Odabrani stihovi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cini mi se da me sve gusi.
Gubim dah na trenutke.
Jedino sto ne gubim je misao na tebe.

Sokrat je jednom zapisao i za zivota govorio:
"Jedina prava mudrost je u saznanju da ništa ne znaš."
Mozda se ti zato praviš da ne vidiš moju ljubav?!

Možda....

Suze....Plač....

Opet,pored svega,nema te....

placem,placem,placem.........danima. Smiricu se. Upleli smo se u nesto u sta nismo smeli.Rodila se jaka ljubav, nemoguca ljubav. Ljubav koja nema buducnosti.Volim te.....toliko te volim da te guram u zagrljaj drugoj.Zelim da budes srecan.Ja cu biti sama u svojoj tuzi.......Proci ce me jer je pored mene osoba koja me voli i koja ne zasluzuje ovo sto smo nas dvoje uradili. Volim te i uvek ces biti u mom srcu.Da li je moguce voleti dvojicu...DAaaaaaaaa jeste , volim ih obojicu. Volim coveka koji je moj muz vec dugi niz godina ali volim i "njega" i to mnogo.Svesna sam da je to nemoguce. Svesni smo toga oboje i pokusavamo tu ljubav ugusiti, pritajiti je.Moramo uspeti.Ne zelim povrediti nikoga. Ostacu ja povredjena zbog kompromisa. Znam da patis i ti....vidim..... svakog se dana gledamo u nasoj patnji ali tako mora biti........jednostavno moramo patiti samo nas dvoje.Proci ce to ljubavi, proci ce. I sada placem dok ovo pisem. Placem da se ne bih ugusila.......

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dirnuli su mi dusu...Licanin ne zameri sto sam preuzela stihove

.

I kad poželiš plakati
Ti se nasmej... Nije sramota plakati...

Ja ne placem,to kisa pada :D

Storm_z ::

Ja ne placem,to kisa pada :D

Ne naviknuta na to da me neko posmatra, da me otkriva,
mrstim se na poneko pitanje?
zasto sam nervozna,tuzna,
zasto sam okrenula glavu.
Po prvi put,neko je primetio,
onaj drhtaj pre nego vratim osmeh na lice, "osmeh za svaki dan"
po prvi put neko,po boji glasa,
primecuje jesam li sanjala,
ili se budila iz kosmara,
neko oseca moje tuge,
bas onako kako ja osecam tudje,
jesam li zakasnila za prvi put?
sta sam ja to pronasla?
jeli to kazna ili blagoslov?
Posmatram ga i pitam se,
predajem se i ne kajem se.
Morao je doci jednom,
pre ili kasnije,
da mi otkrije koliko sam slaba,
da mi dokaze koliko sam jaka.
Hvala ti, ....

Smehom strah pokrijem :D

MALA TIJA LOKVA

Pogledah ti oci.
mislec ti na dushu.

Beo leander.

Pogledah ti oci,
mislec ti na usta.

Crven leander.

Pogledah ti oci,
al ti beshe mrtva !

Crn oleander.

- - - -

RAZMISLJANJE PRVO I POTONJE

Vreme ima,
boju mraka,
tihog mraka.
Iznad meseca golemih,
u ponoc
vecnost je stala.
I vreme zauvek
u kuli svojoj zaspa.
Svaki nas
casovnik vara.

Vreme vidike
vec pritezava.

F.G.Lorka
_________________

Pričekaj me
Ne smijem plakati pred tobom
jer bojiš se uz mene provesti život.
Nisam tako jak kao što si mislila,
pa što će ti tako neodrješit muškarac?!

Zar mi je sudbina ostati bez tebe
samo zato jer nisam poput drugih
spreman nametnuti sve svoje
i bez pitanja tražiti bezuvjetnu podršku?

Pa što ću sa sobom, draga,
kad ispadne da nisi htjela moju dobrotu,
već si propitkivala dušu moju
tražeći tragove grubosti i ljutnje,
svega što sam s tobom uspio pobijediti?

