ZANIMLJIVE KOLUMNE -izdvajamo za vas ...

First topic message reminder :

Kolumne su gotovo najkvalitetniji deo dnevnih novina -pa hajde da ovde stavljamo one koje nam se učine zanimljivima , nevezano za autora ili temu .

Nedelja... Mihailo Medenica

Smernice za Deda Mraza

Dragi Deda Mraze, za razliku od prethodnih godina, ove ti pišem nešto ranije, koliko da se na vreme spremiš za dolazak u Srbiju. Naime, izdešavalo se mnogo toga za ovih 11 meseci, pa ne bih da te događaji zateknu nespremnog i zbune, jer ovde ludi svašta rade zbunjenima, a i u većini su, uglavnom grupisani u koalicije
Mihailo Medenica

Koalicija je inače politički korektan naziv za tešku dijagnozu - običnom narodu se u sličnim stanjima duha i svesti propisuje obavezna mera zadržavanja i lečenja, a „njima" koalicione terapije: naprednjačke, nazadnjačke, narodnjačke i demokratske, što mu u principu dođe isto oboljenje mozga, samo se leči različitim metodama... mada nema tu trajnog izlečenja.

Dakle, ove godine dolaziš (ako već odlučiš da svratiš) u državu Srbiju na čijem se čelu nalazi „prosrpski" predsednik, šta god mu to značilo?!

Dosad je bio protadićevski (dez)orijentisan, ali se nedavno deklarisao kao „prosrpski", zbog čega će najverovatnije morati ili da se izvini nekom, ili da objasni naciji u kakvom se to bunilu nalazi već dva mandata, ubeđen da mu se kabinet nalazi na Kriptonu, planeti koja je čovečanstvu dala njega i Supermena, s tim što ovaj drugi nije zaboravio da obuče kostim superheroja ispod odela, dok „prosrpski" nikako da ogrne plašt preko bratelke...

Inače, za koji dan njegovu stranku očekuju izbori za nove potpredsednike. Njih petoro. Najozbiljniji kandidati su Petrović, Pajtić, Šutanovac, Đilas i Ekrem Jevrić, ali Gospoda nikako da napusti „Farmu", što će možda dodatno prolongirati izbornu skupštinu u „prosrpskoj" stranci.

Navalio čovek na Vendi, k'o Mićun na dnevnice, pa to ti je...

Druga stvar, ako pušiš - zaboravi! Stupio je na snagu novi zakon, prema kojem smo obavezni da umiremo zdravi.

Dobro, i gladni, goli i bosi, ali aktivno gladan čovek ne ugrožava pasivno sitog, tako da glad još nije zabranjena. Naprotiv, ulaže se u njeno unapređenje, i prema nekim pokazateljima, naredne godine će u toj struci biti zaposleno još nekoliko desetina hiljada ljudi.

Hvala bogu da je broj sitih u opadanju, ne bismo znali kud ćemo sa njima.

Vodi računa šta nosiš u džaku - objavljen je rat tajkunima, a za tebe se pouzdano zna da si pohodio Srbiju i u vreme Miloševića, što ti se beleži i pamti.

Ne poriči, Deda, zna se da si zavidan imetak stekao u tim vremenima, i red je da nešto vratiš narodu.

Naravno, i Ivici onu fotografiju gde ste Sloba, on i ti u diskoteci „Madona", a Iva ti sedi u krilu, zatvorio oči i poželeo za Novu godinu: „Želim da ova izdajnička bagra nikad ne dođe na vlast - ne bih mogao da živim sa njima u istoj državi, a kamoli da vladam! Nemaju oni čoveka za „prosrpskog" predsednika, i tačka! E, da, voleo bih i novo koferče, staro mi se skroz raspalo"...

Usput, čuvaj se lovaca na glave - vitlamo Mladića za 10 miliona evra, pa nije nemoguće da te skembaju i isporuče - i ovako niko ne zna kako dotični danas izgleda.

Biće tebi „ho-ho-ho" u Sheveningenu, kad shvatiš da su te irvasi prodali. I Šainović pokušava da dokaže kako je samo bio dobri baštenski vilenjak, koga su na jednom od kongresa zavele strašne šumske vile...

Nego, kad već pomenuh irvase, der ove godine doleti s kravama, ako je ikako moguće.

U opasnom smo manjku s njima - kažu da smo ih pojeli i da mleka nema zbog naše proždrljivosti, a ne zbog ministra koji je ubeđen da pegazi postoje, i da ih je moguće pomusti kad slete na krovove zgrada...

Kao mali, izdržao je 18 minuta bez vazduha. Rekli su da neće imati posledica, ali...

Inače, za Mlađu se ne sekiraj, onaj problem je rešio sam.

Prodao je stari stančić, malo pomogla porodica, Keba pazario dve skupe pesme, Dulić mu vratio 300 dinara duga, Tomica zapretio ostavkom ako sva tri člana stranke ne daju po 100 evra, a i loš komšiluk je donekle oborio cenu kvadrata - pa mali konačno kupio stančić o kojem je maštao, kao i o cenzusu.

E, sad Toma nešto zateže - kao, neće kafenisati zajedno, niti pretakati kupus, niti će im se veš sušiti na istom suncu, ali dobro, leći će sve na svoje. Kod političara uvek legne...

To je ona bolest o kojoj sam ti pisao na početku - koalicija, ne bira ni gde ni kad udara, a ima iste posledice k'o šlog. Po narod, razume se!

Eto, to bi ukratko bilo to, za sada.

Pisaću ti još jedared krajem decembra, ko zna šta će se izdešavati.

Možda čak i rekonstruišu Vladu, pa otpuste višak portira?

A možda i obnove Kraljevo pre zime, pa se zemlja grohotom nasmeje 374. put, po Rihterovoj skali...

Mihailo Medenica

Koji moralisti... mogla ih se odreći... dati u dom...
Pa mogle je ali nije jer je i time pokazala svoju odanost. I to cenim i poštujem.

Znači li to da sirotinju treba lišiti prava na roditeljstvo?  

Ako nemaju djeca sta da jedu i osnovne potrebe,zar nije sebicno radjati ih.Vec sam jednom pisala,jedan relativno mlad par bez posla imaju 9 djece i placu da su gladni...a djeca ispadaju svake godine...koja je to pamet,svjesni da nemaju da daju nista ni jednom djetetu,oni ih narodise devetero.Ili opravdavas zeljom da se pokazu i dokazu plodni,sta li.Nemoj molim te,jednim dijetetom  vec zivis kao roditelj a cemu 3,5,7....a ne znas kud ces sam sa sobom.
Znam da jednoj zeni ne moze nista gore da se desi nego da izgubi dijecu i jako mi je zao te majke.

Posted By mahlat On четвртак, децембар 19th 2013. Under Lepa Srbija

Kako Vi, Oto, možete tako sa svakim lepo, pitali su Ota Bihalji Merina – To je zato što ja od ljudi ništa ne očekujem, odgovorio je on.

I kad god mi ovo dođe u misli, duboko se slažem da od ljudi ne treba očekivati da nas učine srećnima, da žive kako mi mislimo da treba, da nas vole kako mi želimo, sa svim tim sličnim stvarima koje inače očekujemo od ljudi i zbog kojih smo navodno nesrećni i razočarani. Ni od koga pojedinačno, od onih koje smo odabrali da budu naš ključ za sreću i crveni tepih ka udobnom životu.

Ali, s druge strane, ja sam od onih koji mnogo očekuju od ljudi, ljudskog roda, zato često pišem o nekim stvarima koje smatram nedopustivim. Ne očekujem ni od koga da moj mikro svet učini onakvim za šta sama nisam sposobna, ali očekujem da naš zajednički svet čine boljim.

Sviđa li vam se svet ovakav kakav danas jeste?

Verovatno ne. Ni meni.

Ne čini mi se, potpuno sam sigurna, da je sa dolaskom ove krize koja nema nameru da ode, došlo do ogromne krize na svim poljima pa i do ogromne promene u odnosu čovek – čovek, i nekako se plašim da ćemo se vrlo teško od toga oporaviti. Dan nam počinje vestima o nekim ružnim događajima a nastavlja se neljubaznošću, nezaineresovanošću, gluvoćom, ćutanjem. Nemamo strpljenja čak ni da saslušamo druge, zaboga, i sami imamo svoje probleme. Učaurili smo se u sebe, plašimo se da drugima damo malo svog vremena, a kamo li nešto više od toga, kao da ćemo time nešto uskratiti sebi.

Kada ste poslednji put učinili nešto dobro? Hladno smo ljubazni – hvala, izvinite, molim, ali ljubaznost i dobrota nisu sinonimi. Dobrota dolazi iz srca, spontano, nesebično i ne traži ništa za uzvrat.

Prošle godine sam upala u rupu na autobuskoj stanici. Spontano su se svi okrenuli i pogledali me, ali niko spontano nije prišao da mi pomogne da ustanem. Do kuće sam, krvavih kolena, išla ulicom i plakala, ne zbog bola nego zbog te ravnodušnosti. Jednostavno me nisu videli. I to vam je slika današnjice, ljudi ne vide jedni druge.

Mali gest dobrote govori više od svih reči i najčešće ne košta ništa. Ali živimo u vreme kad smo čak i mesto u redu na kasi spremni da branimo pištoljem. I to sam čula. Učiniti nešto dobro, postalo je nadljudski napor.

Juče, na pijaci, spustila sam korpu na neku plastičnu stolicu pored tezge kako bih platila ono što sam kupila. Stiže jedna baka, nosi neku torbu i pokušava da olakša sebi teret spuštajući je na neki džak, sve to klizi, ona se muči i ja je pitam – Hoćete ovde da spustite torbu, evo ja ću skloniti korpu. A što Vama smeta moja torba! – vrisnu na mene. Osetila sam se poniženo, glupo, posramljeno, dok mi je u glavi vitlalo šta da joj kažem. I ništa nisam rekla, ko zna šta sve doživljava tako stara, već znate kakav je odnos prema starima, osetila se ugroženo.

Agresija, nasilje, brutalnost, postali su tako normalni. Mnogi veruju da moraju da koriste neko od ovih oružja kako bi postigli uspeh. Snaga dobrote je zaboravljena. I onda, kada se desi da je neko tek tako dobar prema nama, osećamo se napadnutim, ugroženim i razmišljamo šta se to kuva ispod te lažne dobrote, jer ko je danas dobar prema drugima tek tako. Eto dokle smo došli.

Umesto da ljude dočekujemo raširenih ruku, pre nego što smo ih čuli već smo spremili štit kojim ćemo se braniti i koji im neće dozvoliti da nam priđu. Pogledajte samo koliko je onih koji se osećaju ugroženima od ljudi koje ne poznaju, ne sreću, samo znaju da postoje – oni druge vere, druge boje, drugih navika..

I pogledajte decu, u dečijem svetu svi su jednaki. Deca ne odbijaju da se igraju sa nekim zato što je druge vere, druge boje, zato što je siromašan…

Pre nego što počnemo da ih učimo da klasifikuju ljude i na osnovu toga ih vole ili ne vole, budu dobri prema njima ili ne, trebalo bi da učimo od njih i negujemo u sebi tu dečiju dobrotu.

U jednom medicinskom centru u Americi postoji pravilo da zaposleni moraju svakoga ko im se nalazi na udaljenosti od tri metra da gledaju u oči dok mu se obraćaju, a svakome koje udaljen pet metara da se osmehnu. A samo su uočili da mrzovoljnost, namrštenost i neljubaznost utiču na opšte raspoloženje i radnu atmosferu.

Siri dobrotu, makar osmehom ako ne možeš nikako drugačije. Za uzvrat ćeš dobiti dobrotu, dobrota je bumerang.


Prošle godine sam svojoj kumi poslala novogodišnju čestitku, onu pravu, u koverti, sa duhovitim željama, kumo, muž da ti ovo a deca da ti ono… Posle par dana, nazvala me telefonom i toliko je ridala da sam je jedva razumela. Pa ti nemaš pojma koliko si me obradovala, sto godina nisam dobila novogodišnju čestitku, rekla je konačno, sve šmrcajući. Zaridam i ja pa smo tako obe ridajući malo lamentirale nad nekim kao davno prošlim vremenima kad smo se više videli, više mazili, pazili i negovali jedni druge.

I posle tog razgovora, bez obzira na svo to plakanje, ja sam se osećala fenomenalno, jer sam nekoga toliko obradovala da je zaplakao.

I na kraju, ako vam se ovaj svet ne sviđa, ako se pitate šta to bi s nama ljudima, pa neko mora prvi da počne, zar ne.

Eto, možete meni da kažete nešto lepo.

Lažljiva svest i njeni lekari
Vesna Pešić | 10/01/2014

[You must be registered and logged in to see this image.]

Možda sam paranoična, ali čini mi se kao da postoji jedan centar odakle se SNS-robovima svakodnevno šalju naređenja da nešto “iskake”. Šampion te robovske svesti je drugarica Zorana. Meni je žao, zašto baš uvek žena mora biti najbolji rob. Doduše, nije ona jedina. Svo se roblje upreglo u priču o izborima. Ne zna se čemu bi oni služili, osim da učvrste Vučićevu vlast dok mu je rejting visok. Niko da kaže zašto su izbori potrebni, šta je plan zbog koga se traži novi mandat. Bratislav Gašić svečano i ropski, najavio je da će se sve o izborima znati do 10. januara. I taj datum je došao i dalje se ništa ne zna. Mediji bombarduju pitanjima: kada će izbori, kada će predsedništvo, kažite imena; kumimo vas, kažite kad će i zašto će.

Umesto da vlada upravlja, organizuje i realizuje, njeni šefovi transformišu lošu stvarnost u prazne reči i rejting. Nema tu ničega novog, ista rejting-politika koja nam se odavno smučila. Najjače rejting-reči su rezervisane za najjačeg. Vučić objavljuje pohapšene političke prethodnike i tajkune, uspehe prvog i drugog Groma, grdi neposlušne sudije, smanjuje nezaposlenost za 5 posto, svrstava nas među 10 država sa najbržim privrednim rastom, modernizuje Srbiju do skončavanja i još toliko toga.

Uz sve to, a to nije malo, Vučiću pripadaju i najave velikih investicija. To mu dođe kao specijalnost. Kaže nam da u Beograd stiže biznismen svetskog glasa, ime mu je Al Abar. Spreman je da uloži 3,1 milijardu dolara u projekat “Beograd na vodi”. Običan se mozak pita šta će nam taj Bal na vodi, kada je vlast udarila po lekarima sa porezom na plate preko 60.000 dinara. Nema veće bede i gluplje mere koja rasteruje lekare. Beže k’o bez glave iz ove zemlje. Od činovnika sposobnih da realizuju evropsku pomoć i efikasnu upravu, ni traga ni glasa. Članstvo u SNS im je jedino znanje i zanimanje. Tako nije bilo ni za vreme druga Tita, jer je tada vladala kvalitetnija partija. Ali to ne sprečava Mišu Brkića da do besvesti “ekspertski” besni na nekakve “ekstremne levičare” koji koče reforme. I kako su profesori i lekari rentijeri i bespoličari. Ma marš napolje, poručuje ekspert, kome ste vi potrebni kad samo trošite državne pare.

Valjda zato gospodin Al Abar za svoju investiciju od nas ne očekuje ništa, samo da sve lepo počistimo, i “to je jedini zadatak za Srbiju, a on obezbeđuje tri milijarde”, saopštava radosnu vest Vučić. Iz toga zaključujem da se od nas očekuje da imamo samo čistače. Svaka čast čistačima, ali oni su, uz proterane lekare i sposobne činovnike, taman dovoljni da Srbija bude svrstana u 100 propalih država na svetu. Po merilima agencije iz Vašingtona koja nas je na tu listu stavila, Srbija je pri vrhu propalosti u Evropi.

Poslednje vesti govore da propalost Srbije (sada već izmerena) i svi njeni problemi nisu ono što najviše muči Aleksandra Vučića. U razgovoru sa Basarom za Novi magazin i Novu TV (valjda da im podigne rejting), Vučić mu se požalio: “Najveći problem nije hoćemo li imati para ili ne, hoćemo li moći da se izborimo sa korupcijom i kriminalom, jer ma koliko to bilo teško – hoćemo. Naš najveći problem je kako Srbe da promenimo, kako da menjamo sopstvenu svest, kako da imamo drugačiji pristup životnim problemima.”

Njegov problem je svest Srba? Ne samo da njemu lično ne stoji dobro da se za tu svest brine (srećom je Srpkinje preskočio), nego je to pogrešan put, ko god njime da krene, bez promišljanja temelja zajednice. Koliko ja pratim naše stvari, čini mi se da baš na pitanju svesti zaglave svi naši vladari. Čim se na svest ustreme, propali su. Jer kakva god da je svest, njoj ne može da promakne kad vlast zataji i ništa ne uradi. I Tadić se pred kraj požalio kako nije uspeo da promeni naše vrednosti, i to mu je kao bio neuspeh a sve drugo je bilo uspešno. I Vučiću ide k’o po loju, rešiće on i kriminal i korupciju, ali ta prokleta naša svest ne da mu mira. Pitam se otkud njemu kvalifikacija da se za nju brine? Jer ta briga za svest lako može da se okrene protiv njega. Nije valjda umislio da će on da leči srpsku svest. Onda da je uništava, a sada da je leči. Ne ide to tako.

Ova sumračna priča o svesti je isto ono što sam rekla na početku: to je lažljiva svest rejtinga. U njoj nema ni traga od zamisli o ustrojstvu države i uređenju društva. U njoj nema ni prošlosti ni budućnosti. A koliko Basaru boli crven ban za takvu svest, bolje i da ne pitam.


Peščanik.net, 10.01.2014.

Samouka ::

Vučić mu se požalio: “Najveći problem nije hoćemo li imati para ili ne, hoćemo li moći da se izborimo sa korupcijom i kriminalom, jer ma koliko to bilo teško – hoćemo. Naš najveći problem je kako Srbe da promenimo, kako da menjamo sopstvenu svest, kako da imamo drugačiji pristup životnim problemima.”

Ne vidim sta je tu pogresno?! Ne poznam covEka, ali ovo je nesto najtacnije sto je u zadnje vrijeme receno. Svijest ne samo Srbijanaca, nego svih Balkanaca se usmrdila, i ono malo avangarde ne moze da pr'ne od neandrtalaca, i novokomponovanih nacionalista. So, sta je problem?! Svijest:)

AstrinaKomsinica ::

Samouka ::

Vučić mu se požalio: “Najveći problem nije hoćemo li imati para ili ne, hoćemo li moći da se izborimo sa korupcijom i kriminalom, jer ma koliko to bilo teško – hoćemo. Naš najveći problem je kako Srbe da promenimo, kako da menjamo sopstvenu svest, kako da imamo drugačiji pristup životnim problemima.”

