyomi. Zazivan je prije sadnje riže, te prije žetve riže. Prikazuje se kako sjedi na rižinim balama. Japanci rižu smatraju darom boga Inarija, jer je ona živežana namirnica milijardi ljudi u Aziji i širom svijeta, kao i osnova japanske kuhinje (uz ribu). Inari je bio jako tužan poslije smrti svoje žene, te je isplakao mnogo suza, što je za posljedicu imalo da je za uzgoj riže potrebno mnogo muke i rada, te mnogo vode. Uz Inarija se često povezuju i kicunei.

Izanagi je, uz Izanami, prarano božanstvo i bog stvaranja.
Imao je sestru i ženu Izanami koju je spalio njezin sin te je ona otišla u carstvo mrtvih. Izanagi je tamo otišao i vidio Izanami, ali, nažalost, ona više nije mogla biti s njim. Rekla je da će pitati vladara mrtvih za rješenje te ju Izanagi ne smije pogledati. No, Izanagi ju je pogledao i ona se pretvorila u čudovište. Pri bijegu, za Izanagijem su trčali bogovi grmljavine. Nakon što je pobjegao iz carsta mrtvih, Izanagi se okupao u rijeci iz koje se rodila Amaterasu, božica sunca i svjetlosti. Drugo njegovo ime je Izanagi-no-mikoto.

Izanami (ja. Yomotsuhirasaka što vjerojatno znači majka svijeta) je u japanskoj mitologiji božica stvaranja i božica smrti koja je, zajedno sa svojim mužem, bogom Izanagijom, stvarala svijet. Druga imena za božicu Izanami su Izana-mi, Izanami-no-mikoto i Izanami-no-kami.

Dok još nisu znali jedno za drugo, Izanami i Izanagi počeli su zajedno stvarati svijet. Oni su ubrzo otkrili da su muškog i ženskog spola te je Izanami prva rekla Izanagiju da je krasan mladić, ali ona je uskoro bila kažnjena pa je zato rodila dvoje neobične i ružne djece koja su se zvala Hiruko i Awashima. Nažalost, pri porodu Izanami je umrla jer ju je spalio njezin sin koji je bio bog vatre i tako je otišla u carstvo mrtvih. Izanagi je ponovno htio vidjeti svoju ženu te je bio razočaran. Zato otiđe Izanagi u carstvo mrtvih te je tamo vidio svoju prekrasnu ženu Izanami. Izanami je svome mužu rekla da se ne može vratiti k njemu, ali će zato pitati boga mrtvih ima li rješenja. Još je dodala da je Izanagi ne smije za to vrijeme pogledati. Ali, Izanagi je nije slušao te ju je pogledao. Zato se Izanami pretvori u strašno i opako čudovište. Sav očajan, Izanagi pobjegne iz carstva mrtvih.

Kappa je rasa majmunolikih demona iz japanske mitologije, koji žive u blizini vode, najčešće nastanjuju jezera. Vole krastavce i krv. Vrlo su mudri. Koža im je žuto-zelene boje, a na vrhu glave imaju tanjuraste posude koje su ispunjene vodom. Imaju majmunska lica, ruke i noge s plivaćom kožom, a na leđima imaju oklope poput kornjača.

Karura. U japanskoj mitologiji, Karura (ja. 迦楼羅) je legendarna ptica-čovjek. Ona je golemo, vatrom plamteće stvorenje stvoreno pomoću japanskog hindu - budističkog mita. Karura je mitološko stvorenje, zamišljeno tako, da ima čovječje tijelo i orlovu glavu. Mitološko stvorenje bazirano je na jednom hinduističkom mitu o Garudi[1], čovjeku s ptičjim krilima. Mit je ubrzo i prenošen na Japan, za budizam. U izvorima, mit je transliteriran na japanski jezik.

Smatra se da Karura otjerava zle zmije i zmajeve. Samo zmaj koji posjeduje budistički talisman, ili bilo koji drugi predmet koji odgovara budističkom učenju, može se zvati jedino Karura. Karura, osim što se za nju smatra da otjerava zle zmije i zmajeve, njih i jede.