Nemoj da dani koje sam neispavan proveo,
moleći svake noći za našu budućnost,
plačući svakog dana u sebi kad bi te vidio lijepu,
bez hrabrosti, sam izmrcvaren i napet,
ostanu utezi na vagi što digli su te protiv mene.

Vjeruj mi da te želim više nego ikad.
Bez tebe ne mogu, nisam ničiji.
Razbijen kad lutam ulicama,
nalazim sve ono što sam propustio
pritisnut problemima, a ohrabren tvojom blizinom.
Toliko je značilo to što uz mene hodaš
da sam ponekad zaboravio na tebe!?

Molim te, oprosti mi.
Svu tu sebičnost, svu nesreću.
Sjeti se da postoji u meni nešto
zbog čega si puna želje sa mnom bila.

Ništa u meni nije nestalo,
samo sam postao još dublje tvoj.
Molim te, iskušaj me još jednom.

Pomozi mi riječima da ustanem,
pričekaj me da se vratim odakle sam pao,
pa me zagrli i postani mi žena.
Dozvoli da postanem tvoj muž.

Nocas placem.Ali,ne od tuge.

"Tuga me je odavno napustila i otisla da trazi drugi dom.Ovoga puta,placem od srece.Ili se u meni sve nakupilo,pa sad ovi lepi dogadjaji,i,jednostavno,place mi se.
I bar to niko ne moze da mi zabrani.Suze mi teku niz lice,a ja se smejem kao kad sam bila mala...Shvatam da treba voleti ovaj zivot i sebe u njemu-iako mala i puna mana,jedna sam JA,jednom se zivi,a ja trosim dragocen zivot na tugu...
Nocas placem,ali volim ove suze.I zelim da ih bude sve vise u mom zivotu.Zelim da nikada ne odu,da me prate iz godine u godinu.One me uce da volim sebe,pomazu mi da se budim nasmejana i objavim rat svim problemima.
One me uce da je zivot lep i da razlozi za srecu uvek postoje.Zato sam zahvalna zivotu sto zivim,svetu sto postojim,sreci sto placem i svim dragim ljudima koji me vole...
Zahvalna sam i onima koji me ne vole,jer mi pomazu da ja zavolim sebe.A kad volim sebe,dok ove divne suze teku mojim licem i dok se na njega vracaju,ja cu biti ZIVA."

Vlado Georgiev - Andjele

***https://www.youtube.com/watch?v=8zOOaYtJrpc&feature=related***

[You must be registered and logged in to see this image.]

KUDA IDU SUZE?


Iz tvoga oka, niz rumeni obraz,
pa preko brade lagano kliznu,
zatim grubo dotaknu zemlju.
Zemlja ih onda upije nežno,
sa puno pažnje prosledi dalje.



Dalje, pažljivo u anđela sne,
pune boja i mudrosti moćne.
Tu se ispituje njihova prošlost,
od koga dolaze i zbog koga teku.
Ako su zaista prave i iskrene,
na nastavak puta svog mogu poći.

Iz snova odlaze u polje zvezda,
al' čuvara duge moraju proći.
Zatim se spuste niz tugu i sreću,
pa onda popnu uz muku još veću,
planinu najveću od najjačih jaču.

Tamo se odmore, malo priberu,
sakupe snagu i uvis polete.
Preleću šume raskošnih krošnji
i ljute stene vrhova oštrih.
Vešto se kreću, brzo jure
u lavirintu korenja šumskog.

Preko krovova najviših kuća
pa ispod reči šapata tajnih.
U daljini kad vide tragove Sunca,
pojure hitro kao nikad do tad.
Dođu do granice, do poslednje tačke,
nestrpljivo čekajući šte će se zbiti.

Pred njima stoje dve rapave staze
gde svaka vodi na svoju stranu.
Jedna vodi ka reci tuge,
druga do sreće i radosti duge.
Od razloga zbog koga su nastale one,
zavisi kojom će stazom ići.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Pitam se sada, '' Zašto je tako?'',
suze tuge pusti svako.
Reka tuge već se preliva
i užasno nemirna na molbe ostaje gluva.
Reka sreće i radosti duge,
lagano nestaje u tmini bez smeha,
ona će uskoro ostati suva.

.....eh te suze.......umeju da budu lek za dusu ....