Ne vidim sta je tu pogresno?! Ne poznam covEka, ali ovo je nesto najtacnije sto je u zadnje vrijeme receno. Svijest ne samo Srbijanaca, nego svih Balkanaca se usmrdila, i ono malo avangarde ne moze da pr'ne od neandrtalaca, i novokomponovanih nacionalista. So, sta je problem?! Svijest:)

Kad o promenama svesti govori Aleksandar Vučić onda je to zabrinjavajuće!!!  Gospodja Pešić ga je d' izvineš uHebala sa svih strana, oni koji žive u Srbiji i pamte njegovo prvobitno stanje svesti od Velike Srbije (iz radikalskog gnjezda) pa do danas, pitaju se na koju svest misli??? Onu od pre kosovske bitke ili sada postkosovski ciklus:)

Mislim da narod treba da bude inicijalna kapisla za svest političara a ne obrnuto, pogotovu ne ovakvi političari koji presvlače svoje zmijske košuljice prema potrebama.

E to da, zato i rekoh da ne znam ko je gentleman:) Ali generalna misao, izrecena iz usta pametne osobe je bit balkanskog problema.

Tražim pomilovanje
Posted By mahlat On petak, januar 10th 2014. Under Srbija medj' šljivama

Za sve žene preko četrdeset godina, gore – dole neka godina, prevremeno otpisane, skrajnute, nepotrebne, prinudno zatvorene u svoje kuće, bez frizure, sa iskrzanim fleknama i iskrivljenim štiklama, u kaputima starim desetak godina, u iznošenim i izmodelim trenerkama svojih ćerki, koje se farbaju najnekvalitetnijim farbama, kratkih noktiju, sa neseserima bez šminke, šamponima od litar, sa svim artiklima koje kupuju zbog cene a ne zbog kvaliteta i po izboru, za one koje su prerano pretvorili u starice. Za sve one sa fakultetskim diplomama, bez tih diploma ali sa znanjem i iskustvom, strpljive, temeljne, odgovorne, vredne…

Tražim pomilovanje, oprosti Desanka, nisam smislila bolji naslov za one koje su osuđene.

Presuda glasi – one više nemaju čvrste grudi, zategnute guze, tanak struk, bore im se vide u uglovima očiju, ne nose više kratke suknje. Nisu poželjne.

Tražim pomilovanje za sve one koje poznajem a koje su mi u zadnje vreme rekle – Sestro slatka, ne znam više gde ću, sve one koje ne poznajem i koje to govore nekom drugom, ili same sebi, ujutru pred ogledalom dok priznaju poraz i dižu belu zastavu pred nakaradnim sistemom uspostavljenim u ovoj zemlji.

Te žene su po sili nakaradnih lopovskih zakona jednog dana morale da napuste svoja radna mesta. Kao viškovi, jer nisu bile ni zgrade, ni mašine, ni zemlja, koja je mogla biti dobro unovčena.

Ovo je bio epilog.

Prolog za ovu pricu.

Jutros tokom kupovine nisam uspela da izmerim i dobijem cenu za krompir koji sam uzela, znate na onim vagama koje to same izbacuju. Ne prima šifru koju ima, probam sama da ukucam, ne prima ni tu. Odem do kase, kažem kasirki da ne ide, kaže probajte crne tastere, probala sam, kažem ja. Poziva koleginicu, mladu, zbodnu, dugokosu. Meri nekom paru, oni joj se zahvaljuju, ona ništa. Meri meni, kažem hvala, ona ništa. Okreće se i odlazi. Idem između rafova, naletim na nju, guzi se i slaže nešto, kažem – izvinite samo da prođem, kad me pogledala, umalo nisam pobegla iz radnje, prođem, kažem hvala, ona opet ništa. I tu pobesnim. Umete li Vi da govorite, pitam je. Ništa. Tu popizdim, pitam još jednom, ona kaže – pazi ovamo – ja sam jutros legla u tri! E tu definitivno osetim kako se pretvaram u zver! Pa jesi li moj rođendan proslavljala pa da te razumem?! Pogledam ja nju sad isto kao i ona mene, udahnem i okrenem se tek da sebi ne bih potpuno upropastila dan.


Ovo je jedan primer, smo jedan u gomili onih koji se dešavaju u buticima, pekarama, na šalterima, u predstavništvima, gde god mrdnete. Vi jednostavno morate da gledate u pasulj kada su one legle, da li su raspoložene i strpljivo da čekate da završe svoje telefonske razgovore ili razgovore sa koleginicama. I da se uopšte ne nervirate što neće da vam kažu ni dobar dan, ni doviđenja, ni hvala. Nedavno sam imala iskustvo da mi se devojka nije javila na telefon, iako je bio takav dogovor (čeka da joj se javite), jer se, zamislite, ona ne javlja na nepoznate brojeve. A radi za operatersku kompaniju. Posledica – vratim se kući neobavljena posla pa sam morala sutradan ponovo da idem ali prethodno da intervenišem da mi se princeza javi na telefon.

Pre nego što postavim pitanje.

Znam, vidim gde živim, da poslodavci, koju god uslugu da pružaju, šta god da rade, vole mlado i zategnuto. Telo, naravno. (Volim i ja da vidim lepu, mladu, urednu ženu. Isto kao što volim da vidim i stariju.) Ako svoje radnice sreću svakodnevno, mogu da se nadaju da će mlada i zategnuta biti dovoljno glupa da se sa njim upusti u neki seks ili kakvu god avanturu. I ako mu to ne pada na pamet, dovoljno je pametan da zna da će svaki njegov potencijalni klijent ili saradnik da se nada istom. Pola posla završeno. To je umesto onoga da se pola posla završava u kafani, uz jagnjetinu Jok, bre, danas se pola završava pri susretu sa potencijalnim seksualnim objektom. Uz – brate, jel ti ovo? Ako ne, da probam ja? A poso? Jebeš poso, dogovorili smo.

Pa da pitam. Poslodavce. Šta vama u stvari treba? Dobra radnica ili seks? Završen posao ili maštarije?

Jer, znate, jedna žena koja ima sređen život, porodicu, ne banči po splavovima svake noći nego odmorna i raspoložena dolazi na posao. I radi, i smeška se. I odgovara na pitanja. I ume da kaže dobar dan. Za razliku od sličnih gore opisanoj koje do podneva ne mogu da se dozovu pameti.

Šta god da mi kažete, ne možete mi opravdati izbor između mlade i zategnute bez iskustva i one sa borama i sa i te kakvim radnim iskustvom. Pa čak ni kad je seks u pitanju, pravi muškarac koji vodi ljubav a ne otaljava seks, zna razliku između ulaska u krevet sa onom od dvadeset i onom od četrdeset.

I tako, tražim pomilovanje za sve otipisane žene.

Ovaj tekst se nikako ne odnosi na sve one zategnute, ljubazne i odgovorne mlade žene kojih naravno ima, koje poznajem i koje rade a ne trepću, to jest trepću tamo gde ne rade. Da ne bude zabune. Odnose se na pojave koje sam opisala i koje nisu tako retke.

Godine ne bi trebalo da imaju neke velike veze sa radnim mestom, sem ako radno mesto ima veze sa modnom pistom, porno filmom, tako tim stvarima. Ima i nas koje baš briga koliko je čvrsto dupe neke radnice, bilo gde. Svi ostali faktori treba da imaju, iskustvo, marljivost, ljubaznost, odgovornost, otpornost na alkohol i nespavanje, svaka ljubav košta…

Dakle – ja neću da zaposlim stariju ženu jer…

Lakota [You must be registered and logged in to see this image.]

članak je pravi .

..malo i da se nasmejemo..  

Porodilje i njihove jače polovine
· by zubarica ·

Pre mnogo godina, muž me je (oko ponoći) odvezao u porodilište, i vratio se kući.

On i moj matori su se u prvo vreme bodrili rakijom (znate one posebne, zakopane u zemlju decenijama ranije), a onda su seli da gledaju film.
Znate onaj fazon – “nije mi ništa” :D.

Tu negde oko 5 ujutru je obojici krenulo malko srce da preskače, ali srećom – javili su im da sam se porodila, tako da niko nije dobio srčku.

Posle sam ih pitala koji film su gledali (Apocalypse now) – NE SEĆAJU SE :).

Jedna koleginica je osetila trudove usred noći. Probudila je muža, trezveno uzela ranije pripremljen paketić za porodilište, obukla se…
Muž – oštar, inteligentan inženjer, uspešan poslovan čovek.

Na brzinu je voljenu smestio u kola – na Limanu I, dao gas i posle slaloma se sjurio – u dvorište stanice saobraćajne policije u Miše Dimitrijevića.

Bunovni policajci su naoružani poizletali u dvorište, i videli da iz kola sa ugašenim motorom (i upaljenim svetlima) izlazi vesela trudnica sa molbom da je odvezu u porodilište :).

Nju su odvezli, a muža su napojili sa par rakija i pustili kući.
Na ovoj slici možete videti crvenu liniju koja spaja njihovu ulicu i porodilište – kružić je policijska stanica gde je čovek odvezao svoju trudnicu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pazite – policijska stanica je bar kilometar ULEVO od prave linije koja povezuje njihov stan i porodilište… A srećni taja je rođeni Novosađanin :D.

Drugu koleginicu je muž – isto tako brzo, sigurno i samouvereno - odvezao u dvorište kafane koja radi 24 sata…
Doduše, vrlo blizu porodilišta, pa je ona lepo sama otišla u susednu ulicu, a srećni budući taja je ostao oko 2 ujutru da visi za šankom, tešen od lokalnih profesionalaca :).

O tome koliko je srećnih budućih tata ostalo da čeka u kolima, da noći na klupi u porodilištu, odvelo kuma u burekdžinicu na rakiju (da časti :), bolje da ne pričam.

Ili ćemo o povratku?

Meni je muž doneo sve što žena treba da obuče kad izađe iz porodilišta: grudnjak, potkošulju, haljinu, najlon hulahopke, laki mantilić, odgovarajuće cipele.
Primetili ste da nešto nedostaje?
Gaćice.

Ma šta, imala sam najlon čarape, jaka stvar, a i bio je baš lep sunčan dan, kraj februara :).

Jednoj koleginici muž nije doneo cipele, drugoj je sve doneo, ali je došao peške (blizu stanuju, pa mu nije palo na pamet da žena možda teže hoda :), trećoj je doneo KOFER stvari da sama izbira šta bi ona volela….

Jedan kolega porodilji od odeće nije poneo ništa, ali je zato doneo šerpu sarme i buket ruža. Po njemu – najveći znak ljubavi ikad viđen od strane muškog bića :).

I tako.

Kako da vas čovek ne voli? :)

Nismo svi novosadjani tako smotani .   

..e pa eto ideje i za temu mozda..pa da cujemo kako smo to mi izveli   

lepo zvao taxi i gotova stvar

...Abe Nišlije... (Miroljub Nedović Riki)

..Abe Nišlije...Familijo.. rođaci... braćo...deco moja.... Pa zar nam je malo, ratova, ubijanja, bele kuge.. Zar ćemo na kraju i međusobno da se tamanimo...

[You must be registered and logged in to see this image.]



Ubijamo se automobilima..alkoholom..drogom..noževima..šipkama..pištoljima..

Ako vi deco moja, tako nastavite ..ko će unuke da nam pravi..

Na koga testament da naslovimo?

Bolji si od njega?..

Zajebi nož, zajebi šipku..uzmi gitaru..uzmi reket...dokaži da si bolji..

Nervira te?...

Odlično...Završi školu..otvori firmu...A tog što te nervira, zaposli kao portira u svojoj firmi....neka stoji mirno, svaki put kad prođeš pored njega.

Voliš da se biješ?...

Super ...Uzmi rukavice pa u ring.. u tri runde....mazni zlato..

Mrko te pogledao?...

Ispričaj mu neki fazon...Nasmej ga....Osećaj se super..

To moraš da mi veruješ, sinak..Ja se celog života trudim da nasmejem druge...

Osećaj je fenomenalan...

A mi matorci....drtine pokvarene...Sve radimo da decu što bolje pokvarimo..

Dok se drugi jebu za potomstvo... nama se jebe za naše potomke..

Upropastli smo obrazovanje, kulturu, zdravstvo, pravosuđe.....sistem..

Sistem, koji kod nas još funkcioniše je... sistem za varenje.

Vaspitavamo pokoljenje, preko ljubičastih realiti šoova..

- gde pobeđuju oni najpokvareniji, najpodmukliji, svađalice, siledžije...

- gde se trpanje ispod jorgana, predstavlja kao ljubav

- gde retardirani Ekremi i maloumne starlete, postaju superheroji

Na TVu veću medisku pažnju izaziva ...

- naškrabani pervezni grafit, nego novo napisana pesma ili knjiga.

- veću minutažu u vestima ima išvrljani spomenik NN lica, nego nagrada mladog slikara.

E bre matorci ...sve smo pokvarili, za šta smo se uhvatili...

Od demokratije napravili politički kupleraj.

Od radnih mesta.. socijalne ustanove.

Od prirode...deponiju...

Ne dirajte više ništa...dosta smo zasrali...

Možete još samo jedno...

Da se prisetite nekih starih srpskih zaboravljenih reči..kao što su ,,Izvini,, i ,,Hvala,,...

Pa počnete da ih primenjujete..Prvo..prema svojoj deci, a onda širite dalje...

Evo.. ja ću da Vam dam primer..

IZVINITE, svi Vi koje sam ovim tekstom možda uvredio.

HVALA na pažnji.

Volim kako Mahlat pise,njne stavove,nacin razmisljanja..a evo i nesto malo o njoj..Upoznajte Mirjanu, književnicu i blogerku koja se usudila da živi po sopstvenim pravilima
12. 03. 2014. 10:46 | blic

Krajem osamdesetih, na zaprepašćenje okoline Mirjana Dimitrijević odlučila je da rodi vanbračno dete. Dve decenije kasnije, udala se za jedanaest godina mlađeg muškarca. Usput je napisala knjigu i postala veoma uticajna i cenjena blogerka. Kako je izgledalo ići tim putem Mirjana kroz osmeh kaže da je bolje da ne pitamo.
[You must be registered and logged in to see this image.]



Mirjana Dimitrijević Mahlat

Obično uz asocijaciju na ženu koja se suprostavila očekivanjima okoline i društveno prihvatljivim "pravilima" stvara se slika promoderne buntovnice koja kontrira zarad samog efekta, a ne sebe same. Naša sagovornica je sve suprotno od toga: na prvom mestu je majka a potom sve ostalo, nosi u sebi dozu pedagoškog autoriteta, ima stabilan brak i dom u koje ulaže ljubav i volju, a njeni tekstovi će vas zasmejati i zamisliti istovremeno.

ODLUKA KOJA JE PROMENILA ŽIVOT

Sve je počelo osamdesetih, u Kragujevcu. Mirjana je imala 24 godine kada je saznala da je trudna. Šok je bio utoliko veći jer je veza sa ocem deteta bila na samom kraju, povratka i spasa nije bilo. Prva reakcija bila je abortus.

Saopštila je majci i partneru, zakazala intervenciju, međutim, na stolu, bukvalno minut pred anesteziju, počela je da razmišlja. Šta posle abortusa? Koliko vremena treba da prođe da bi poznala svoju životnu ljubav i rodila dete? Kako dalje posle takvog čina?



Ustala je sa stola, pozvala majku i saopštila odluku da će roditi, potom i (bivšeg) partnera. Majka je uz svu zabrinutost oko novonastale situacije rekla da će je podržati. Njegova reakcija isprva je bila šok i negodovanje, ali, Mirjana je bila odlučna i koncizna: očinstvo će ili prihvatiti ili ne, ali donesene odluke se mora pridržavati.

Odgovorio je da je dete, bez obzira na sve, njegovo, i tako je "problem" rešen. Sledeći neizbežni korak...stati pred ostatak sveta i saopštiti odluku.

- Bile su osamdesete godine, u Kragujevcu svako svakoga zna...Tako sam i ja znala da je malo žena koje su rešile da rode vanbračno. Nosile su na svojim plećima neko nevidljivo slovo srama. Otac mi je bio šokiran do te mere da je sa mnom prestao da govori, ali je zato ostalima jasno i glasno pričao koliko sam ga osramotila i da neće moći ljudima da pogleda u oči - započinje svoju priču Mirjana.



Tako je bilo u kući. Tata je ćutao, a mama podržavala. A komšiluk? Tačno onako kako zamišljate. Kada je vide svi priđu sa rečima utehe "ma nije to tolika sramota", ali čim okrene leđa kreću naučnofantastične priče.



Čudom, i drugarice su nestale, čak i one koje su abortusima zamenile kontracepciju. Jednostavno nisu želele da među njima tako finim i poštenim, bude jedna za koju se očigledno videlo je "grešila".

- Danas nemam nijednu drugaricu iz tog vremena. Bolovala sam i odbolovala, ali, mnogo sam patila zbog toga. Teško ti padne kad zbog najlepše stvari na svetu neko, sa kim si do juče bio nerazdvojan, okrene glavu kad te sretne. I ne razumeš, koliko god da se trudiš - kaže sagovornica.



I tako je jednog lepog junskog dana rođena Jovana.

Mirjanin otac, novonastali deka je ne samo prihvatio situaciju, već tog dana došao sa službenog puta uz muziku, te se lumpovalo do zore. Jovanin otac je regularno došao u bolnicu po svoju ćerku i bivšu devojku sa sve buketom karanfila. Bukvalno sa svakog prozora kragujevačke bolnice virile su glave da isprate to čudo neviđeno.



DEVOJKA SA DETETOM

Mirjana i otac njenog deteta su od početka imali dogovor oko vaspitanja i roditeljskih obaveza: podjednako su učestvovali u Jovaninom odgoju, od roditeljskih sastanaka pa do organizacije rođendanskih proslava. Devojčica nikada u njihovom odnosu nije osetila ogorčenost - jer je nije ni bilo, nije slušala svađe niti bila usmeravana protiv jednog roditelja od strane drugog.



-Moj život je proticao najnormalnije na svetu. Nisam dozvoljavala da mi iko stane na senku, nije bilo skandala i spletki. Prilikom novih poznanstava, ženama sam najnormalnije pričala o svom detetu, na pitanja odakle mi dete kad nisam udata najdrskije na svetu sam objašnjavala “kako se u žene desi dete”; muškarcima sam se predstavljala kao devojka sa detetom, da se odmah zna i ne bude zabune, i ne sećam se da je ijedan od njih imao neku negativnu reakciju, kao ni da je nekada moje dete postavljeno kao prepreka za neku vezu.

Naporedo sa životom koji je tekao normalno (i po njenim, i po parametrima okoline), u Mirjani se stvarala jedna ideja.