Karura se vrlo često greškom naziva Hōō (ja. 鳳凰) ili Feniks. Zapravo, Hōō je ptica kineske mitologije zvana pinyin (ki. 鳳凰/凤凰) ili Fenghuang.

Kicune (狐, きつね) je japanska riječ za lisicu i vrstu jokaija. U japanskom folkloru su poznate kao varalice s nadnaravnim sposobnostima, kao npr. sposobnost promjene lika u ljudski i opsjedanje (kicunecuki, 狐憑き ili 狐付き). Još jedna poznata odlika kicunea je dobivanje dodatnih repova tijekom starenja, kojih može imati i do devet. Kada dobije deveti rep, postaje kjuubi no kicune (九尾の狐), krzno joj pobijeli ili pozlati, a prema nekim pričama postane sveznajuća. Kicunei su blisko povezani sa šintoističkim bogom Inarijem, osobito zenko lisice ("dobre lisice"). Kipovi tih lisica mogu se naći pred mnogim hramovima posvećenim Inariju.

O-Yama-Tsu-mi je vrhovni japanski bog planina. Kao i mnoga druga japanska božanstva, kamiji, rođen je (nastao) na neobičan način:

Kad je Izanami rađala posljednjeg sina, boga vatre Kasutsuchi-no-kamija, toliko je opekla svoj spolni organ da je iščeznula u Yomi, podzemni svijet i zemlju mrtvih. Jadikujući i plačući, Izanagi pokopa svoju voljenu ženu u planini Hiba na granici provincije Izumo. Potom izvuče dugački mač i odrubi glavu djetetu koje je uzrokovalo njezinu smrt. Pet planina bogova postale su kada je Izanagi sasjekao boga vatre u komadiće, a među njima je glavni bog planina O-Yama-Tsu-mi.

Oto-Hime je japanska božica Podvodnog Raja u koji odlaze dobre duše. Kći je boga mora. Poznata je i pod nazivom Zmajska Princeza. Poznata je po svojoj ljepoti i jednoj ljubavi sa smrtnikom, naočitim ribarom Urashimom.

Urashima je jednom prilikom ulovio kornjaču, ali se sažalio nad njom i vratio je natrag u more. Za nagradu kornjača mu je ponudila odvesti ga do Zmajske Princeze koja živi u Raju za dobre duše. Urashima se uspeo na leđa kornjače i čvrsto se držao dok nisu stigli do Podvodnog Raja božice Oto-Hime. Bila je prelijepa. Imala je dugu modru kosu boje valovitog mora, čiji su vrhovi bili od morske pjene. Oči su joj zakođer bile modre, bistre i očaravajuće. Nosila je dugu haljinu od raznobojne svile, lijepo ukrašenu biserima i školjkama. Palača je bila izgrađena od zlata, bisera, dragulja i školjki, a u njoj su stanovali zlatorepi zmajevi. Oto-Hime i ribar su se zaljubili.

Živjeli su sretno, no nakon nekog vremena Urashima je poželio posjetiti svoje roditelje. Oto-Hime ga je pokušala razuvjeriti, ali njeni napori nisu urodili plodom. Zato mu je dala malu bisernu kutiju na kojoj je pisalo: Ne otvaraj! Urashima je uzeo kutijicu, popeo se na kornjačin oklop i otplovio natrg na kopno ostavljajući za sobom morski Eden. Kada je stigao na kopno, tu ništa nije bilo isto. Umjesto malog, skromnog ribarskog sela, tu se nalazila velika luka puna brodova i mirisa ribe. Jedino što je prepoznao bio je mali, skromni hram božice Benten.

Odjeća, običaji, pa čak i ljudi, su se promijenili. Urashima je razgovarao sa starim budističkim redovnikom, koji se tek kroz maglu sjećao spisa koji su o Urashiminoj obitelji govorili kao o časnim i poštenim ljudima koji su tu živjeli prije 300 godina. Urashima je bio toliko zapanjen otkrićem, da je bez razmišljanja otvorio kutijicu. Kolut dima se izdigao u zrak, a kada je ispario, Urashima je oslabio, ostario i na kraju se pretvorio u prah.