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Neruda

[You must be registered and logged in to see this image.]

SUZE SU NAJVJERNIJI PRIJATELJ,JER KAD SVI ODU,ONE OSTANU UZ TEBE.

Ti i ja...

Samo ti i ja
oko nas razbacana postelja
bas kao nekada
nasa srca gore
tjela se spajaju u jedno
misli se sa uzdisajima bore..
Nema straha ni noci ove
kada si pokaj mene ti
i veceras samo nas dvoje
opet ludo zaljubljeni..

Miris jorgovana i tresnje...

Ne zelim vise suze
dok mislima veceras plovim
tim velikim rijekama proslosti
i necu tugu sve dok se sjecam
onih dana,ljubavi i radosti...
Zelim da rasirim ruke svoje
i njima zagrlim dugu
da me miris jeseni opije
i da izbrise tugu...
Hocu da uzdisem ljubav i miris cvijeta
ne zelim da me vise obuzima sjeta...
Zelim da me miris jorgovana i tresnje
podsjeti na ljubavi ljetne
i da bude sve kao u snu da vjetrovi izbrisu
i  ovu suzu....

kaplja sreće


zora puca i noć tjera
a u meni miris želje...
pod tvojim pristima ralijeva se
nježnost po meni...
moje misli uzavrele
tijelom su pojurile i  u
svaki dio mene zavirile
u veliko more se pretvorile
more ljubavi...
strast je u meni buknula
sve prepreke je svojom
snagom srušila...
tvoji užareni dlanovi
mojim su tijelom
nemirno lutali
uzdahe želje tražili ...
kaplja sreće zaplela
mi se u grudi...

Suze u ocima -  



 
Dugi dani, duge noci

Sve zbog tebe moja tugo

Sanjao sam da ces doci

Al’ te nema dugo, dugo


Sve si ostavila

Slagala si zagrljaju

Samo suze u ocima

Na tebe me jos sjecaju


U zivotu uvijek gubim

Uspomene suzom prijete

Mozda grijeh je sto te ljubim

Sto mi misli tebi lete


Sve si ostavila

Slagala si zagrljaju

Samo suze u ocima

Na tebe me jos sjecaju

Ne zelim suze...




Ne želim suze i teške riječi,



ne želim oproštaj,



samo neka se zna,


da smo se nekad voljeli lud

[You must be registered and logged in to see this image.]



o...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Suze
u očima, tuga i tihi plač postaju svakodnevica i svakodnevni dio
života. Jedan od najčešćih savjeta kojima se ljudi služe tješeći one
koji su pretrpjeli gubitak je kako vrijeme liječi sve. Samo vrijeme
neće i ne može izliječiti žalost. Nego moramo skupiti snage i
prihvatiti život bez voljene osobe što nam može otvoriti vrata za
normalan nastavak života. Sve dok to ne uspijemo, ne možemo nastaviti
dalje.

DO POSLEDNJEG PLAČA







Zveraju oči pune usijanja



Daleki vetrovi nadiru u huku



Kuju se gvožđa, brda odjekuju



Čupa se letina oteklih ruku.







Sa planina sinjih konjanici



Dižu prašinu, urlaju ko zveri



Kopita paraju vedrinu noći



Izlaze iz rupa zmije i gušteri.







Obaraju stabla, spaljuju sela



Umaču sablje u živa telesa



Kozjim stazama probija se nejač



Smrdi mesečina od zadaha mesa.







Odzvanjaju crkve same po sebi



Odzvanja zemlja sasušene trave



Huči voda od teških jahača



Na drumovima ljudske i konjske glave.







I na ovo malo sprženog bola



Može li seme i ovo da nadjača



Da nikne nešto što će da lebdi



Do poslednjeg tutnja…



Do poslednjeg plača.

Milos Crnjanski - Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Tren
U vecnosti vreme ne postoji...
mi smo deo tog carobnog kruga,
i necu vreme sa tobom da brojim,
neka je sreca jaca no tuga.
Nekad je tren sustina sto zivis,
i sva lepota je bas u njemu,
i nemoj nikada sebe da krivis,
sto smo se nasli samo u trenu.