"NE ZNAŠ TI KAKO ŽIVIMO MI NORMALNI"



- Moja knjiga se kuvala u meni par godina, onda sam sela i napisala je u jednom dahu. Ona je moj obračun sa svetom koji me godinama maltretirao zato što se nisam ukalupila u njihove uske životne kalupe. I kad sam stavila zadnju tačku, to uvek pričam, otvorila sam flašu vina, sedela, pila i izlila more suza za sve ono što mi je teralo suze u oči a ja im nisam dala da krenu.



Knjiga je ubrzo našla put do svojih čitalaca. Žene su se javljale Mirjani i saopštavale kako im je pomogla da prevaziđu neke stvari, a muškarci su je kupovali kao poklon. Potom je usledio blog, na koji je nazvala Mahlat. Mirjana, odnosno Mahlat, je postala poznata kao direktna, beskompromisna i bezobrazno iskrena blogerka, prvo među onlajn zajednicom, a potom i među širim krugovima.


JOVANA, NJEN TATA, DECA, ŽENA I JA


Otac moje ćerke se u međuvremenu oženio, dobio još jednu ćerku i sina, moja ćerka brata i sestru i jednu divnu ženu sa kojom sam odmah našla zajednički jezik, kod koje sam mogla da odvedem dete ako hoću da izađem... Sa njima je išla na letovanja, uopšte, mislim da je moja ćerka vrlo bogata. Na dan proslave mature, ja sam tad već bila udata, mi smo kao mali karavan svi pošli da je ispratimo. Danas posle tih malih nerazumevanja, mogu da kažem – da sam birala, ne bih boljeg oca izabrala svom detetu. To što on meni nije bio dobar, ili ja njemu, nema nikakve veze.

I bila je prilično zadovoljna svojim životom: pisanje, posao, putovanja, kuvanje i kreativni hobiji, kći koja stasava u lepoticu...ali, udaja joj nije padala na pamet.



- Stalno sam dobijala savete "Da si pametna, pa da nađeš nekog s parama da se udaš"… Pošto pare umem sama da zaradim, muškarce nikad nisam tretirala i shvatala na taj način, zarad materijalne sigurnosti. Nisam videla nijedan razlog da se udam bez ljubavi jer nepopravljivo verujem da je prvi preduslov za brak – ljubav. A tako velika ljubav se u mom životu nije desila, ta koja bi me naterala da poželim da delim život sa nekim muškarcem - priča Mirjana.



KAD U MEĐUVREMENU...



Upoznala ga je preko Interneta. Tačnije, upoznavala ga je puna četiri dana, jer nisu mogli da prestanu da razgovaraju. Naumio je da dođe iz Beograda u Kragujevac da je upozna, a Mirjana ga je odgovarala od toga. Zaboga, ona ima 43 godine i izgleda kao neko ko ima 43 godine, a on je 11 godina mlađi i pritom u braku za koji je tvrdio da je loš!



- Ma kako da ne, pomislila sam, evo još jednog u lošem braku koji će očekivati da uvek budem tu za njega, da mu bildujem ego i tešim ga kad god mu žena kuka za nove cipele a kuca ima probavne smetnje. To moje “kako da ne” je bila pogrešna procena, on je za dva dana javio da je ponovo pokrenuo pitanje razvoda, a na dan kada je bilo osam meseci našeg poznanstva, venčali smo se - priseća se ona.


Dobronamerna okolina je i ovaj put iskazala zabrinutost: mora da je luda kad se udala za muškarca koji će je kad-tad početi da vara, a potom i ostaviti, šta će ona posle, kako je mogla da nekoj mlađoj oduzme nešto što joj pripada...ali, novopečeni bračni par nije mario za to.

No, to ni izbliza nije bio "hepi end": Mirjana je ponovo izazvala društveni skandal među prijateljima, udajom za mlađeg muškarca kog je upoznala na Internetu, a on je odbačen od porodice, starih prijatelja, i što je najgore, roditelja.


Tu dolazimo do veoma bitnog momenta koji se tiče pojedinca i njegove lične sreće, i odnosa okoline prema tome, odnosno, zbog koga (treba da) smo srećni? Zbog sebe, ili svih tih "šta će reći" članova porodice, prijatelja, pa čak i baba i deda koji se "okreću u grobu"?



-On je odbačen jer se usudio da ide za svojim srcem, da na njihovo "nije samo tvoja sreća u pitanju, treba i mi da budemo srećni" izabere sebe. I mene. I zbog toga ga poštujem, ne što je izabrao mene, nego što je izabrao sebe - priča Mirjana.

"RADILA SVE NAOPAKO I PREKO REDA, I USPELO JOJ"



Ova rečenica stoji u "about" na Mirjaninom tviter nalogu i ujedno je odgovor na taj čitav konflikt, između očekivanja društva i ličnih preferencija pojedinca.


- Ja sam svom ocu, karakterističnom primerku Homo Balkanikusa, i dan danas rak rana. "Uvek si radila kako si ti htela", kaže mi, i odmah uđemo u raspravu, dobro, jesi li ti mene rađao da radim kako ja hoću, ili kako ti hoćeš, da ostvarujem tvoje neostvarene snove, ili da jurim svoje? Nikada se nismo složili oko onoga što je on želeo za mene i onog što sam želela ja - kroz osmeh kaže blogerka.

Ali, baš kao što joj je rekla majka na vest o neplaniranoj trudnoći, naše odluke su naša odgovornost, i treba ih donositi sa promišljanjem, a ne iz straha da li će se to nekom dopasti ili ne. Mirjana danas uživa u životu koji je odabrala i izborila za sebe, i ne smatra da je to bila neka posebna mudrost ili hrabrost, već jedno od osnovnih ljudskih prava, na slobodu i izbor:



- To što sam prekršila neka društvena pravila, pa to je problem društva, ne moj. To su bili moji izbori, nisam se nikada ni zbog čega pokajala, jer to je uzaludno. Da je bilo lako, nije, učila sam da se nosim sa ogovaranjima, sa svetom, sa onima koji su se stalno mešali u moj život. Ni danas ne mogu da shvatim kako je neko mogao bilo šta ružno da kaže o meni a nikada sa mnom ni kafu nije popio, samo zato što živim drugačije. I nikada, baš nikada nisam ostvarila neko dublje druženje sa osobom koja bi mi nakon upoznavanja, pa malo pričamo, rekla "Jao, ti si tako divna, a tako sam ružno mislila o tebi". Nikada! Nastavi da misliš ružno i živi taj svoj idealan život. Mene su ljudi napravili isključivom i naučili su me da budem ironična. To mog muža strašno nervira, ali to je stečena osobina, tako sam se branila.



SAVETI ZA ŽENE KOJE SU U POTRAZI ZA SVOJOM SREĆOM:



- Vaš život je samo vaš, nije onih koji su vam ga podarili. Poštujte ih i volite, ali volite i sebe. Toliko je nesrećnih ljudi oko nas koji su hteli da zadovolje druge.

- Nikada ništa nećete naučiti ako budete slušali onu narodnu "Pametan se uči na tuđim greškama a glup na svojim". Grešite. Ako ne grešite nećete znati šta je uspeh, šta zadovoljstvo, šta sreća.

- Idite za svojim srcem, šta god neko drugi o tome mislio. Srce ume da pogreši, ali pogledajte prethodnu stavku, čvrsto verujem da je put srca jedini put kojim treba da idemo. Često će vam pretiti da će zbog vas da se bese nasred glavnog gradskog trga ali se neće obesiti niko. Zbog mene niko nije, ali su mi stalno nabijali to na nos da će zbog mene neko da padne mrtav. Da sam ih slušala, danas bih bila jedno mrtvo biće iznutra.

Nije trač za svakog

Autor: Ivana Zarić

Savršeni i bezgrešni ovo nek ne čitaju,nije njima namenjeno.
13.03.2014. |


Kako reći nešto o nekome, a da ne bude tračarenje?

Da se ne lažemo, niko nije "čistunac", ne verujem da postoji osoba koja ne tračari. Ako je taj termin nekome prejak, možemo ga zvati-utvrđivanje činjenica, komentarisanje...

Možda nekima bude lakše. Sama reč može da ima najrazličitije kontekste, može da bude ćaskanje uz kaficu,ali i ogovaranje,olajavanje,nešto što ciljano kvari sliku o nekome. Ponekad praćeno i podsmehom,jednom od najružnijih i najsramotnijih disciplina u komunikaciji civilizovanih ljudi.

Otkada su ljudi progovorili postoji potreba da se komentariše neko drugi i njegovi postupci.

Fora je samo da se to radi s' kim treba, dakle sa malim krugom brižljivo odabranih prijatelja. Sve što izlazi iz okvira toga neizbežno prelazi u nepristojno,a često bude i rizično. Najviše zbog toga sto čak i dobronamerno izgovorena istina kada se izgovori pogrešnoj osobi, po principu "pokvarenih telefona" može da dobije neslućene dimenzije. Ljudi su različito motivisani. Neki put je dovoljno samo da neko nešto drugačije čuje ili razume. Nekad slučajno,nekad namerno. Priča je zaista često opasna za medjuljudske odnose.

Razmišljala sam nešto ovih dana kako bi me ranije, kad čujem šta neko priča o meni, to jako pogodilo, setila sam se koliko sam patila zbog toga. Sada sam zahvalna kad dobijem informaciju. Dobro je znati šta ti neko misli. "Biti spreman,to je sve".

O tračarenju sa najboljom drugaricom ili partnerom možda ne treba sad, ono je neminovno, lekovito, potrebno (osim ako ne radite u nekoj tajnoj službi). Tako se čovek prazni, komentariše druge, proverava svoje stavove tražeci mišljenje bitne osobe. Naravno, podrazumevam da se radi samo o istini, ne o "slobodnom stilu".

Zna to da bude i konstruktivno. Ja sam mnogo puta dobila vrlo značajne informacije o ljudima i događajima od tih nekoliko meni važnih osoba u životu kojima bezrezervno verujem. Neki put saznaš o nekome i nešto jako bitno, što može biti od uticaja na tvoj život-i dobrog i lošeg-a da pre nego što si čuo pojma nisi imao-pa se opustiš ili zaštitiš.

Prema tome-važno je pričati o ljudima. (Možda da ovu korisnu stranu priče više ne zovemo "tračarenje", ne stoji...)

Pretpostavljam da taj protok informacija koje razmenjujemo jedni o drugima, svima nama uz štetu, zauzvrat tako ponekad donese i neku korist. Čist racun, duga ljubav! 50-50.

Ono što nas sve muči je - šta se dešava kada neko priča nesto loše o nama, to mora da se desi s vremena na vreme.

Nikoga ne vole svi koji ga poznaju ili znaju, a "česanjem jezika" će mnogi to najradije izbaciti iz sebe. Ne verujem onima koji kažu da ih je "baš briga". Ne može svakako emotivno da te pogodi sta priča neko ko ti nije bitan,ali sigurno-SI-GU-RNO niko ne može da bude ravnodušan. Ružno je. Neprijatno. Nekad bi neko da nas ogoli nekom istinom koja nije za javnost (i ujedno pokaže dobru obaveštenost),a neki bi samo da nas ponize i uvaljaju u blato.

U ovakvom nakrivo nasađenom društvu,kakvo je naše, mnogi i dokoni i ambiciozni ljudi se više bave drugima nego sobom,reklo bi se. Jedni iz nemoći,a drugi iz potrebe da nekoga diskredituju ne bi li nametnuli sebe jednostavnim sredstvima i bez velikog truda.

Kad je neko povodljiv i sklon formiranju mišljenja o ljudima na osnovu priče osobe koja mu nije blizak prijatelj , do toga vrlo lako moze da dođe, a "spontani donosioci informacija" to lako detektuju i obavezno koriste. Naročito u neformalnim druženjima, kafana je idealan poligon. Tu se uvek brzo stiže do cilja.

A onda se obavezno nađe i neko da te obavesti o tome šta ti se desavalo iza leđa. Skupljači poena druge vrste...

A ponekad se neko i zezne, onako bezveze. Nedavno sam od bliske drugarice nekog ko me je ogovarao/la saznala dosta o tome. Spontano je krenulo,pa uzelo maha. Ništa nisam ni pitala ni komentarisala. Priča žena, priča... Toj osobi je prijateljica,a meni samo površna poznanica,ilustracije radi-nemam ni njen telefon... Bila je malo "pod gasom". Sutradan me je zvala da me moli da ćutim. Nema problema, razveže se jezik čoveku ponekad. Al' je glupo,je l'da?

Sad se ja pravim blesava kad vidim osobu koja me je ogovarala i to je to. Mene to" košta"- nju ne. Ko je kažnjen? Ja. Ona lepo živi ušuškana u ideji da me nekažnjeno olajava,a ja stitim drugu tračaru. Koja je njena drugarica. Da nije tužno bilo bi smešno.

Bezveze. Ali obećala sam, ko mi je kriv.

Desi se ponekad i da pogrešiš osobu sa kojom podeliš nešto, pa priča dobije neki svoj tok, obavezno loš za tebe,pa ispadneš rogat. Većini nas se to u životu dogodilo (onim savršenima nije,znam,znam,ali oni ovo i ne čitaju, lepo sam zamolila). To su iskustva na kojima se opečeš,pa naučiš da nije sve za svakoga i da trenuci slabosti nisu situacije u kojima treba da razmenjuješ bilo šta sa ljudima koji ti nisu familija- ili kao familija.

Mnogi ljudi jedva čekaju da nešto zloupotrebe.

Ne, nije ih sramota. Oni se dive svojoj inteligenciji zbog toga.

Dešava se i da neko ubaci u potrebni, "odgovarajući" kontekst nešto što si rekao i time manipuliše gde treba. To su majstori interpretacije i manipulacije. Česti u firmama.

Mnogo je loše i kad neko nesto jednostavno-izmisli, a i to se, na našu nevericu, dešava među odraslim ljudima.

A najgore je kad neko priča loše o svom bivšem parneru ili prijatelju. Ili iznosi intimu u nameri da ga ponizi pred nekim. To je baš dno svakog dna na koje često padnu i neki naizgled pristojni ljudi. Bes i razočaranje svašta mogu da naprave od čoveka.

Treba biti pametan i posmatrati ljude. Mnogima od nas se desi da se neprijatno iznenadimo kad čujemo da o nama putuju neke informacije koje nisu za "širu upotrebu", ili još gore, neke uvrnute i lažne priče.  Ljudi se bave, da. Neki bi to mogli da rade čak i profesionalno koliko su posvećeni.

Treba uvek imati na umu i da ako neko olako priča o drugima tebi-siguno to radi i drugima O tebi.

Valja se ograničiti na "sigurne" ljude, isključivo prijatelje. Ili zauvek držati jezik za zubima.

Hm, teško ovo drugo.

Znači, ovo prvo.    

Kolumne \  Iz muškog kuta - Ne d'o Bog većeg zla -

by: Max


Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu [You must be registered and logged in to see this link.] .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Ne d'o Bog većeg zla

Treba mi vaše mišljenje. Naime, u vezi sa 5 godina i sve je bilo dobro; ništa pretjerano super, ali niti loše. Normalna veza, s usponima i padovima. Sada sam ja saznala da imam određenih problema zbog kojih ne mogu trenutno ostati trudna. Od tad, on je hladan. Danas me nazvao jalovom kur...! Ja sam se smrznula. Samo sam spustila slušalicu, a nakon toga je napisao još hrpu uvreda koje nisam htjela ni čitati. Doslovno sam osjetila da mi je puklo srce. Rekao mi je da je to zato što sam sigurno ga varala, spavala sa svakim, a on je meni prvi i jedini, stvarno! Ne znam ni sama šta da radim? Kako reći prijateljicama ili roditeljima razlog zašto se ne čujemo i zašto ne dolazi? Ja njega volim, ali ovo me pogodilo kao da me netko nožem ubo! Što dalje? Može li se tako nešto oprostiti?
Smrzuta

Može li se oprostiti? Hmmm, čekaj da vidim... Dragi, opraštam ti što si me nazvao "kurvetinom", molim te da me opet voliš. I opraštam ti što misliš da se seksualnim odnosima postaje "jalova", znam da je to greška onog ministra Jovanovića i nedostatka seksualnog odgoja u školama. Vjerojatno ću i ozdraviti ako me dva-tri puta dobro mlatneš.

Ti maš dva problema, a veći je ovaj da uopće razmišljaš o tome bi li se vaš odnos mogao nastaviti. Zamisli tu jadnicu koja će se udati za njega, a neće ni znati što bi i njoj bio u stanju izreći da kojim slučajem ni ona ne može podariti dijete (sina, naravno) takvoj muškarčini! Jer, on ništa manje svojom velebnom pojavom ni ne zaslužuje.

Draga moja, to što on nije u stanju prihvatiti mogućnost da sa svojom "voljenom" možda neće imati svoju djecu (neće valjda posvajati tuđu?) pa onda bježi od neželjene situacije izgovaranjem najgorih uvreda, ipak ne zaslužuje nikakvo razumijevanje. Netko tko smatra da si izdala svu njegovu dosadašnju "čistoću i ljubav" medicinskim stanjem za koje nemaš nikakvu osobnu odgovornost, ne zaslužuje nikog, niti itko zaslužuje njega.
Jednom sam upoznao ženu u ranim 30-ima koja je u braku saznala da ne može imati djece. Živjeli su u kući kod njegovih, a suprug se odmah razveo od nje. Njegovi roditelji su mu to jako zamjerili i bilo ih je sram vlastitog sina. Nakon toga je tražila starijeg muškarca koji već ima djecu. Po mojem mišljenju, to je bio pogrešan stav. Prvo tražiš ljudskost u svakome, jer prvenstveno biraš partnera, a ne nekog s kim ćeš imati djecu. Djeca nisu prioritetni cilj; zdrav odnos pun ljubavi je ono čemu se teži. Biraš osobu kojoj ćeš davati i koji će tebe izabrati za davanje.

Kaže narod - svako zlo za neko dobro. Kako bi ustanovila kakav je on zaista da ti se ovo nije dogodilo? Uostalom, kažeš da trenutno ne možeš imati djece, što znači da dijagnoza nije definitivna. Čak i da jest, vidiš da postoje gore stvari u životu. Mogla si, recimo, biti kao on ili ti se moglo desiti da rodiš nekog takvog; bi li ga htjela za sina? Njegovo je stanje teško izlječivo. Baš me zanima kako bi prihvatio optužbe da je spavao "sa svakom" da se ustanovilo kako je on sterilan.

Kad nađeš pravu osobu, neće biti važno možeš li roditi baš njegovo dijete. Toliko je djece bez roditelja, vjeruj mi da nije važno tko ih je rodio. Uostalom, njegovi roditelji su se baš usrećili donoseći na svijet takvog primitivca. Ovako ćeš biti sigurna da je osoba kojoj to neće biti najvažnije zavrijedila tvoju ljubav.