Svake se godine krajem kolovoza njoj u čast održava tradicionalni japanski festival vatre Fujijoshida, koji je najvažniji događaj turističke sezone na Fujiju. Tim se festivalom ona slavi, te joj se zahvaljuje što je omogućila penjanja na planinu. Žrtvuju joj se mirisno drvo i cvijeće koji se spaljuju, te se izvode pjesme i predstave sa vjerskom tematikom.

Društvo Fujiko (Društvo Fuji), koje je osnovano 1558. godine, potpuno je posvećeno planini Fuji i njenoj božici. Budistički svećenici često su oslikavali jezero Kawaguchi, u čijim se vodama zrcali planina, nastojeći tako odati počasti njoj i njenoj božici. Planinu su stoljećima hodočastili samo muškarci, dok je to ženama dopušteno tek 1868. godine. Svaki hodočasnik sa sobom nosi kamen, simbol bremena grijeha koje je na sebe natovario u svijetu ispod planine, da bi ga na vrhu bacio, ostavljajući ga božici Sengen-Sami, koja bi potom zdrobila kamen, uništavajući grijehe. Krater Fujija ima osam vrhova koji se nazivaju Osam Fujijevih Latica, a njega se također štuje i naziva Nai-in, što znači Svetište.

Shichi Fukujin je sedmero božanstava sreće i dobrog slučaja u japanskoj mitologiji.

Njihov je glavni zadatak pomaganje ljudima u svakodnevnom životu, navođenje na dobre misli i djela te zaštita od zla. Popis ovih sedam božanstava načinio je jedan japanski redovnik u 17. stoljeću. To su:

Benten, božica ljubavi, bogatstva, braka i gejši
Bishamonten, budistički bog rata, zaštitnik od demona, simbol zakona i reda
Daikoku, šintoistički bog napretka i poljodjelstva, često prikazivan kako leži na balma riže sa slamčicom riže u ustima
Ebisu, šintoistički bog dobiti i teškog rada
Fukurokuju, japanski bog mudrosti, omiljenosti i dugovječnosti
Jorojun, japanski bog sretne mladosti i dugog života
Hotei Osho, bucmasti budistički bog velikodušnosti, zahvalnosti, darežljivosti i dugog života

Ovih sedam božanstava zajedno plovi na brodu s blagom koji u luku uplovljava na svaku Staru godinu. Nose šešire koji ih čine nevidljivima, klinčić, čarobni kišni ogrtač, čarobno uže koje može pomicati čak i planine, neiscrpnu torbu s novcem i brojne druge predmete s kojima donose ljudima sreću i štite ih od demona i zla. Japanci vjeruju da će onaj tko stavi sliku tog broda s blagom pod jastuk sanjati lijepe snove sa sretnim znamenjem.

Susano, Susanoo ili Susanowo (ja. 須佐之男命, Susa-no-O-no-Mikoto; također romanizirano znači Susano'o, Susa-no-O te Susanowo, Kojiki: 〔建〕〔速〕須佐之〔能〕男命、〔神〕〔武〕〔速〕素戔嗚尊) je japanski bog mora i oluja; ubojica božice hrane. U fiktivnom svijetu Susanoo je inspiracija u crtanoj seriji Digimon, čiji se lik zove Susanoomon.I u crtanoj seriji Naruto,Susano je prikazan kao tehnika Itachi Uchihe

Kult

Hram Susanove sestre Amaterasu je u Iseu, a Susanov hram nalazi se u Izumu, gdje je došao dolje na Zemlju. Izumo je kuća starih hramova u Japanu.

Rođenje

Susano je nastao iz nosa boga Izanagija. Izanagi se okupao u rijeci kako bi se očistio od prljavštine podzemlja, iz kojeg je izašao, jer se njegova žena Izanami pretvorila u čudovište.