Poruke sačuvaj. Pokaži ih roditeljima i prijateljicama kad pitaju zašto ga više nema. A najviše ih sačuvaj zbog sebe: ako te uhvati neka žalost, samo ih pročitaj. Baš ti one trebaju dati snage i pokazati tvoju pravu vrijednost.  



Prijateljski tip

Molim vas za neki dobar savjet. Imam jako dobrog dečka, super nam je kada smo zajedno, družimo se vikendom, uživamo u svakoj sekundi koju provedemo skupa. Sve je to na mjestu, ali problem je taj da on ima jako puno prijateljica. Nisam ljubomorna, dapače drago mi je da ih ima prijateljice, imam i ja prijatelje, ali ono što me smeta i rastužuje je to da s nekima od njih provodi jako puno vremena. Često je s njima "na kavi" da ja to ni ne znam, a on očito nema potrebu mi to reći, čujem od drugih. S nekim prijateljicama komunicira ponekad na ljepši način nego sa mnom, i stalno se čuje s curom koja mu se prije sviđala. Ona navodno ima dečka, koji je vjerojatno nevidljiv. Ne znam na koji način popričati s njim kako bi mu to jasno dala do znanja, a da krivo ne shvati. Prošli put kad sam započela, razgovor je počeo teći u totalno krivom smjeru i nisam ga željela nastaviti; ispalo je da ja ne želim da on ima prijateljice, a nije tako. Željela bih samo da više pažnje ponekad posveti meni nego svojoj prijateljici. Dešava se da prođe dan-dva da se ne čujemo, a s nekom frendicom konstantno tipka. Preko tjedna se ne viđamo jer ja još studiram, a on već radi (stariji je 8 godina). Nisu nam godine nikad stvarale problem, stvarno smo se našli, ali eto, to je problem koji mene proganja i ne znam kako mu pristupiti.
Zanemarena

Daleko je više žena nego muškaraca među mojim prijateljima, ali osoba s kojom bih bio u vezi je uvijek dobijala ono što zaslužuje. Svakome treba dati ono što mu pripada. Ne biramo roditelje, braću i sestre, čak ni djecu. Jedini ljudi koji su naš vlastiti izbor su partneri i - prijatelji. Zato uvijek moramo prihvatiti vlastitu odgovornost za rezultate tog izbora.
Ne vidim zašto se ispričavaš što očekuješ ono što tebi pripada. I ne vidim problem u tome što se druži s prijateljicama, ali on to "druženje" nastavlja i kad vrijeme provodi s tobom. Nekako bi mi bilo logično da jedva čeka da te vidi, a ne da se ne čujete i po dva dana. Nisam iz tvog pisma shvatio je li te upoznao s tim djevojkama, ali izgleda kako ti nikad ne ideš s njim na te kave. Svoje prijateljice ni ne gledam kao žene, ali on se druži s osobom koja mu se sviđala. Mislim da ipak malo previše očekuje kad traži da to prihvatiš kao obično druženje. Naravno da postoje čista muško - ženska prijateljstva, ali su ona ipak rijetka.
Ne misliš li kako je on malo previše pun sebe i siguran da može raditi što hoće? Stariji je, iskusniji i vidi kako može raditi što želi jer je očito presiguran u tvoj odnos prema njemu. Čest je slučaj da jedna osoba drugu uzima zdravo za gotovo. Osobe koje ne znaju cijeniti to što imaju postaju umišljene i misle kako se mogu i dodatno zabaviti. Činjenica je kako u tvojoj dobi razlika od 8 godina i nije tako mala.

Načinom na koji tretiraš sebe pokazuješ drugome na što pristaješ. Prva stvar koju svi moramo naučiti je - voljeti i cijeniti sebe. Ne možeš očekivati kako će netko prema tebi biti bolji nego što si to sama. Toleriranjem njegovog odnosa prema sebi privlačiš takvo njegovo ponašanje. Tvoj pokušaj rješavanja problema razgovorom nije dobro završio jer je on odmah postavio cijelu stvar kao pitanje tvoje posesivnosti i ljubomore. Sumnjam da nije svjestan što zapravo radi, pa je učinio ono što mu je odgovaralo. Tu dolazimo da daleko većeg problema s kojim se moraš suočiti, a to je njegova iskrenost. Izgovore tipa "to mi je prijateljica" i "pa samo tipkam poruke" više ne bi trebala prihvaćati.  Osobno sam tip koji ne pušta neki problem dok ga ne riješi pa bih ga na tvom mjestu sljedeći put dok se dotipkava s nekim, a s tobom je u društvu, pitao da mi pokaže što je to tako hitno. Hajde, pokaži mi da vidim o čemu pišete. Nema valjda tajna pred tobom? Ne bih u tom trenutku prihvatio prigovore o ljubomori ili kako ne voli da ga se provjerava. Tako ćeš odmah znati skriva li nešto. Mislim da se ti ipak pitaš kako i s kim on provodi svoje vrijeme između dva vikenda.

Druga mogućnost koju imaš je da se uopće i ne uspoređuješ s ostalima i koliko njima daje, već da razmisliš nedostaje li ti pažnja koju želiš. Važno je da se osjećaš zadovoljnom dok ste zajedno. Osjećaj zapostavljenosti i nezadovoljstva njegovim odnosom je očit. Važno je kakav ćeš stav zauzeti, jer će tvoj osjećaj samopouzdanja biti presudan u razgovoru koji definitivno moraš obaviti s njim.

Ne trebam ti ni spominjati da ima cura koje bi se nakon 5 minuta njegovog tipkanja s bilo kim drugim jednostavno digle, pozdravile ga i otišle uz sarkastičan komentar kako ga ne žele "smetati". Pretpostavljam da nikad nisi odbila naći se s njim jer imaš dogovor s nekim prijateljem. A nisi ga ni ostavila da šutke čeka dok se ti dotipkavaš s nekim. Istina, nisam sklon takvim igricama i vraćanjem milo za drago, ali vrijeme je da svoje vrijeme i život ispuniš tako da se osjećaš sretnom čak i da nisi u vezi. Jedno drugom biste trebali biti prioritet, a vidim da samo ti sa svoje strane ispunjavaš svoje obaveze. Ako mu sada nije najvažnije da ti pokaže koliko je sretan kad je s tobom, kada bi to trebalo biti?
Max

Par pitanja za Oberpopa


Oberpop može da prodaje muda za bubrege jedino onima koji su pristali da ne pamte. Marko Darinkin će do smrti vjerovati u “moralnu neophodnost pamćenja“.

Oberpop Irenej reče da su “Srbi i Crnogorci jedan narod, jedna krv, jedna vera, istorija, jedno sveto predanje”, što me ponukalo da mu javno postavim nekoliko potpitanja, jer je sveta osoba očito uvjerena da više niko ne pamti šta je bilo juče. Sveta osoba se ljuto vara.

Ako smo jedan narod i jedna krv, druže oberpope, zašto je Srbijanac vojvoda Živojin Mišić 1918. godine napisao i potpisao naredbu: ”Od danas, Crna Gora se ima smatrati okupiranom teritorijom?” Đe je to još bilo da jedan narod i jedna krv sebe proglasi okupatorom u zemlji đe živi taj isti narod i ta ista krv?

Ako smo jedan narod i jedna krv, zašto ste vi Srbijanci 1918. godine počinili onolike grozote Bulatovićima, rođacima moje majke Rovčanke koja se na šire bratstvo prezivala Bulatović? Zašto ste, na primjer, Manji, ženi Radivoja Bulatovića, Milici, Ženi Mira Bulatovića, i Mari, ženi Pera Bulatovića, zašto ste im vezali suknje, pošto ste im ubacili među noge po dvije mačke, a potom tukli te mačke koje su, razjarene i podivljale, njino meso razdirale šapama i zubima?

Ako smo jedan narod i jedna krv, zašto ste 1918. godine vi Srbijanci u Rovcima silovali 30 žena i djevojaka koje su se prezivale Bulatović, među njima i ženu Stevana Bulatovića, staru pedeset godina, koja se nakon silovanja bacila u Lim i udavila?

Ako smo jedan narod i jedna krv, zašto je Srbijanac major Kecmanović, kako piše Mihailo Lalić, “s dvanaest žandara, upao negdje u Cucama u kuću komita Petra Zvicera i Petrovu majku, staru preko šezdeset godina, isprebijali su i vezali je za drvo pred kućom da gleda, a Petrovu ženu s troje djece vezali u kući i zapalili je: gledajući i slušajući kako cvile, kako vrište, kako za milost mole – starica je poludjela”?

Ako smo jedan narod i jedna krv, zašto, kako piše opet Lalić, “nikakav sud nije pozvao izvršioca na odgovornost: ostao je Kecmanović na Cetinju kao pobjednik i na grobljima držao govore, kad pogine žandar – prijeteći da on može i umije, i da mu je dato punomoćje, preporuka da čini još i gore od onog u Cucama”?

Ukratko: ako smo jedan narod i jedna krv, zašto ste vi Srbijanci 1918. godine počinili onolike zločine u Crnoj Gori, otac vas jebo u prkno?

P. S. Cetinjanka Maka Luković pričala mi je: “Majka Petrova svezana za trešnju gledala je kako joj gori dom i slušala pisku unučadi i vrisku snajinu iz ognja. Od toga je izluđela. A kad su ljudi ušli unutra, sve izgorjelo, jedino na jedne stube obješena visi torba od kostrijeti, a Petrovoj ženi na glavu stoji pletenica. Kad u kuću ostane koja stvar neizgorjela, naši su stari vikali da kuća gori a amanet stoji. Ta torba bila je amanet. A snajina pletenica – ko da je vatra nije dovaćala! To pantim ko da je bilo juče”. Oberpop može da prodaje muda za bubrege jedino onima koji su pristali da ne pamte. Marko Darinkin će do smrti vjerovati u “moralnu neophodnost pamćenja“.

Marko Vešović   

SKIDAJ ČARAPE KAD JEB**'
Pročitajte pismo jedne majke koje je oduševilo i rasplakalo cijeli Balkan

Pismo jedne majke, blogerice Sandre Todorović, u kojem svojoj djeci daje detaljna uputstva i savjete u slučaju da je, ''ne daj bože, drmne'' neka nepredviđena okolnost, obišlo je cijeli Balkan.

Pismo koje je blogerica Sandra Todorović napisala svojoj djeci objavilo je Radio Sarajevo, a mi ga prenosimo u cijelosti.

''Pišem vam ove redove za slučaj da me ne daj bože drmne neki skup auto dok prelazim ulicu na zeleno, ili me posjeti onaj Nijemac Alzheimer, pa zaboravim tko ste i čiji ste.

Htjela bih, prije svega, da vam se od srca ispričam što sam vas rodila ovdje, a ne na nekom boljem mjestu. Nažalost, vjerovala sam da će bolja vremena doći, ali nisu. Ta kolektivna nadanja su užasna stvar, al opet te nekako održavaju u životu i daju ti energije da preživiš do sutra.


Ma i nije tako strašno, ima se za kruh i gorivo

Uvijek pomislim: Ma i nije toliko strašno, ima se za kruh i gorivo, račune ću platiti kad budem imala, mogu mi samo zaplijeniti ovog usvojenog psa i ugasiti internet. Učila sam vas da budete čestiti ljudi, da poštujete sebe i druge.

Da pomognete kad treba i budete plemeniti. Novce ne pozajmljujte nikom i ni od koga. ''Dug nije drug''. Prijatelji će jednostavno ostati, prosijati se iz gomile ljudi koji će se oko vas motati u životu. Ti što ostanu, oni će vam biti kao svjesno odabrana obitelj, nemate tu mogućnost s najbližima.

Rodbinu poštujte koliko oni vas

A ako ste imalo na mene, ljudi će vas voljeti, nađite im se i u dobru i u zlu. Rodbinu poštujte koliko oni vas. Ne kupujte im za svadbe besmislene poklone, nedajbože neku deku. Uvijek dajte novce u finoj kuverti i potpišite se. Po tome će vas pamtiti i neće vas ogovarati.

Ljubav - mislila sam da ću se ispovraćati od divote

O ljubavi bih mogla napisati esej, ali neću. Prepoznat ćete je kada za to dođe vrijeme, a kad se kome dogodi, to je već diskutabilno.

Kada se meni dogodila, mislila sam da ću srce ispovraćati od divote. Tvrdim da će vam se mnogo puta učiniti da je nešto ljubav, a neće biti, već je to samo opijenost koja vremenom prođe kao težak mamurluk. Birajte sebi slične i nećete pogriješiti.

U ovoj zemlji u kojoj sam vas teškom mukom othranila nema nikakvog reda ni poretka. Na to se navikneš s vremenom i postane ti normalno. Budite uspješni u tome što odaberete, možda se neki avion bude zvao po vama, ili brzi vlak kada ga kod nas izmisle.

Doživjela sam bombardiranje Beograda, pamtim rat u Bosni, izbjeglice, hiper inflaciju, sankcije, neimaštinu…

Djeca umiru naočigled

Ovdje djeca umiru naočigled onih im mogu pomoći, a neće. Hranu smo kupovali na ulici, gorivo iz flaša od Coca Cole isto na ulici. Cigare smo kupovali iz njedara Romkinja oko pijace. Strašna su to vremena bila, al opet bolja nego ova sada. Za tu hranu s ulice smo imali para, za ovu sada po prodavnicama jedva. Narod nam je gladan i bijesan.

Ne čekajte ništa! Bježite odavde prvom prilikom

Diskretan po pitanju svoje bespomoćnosti, šuti po svojim jazbinama i čeka… Što taj narod čeka, to nitko nije još utvrdio. Ne čekajte ništa! Bježite odavde prvom prilikom! Nema ovdje ničega. Ni piva poslije deset navečer. Ni planova dužih od prekosutra. Kultura je sad već na izdisaju, kad vi budete odrasli, vjerojatno će umjesto Narodnog muzeja biti super market ili parking.

Budite tolerantni prema drugačijima od vas. Ako je netko druge boje kože ili seksualne orijentacije, ne znači da je loš, samo je drugačiji od vas. Ne možemo svi biti štancani. Svijest o ekologiji sam vam razvijala od malih nogu.

Počistite za sobom

Čuvajte svoju okolinu, posadite nešto, počistite za sobom. Vjerujem da će i vas kao i mene nervirati svi oni koji to ne rade. Naučite ih. Volite i poštujte svakog živog stvora u prirodi. Krzno nikada nisam nosila, ali ne zato što nisam mogla da priuštim već mi nekako nije bilo fer. Tu me poštujte. Slušajte isključivo dobru muziku… zna se što je dobra muzika.

Sine, budi pažljiv prema ženama, poštuj ih, nemoj nikada biti nasilnik, sve se to vrati instant karmom i strefi te kad se najmanje nadaš. Plati večeru, kupi cvijeće, dobit ćeš što si htio već na prvom dejtu.

Kondom obavezan, skidaj čarape kad je**š

Uvijek koristi kondom i ne moraš se brinuti. Sviraj neki instrument, žene to vole. Putuj. Budi samostalan, skuhaj vlastiti obrok, ispeglaj košulju, popravi nešto po kući. Ako budeš sjeo na motor, u grobu ću se prevrtati kao prase na ražnju. Zaradi sebi Mercedes, budi gospodin čovjek. Restauriraj onaj babin kredenc, grijeh je da propadne.

Hlače nosi malo preko cipela i skidaj čarape kad je**š. Ne pravi budalu od sebe. Kad piješ, ne miješaj pića nikada! Znam o čemu ti pričam. Ne tuci se, um caruje, učila sam te to. Droga je zlo. Kockanje isto. Marihuana nije droga. Najveća ljudska vrlina je umjerenost u svemu, ako to postigneš, znači da si uspio.

Nauči makar dva svjetska jezika. Završi fakultet. Uzdam se u tebe da ćeš smisliti nešto što će promijeniti svijet, ili makar mali dio njega. Kad te žensko pita jesam li debela, reci joj istinu. Ako kaže sve je u redu, nije ništa u redu, vjeruj mi.

Ne stavljajte silikonske sise

Kćerkama želim reći nekoliko važnih stvari za jednu ženu. Pokušajte učiti iz tuđih iskustava. Znam da me nećete poslušati i da ćete ići glavom kroz zid kao i ja, al moja je dužnost da vas na to upozorim. Prije nego što se udate, završite fakultet.

Ako vas netko od njegove familije pita što sve znate i možete, kažite: ništa! Sve što uradite nakon te izjave bit će propraćeno aplauzom. Ja sam tu pogriješila. Ne brijte noge u petom razredu! Ne farbajte te plave kose u crno, preklinjem vas! Budite ženstvene u mjeri u kojoj vama to prija. Ne stavljajte silikonske sise. Hulahopke se ne oblače kao hlače, potrgat ćete ih.

Na čarape ćete potrošiti bogatstvo. Ljepota boli. Kovrčava kosa je lijepa, ne ravnajte je. Obrve su uvijek različite koliko god se trudile da ih počupate isto. Stavljanje tuša za oči je vještina. Savladajte je. Ako mislite da ćete plesati cijelu noć u cipelama na štiklu, nema od toga ništa. Imajte uvijek ravne cipele u gepeku automobila. Vikleri se namotavaju na vrha.

Mrdni guzicu

U dijete i tablete za mršavljenje ne vjerujte, to je glupost. Mrdni guzicu, smršavit ćeš. Muškarci su jednostavni. Ne gnjavi, ne proganjaj, budi misteriozna i zanosna , i bit ćeš najvoljenija. Ne uzimaj u ruke njegov telefon, ne kopaj mu po džepovima.

Ne plači za muškarcima, nije vrijedno. Ne budi kučka, to nitko ne voli, PMS nije izgovor. Nauči kuhati. Ljubav dolazi preko želuca. Nikada, nikada nemojte prestati baviti se umjetnošću. Neka vam ona bude zvijezda vodilja. Mene je odvela tamo gdje je trebalo.

U pekmez uvijek stavite malo vanilije. Ajvar je ljepši u malim teglama i ne kvari se. Ako presolite juhu, stavite dva pampura unutra da se kuhaju pet minuta, i riješen problem.

Na tavanu imate jednu škrinju koju sam namijenila vama. U njoj se nalaze ploče, kazete, CD-ovi, VHS-ovi, floppy diskovi, video rekorder i CD plejer. Nađite na netu što je što. U jednoj vrećici ima preslica i vreteno od moje babe, i to nađite na netu.
Nemojte mi napraviti kretenski spomenik kad umrem

One smiješne cipele sam ostavila da vidite koliko je moda osamdesetih bila kretenska. Srebrna balska haljina je od vaše babe. Obucite je makar jednom u životu. Ja jesam. Ima tamo i jedan blokić s autogramima koje sam skupljala, klikeri iz mog djetinjstva i neke kristalne čaše. Grafike i slike podijelite ravnopravno, kome se što svidi.

Bez kretenskog spomenika kad umrem

Ako sam nešto zaboravila, ne zamjerite. Teško je sve mudrosti sažeti u par tisuća riječi. Molim vas, nemojte mi napraviti neki kretenski spomenik kad umrem u obliku mercedesa, za to sam se šalila. Nešto diskretno, može i neka kamenčuga s Dunava, opušteno.

I da. Onaj ventil za vodu na placu se zavrće na suprotnu stranu.

Beskrajno vas volim, mama.''

Kijara-brm ::

................Ne plači za muškarcima, nije vrijedno. Ne budi kučka, to nitko ne voli, PMS nije izgovor. Nauči kuhati. Ljubav dolazi preko želuca. Nikada, nikada nemojte prestati baviti se umjetnošću. Neka vam ona bude zvijezda vodilja. Mene je odvela tamo gdje je trebalo.

U pekmez uvijek stavite malo vanilije. Ajvar je ljepši u malim teglama i ne kvari se. Ako presolite juhu, stavite dva pampura unutra da se kuhaju pet minuta, i riješen problem.

Na tavanu imate jednu škrinju koju sam namijenila vama. U njoj se nalaze ploče, kazete, CD-ovi, VHS-ovi, floppy diskovi, video rekorder i CD plejer. Nađite na netu što je što. U jednoj vrećici ima preslica i vreteno od moje babe, i to nađite na netu.
Nemojte mi napraviti kretenski spomenik kad umrem

One smiješne cipele sam ostavila da vidite koliko je moda osamdesetih bila kretenska. Srebrna balska haljina je od vaše babe. Obucite je makar jednom u životu. Ja jesam. Ima tamo i jedan blokić s autogramima koje sam skupljala, klikeri iz mog djetinjstva i neke kristalne čaše. Grafike i slike podijelite ravnopravno, kome se što svidi.

Bez kretenskog spomenika kad umrem

Ako sam nešto zaboravila, ne zamjerite. Teško je sve mudrosti sažeti u par tisuća riječi. Molim vas, nemojte mi napraviti neki kretenski spomenik kad umrem u obliku mercedesa, za to sam se šalila. Nešto diskretno, može i neka kamenčuga s Dunava, opušteno.
..............

Beskrajno vas volim, mama.''

             

Svaka joj čast.Odlična je..   

Kolumne \ Gay muževi - Iz muškog kuta by: Max

Gay muževi - Iz muškog kuta
by: Max
Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu [You must be registered and logged in to see this link.] .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Moj muž je gay

Pozdrav! Do prije 3 mjeseca živjela sam u, kako sam vjerovala, skladnom braku. Suprug i ja smo se dobro slagali, oboje imamo dobre poslove, lijepo uređen život, sina od 8 godina kojeg obožavamo. Vjerovala sam da je moj brak jedan od onih čvrstih brakova - dok se sve nije srušilo. Moj se muž zaljubio u 10 godina starijeg muškarca i rekao mi da želi biti s njim. Nisam znala kako da postupim jer nikada nisam sumnjala da voli muškarce, a i sam mi je rekao da ga nikada prije nisu privlačili. Nakon kojih 2 tjedna agonije zamolio me da mu oprostim, da je veza sa tim muškarcem gotova, da je bio u fazi otkrivanja sebe, da zna što moze izgubiti i ja sam mu oprostila. Nedugo nakon toga našao je novoga dečka, ovaj puta mlađeg. Mislim da razgovori s njim više nemaju nikakvoga smisla. Vidim da sam godinama živjela uz potpunog stranca. Dođe mi da se ubijem. On je bio moj život, ne znam kako mi je to mogao učiniti. Sin ga potpuno obožava. I njemu je priznao da je gej, ali nisam sigurna koliko to razumije dijete od 8 godina. On ga je već upoznao sa svojim stričekima koji su mu kupili lijepe poklone, tako da su ga potpuno začarali. Bojim se razvoda jer mi se čini da će sin odabrati život s ocem. Ne znam što da radim, osjećam da mi je život gotov. Muž mi se počeo gaditi: kad izađe iz kuće, ribam sve što je dotakao - toliko gađenje osjećam. Ne znam postoji li u ovoj situaciji ikakav savjet, ali samo da me netko čuje već mi puno znači.


I moj muž je gay

Znam da će mnoge šokirati moja priča, ali moram se nekome obratiti. Imam dvoje djece, tinejdžeri su. U srednjim sam tridesetim i mogu reći da zaista dobro izgledam. Ni pomišljala nisam da bi mi brak mogao završiti na ovakav način. Suprug ima prijatelja s kojim je provodio puno vremena, toliko da me je to uskoro čudilo, a onda već i smetalo. Skoro svaki vikend bi odlazio k njemu. Nisam na to gledala kao na veliki problem jer mi ga je uvijek predstavljao kao dugogodišnjeg frenda s kojim je zaista blizak. Ali, sve je više bilo vikenda kad bih ostajala sama s djecom, a on bi uvijek našao neki izgovor da ode k njemu. Nakon dvije i pol godine počela sam sumnjati da me zapravo vara s nekom drugom. I tako, jedne subote, odlučila sam provjeriti o čemu se tu radi. Njegov prijatelj živi u manjem gradiću nedaleko našeg grada. Pozvonila sam na vrata kuće i doživjela šok. Vrata mi nije otvorila neka nepoznata žena, čak ni njegov prijatelj, nego neki muškarac. Koji je bio potpuno gol. Očito je očekivao nekog drugog. Pribrala sam se i ušla pored njega, a u sobi je bilo još nekih 4-5 golih muškaraca, među njima i moj suprug. Nakon što sam došla do daha, odjurila sam natrag u auto. Od šoka mi je do kuće trebalo nekih sat vremena vožnje duže.
Nije bilo teorije da nastavim život s njim, rekla mu da uzme stvari dok nikoga nema u stanu. To je bilo prije dva mjeseca, a djeca su shvatila da je tata nešto zeznuo, iako im nisam govorila o detaljima. Ne znam kako i što da im kažem, nisu zadovoljni, razvod je u tijeku, a s bivšim se ipak nekako moram dogovoriti. Mrzim ga zbog svega, ali nimalo ne žalim zbog svoje odluke. Kako da djeci objasnim što se dogodilo?


Znao sam, znao sam da će doći i ovakvo pismo. Prvo, pa muško! Zapravo - dva muška. Ok, malo ih je više u obje priče.
Moram prvo nešto reći: čovjek sam prepun ekstrema, vidio sam sve i svašta, stoga ne patim od lažnog morala. S druge strane, mnogi bi me u određenim pitanjima nazvali konzervativnim. Zaista vjerujem u klasično poimanje obitelji, smatram je osnovnom jedinicom društva i uvjeren sam kako su za zdrav odgoj djeteta podjednako potrebni i otac i majka. Iako sam na referendumu glasao "ZA", sigurno me se ne može podvesti pod sljedbenike one beskrajno mi antipatične Markićke i njenog križarskog rata pod zastavom lažnih i mrziteljski nastrojenih vjerskih "vrijednosti".

Znači, ne mislim kako da bi "pedere" trebalo kamenovati, već samo da obitelj čine muškarac, žena i dijete. Kako god da je došlo do različitog izbora partnera onih koji su "drugačiji" od nas - to je zaista njihova stvar.
No, što učiniti i kako se nositi sa situacijom u kojoj ti muž odjednom shvati kako i dalje voli guze, ali malo dlakavije (koliko vas je sada reklo "fuj", ha)? Ili da ti kaže kako je i njega zanimalo zašto toliko uživaš oralno ga zadovoljavati pa je, eto, i on malo probao. Zapravo, malo više. Jer, svidjelo mu se i odlučio je da u tom smjeru vodi njegov daljnji put u životu. Naravno, svih mogućih kombinacija ima: i da je oduvijek bio biseksualan, ali nije to našao za shodno reći ti ili je o tome samo maštao, ali se nikad nije usudio probati, itd.

Ne znam što prolazi kroz glavu žene koja otkrije kako je "glava obitelji" promijenila seksualnu orijentaciju i odlučila prakticirati svoj novi hobi. To, u ova dva slučaja, znate samo vas dvije. Posložimo malo stvari redom. Kao prvo, riječ je o preljubu - bez obzira s kim je to učinio. E sad, da je u pitanju druga žena, uvijek postoji mogućnost razgovora, objašnjenja i eventualnog oprosta. Takve se stvari, nažalost, dešavaju u brakovima i vezama; nijedan slučaj nije potpuno isti, ali postoji izbor.
Međutim, u ovakvim slučajevima postoji i dodatna laž partnera jer sumnjam kako je netko tek s 30+ godina shvatio kako mu u krevetu odgovara malo čvršći zagrljaj. Promjena seksualnih sklonosti i naginjanje istom spolu ne ostavlja mogućnost nastavka braka jer se tu dogodila prevara na potpuno drugom nivou. Zato ne možemo reći da je "muška svinja" samo malo švrljala sa strane. Naravno, ne mislim da je ovo samo specijalnost muškaraca, siguran sam kako ima i obrnutih slučajeva. Uostalom, ne kažem ni da je njima baš lako: na takav se korak možeš odlučiti jedino ako si zaista svjestan da te nijedna žena, ne samo tvoja, više ne privlači. Što ako se žena zaljubi u drugu ženu i pritom odvede dijete u novu zajednicu, koristeći činjenicu da je bila nešto bliža s djetetom? Nekako smo spremniji prihvatiti takvu situaciju jer nam je oduvijek "ženska ljubav" bila manje odbojna od mentalne slike klinča dva muškarca.

Djeca? Bez obzira što zbog svog mišljenja od gejprajdovskih SS-jurišnika sigurno neću dobiti nominaciju za homofrenda godine, smatram kako djecu treba maksimalno zaštititi od takvih šokova, naročito ako su u tako osjetljivoj dobi. Ne vidim baš nijedan razlog zašto je suprug iz prvog pisma morao podijeliti svoju priču s 8-godišnjim djetetom koje ionako mora prežvakati traumu roditeljskog udaljavanja. Suprug se vjerojatno bojao kako ćeš utjecati na dijete i pokušati ga izolirati od njega, iako je logičnije da je o tome prvo razgovarao s tobom i nastojao riješiti tu temu. Ovako, jasno je kako je djelovao iz sebičnih pobuda i želio i sebi dokazati kako je to što radi sasvim normalno time što je iskorištavao njihovu bliskost, uvjeravanjem kako je cijela situacija nešto što bi trebalo prihvatiti. To naročito pokazuje opterećivanje djeteta upoznavanjem sa svojim novim krugom "prijatelja".

Ovako ispada kako si mu poslužila za rađanje djeteta; nakon što je zadovoljio tu svoju potrebu, odlučio je imati sve što želi. Krajnje je nemoralno preljub prikazivati kao nešto prihvatljivo, još k tome začinjeno neuobičajenim odnosom. Tvoj sin gleda oca kao uzor u životu, a sve što će naučiti je da je majka sporedan faktor, koja još k tome mora prihvaćati svaki oblik poniženja.
I da je riječ o drugoj ženi, izrazito je loše za djetetov psihološki razvoj uvoditi ga u takve poremećene odnose među roditeljima i drugim odraslim osobama upravo zato što i dalje živite zajedno. Na taj način otac može djelovati i na njegov budući izbor seksualne orijentacije, a mišljenja sam da to pravo pripada svakom pojedincu. Zaista mislim da ga trebaš vratiti u kakve-takve normalne okvire odgoja i uvjeta odrastanja. U slučaju razvoda djeca te dobi ne odlučuju s kim će živjeti, konačnu odluku donosi sud, nakon mišljenja Centra za socijalni rad i psihološke procjene djeteta.

Upravo je tako postupila žena iz drugog pisma. Tolika količina dugotrajne neiskrenosti i varanja ne ostavlja prostora za drugačije rješenje. Zar mu je trebala dati priliku da djecu upozna sa svojim kompama s orgija, iako ovaj vjerojatno ne bi išao tako daleko? Uostalom, mogao je on uživati i s pet žena - svi bismo imali isto mišljenje o njemu.

Naravno da mužu kurvišu imaš pravo ograničiti utjecaj na odgoj zajedničke djece jer ovakav ekstremni slučaj nije za njihove uši. Nadam se da sad već možeš malo trezvenije gledati na cijelu stvar, ionako je moraš prihvatiti. Vjerujem da je dovoljno ustrašen tvojim otkrićem i da će prihvatiti poziv na razgovor; dogovorite se da službena verzija bude njegova nevjera. Jasno je da u svakom slučaju ima pravo na kontakt s djecom, ali budi jasna u postavljanju uvjeta. Neka informacije o svojim aktivnostima zadrži za sebe, a obveze prema djeci podijelite.

Iskreno, pitam se jeste li više ili možda ipak manje uvrijeđene njihovim izborima. Bi li vam bilo teže da su vam muževi pokazali kako im je neka druga žena bolja od vas? Jer, teško si nešto možete prigovoriti u ovoj situaciji. Pitanje "što ona ima što ja nemam" sada ne stoji; njihovi dečki zaista imaju nešto što vam nedostaje, ali to nije vaša krivnja.

Još uvijek imate prilike biti sretne i naći nekoga tko vam odgovara. Bivši muževi vam neće imati pravo prigovoriti ako se i odlučite na život s nekim drugim. Za svaki slučaj, "greškom" posudite u videoteci neki gay porno-film i pažljivo promatrajte reakciju novog partnera. Čisto kao test.

Max

Kako ostaviti Gospodina Savršenog? - Iz muškog kuta
by: Max
Kolumne
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Kako ostaviti Gospodina Savršenog?

Radi se o mojoj vezi s dečkom. On mi je prvi i sve sam s njim napravila prvi put. Nismo dugo zajedno, tek nešto više od pola godine, ja imam 19 on 24. Bio mi je dobar prijatelj dosta dugo prije nego što smo krenuli u vezu. On je očajno želio biti sa mnom, jako se zaljubio, ja zbilja nisam htjela, nije me privlačio na taj način, međutim - dala sam mu priliku. Zbilja je dečko kakvog se može poželjeti, daje mi pažnje, nije mu teško slušati me, ima razumijevanja i strpljenja, ja sam mu jedina cura na svijetu i to sa sigurnošću govorim. Stvarno ima karakter i kada voli, onda voli. Cijeli odnos shvaća veoma ozbiljno, ima planove za našu budućnost i uvijek u sve uključuje mene. Međutim, ja ne osjećam isto, mislim da sam premlada, koliko god je dobar i brižan ne zadovoljava me na intelektualnom i duhovnom nivou, smatram da se još moram sama formirati i razvijati. Nisam tip osobe koja se lako zaljubi i više volim samoću i mir i mogu reći da u ovoj vezi ne osjećam zadovoljstvo i sreću, jer želim slobodu, a opet i neku sigurnost. Jednostavno, ne vidim se s njim. Uz to ni moji roditelji nisu oduševljeni s tom vezom, ali oni ne znaju kakav je on i koliko mu je stalo i što je sve napravio zbog mene. Zanima me vaše mišljenje, opet ponavljam, mislim da sam premlada, čeka me faks, a ne mogu reći da ga toliko volim da sam spremna vezati se, jer nisam. Ne znam što da radim, da nije ovakav kakav je, davnih dana bih prekinula. Često sam prekidala pa se sutradan pomirimo, jer smo navikli jedno na drugo, a navika je zaje*ana stvar. Recite mi izmišljam li nešto, je li to gospodin pravi ili da slušam svoje srce koje mi govori da je prerano, da odem. Vjerojatno smo pravi ljudi u krivo vrijeme, jer ja jednostavno nisam spremna. Hvala unaprijed :)
Nespremna


Uvijek mi je teško odgovarati na neka pitanja, jer se nastojim staviti u položaj obje osobe. U ovom slučaju zaista suosjećam s tvojim dečkom. Ponekad se ljudi nađu prerano, ponekad prekasno; jedno od njih nije spremno za ozbiljnu vezu ili jednostavno netko nije dovoljno zreo. Sve si dobro analizirala i sama odgovorila na svoje pitanje. Iako smatram da je ljubav i privrženost stvar odluke, uglavnom nam se čini da nije tako; činjenica je kako nam izgleda da se desi ono "nešto", nad čim nemamo kontrolu i protiv čega se i ne možemo boriti. Ah, ljubav!

Koliko bi samo djevojaka htjelo biti na tvom mjestu! Imati osobu s kojom si i prijatelj, koja te bezgranično voli, sve čini za tebe i u potpunosti te poštuje. Znači li to kako si ti jedna nezahvalna i razmažena klinka koja ne zna što ima? Ne, očito je kako dobro znaš tko je pored tebe. Isto tako, sasvim je jasno da duboko u sebi osjećaš kako tvoj put vodi negdje drugdje. U tome nema ničeg pogrešnog, protiv same sebe i svojih želja ni ne smiješ ići. Nije ni riječ o tome kako tražiš kruha povrh pogače; ako se zaista "ne vidiš" s nekim, jasno je u kojem smjeru treba ići tvoja odluka.

Već znamo da je navika veliki problem, a teško je ne naviknuti se na dobro. Ipak, ako niste kompatibilni na intelektualnom i duhovnom nivou, kako sama kažeš, treba biti svjestan da i niste u potpunosti jedno za drugo. Na tom se nivou ostvaruje prava povezanost s partnerom, a to je nešto što ljudi, pogotovo kad su mladi, često previđaju dok ih nosi strast. Ne trebaš se opterećivati nekom krivicom kako si ga pomalo iskoristila jer si dobrom čovjeku dala priliku i vjerovala, zbog svog neiskustva, kako ćete ostvariti uspješan odnos.

Ostanete li zajedno, tvoje će nezadovoljstvo samo rasti, a to bi, s vremenom, samo narušilo i vaš dobar prijateljski odnos; mišljenja sam kako ga treba sačuvati. Naravno, kad su emocije u pitanju, teško se vratiti na prethodni stupanj jer se uvijek netko osjeća povrijeđen. Imaj na umu kako bi ga, nastavkom veze, mogla povrijediti puno više jer će se broj "prekida" povećati, a moguće je i da naiđeš na nekog tko će ti puno više odgovarati.

Kako, dakle, to učiniti? Kao prvo, odluka koju doneseš mora biti konačna. Navike se trebaš riješiti već u glavi i "vidjeti se" van te veze. Odredi sama sebi kako jedno vrijeme nećeš ulaziti ni u što novo. S njim moraš obaviti vrlo pažljiv i obziran razgovor u koje ćeš mu objasniti svoje razmišljanje i osjećaje. Nastoj izbjeći fraze poput "nije stvar u tebi, nego u meni" jer zvuče kao jeftini izgovori, ma koliko to bila istina. Znam da će pokušati odložiti planove koje ima za vas i na taj način produžiti trajanje veze, ali važno je dati mu do znanja kako smatraš da to ne bi nikad funkcioniralo. Pokaži mu koliko si zahvalna za njegov odnos prema tebi jer takvih ljudi i nema baš previše.