Susano i Amaterasu

Susano ima moć nad morem i olujama. Ovlastio ga je Izanagi, ali Susano nije bio zadovoljan. Plakao je jer je htio vladati zemljom Yomi (to jest, podzemljem). Izanagi se rasrdi i potjera sina u podzemlje, k božici smrti Izanami, svojoj supruzi koju je spalio vatreni sin. Međutim, Susano je prvo otišao sestri i smetao joj. U natjecanju je izrodio pet bogova, a Amaterasu tri božice. Ali, i dalje je nastavio smetati, pa je Amaterasu pobjegla u špilju. Bogovi su ju lukavstvom odande izvukli, a Susano je kažnjen, tako što su ga zatvorili u podzemlje, no njegove oluje i dalje kažnjavaju svijet.

Susano i zmaj

Nešto kasnije, Susano je otišao u Izumo, japansko mjesto. Susreo je bračni par koji mu je ispričao o tome da im je ostala samo jedna kćer, no, međutim, nekada su, prije nekoliko godina imali osmero kćeri. Svake godine zmajsko čudovište pojelo bi po jednu, jer je čudovište imalo sedam glava. Susano im je rekao tko je i što namjerava učiniti, pretvorio je kćer bračnog para u češalj i, potom, roditelji su napravili rižno piće od alkohola i napunili bačve, a kad se čudovište pojavilo, Susano ga je ubio i prerezao na mnogo sitnih dijelova. Potom je djevojci vratio ljudski lik i oženio se njome. Mač oji je pronašao u zmaju darovao je svojoj sestri, koja mu je oprostila njegova djela.

Tacuta-Hime (jap.: 竜田姫) je japanska božica vjetra, kiše i jeseni. Svake jeseni ona izrađuje živopisnu i prekrasnu tapiseriju od žutih, smeđih, grimiznih, zlatnih i narančastih niti, a potom je otpuše u komadićima, što je čini i božicom otpalog lišća. Ona, jašući na kišnom oblaku, prosipa blagotvornu kišu po žednoj zemlji nakon ljetnih žega. Ona stvara vjetar mašući svojom čarobnom lepezom na kojoj je iscrtana karta cijeloga svijeta. No, ona stvara samo blage i dobre kiše i vjetrove, dok oluje i pljuske stvara nestašni bog Susano.


Tsukuyomi ili Tsukiyomi (ja. 月読の命 ili složenije pisano 月夜見の尊, Tsukuyomi-no-mikoto) je šintoistički bog Mjeseca, vladar carstva noći i zvijezda. On je brat dvaju vrlo važnih bogova - Amaterasu i Susana.

Tsukuyomijev otac je bog Izanagi. On i njegova žena Izanami bili su prvobitni bogovi. Stvorili su Zemlju. Kad je Izanami ubijena, Izanagi ju je pokopao na planini Hiba, a potom ušao u podzemlje. Tamo je susreo svoju ženu koja se pretvorila u demona. Kad je izišao van, okupao se u rijeci kako bi se očistio od nečistoće podzemlja. Iz te kupke su rođni vrlo važni bogovi. Amaterasu, božica Sunca i pretkinja careva, rodila se iz Izanagijevog lijevog oka. Tsukuyomi se rodio iz desnog. Zajedno su živjeli u nebeskoj palači, pa su Sunce i Mjesec neprestano bili zajedno. Jednog dana došlo je do svađe. Amaterasu se vrlo naljutila kad je Tsukuyomi ubio Uke Mochi (božicu hrane). Otada su dan i noć odvojeni, te Sunce i Mjesec nisu zajedno.


Uke Mochi (japanski 保食神 ) je japanska božica hrane i opskrbe. Bila je žena Inarija koji je bio bog riže i poljodjelstva, te je stvarala hranu, koja je prvobitno bila namjenjena samo bogovima. Jednog joj dana, Tsukuyomi, bog Mjeseca došao u posjetu. Kako je željela biti gostoljubiva, ponudila mu je obilje hrane: kuhane riže, mesa i divljači, ribe, algi, morskih plodova i voća. To se Tsukijomiju nije svidjelo pa ju je ubio. Iz njenih ušiju, nosa i očiju prosuli su se riža, proso i crveni grah, a iz glave su joj nagrnula stada konja, goveda i divljači, te jata peradi i divlih ptica. Iz genitalija joj je nikla soja, a iz rektuma obilje pšenice. Iz tijela joj je niklo dudovo stablo puno dudovih svilaca. Amaterasu, koja se inače nije najbolje slagala s bratom, bila je sablaznuta i bijesna. Zato je dala hranu ljudima, a noć i dan su se razdvojili, te Sunce i Mjesec više nisu bili zajedno. Uvijek je njezino umrlo tijelo proizvodilo hranu. Njezine obrve su bile od svile.