On, zapravo, nije učinio ništa pogrešno, a morat će prihvatiti da i u takvim slučajevima ne dolazi do željenog ishoda. Ljude često ispuni gorčina i samosažaljenje u situacijama poput ove; nastoj mu objasniti kako mora biti sretan što je takav i da će sigurno naići na nekog tko će mu odgovoriti na isti način. Iskren i pošten pristup ne garantira sretan završetak, ali trajan pozitivan stav dovodi do uspjeha. On sebi nema što zamjeriti i treba prihvatiti da mu netko, tko mu ne može dati ono što mu treba, zapravo i ne odgovara, kao ni tebi.

Oboje ste još u fazi razvoja, samo što si ti, iako mlađa, svjesnija kako je proces sazrijevanja tek započeo. Ne trebaš se ni bojati kako možda više nećeš naići na nekog tako dobrog; čak i da se zbog neke buduće veze prisjetiš njegove dobrote, znaj da ovo ne bi funkcioniralo. Nikad nemoj žaliti zbog donesenih odluka jer su one u datom trenutku odgovarale tvom stanju i razmišljanju. Vjerujem da ćete, nakon potrebne faze odvojenosti, uspjeti sačuvati lijep prijateljski odnos.


Nesuđena sponzoruša

U braku sam već 7 godina, nemamo djece, a užasno sam nesretna jer moj suprug non-stop putuje, nimalo mi ne posvećuje pažnju. Sve što zna uraditi za mene jest dati mi karticu da si nešto kupim, pa ode van s prijateljima. Vec dugo nemamo odnose, ne radimo ništa zajedno, jedinih pola sata koje provedemo zajedno je vrijeme ručka. On večera u gradu, vraća se kasno, pa se onda rano diže na posao itd. Sve mi je to počelo ići na živce ima već godinu dana, a prva osoba koja mi je pomogla da bar malo ne mislim na svoju kućnu situaciju je njegov 3 godine mlađi brat; u njemu sam našla veliku utjehu jer je tu uvijek kad ga trebam. Čak u posljednje vrjeme mislim da mi se SVIĐA, luda sam za tim njegovim finim ponašanjem, za njegovom nježnošću, zagrljajem (često zamišljam kako vodimo ljubav ili da se ljubimo), vjerojatno zato što žudim za tim. Znam kako je to sve greška i kako bih se trebala udaljiti od njega, ali što da radim? Čemu da se posvetim da si malo ublažim ovaj pakao? Rastava? Ili da pokušam nekako vratiti svog muža natrag? Ali kako?
Kartica ili ljubav

Tvoj život je san svake sponzoruše! I na tvom bi mjestu željelo biti toliko mladih propalih manekenki i neuspješnih udavača za nogometaše. Udati se za suprugovu kreditnu karticu, trošiti novac i ponekog mladog pastuha usput je idealan način preživljavanja ove grozne krize. Još kad dodamo muževog mlađeg i pažljivog brata, imaš priliku napisati scenarij za kakav američki TV-film i postati konkurencija našoj poznatoj hit-spisateljici Nives Celsijus!

Eto, to je nešto čemu bi se mogla posvetiti dok ti suprug provodi vrijeme u napornim poslovnim pregovorima uz večeru sve do kasnih sati. Hajdemo napraviti nekoliko varijanti za sinopsis.

1a
Zanemarena žena nađe utjehu u zagrljaju mlađeg suprugova brata s kojim provodi strastvene trenutke dok hladni muž misli samo na širenje poslovnog imperija u brzorastućoj hrvatskoj ekonomiji. Nakon što mu brat otme ženu, propije se i shvati gdje leži prava sreća. Plače dok gleda vaše statuse na Facebooku koje objavljujete s havajskih plaža.

1b
Žena ostaje u braku i održava vezu s nemoralnim, ali seksualno superiornim bratom svog supruga. Uskoro i zatrudni, a muž, znajući da on ne može biti otac, pomisli kako će se u njegovoj obitelji roditi novi Isus te odmah u svemu vidi odličnu poslovnu priliku u prodaji popratnog materijala (figurice, posteri, turistički obilazak kuće i sl.)

2
Suprug javlja svojoj ženi kako će kasno doći kući jer isprobava svoj novi laptop dok mu u krilu sjedi nova sekretarica. Žena postaje sumnjičava i prati ga pri odlasku u restoran gdje otkriva strašnu tajnu. Povjerava se njegovom bratu koji koristi situaciju i izjavljuje joj ljubav. Zajedno opustoše kreditnu karticu i odlaze u na Bahame gdje otvaraju beach-bar i žive u sreći do kraja života.

2a
Znajući da nemaju dovoljno novaca, žena nagovori muža na skupo životno osiguranje. Brat mu petlja po upravljačkom mehanizmu automobila i tako ga se riješe. Malo ekstremno, ali je gledanost zagarantirana.

2b
Žena održava vezu s bratom, s vremenom se propije, a pri jednoj svađi sve kaže mužu u lice. Pomlate se i pritom unište pola kuće. Oproste jedno drugom, stara se strast ponovo rasplamsa, nakon čega dobiju dijete. Ona je već bila trudna s bratom, ali to suprug nikad ne sazna. Brat se propije i prijavi se kao plaćenik u Irak.

3
Suprug je shvatio da je zapravo gej te je, primijetivši kako mu brat gleda suprugu, tražio od njega da je zavede. I odvede. Na taj način je djelomično umanjio osjećaj krivnje, a svatko je dobio što želi. Žena se udaje za brata, a on, kako bi ih prehranio, radi sve više i kući dolazi u kasne sate. Zapostavljena, žena primjećuje na koji način je gleda njegov pažljivi najbolji prijatelj... (vratiti se na 1a)

Hm, da. Ili - žena lijepo sjedne sa suprugom i pita ga - "Dobro, stari moj, dokad ti misliš ovako? Imaš drugu? Hoće biti nešto od nas ili da zovemo fajrunt?". S obzirom da je njegov brat dobro svjestan kako stvari stoje između vas, a ti si u glavi ionako već obavila prevaru - što zapravo čekaš?

Ne znam koliko ćeš biti sretna u zadovoljavanju svojih potreba skidajući iznose s njegove kartice, ali nekako mi se čini da ni trošenje mlađih muškaraca s strane nije baš nekakvo rješenje. Vjerojatno ti razvod nije privlačno rješenje, već i zbog toga što, kako mi se čini, nisi zaposlena, ali krajnje ti je vrijeme da prihvatiš situaciju u kojoj si se našla. Pitaš se bi li trebala vratiti muža "natrag", ali - otkuda? Vrijeme ti prolazi, a emocionalno si već zašla u drugi prostor koji ti samo može donijeti neprilike. Krizna "7. godina" braka je prošla, ostavila svoje posljedice, a ti svoje potrebe, životne i tjelesne, ne zadovoljavaš. Suprug ti, izgleda, želi nešto poručiti takvim odnosom, nadam se da ti je to jasno. Očito nema petlje reći ti u lice, stoga je vrijeme da se pogledate u oči. Prije toga, naravno, moraš dobro isplanirati daljnje korake u slučaju da ne čuješ ono što bi htjela.
Max

Iz muškog kuta: Muško - žensko prijateljstvo
Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima
Poštovani Max,

ne znam otkud bih počela. U vezi sam s dečkom pet godina, no ta veza više nema čar koju je imala :/ U posljednjih godinu dana osjećam se dosta zapostavljeno i fale mi neke bitne stvari kod dečka. Sve više uočavam da smo dva kontrasta, ali ne bi mi toliko smetalo da se neke stvari ne ponavljaju. Naime, on vjeruje u muško-ženska prijateljstva, dok sam ja prema tome skeptična - osobno sam se uvjerila kako je to nemoguće. Nepovjerljiva sam, a on to potencira, iako sam mu objasnila da mi to smeta i ubija mi samopouzdanje. Ispada kako je najbolje da se ponašam kao da me to ništa ne dira, a zapravo umirem iznutra; on ništa ne primjećuje i ne pokušava me utješiti ili obrazložiti svoj postupak. Nekad je to činio, jer sam mu par puta rekla da to želim. Sad mi kaže da više ništa ne želi dokazivati, govori mi da sam bolesno ljubomorna, da je problem u meni. OK, ja sam bolesno ljubomorna, jer mislim da mi je previše stalo do njega, ali kako shvatiti njegov odgovor da on nije ni najmanje ljubomoran?? Znala sam ga iskušavati po tom pitanju, npr. - kažem mu da sam na piću s nekim dečkom, a on kaže - dobro, nemoj sada visit na mobu, nije pristojno?? Meni izgleda kao da mu nije stalo do mene, da se nimalo ne boji kako bi taj netko mogao nešto probati sa mnom. Njemu je normalno prijateljici upućivati svakakve slatke riječi poput - zlatna si, jedva te čekam vidjeti i zagrliti te, fališ mi...

Problem je i što je opčinjen Fejsom. U vezi smo "na daljinu", on studira u drugom gradu, ne vidimo se po dva tjedna i kad dođe kući na dan-dva, po danu želi mlađem bratu ispuniti vrijeme. Predvečer je kod mene na par sati, a mob mu je svako malo u rukama, čak ga i u WC nosi; navodno čita 24sata, a zapravo po Fejsu visi ili igra igrice... Jesam li ja stvarno toliko komplicirana što želim da to malo vremena posveti samo nama? Ove sam godine odlučila upisati faks (najviše zbog njega, kako bi stala na kraj toj razdvojenosti). Nisam upala u grad u kojem je on (razmišljala sam pauzirati još jednu godinu i probati sljedeće). Ima li smisla ostati u vezi u kojoj bi manje-više strahovala s kim će se i na koji način povezati?

Ljubomorna

Vjeruje u muško - ženska prijateljstva?!? Na svašta danas naiđeš... Hajd' da vjeruje u Marsovce, Tajnu svjetsku vladu ili da je Michael Jackson živ, ali ovo...! Potpuno mi je jasno zašto gledaš kroz ključanicu i provjeravaš što radi na WC-u, jer takvom tipu nije za vjerovati. I još ti taj bezobraznik pokazuje kakve poruke šalje tim "prijateljicama"!

Valjda pripadam onim rijetkim čudacima kojima prijateljski odnos između pripadnika različitog spola nije nemoguć, valjda sudim prema sebi. Priznajem da bih u mlađim danima vjerojatno iskoristio priliku (da je takve bilo) i završio u krevetu s tako bliskom osobom; činjenica je i da je bilo i prijateljstava "s povlasticama", ali to nije dugo trajalo. Ipak, s vremenom sam ostvario baš pravi prijateljski odnos s mnogim djevojkama i ženama. Čak je riječ i o bivšim curama ili suprugama svojih frendova. Nijednu uopće nisam gledao kao ženu, za mene su one bespolna bića. Zaista su mi prave prijateljice, a s njima se obično i bolje razumijem nego s muškima. Uvjerio sam se i na primjeru drugih kako to ne bi trebalo izazivati toliku nevjericu.

Generalni stav, po kojem je takvo nešto nemoguće, uglavnom proizlazi iz vlastitih iskustava, kao i primjera iz bliže okolice. Naravno, bitno je kakvi su ljudi s kojima se družiš. Muškarci, dok su mlađi, teško obuzdavaju svoj ego i koriste skoro svaku priliku da se uvale u nečije gaćice, pogotovo ako trenutno nisu u vezi. Prijateljstvo podrazumijeva posebnu bliskost pa nije rijetkost da neka veza i počne na takav način. Nažalost, malo je onih koji uspijevaju zadržati blizak odnos nakon prekida jer najčešće netko ostane povrijeđen.

Osnovni je problem što se ljude gleda isključivo u kategoriji spola, umjesto kroz doprinos koji je moguće ostvariti kroz pravo prijateljstvo. Nesigurnoj osobi će uvijek smetati takav partnerov odnos s osobom drugog spola, jer je prisutan strah kako je s nekim drugim bliži i povezaniji nego s njom. Žena će u prijateljici svog dečka gledati potencijalnu konkurenticu, a muškarci su naročito osjetljivi i ljubomorni na blisku mušku osobu svoje drage. Sve to najviše govori o stupnju osobnog samopouzdanja i svijesti o vlastitoj vrijednosti.

Vi ste oboje mladi, a tvoj dečko, rekao bih, ipak pretjeruje s izljevima nježnosti i privrženosti prema prijateljici (ili više njih), naročito ako ih je tek sad stekao na studiju. Bez obzira na način na koji si saznala što on njoj piše u svojim porukama, takva je komunikacija neprimjerena za zauzetu osobu. Naravno da si ljubomorna, ali to ne znači da je takvo stanje uvijek neopravdano; sasvim sigurno nije riječ ni o kakvoj "bolesti". S njom ionako provodi više vremena za vrijeme studija pa bi se zaista mogao potpuno posvetiti tebi u tim rijetkim trenucima.

Tvoj je dragi toliko ovisan o društvenim mrežama da te ne vidi ni kad se vrati kući, ali to nije tvoj pravi problem. Više se moraš zamisliti nad svojom ovisnošću o tom mazohističkom odnosu koji trpiš cijelo vrijeme, jer puno govori o tebi. I čemu ti služe te "igrice" kojim si ga pokušala učiniti ljubomornim? Misliš da se tako stvara odnos pun ljubavi? Baveći se njime i tom, realno govoreći, bezvrijednom vezom, svakim danom gubiš dio sebe. Naravno kako je, vidjevši što sve prihvaćaš, izgubio poštovanje prema tebi, ali gdje je tvoje samopoštovanje? Trčanje za njim u drugi grad će samo završiti još većim poniženjem. Čemu ti služi veza u kojoj si nesretna? Prestani se sažalijevati i počni živjeti svoj život. Budi zahvalna, ipak, što ti se pružila prilika da bolje upoznaš vlastiti karakter i naučiš važnu lekciju o sebi. Na ovo iskustvo gledaj s one pozitivne strane.

Hrvatsko - srpska ljubav

Živim pod velikim pritiskom, jer imam dečka Srbina, a moji roditelji to nikako ne prihvaćaju. Već smo godinama zajedno i jako se volimo. Više ni u crkvu ne odlazim i osjećam se kao da me cijela okolina izopćila. Ponašaju se prema meni kao da sam izdajnik. Iako mi rijetko nešto u lice kaže, sve se uglavnom da isčitati iz pogleda i ponašanja. Njega "veliki Hrvati" često provociraju, a mi bismo najradije negdje pobjegli. Teško mi je kad pomislim kako će nam biti kasnije, ali uvijek se nadam da će se to polako mijenjati. Ne znam zašto je i to vjersko pitanje tako važno. Hoće li ovako uvijek biti?

Izopćena

Teško je živjeti pod nametnutim i potpuno nepravednim osjećajem krivice, pogotovo kad su još u pitanju i roditelji. Svima nam stvore određeni osjećaj obaveze i odgovornosti jer su nas podigli i odgojili. Tebe su očito malo "neuspješno" odgojili, nije im palo na pamet da bi se mogla odlučiti na takvu "izdaju".
Dobili smo nekoliko sličnih pisama; iako su stvari naizgled jasne, prirodno je da odgovor nije sasvim jednostavan. Naravno kako imaš pravo na svoj izbor, ali nikad nije lako potpuno presjeći veze s najbližom obitelji. Štoviše, ponekad je i nemoguće utjecati na promjenu njihovog stava, naročito ako živiš u mjestima koja su doživjela ratna razaranja. Određenu dozu razumijevanja trebaš imati za svoje roditelje: nakupilo se dosta gorčine, a okolina ne gleda s odobravanjem na takve međunacionalne veze. Bit će potrebno još puno vremena da se zaliječe stare rane.
Žalosno je da uopće postoji takvo razmišljanje i da u 21. stoljeću moramo o tome razgovarati. Uzvraćanje osuda neće pomoći nikome. Teško ćeš promijeniti mišljenje okoline, ali trebaš pokušati održati dobru vezu s obitelji. Već sad imaju osjećaj da su te na neki način izgubili, a odlučiš li se na potpuno raskidanje veza, bit će im samo još teže. Lako je sa strane suditi drugima, ali bi malo tko volio biti u njihovoj koži.
Znači li to kako ih trebaš poslušati? Naravno da ne. Ne vjerujem da bi bili sretni ni da prekineš vezu zbog njih. Oni jednostavno moraju gunđati, više zbog stava okoline jer je i njima nametnut osjećaj krivnje zbog stava okoline. Vjerujem da su u sličnoj situaciji i obitelji u kojima dijete objavi da je "gay". Možemo samo zamišljati kako je bilo onim parovima koji su se u Americi borili protiv stigme međurasnih veza.
Najlakše je reći kako bi bilo najbolje otići u neku drugu sredinu, možda veći grad. Ne želim vam savjetovati odlazak u inozemstvo, jer mi se to čini kao potpisivanje poraza pred nazadnim načinom razmišljanja. Tko kaže da ste uopće u prilici tako nešto učiniti?
Mislim da je važno kako se držiš pred okolinom. Dopustiš li da svi vide kako te njihovi stavovi pogađaju, njima će to samo biti potvrda da činiš nešto neprilično. Ne obaziri se na to i samo ih u čudu gledaj kad se netko i usudi uputiti ti kakvu kritiku. Samopouzdan i siguran stav uglavnom razoružava ljude koji su zaraženi virusom gluposti. Oni koje ni to ne sprečava u vrijeđanju ionako nisu društvo za tebe. Jedino o čemu trebaš brinuti je koliko se dobro slažeš sa svojim dragim i potpuno zaboraviti njegovu nacionalnost ili vjeru. Ponekad ljudi iz prkosa ostaju u vezama koje im i ne odgovaraju upotpunosti, upravo jer ne žele da im okolina govori što trebaju činiti. Kako mi izgleda, to kod vas nije slučaj.
Mislite na to kako će vaša veza biti jedna od onih koja će rušiti te barijere, naročito ako bude uspješna do kraja. Dođe li do braka, roditeljima bi ipak trebala biti važnija ljubav prema unucima bez obzira na prezime koje će nositi. Gradite svoj život i pritom ipak prvenstveno mislite na sebe i svoju sreću; ljudi u ovoj zemlji nalaze svaki izgovor za istresanje frustracija, umjesto da se bave bitnim stvarima.

Max

Nova kolumna Koze na štiklama: Pravda za nepotizam!


Koza na štiklama - 01. 08. 2014.16:25h



Tužna priča o stradanju prepoštenog odbornika


„OGORČEN: Napustio SNS jer mu nisu zaposlili sina!“
To je naslov koji ste danas mogli da vidite u novinama. Ispod naslova fotka čoveka sa ljutito raspoređenim šiškicama i gnevnim izrazom lica. A ispod fotke izjava dotičnog gradskog odbornika Saše Vukašinovića (Šabac je u pitanju) koji objašnjava kako je razočaran što mu nisu zaposlili sina, a on je zbog toga ČAK i u pravom momentu prešao iz URS-a u SNS.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Prva pomisao vam je, logično, „Kakva moralna gromada i ljudina koja ne misli na sebe i sve je podredila interesu naroda koji, za platu, i zastupa u Skupštini grada!“


Druga pomisao vam je, još logičnije, „Zar čoveka koji se toliko žrtvovao da je čak i promenio sedište stranke u koju ide na nedeljne sastanke (a dobro znamo koja je frka od promena kad se čovek navikne na kafu, sekretaricu i parking mesto ispred  jedne stranke) da ne ispoštuju, pa kakvi su to neljudi?!“

Treća pomisao vam je, najlogičnije, „Pa čemu mi, nepošteni, koji se nismo poučlanjivali u stranke na vlasti da bismo ostvarili svoje lične interese, da se nadamo kad ovakav pošten svet prolazi kao bos po trnju?!“

Da stvar bude gora, dotični gospodin je ponudio da on lično daje svome detetu platu, a ovi što su obećavali je trebalo čisto da ga zadenu u neku foteljicu „da dete stvori naviku“. Pa mislim stvarno, kako dete da se navikne da ustaje i da radi nešto sa svojim životom ako stranka i država ne preuzmu brigu o njemu, ta neće otac i majka valjda da mu usađuju radne navike?! Šta, da ga pošalju da bere maline ili radi u kafiću, na primer? Pa vi niste normalni, kako tako da se steknu radne navike kad je opšte poznato da se one najbolje stiču na nekom državnom poslu u ušuškanoj kancelariji među papirima koje ne rešavaš, a služe ti da na njih odložiš kafu i lakat kad dremaš na pauzi.

Pride je gospodin zbog toga što su ga „ovi odozgo ispalili“ za dogovor i pred razvodom, kao što sam reče. Dakle, ne samo da se stranka u koju se prebacio nije pobrinula za broj zaposlenih i stanje budžeta u njegovom domaćinstvu nego ne brine ni o odnosu među supružnicima?! Pobogu, pa šta je sledeće, čelnici stranke mu neće organizovati šišanje kućnog ljubimca, reglažu trapa na službenom automobilu i gerontodomaćicu za svastikinu baba-tetku, a lepo su se onomad dogovorili?!

Da sažmemo svu ovu neopevanu tugu u jedan poklič:
PRAVDA ZA GOSPODINA ODBORNIKA KOJI JE OŠTEĆEN ZA SVOJE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO ZAPOŠLJAVANJA RODBINE PREKO STRANAČKE VEZE!

P. S. A mislili ste da ne može luđe da nam bude?

P. P. S. I ja sam. :(

Jedna prigodna kolumna ili je blog o polasku u školu iz ugla roditejskog

ISPOVEST LUDE MAME JEDNOG DIVNOG PRVAČIĆA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nije dovoljno što je ponedeljak, nego je još i prvi septembar. Navila sam sat u 6, ali sam se probudila oko 4 i piljila u plafon dva sata kao luda Mara. Vesela sekiracija, što bi rekla moja baba. Moje dete danas polazi u školu.

Školsku torbu sam sinoć pakovala dva sata. Kako-ne znam, jer se unutra nalazi samo jedna sveska, iz srpskog, pernica i Anina omiljena igračka-magarence koje leži na jastuku. Tako je naložila učiteljica i dala nam spisak. Vrlo pametan potez, kad uzmemo u obzir da je mnogo mama kao što sam ja, ludih i emotivnih, kojima je čak i ovo pakovanje big deal. Kad sam je spakovala, onda sam dete naterala da torbu otvori i zatvori tri puta, da proverim da li će ona to umeti sama sutra. Nije prevrnula očima, videla je da sam „šlb“ i shvatila da to treba ignorisati. Da joj se zahvalim, ubacila sam krišom u džepić torbe čokoladicu. Ima da ulepi pola učionice. Učiteljice, izvini.J

Nadam se da joj je ostalo dovoljno kose posle jutarnjeg sređivanja frizure. Ja to inače spičim za minut, ali danas sam odlepljena ko etiketa i nisam sva svoja, te sam joj napravila 3(slovima:tri) frizure koje sam sve rasformirala i na kraju uplela kike. Krenuli smo u školu na vreme, da ne provali odmah učiteljica da ćemo povremeno kasniti, zbog moje spetljanosti. U životu nisam spremala stvari ranije, već sam od onih koji su navikli da ujutru ne čuju sat, pa trče po stanu ko divokoze i sudarajući se s ukućanima pokušavaju da sve postignu. Uglavnom mi je to uspevalo, pa mi je ta loša navika ostala ukorenjena. Ovo danas častim ;)

Pred školom smo se fotografisale. Te slike nećete videti jer su mi oči malko zamućene, mislim da mi je nešto upalo u oko. Trudila sam se da Ana to ne primeti. Ona je bila vesela i sve to je podnela bolje od mene, što je divno. I ostalim roditeljima se plakalo, samo niko nije hteo prvi da počne, znam. U holu su nas dočekale neke fine tete i odvele je na doručak. Otišla je bez pogovora i veselo zagrlila drugaricu koju poznaje još iz vrtića. Laknulo mi je.

Na putu do kuće prisećala sam se svog polaska u školu. Roditelji su me odvezli i bukvalno istovarili ispred školske zgrade, pa odjurili na posao. U džepu mi je bila jabuka, jer čokolada kvari zube. Mama, to sam ti zapamtila, da znaš. Sat vremena sam stajala sama u hodniku i čekala da se pojavi neko i smesti me nekuda. Ni jedno dete poznavala nisam, toga se vrlo jasno sećam, pa sam stajala pored nekog zida i trudila se da budem totalno neupadljiva. Takođe je vrlo živa slika učiteljice koja me je stavila u prvu klupu, gde sam sedela dok nisu otkrili da sam u pogrešnom razredu. Onda su me odveli u drugu učionicu gde su deca već posedala. Jedna devojčica je imala istu haljinu kao ja, samo je njena bila u divnoj crvenoj nijansi, a moja teget-plava, kao da sam pošla na rad u neku fabriku. Sećam se da sam tu malo popizdela, ne samo zbog haljine, nego i činjenice da su svu decu dovele mame i tata ili bar bake i dede, samo sam ja bila sama. Ispostavilo se da to nije toliko važno, jer sam se odmah divno uklopila i uvek bila učenica za primer, socijalno, veselo i nasmejano dete. I nikad se nisam držala mami za suknju. Sad mi nekako žao ;)

Nemam pojma zbog čega vam ovo pričam sem zbog činjenice da ste jeftiniji od psihijatra. Inače, nisam od onih isprepadanih majki koje su prilepak detetu. Ana odavno ide sama do prodavnice, kod drugarice, ponekad i na igralište ako je tamo neko poznat, sama prelazi ulicu ispred naše zgrade, namešta svoj krevet, sprema sobu, pomaže mi i kada ne tražim. Ja sam volela da idem u školu, nadam se da će se dopasti i njoj. Valjda je to onaj iskonski i blesavi strah da joj uskoro više neću biti potrebna. Sve je tako brzo proletelo, prebrzo, vreme leti i to shvatim svaki put kad je pogledam. Raste, zubići ispadaju, noge su sve duže, fazoni sve zreliji, društvo sve starije.Nosi patike broj 33. Ludilo! Ja nosim 37. Juče je iz obesti probala neku moju majicu i skoro da joj je taman. To me je nekako uplašilo.

Ana, kad ovo budeš pročitala, nemoj da pokažeš baki, ko boga te molim- zezaće me dok sam živa. Nadam se da ćeš uspeti da me istrpiš ovakvu par dana, obećavam da ću se popraviti, časna pionirska reč. I kunem se, nikad više ti neću izuti patike i brisati ih ponovo, niti ću te mučiti s onim šnalicama koje žuljaju, samo zato što imaju iste jagodice kao što su one na bermudama. Ruke više nećemo prati tri puta, neću te grliti pred školom deset minuta ko da te u vojsku ispraćam. I baš me briga da li se čarape slažu s patikama, nosi koje želiš, mama je samo malo odlepila. Zato si mi se valjda i smejala jutros, zaslužila sam, znam. Mame su smešne, ponekad.

Idi, druži se, nauči lepe i korisne stvari, igraj se, zabavljaj se,zaljubi se. Ako to bude onaj što te je dokačio torbom dok je utrčavao u učionicu, nema veze, preživeću. Ja sad odoh da kuvam ručak i nadam se da neću zapaliti nešto.

Šalim se! Valjda...

Računalo otelo supruga - Iz muškog kuta
by: Max
Kolumne

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Računalo otelo supruga

U braku sam već 14 godina. Suprug i ja smo bili udovci, a umrla su nam i djeca (po jedno); zajedničke nemamo. Na početku braka je bio vrlo romantičan i nježan. Otprije 10 godina je u penziji pa smo više vremena provodili zajedno. Sve je izgledalo divno. Kupili smo i kuću, on ju je renovirao, a tada je počelo i naše udaljavanje; spavali smo odvojeno i tako već 6 godina. Još smo uvijek bili intimni, pa sve rjeđe, a prije 4 godine je skroz prestalo. U međuvremenu sam primijetila da sve češće gleda porniće na TV-u a kasnije i na laptopu.

Nedugo nakon toga sam ga slučajno vidjela kako masturbira preko dana u dnevnoj sobi gledajući porniće. Izašla sam, isplakala se i ušla; on je i dalje bio u krevetu, praveći se da ništa nije bilo. Pokušaj razgovora je završio bez ikakvih rezultata. Sljedeći su završavali njegovim agresivnim i grubim ponašanjem. Samo je predložio da počnemo ponovo spavati u bračnom krevetu. Popodne bi gledao porniće na laptopu pored mene misleći da spavam, a to je radio i noću. Tih je godina često bio mortus pijan, lomio po kući bez razloga, a najviše kada bi ugledao mene. Kao da je moja pojava izazivala agresivnost.

Borila sam se inicirajući intimne odnose. Rezultati su bili poražavajući, jer nije postizao erekciju, čak ni uz seksualne igrice (kostimi sobarice, šlag po tijelu, seksi rublje itd.). Mogao je imati orgazam samo masturbirajući ili dodirujući moje tijelo, ali nikako u meni. Danju je bio maksimalno nježan, često me ljubio i mazio. Zatim bi opet bio agresivan, razbio je vrata glavom i neprestano negirao gledanje pornića te uporno tvrdio da me voli i da mu nitko drugi ne treba. Nedostatak erekcije opravdavao je godinama (55), iako je imao erekciju svaki put kada bi gledao porniće. Rekao je i da pomišlja na samoubojstvo zbog mog hladnijeg ponašanja i svu krivicu prebacio na mene.

Odnose imamo oko tri puta mjesečno i dalje bez erekcije, iako redovno uzima tablete za potenciju (3 puta dnevno). I dalje koristi svaki trenutak za gledanje pornića na TV-u. Često je zamišljen, pogled mu je hladan, ponekad i bijesan, a žali se da mu nije dobro. Stalno je u kući, rijetko s prijateljima.

Kaže da sam sve umislila, da mu nije ništa, da sam previše ljubomorna, kontroliram ga i da sam se ja promijenila, a ne on! Razgovor završava mojim monologom, a k psihologu ne želi jer smatra da nije problem u njemu. Ne smeta mi toliko nedostatak seksa, koliko to što ne može sa mnom, a kada gleda porniće može. Je li tomu razlog što me više ne voli? Kako da to saznam? Molim vas za savjet!
Neutješna Veki

Tri tabletice dnevno i još je živ?? Priznajem da se baš ne kužim u plave bombone, ali mi se to ipak čini pretjeranim. Osim toga, mislio sam da one pomažu htio - ne htio te da postoji samo jedan način na koji se možeš riješiti erekcije. Dobro, nadam se kako je riječ o nekima na biljnoj bazi.

Da, oboje ste prošli sve i svašta, imali teške živote, obilježile su vas tragedije. Suprug, dok je radio, nije imao vremena s kojim ne bi znao što će pa je sve funkcioniralo. U mirovini se jedno vrijeme bavio renovacijom doma, a nako toga - ha, što ćeš drugo nego uživati u blagodatima tehnologije! Tebi je lako: posjećuješ "zena.hr" i više-manje si zadovoljila svoje interese. Muškarcima je daleko teže: koliko samo ima pornografskih stranica za pregledati, pa riječ je o milijunima!

Već smo imali nekoliko sličnih priča, bilo bi dobro da ih nađeš u prošlim kolumnama. Ponovit ću samo da je riječ o ovisnosti (u ovom slučaju težeg oblika), a te se osobe ponašaju baš kao narkomani: promjena osobnosti, agresivnost, nijekanje svog problema te naizmjenične faze euforije i depresije, bijesa i očaja. Ponekad osobe i vide svoju promjenu, pokušavaju izaći iz začaranog kruga, ali rijetko uspijevaju u tome bez stručne pomoći. Masturbacijom se postiže zadovoljstvo koje utječe na receptore u mozgu, ali vremenom je potrebna sve veća doza. A ovdje je riječ o seksualnoj nasladi; lako se prijeđe u nastranost, neki gledaju jako mlade djevojke, neki vole guzate ili sisate, grupni ili nasilni seks, itd. Ni ne primijete koliko su se udaljili od partnera, a potom se pitaju "tko je sad ova"? Zato i može postići zadovoljenje samo ako te dodiruje jer istovremeno zamišlja sve one scene kojima se hrani pred računalom.

Tvoj suprug očito nije znao kud bi sa sobom, a prave povezanosti između vas nije bilo, barem ne do mjere koja bi spriječila njegovo traženje smisla u nečem drugome. Ovo samo pokazuje koliko je važno uvijek imati nešto za raditi, neki hobi ili aktivnost u kojoj se pronalazimo. Jer, druga osoba nam je životni suputnik, ali ne i smisao postojanja.

Jasno je da su životni udarci ostavili traga na njemu. Ponekad se takvi događaji koriste kao opravdanje - "Zašto bih se odricao nečega u čemu mogu uživati? Imam i ja na to pravo!" Pritom zaboravljaju kako nisu sami i ne prihvaćaju da godine sa sobom nose i promjenu fizičkog izgleda. Ha, pa ove na ekranu su mlade i utegnute, mogu zamišljati da sam i ja tamo, uuuuuh...! Malo - pomalo, zatvoriš se u svijet mašte koji te zgrabi, a okolina postaje neželjeno mjesto s kojeg želiš pobjeći. Pridodaj tome i alkohol i eto razbijenih vrata i ostalog pokućstva.

Da ste mlađi i da je riječ o blažoj sklonosti pornografiji, možda bih ti savjetovao da ga "vratiš" tako da i ti pokažeš interes za zajedničko gledanje. S vremenom bi možda bio u stanju prebaciti svoje maštarije na tebe, ali ni to nije savršeno rješenje. Sve bi se svelo na ostvarivanje fantazija, a pred očima bi mu i dalje igrao drugi film. Naravno da bi stručna osoba mogla odigrati važnu ulogu, ali je prvo potrebno priznati kako uopće postoji problem. Nažalost, na ovim prostorima odlazak terapeutu još uvijek nosi stigmu poremećenosti, a o ovakvom problemu teško mogu razgovarati i vrlo civilizirane osobe. Naime, čim počnu o tome razmišljati, srame se sami sebe. Prihvaćanje ozbiljnosti problema ih lako može baciti u depresiju. Dodaj k tome još i muškarčev ego, koji po pitanju seksualnosti uvijek mora biti "glavni" u odnosu pa ćeš shvatiti zašto je teško prihvatiti tuđe "upute."

U svemu tome osobe kao tvoj muž zaboravljaju svoje partnerice, razloge zašto su ih zavoljeli, a ljubav je neprimjetno otišla u podrum. Iako će mu u početku biti jako teško, mora prestati s gledanjem pornića jer ta opsjednutost mijenja njegovu psihu. Neka se uhvati nekog praktičnog rada i zaboravi na bilo kakav seks. S vremenom je moguć povratak u stvarnost. Ali, najbolji savjet koji ti mogu dati je da mu pokažeš ovaj moj odgovor. I neka se potom zapita jesu li mu ti nestvarni likovi zaista važniji od žive osobe, one koja ga još uvijek voli i želi. Zar bi mu provođenje ostatka života u samoći, pred ekranom i s "pimpekom" u ruci dok sluša priglupo stenjanje, bili valjana zamjena za topli dodir žene koju je sam izabrao? Odgovor ćete morati oboje prihvatiti.


Zadovoljavanje gotovana

Problem je moj dečko: u ranim smo dvadesetima i u vezi skoro 2 godine. Kao prvo, uopće ne želi družiti sa mojim prijateljicama i njihovim dečkima. Te što će on tamo s nama, te nikog ne pozna i još kaže da su ovakvi i onakvi. Izluđuje me to jer sam prorijedila izlaske s njima. Neugodno mi je ići van s parovima, kao da im držim svijeću. U ozbiljnom razgovoru me šokirao rekavši kako zbog posla nema vremena za takva druženja. Kako možeš ne imati vremena za prijatelje, pobogu??? Čini mi se kako on nema nikoga osim mene i obitelji, ali s njima ne možeš što i s prijateljima. Svaku Novu godinu provedemo kod njega ili kod mene, a naši vršnjaci slave negdje vani.

Kao drugo - problem nam je seks. Možete li vjerovati da se mi u ove dvije godine nismo poseksali? Izgovor mu je da ne može ući u mene. Istina da smo neiskusni, on nije imao curu prije mene, a i on je meni prvi, ali to da ne može ući u mene je vražja laž. Kao da ne želi, kao da se boji. I u tom pogledu je postao sebičan jer, prvo ja njega obradim, ručno ili oralno i onda on obavi svoje, a ja izvisim i ostanem nezadovoljena. Pokušavamo razgovorom riješiti probleme, ali ja pričam, a on više traži izgovore. Stvarno želim seks, imam 23 godine i nisam ga još doživjela, a on kao da ne želi. Privlačna sam mu, dobro i izgledam i ne kužim u čemu je problem. Eto, počela sam se i samozadovoljavati jer jedino tako mogu doživjeti ono što želim s dečkom, ali mu to nisam namjeravala govoriti jer bi onda mislio kao da je problem riješen i možda me tad ne bi ni dirnuo.

Kao treće - njegovo ponašanje. Studentica sam i zbilja nemam novaca, imam doslovno 5 kuna u novčaniku, tu i tamo nažicam mamu da mi udjeli koju kunu, a meni dečko mrtav-hladan kaže dok prolazimo uz slastičarnu da ga počastim sladoledom. Opet šok. Pa mislim si, kako te nije sram? Zna u kakvoj sam situaciji, na godinu trebam završiti faks, i tada ću se rado zaposliti i častiti ga koliko želi, ali sad to ne može tražiti od mene.