Yuki-Onna (雪女, snježna žena) je duh koji se nalazi u japanskom folkloru. Popularna je u animeu, mangi i ostalim japanskim animacijama. Nekad je zamjenjena s likom Yama-uba, ali ta dva lika nisu ista.

Šintoizam, (ja. 神道) u prijevodu put bogova/božji put, je japanska autohtona religija. Glavna šintoistička djela šintoizma su Kojiki i Nihongi, a potječu iz 8. stoljeća. Sama religija potječe iz prapovijesti tako da se ne zna tko je njezin osnivač. Prisutni su animizam, politeizam i šamanizam. Božanstva (kamiji) su dusi prirodnih sila. Od prabožanstava sestre i brata Izanami i Izanagi potekli su ostali bogovi; oni su stvorili zemlju bućkajući prvobitni ocean nebeskim draguljskim kopljem i japanske otoke na kojima je prvi vladar (Jimmu) bio unuk božice Sunca Amaterasu, a daljni carevi su također njezini potomci. Dakle, carevi, kao i narodni heroji, imaju božanski karakter. Japanska riječ za cara, tennō, znači "nebeski car". Tek se 1946. car Hirohito odrekao svog božanskog podrijetla.

Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupečatljivija planina Japana je planina Fuji, sveta planina Japanaca. Njezina božica je Sengen-Sama. Svake se godine hodočasnici u zoru penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fuji je česta inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. Jedan od najpoznatijih šintoističkih hramova nalazi se na planini Fuji.

Riječ šintoizam dolazi od japanske riječi 神, shin-- riječ za boga, i 道", tō, za riječ put. Šintoizam ima mnogo bogova, kao što su Amaterasu, Susano, Tsukuyomi, Uke Mochi, Suijin, Izanagi, Izanami, Nio, Budai, Ugayafukiaezu i Marishi-Ten.

Šintoistička svetišta

Svetišta se grade u čast kamijima ili bivšim carevima. U sve se šintoističke vrtove ulazi kroz vrata koja se nazivaju torii. Torri razdvaja svetište od običnog svijeta izvan njega. Vrata mogu biti i dosta udaljena od središta. Ljudi odlaze u hram kako bi se sklonili od buke i pritiska svakodnevnog života. Katkad ondje izvjese male molitve koje su napisali. Japanci često kupuju malene pločice, tzv. eme koje vješaju u hramovima ili svetišima. Eme su zahtjevi za pomoć od kamija. Šintoizam je glavna japanska religija, no često su budistički hramovi sagrađeni unutar šintoističkih svetišta. Zen budisti izrađuju mirne vrtove kao mjesta za meditaciju. Umjesto raznobojnog cvijeća, tu je kamenje, pijesak i trava. Ucrtavanje uzorka na pijesku samo za sebe može biti dobra meditacija.

Šintoistički festivali

Postoji bezbroj lokalnih festivala u Japanu jer skoro svaki hram/svetište ima svoj vlastiti festival. Većina se festivala održava jedanput godišnje i slavi događaje kao što su žetva, početak farmerske sezone ili obilježavaju povijesne događaje. Festivali mogu trajati i nekoliko dana. Važan dio šintoističkih festivala su procesije. Kami (šintoistički bog) se nosi kroz ulice u mikoshiju (prijenosnom svetištu), a nose ga posebno obučeni ljudi.

Stvaranje svemira

Prema šintoizmu, prvotno su postojali nebo i more. Na nebu su živjeli bogovi, a more je bilo pusto. Božica Izanami i bog Izanagi su stvorili Zemlju draguljskim kopljem. Sišli su na pvo kopno i sagradili palaču. Prva djeca koju je rodila Izanami bila su ružna. Kad je rodila boga vatre, on ju je spalio. Izanagi je bio potresen, te je odrubio glavu bogu vatre i pokopao svoju ženu u planini Hiba. Sišao je u podzemlje da posjeti dušu svoje žene. Ali, ona se pretvori u čudovište i rodi bogove grmljavine. Izanagi je pobjegao i okupao se. Iz te kupke su nastali Amaterasu, božica Sunca i plavog neba, Tsukuyomi, bog Mjeseca i noći i Susano, bog mora, oluja i vjetra. Izanagi je podijelio vlast svojoj djeci, dok je Izanami vladala podzemljem i postala božica smrti, truleži i raspadanja.

Vanjske poveznice
[You must be registered and logged in to see this link.]

Svetište Itsukushima (japanski: 姫路城, Itsukushima-jinja; čita se Icukušima-džindža) je šintoistički hramski kompleks na japanskom otoku Itsukushima (Miyajima) na području grada Hatsukaichija, prefektura Hiroshima. Smatra se da su najstarije građevine svetišta podignute u 6. stoljeću, dok današnje, koje predstavljaju skladno posložene zgrade velike umjetničke i tehničke vještine izvedbe japanske arhitekture, datiraju u 12. stoljeće. Naime, Svetište Itsukushima snažnim bojama i oblicima građevina ističe kontrast na dodiru planina i mora, što je u duhu japanskog razumijevanja ljepote krajolika, koje kombinira prirodu i ljudsku kreativnost. Zbog toga je Svetište Itsukushima 1996. god. upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji


Vjerski značaj

Svetište Icukušima je posvećeno trima kćerkama Susanoa, japanskog boga mora i oluja, te brata velikog boga sunca, Amaterasua (službenog božanstva carske kuće). Zbog njegove planine Misen, koja je najviša u cijelom području (530 m), cijeli otok je smatran svetim. Zbog očuvanja njegove čistoće, stoljećima nikome nije bilo dozvoljeno kročiti na njega. Kako bi se ipak dozvolila hodoćašća, naposljetku je izgrađeno svetište u obliku mola (pristaništa), tako da izgleda kako cijelo svetište pluta ispred otoka, te tako predstavlja sponu, ali i granicu, između svetog i profanog[2]. Nadalje, posjetitelji su morali svojim brodicama proći kroz crveni svečani portal (torii) koji je izgrađen u moru ispred hrama.

Čistoća svetišta je tako važna da su carskim dekretom 1878. godine zabranjeni porodi, ali i umiranje u njegovoj blizini. Stoga se i danas trudnice prebacuju na kopno do poroda, kao i jako stari i smrtno bolesni stanovnici. Pokopi na otoku su također strogo zabranjeni.


Povijest

Prvi zgrade svetišta su vjerojatno podignute 593. godine, iako se prvi put spominju tek 811. godine kada je postalo službeno svetište vojvoda Akija tijekom razdoblja Heian (794.-1184.). Svetište je više puta bilo uništeno, a današnje datira iz sredine 16. stoljeća, no slijedi dizajn ranijeg iz 1168. godine kada je njegovu obnovu osigurao vojskovođa Taira no Kiyomori[3].

U blizini glavnog svetišta je pozornica za kazalište Noh, koje je financirao Toyotomi Hidejoshi u kasnom 16. stoljeću. Noh kazališne predstave su od davnina bile način za odavanje počasti bogovima, a ritualna gluma predstavlja ključne događaje u mitološkoj povijesti šintoizma. Torii izgleda kao da pluta za plime, a za oseke su pristupačna pješice od otoka. Uobičajena praksa za posjetitelje je ostavljati kovanice, kao zalog želja, u pukotinama njegovih nogu. Prikupljanje školjaka u blizini vrata je također popularano za oseke.

Dana 5. rujna 2004. god., svetište je stradao u tajfunu Songda. Njegov mol i krovovoi su djelomično bili uništeni, a svetište je privremeno bilo zatvoren zbok popravaka.


Odlike

Svetište se sastoji od glavne zgrade (Honsha), izrađene i sastavljene kako bi se postigao sklad unutar jedinstvenog koncepta dizajna. Zgrada se sastoji od Haraiden (mola), Haiden (molitvena dvorana), Heiden (Hei dvorana) i Honden (glavna dvorana) na osi Otorii. Drugi objekti, svi visoke arhitektonske kvalitete, su dodavani tijekom dugog razdoblja povijesti.

Arhitektonski stil sjeveru okrenutog Honša i zapadno okrenutih zgrada svetišta Seša Marodo-Džindža, povezanih Kairo (natkrivenim hodnikom), bio je pod utjecajem stila plemićkih stambenih kuća razdoblja Heian. Frontalnim pogledom na zgrade, od Otorii u prvom planu na planinu u pozadini, svetište podsjeća na sklopive japanske paravane. Delikatni oblici zgrada oslikani crveno ispred tamno zelene planine stvorili su markantan sklop oštrih kontrasta boja i volumena.

Dramatična vrata, ili torii, svetišta Itsukushima su jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Japana, ali i najprepoznatljiviji i najslavniji dio svetišta. Iako su izvorno izgrađena na ovom mjestu 1168., trenutačna datiraju iz 1875. godine. Sagrađena su od otpornog kamfor drveta, 16 metara visoka i s četiri noge kako bi bila stabilnija.

Kao i mnoga druga šintoistička svetišta u koje su ugrađene budističke građevina, svetište Itsukushima je izgubilo mnoge od njih odbijanjem budizma nakon Meiji obnove i ujedinjenja Japana, 1868. godine. Rijetka preživjela u okolnim brdima kao šintoistički spomenici, smatraju se neophodnima za povijest svetišta

Veliki hram Kasuga je prema legendi osnovan 768. godine, no vjeruje se kako mu korijeni sežu na sam početak razdoblja Nara. Smješten je u podnožju dvije svete planine: Kasugayama i Mikasayama. Njegove građevine su zbog propadanja i razaranja obnovljene mnogo puta, ali prema starim nacrtima. Prema tradiciji sve su građevine kompleksa pokrivene pločama od kore čempresa, kako bi se uklopile u prirodni okoliš.

23 građevine svetišta Futarasan su zaštićena svjetska baština UNESCO-a. Svetište je osnovao 767. godine Shōdō shōnin (勝道上人), a čini kompleks zgrada posvećene trima božanstvima planine Nantai (koja se također naziva i Futarasan). Većina ih je obnovljena ili izgrađena u 17. stoljeću, po starim tradicionalnim oblicima, te su vršili utjecaj na opći izgled svetišta diljem Japana. Među zgradama, treba spomenuti dvorane Honden i Haiden, srce svetišta. Tlocrt dvorane Betsugû Takino-o-Jinja Honden datira iz 825. godine, a Shin-yosha je najstariji primjer arhitektonskog stila prve faze Tôshôgu izgradnje. Sveti most iznad rijeke Daiya, Shinkyô (神橋), je također dio svetišta Futarasan, a pripada razdoblju Muromachi, ali je njegova današnja izvedba cinober lakiranog mosta na masivnim kamenim stupovma iz 1636. godine.



Posvećeno šogunu Tokugawi Iejasuu, svetište Tosho-gu obuhvaća velik broj zgrada. Od njih, 42 građevine su zaštićena svjetska baština UNESCO-a, a od njih su 8 japansko nacionalno blago, a ostalih 34 spomenici kulture. Kompleks od tri svete dvorane koje tvore tlocrt slova "H" je savršena ilustracija arhitektonskog stila, kasnije poznatog kao Gongen-zukuri. Shômen Karamon i Haimen Karamon, remek-djela izrade su inspirirana stranim stilom, otuda i zajednički naziv: "kineska vrata". Yômeimon (slika gore desno), podignuta 1636. godine, su vjerojatno najpoznatiji primjer arhitektonskog stila Nikko. On je pokriven bogatstvom i beskonačnom raznolikošću ukrasa. Tôzai Sukibe, također iz 1636., je 160 m dug zid oko skupine dvorana Honden, Ishinoma i Haiden. Tôzai Kairo, natkriveni prolaz dug 220 m, na južnom dijelu ima 25 reljefnih ploča, koje s tri strane okružuju isku skupinu dvorana (Honden, Ishinoma i Haiden).