Kad na ulici sretnem susjedu, ne želi sa mnom do nje kako bih ga predstavila, nego mi kaže da odem sama pa se vratim. Na kraju to ne učinim jer mi je bilo glupo da on po strani gleda kako ja s njom pričam. Tu je ispao jako bezobrazan jer ja uvijek idem s njime kud god treba, a on ne može dvije riječi progovoriti s mojom poznanicom. Tužna sam. U nekim stvarima sam jako sretna s njim, a u nekima je jako čudan i zaprepasti me svojim ponašanjem. Ako ostanemo skupa nije dobro, ako prekinemo nije dobro. Tražim iskrenu pomoć i savjet.
Sladoledarka


Probaj ovako: dragi, poševi me pa ćeš dobiti sladoled. Ha, kako se svijet promijenio, nekad su zločesti stričeki tako vabili curice po parkovima. Ne znam, možda je on ipak u pravu... Dozvoljava ti da uživaš dok ga diraš i zadovoljavaš, a tebi je teško platiti to zadovoljstvo malim desertom - ? Ne misliš li da bi mu za cjeloviti seksualni odnos trebala skuhati ručak s obaveznom tortom na kraju, koja bi parirala orgazmičkom zadovoljstvu koje će ti pružiti? Još nisi naučila da ljubav ide kroz želudac? On jest, stoga i želi da ga ustima zadovoljavaš. Zato mu i treba sladoled kako bi i on osjetio isti, oralni užitak. Uostalom, sladoled je mala naknada za pravo korištenja njegovog lika (bez djela) prilikom solo-masturbacije kojoj tako sebično pribjegavaš.

Kad smo već kod toga, koga zamišljaš dok se zadovoljavaš? Je li on taj koji u tvojoj mašti snažno prodire (ulazi?) u tebe i spretno te dovodi do ekstaze? Ili je možda riječ o nekom tipu bez lica jer svog dečka teško možeš i zamisliti u takvoj sceni? Zgodno je on to sve smislio: lijepo se izvali, malo ga zadovoljiš, prošetaš ga po parku, a onda ne bi bilo loše i da ga okupaš i, uz uspavanku, gledaš kako tone u san dok grli svoga medu.

Ne može ući u tebe. Fuj, pa to je onda puno krvi, znoja... pa svi ti smiješni i naporni pokreti. Uz dozu samokritike, shvatit ćeš kako si prilično zahtjevna. Ovako sve ostane na minimalnom kontaktu.

Tvoj je dragi veoma nesigurna osoba. Zato i ne želi među ljude, jer bi se tada lako vidjela njegova pasivnost i bezveznost. Boji se usporedbe s drugim dečkima; zato te i drži samo uz sebe - na taj ga način nisi u prilici uspoređivati i vjerojatno otkriti njegovu inferiornost. Ovako, kad nije prisutan, ta opasnost ne postoji. Boji se da ga netko ne prokuži, zato izbjegava sve osobe iz tvoje okoline. Svjestan je kako bi potom slušala tuđe komentare o njemu, a ta ga pomisao užasava.
Sam o sebi ima jako visoko mišljenje; ti još nisi shvatila da za to nema pokrića, ali netko drugi bi mogao. Naravno, nije ni svjestan kako ovakva situacija ne može potrajati vječno. Samo je pitanje kad ćeš ti to shvatiti. Mislim da si s 23 godine malo prestara da bi ti se seks svodio na pružanje erotske masaže gotovanu koji smatra kako je jedino lizanje kojem bi se trebao posvetiti ono dok drži kornet u ruci. Vrijeme je da mu kažeš "ne" sljedeći put kad se izvali i čeka tvoje obavljanje "posla". Reci mu da ćeš imati i razumijevanja i strpljenja za neiskustvo, ali i kako je vrijeme za pravu stvar.

Ako tvoj dečko ne može ući u tebe, možda bi ga trebala pustiti da izađe. Pitanje je vremena kad ćeš naletjeti na nekoga tko će te oboriti s nogu i ući u tvoj prostor u fizičkom i emocionalnom smislu.
Max

Ne snam da li neko od vas prati kolumne ( ove izlaze , mislim, u Svetu) od Borisa Trivana alijas Pokojna Mileva.

Covek je veoma vest sa recima, humorista, ponekad sakarstican.. ali nadasve zanimljiv za citanje..

Svaki put me nasmeje od srca, bez dlake na jeziku, taj oplete po svima, elem.. ovo je najnoviji tekst:



BEZ PARDONA

A u novom Svetu, bez pardona o Pinkovim zvezdama:

"Od kad je čuveni estradni dvojac Popović-Živojinović napustio još čuveniji medijski dvojac Željko-Milica i prešao sa Pinka na Prvu, svi smo očekivali kako će taj medijski rat za gledanost izgledati. Prvi metak, ispalio je Pink premijerom svok muzičkog takmičenja Pinkove zvezde. Vizuelno lepo upakovano, ovaj format je nekakav hibrid između svetskog Voice-a, Zvezda Granda i Posela 202. Naravno, Pink kad ratuje, ratuje iz sveg raspoloživog naoružanja, pa su tako članovi žirija zaista sve same legende ex Jugoslavije: Miroslav Ilić, Bora Čorba, Marina Tucaković, Haris Džinović i, afkors, Ceca. Ono što me je začudilo jeste da su bili iznenađujuće oštri i objektivni. Program vodi Milan Kalinić koji je, čini se, ugovorom obavezan da uz svaku najavu kandidata napomene i to da je završio glumačku akademiju. Ostalo je nejasno odakle ta potreba kada smo ga već toliko puta dosad gledali kako glumi voditelja.


Raspoloženje emisije je variralo od toga da je bilo toliko dosadno da je Marina izgledala kao da bi najradije sama sebi olovkom iskopala oko, do krajnje dirljivih trenutaka koji su i Cecu ganuli, pa je možda čak i zaplakala, no to nismo mogli da vidimo od novih jagodica. Dečaci u žiriju su pak, muku mučili sa hidrauličnim stolicama. Čas bi se Haris zaigrao sa tasterom, a čas bi Miroslav neprestano išao gore-dole. Mislim da Ilićev glas ne treba smatrati validnim bar prvih pet emisija dok dok ga malo ne pusti uzbuđenje zbog stolice. Zaigrao se čovek, očigledno u Mrčajevcima nije bilo tobogana. S druge strane, Haris je insistirao da svakom kandidatu iskomentariše i stajling. Ja zaista ne znam na kojim su drogama ti Džinovići, prvo žena istripuje da je kreator, sad ovaj istripovao da je stilista. Božemesačuvaj&sakloni.

Lično, meni je hajlajt večeri bio kada je Bora Đorđević ustao i aplaudirao pesmi Zorice Brunclik. Ako ste se ikada pitali kako je propao rokenrol, eto pre neko veče ste imali priliku da vidite odgovor."

:rlol:..znam da smajliji nisu post,ali moram ..

Znas kada te razumem, ja sam se smejala fest.. uvek me taj lik nasmeje do suza! Hit je!

I naravno TRIVAN!!!!!


Reč-dve, 3van: Moja velika mrsna estradna svadba dva

Stars06:40, 21.09.2014.


Među zvanicama po stajlingu se istakla Lepa Brena, koja je, čini se, došla tek nakon što je na sebe stavila sve što je imala u ormanu

Istog dana kad je Saša Đorđević sa svojim sjajnim momcima slavio drugo mesto, jedan mnogo poznatiji ekspert za druga mesta takođe je slavio. Oženio se Joksimović! I ovo takođe iz drugog puta. Njegova izabranica je zaista prelepa Jovana i njena nadogradnja, koje je bilo toliko da verovatno ima zaseban identitet, ličnu kartu, ime i prezime, rodbinu...

Na proslavu je došao sav intelektualni krem našeg društva. Šalim se, naravno, došlo je pola estrade i pokoji propali političar. Među zvanicama po stajlingu se istakla Lepa Brena, koja je, čini se, došla tek nakon što je na sebe stavila sve što je imala u ormanu (od aksesoara samo minđuše, i gipsić, ofkors). Osim Brene i Zorice Brunclik, koja je, kao i obično, izgledala kao nadrogirani flamingos, ostali su bili prilično svedeno odeveni, jer ipak je to bio Joksimovićkin dan i, ako je u nekoga trebalo svi da gledaju, onda je to svakako bila ona.

Od propalih političara veselje su uveličali, Mrkonjić i Čedomir Jovanović, koji su bili u pratnji svojih supruga. Šalim se, naravno, Mrkonjić je došao sa svojom devojkom Anom Bekutom, supruga je verovatno bila prezauzeta kuvanjem ajvara ili tako nečeg.

Zlobnici kažu da je Čeda insistirao da sedi što dalje od Cece Ražnatović, s kojom navodno nije u dobrim odnosima. No, mislim da je to preuveličano i mislim da je i na ovoj svadbi Čeda prošao kao i na izborima i da ga niko nije zarezivao ni pet posto. Šta znam, da sam se ja pred republičkom izbornom komisijom izblamirao sa samo 120.879 glasova, tražio bih da sednem baš pored Cece, pa bih se raspitao kod nje kako da animiram 200.000 ljudi. Pa valjda nije sramota učiti od uspešnijih.

Od „nezvanica“, sasvim očekivano, nije se pojavio tvorac svih Željkovih najvećih hitova Leontina, a u svakom trenutku očekivalo se da u stilu Grdane bane nepozvana Karleuša. No, valjda i ne ide da diva divi ide u svatove, mali je to lokal za dva tolika ega. Međutim, ono što je svima zapalo za oko jeste da nije bilo Ive Štrljić i Suzane Mančić, što je samo pokazatelj da je ketering bio loš.

Ali nije ni važno, najbitnije je da se ljudi vole, da uživaju u sebi i drugima. Joksimovićima mnogo radosti i sreće u životu, i valjda bar u braku neće biti drugi.

Sedim pre neko jutro na Adi, prilično rano, tu i tamo neko hvata prve zrake sunca, svašta mislim, kao po običaju kad sam sama. Dođoše dve žene i sedoše par stolova od mene. Nije da sam prisluškivala, bilo je nemoguće ne čuti, muzika tiha, nema gužve, one onako normalno glasne.

Jedna uhvatila muža u prevari. Razočarana. Pogođena. Sluđena. Rekla bih da je u onom prvom šoku kad je čovek samo emotivno svestan šta mu se događa, zna da ga nešto boli i žulja dok mozak još uvek nije obradio informaciju, čas priča da će se razvesti, čas o zajedničkim godinama, čas o tome kako su se zaljubili jedno u drugo. Druga, pametna kao i svako kome niko ne traži savet, ubila se prekidajući je sa – Da sam ja na tvom mestu…

Bi mi žao one prve, ne što je prevarena, nego zato što ima potrebu da to istrese iz sebe a ova druga je uopšte ne sluša nego neprekidno trtlja šta bi ona da je na njenom mestu na kom nije. Došlo mi da priđem i kažem – sestro slatka, evo ja ću da te slušam, reč neću da progovorim, pričaj, plači, isprazni se, teraj ovu što snima film po tvom scenariju, oduzima ti ulogu koja je trenutno najvažnija u tvom životu s tim njenim da bi ona da je na tvom mestu bila pametna onoliko koliko ti sad nisi. Nisam naravno, pošto i to što sam ja pomislila može u nekom filmu a ne u životu. Nažalost.

I eto, od juče me muči to – da sam ja na tvom mestu, ja bih…

Sad zamislite sebe, prevario vas muž, vi šokirani, izbezumljeni, ruši vam se svet, zaspali biste pa se probudili dan ranije, dok još ništa niste znali, vrtite neki film kome ne možete da uhvatite ni kraj ni početak, kao da ga je Almodovar režirao, pojma nemate gde ste tu vi, gledate svet koji se vrti kao i do sada, ljudi hodaju, smeju se, ljube se na ulici a vaš svet se ruši, ne razmišljate o tome šta ćete da radite, samo imate potrebu da to izbacite iz sebe, kao teret. I umesto da vam ona kojoj pričate to što ni sami još niste shvatili, dok šmrcate, pominjete razvod, pa ljubav, pa samoubistvo, pa ubistvo, pa planove za ludi noćni provod, beg od kuće, kažem vam, kao kod Almodovara, sve normalno u nekom stanju šoka, kaže – Čekaj, polako, pokušaj da se smiriš, razmisliš, ne ruši se svet iako se tebi to tako čini, ona krene sa – Da sam ja na tvom mestu… pa gomila nebuloznih stvari – ne bih mu kuvala, peglala, ne bih mu prala gaće, i ja bih našla nekoga, neka ga pegla ona, majkejojgakurvinenabijem…

Možete li sad sebe da zamislite kako vas jej ovo utešilo i kako ste otišli kući, pogledali ga kao da ništa nije bilo i rekli – Slušaj, neću više da ti perem gaće. Neka ti pere ona ili se snađi sam. I odlepršate u nov dan kao da ništa nije bilo.

Ako možete, onda ništa. Mada, čisto sumnjam. Jer, eto, ne mogu da zamislim kako bi mi u trenutku dok zamišljam kako on grli neku drugu i šapuće joj ono što je šaputao meni, ja razmišljam kako neću da mu perem gaće, jebote! Znate, ovim savetima – ne kuvaj mu, ne peglaj, ne peri, ebimukevu pa da vidi kako je teško kuvati i prati sam, svode vas na njegovu kućnu pomoćnicu. Vi u stvari po njima i niste bili u vezi ili braku, nego ste bedinovali kod njega uz poneki seks. I šta tu sad kao nešto ima da vas boli. Prestanete da perete gaće i svima lepo.

Nego, ja, eto, pobesnim od tog – da sam na tvom mestu.

Nisi na mom mestu. Nemaš pojma kako je na mom mestu na kom se trenutno raspada moj život. Ne možeš ni da zamisliš, iako tvrdiš da možeš, ne možeš da zamisliš ništa što nisi doživela. Da si na mom mestu, najverovatnije da bi se ponašala slično kao ja, ne bi u tebi u prvom trenutku bilo ni zrna razuma. Sve dok ne prođe izvesno vreme i dok se emocije malo ne umore a razum reši da postavi stvari na svoje mesto.

Ja sam, znate, imala tako neke ljubavne krahove, ni približno tragične kao što je razvod jer nisam ništa delila, samo sam tada bila mnogo ucveljena i mislila sam – umirem, pa sam se tako umiruća ispovedala drugaricama i kao po pravilu, postajalo je nevažno kako se ja osećam, počinjale bi sa tim šta bi one da su na mom mestu, šta su radile kad su bile na mom mestu, koje je, “evo majke mi” bilo deset puta gore nego ovo mesto na kom sam ja, zaključno sa onim – ma šta te briga, naći ćeš drugog, vreme leči sve, sve do onog – ma voli te, samo se pravi, ima se pokaje stoposto, sve gluplje od glupljeg.

Posle sam malo posrasla i naučila da bolujem sama, pa kad prođe, kad skockam u glavi i rešim problem, koji god, ja ispričam šta mi se desilo, ako mi se baš priča, i izbegnem ono – da sam ja na tvom mestu koje me uvek dodatno sluđivalo. Mislim, ja ne volim te što su pametni u trenucima kad sam ja prilično glupa, to jest, kad moj razum ustupi mesto emocijama, em imam problem, em još treba da se sekiram što je ta neka kojoj pričam pametnija od mene, jer bi, eto, ona da je na mom mestu uradila to nešto za šta ja ili nemam snage i pameti, ili srca, ili volje, ili mi u tom trenutku zvuči krajnje glupo, kao ono sa gaćama.

Vi i ja, vi i tamo neko, tamo neko i tamo neko, nikada, ama baš nikada, nismo ni na približno istom mestu koliko god naše priče zvučale slično.

Ja nikada nisam uspela da zamislim kako je na mestu one koja mi se žali da ima problem, a žalile su mi se. I uvek sam pitala da li očekuje da joj nešto kažem, a da ako očekuje savet niti umem, niti hoću da joj dam savet, stra’ me bre, kako ja mogu da budem pametna za njen život.

Kad me neka pitala šta bih radila da sam na njenom mestu, pošteno sam odgovarala – Pojma nemam! – kao što nemam pojma, kao što u prvim trenucima nisam imala pojma ni kad sam sama imala problem. Samo sam htela da prođe. I samo sam htela da mi bude lakše.

I tako, poštujte tuđe muke, slušajte, ne košta ništa, budite rame za plakanje, to je ponekad jedino što je nekome potrebno, ne sluđujte ih sa tim šta biste vi da ste na njihovom mestu. Sačekajte svoju šansu da budete na tom nekom mestu na kome treba da budete pametni, pa budite kao što ste dok izgovarate to nepristojno – Ja da sam na tvom mestu… Pa da vidite kako je lako.
..Da sam ja na tvom mestu by Mahlat

Kolumne \ Žene koje mrze muškarce - Iz muškog kuta by: Max
Žene koje mrze muškarce - Iz muškog kuta
by: Max

Žene koje mrze muškarce

Dragi, ovako: imam jedan čudan problem s glavom. Prvo da spomenem da sam u vezi ovog već potražila pomoć, savjete psihologa, terapeuta i mnogih drugih adekvatnih ljudi. Međutim, apsolutno nitko nije mogao naći pravi razlog, a što je najgore većina ih je popadala sa stolca od smijeha i čuđenja. Možda je malo smješno, ali nakon nekog vremena postaje čudno. Riječ je o problemu iskorištavanja muškaraca. Znam da je jako puno žena sklona takvom tipu dominacije ili nesigurnosti prema muškom rodu, ali kad god se nekome obratim osjećam se pomalo poremećeno i nenormalno. Naime, vrlo sam bezosjećajna prema bilo kojem partneru koji želi nešto dublje samnom ili čak prema općenito muškarcima, neovisno koliko džentlmenski bili nastrojeni prema ženama. Inače jako vješto odvajam emocije od običnog razmjenjivanja tekućeg agregatnog stanja među nogama, stoga uvijek inzistiram da sve ostane na tome. U većini slučajeva, ne mogu biti ni u prijateljskim odnosima sa osobom s kojom sam trenutno.
Najsretnija sam kad me nitko ništa ne pita, zadovolji moje potrebe i više mi se uopće ne javlja. Da se razumijemo, nisam mijenjala puno partnera jer sam gotovo uvijek zbog spomenutog u manjku seksualnih aktivnosti. Samo imam strategiju da odnos s povlasticama potraje s određenom osobom sve dok meni ili njemu ne dosadi. Ne biste vjerovali, ali jako puno muškaraca su preosjećajni ili prezatupljeni pa im nije jasno što u tom slučaju više nisu oni ti koji utažuju svoje potrebe, već ja (pa se toga i boje). Jako se znam razjariti kad muškarac pokušava nešto više, iako otpočetka govorim jasno i glasno kako se to neće dogoditi. Osjećam gađenje prema samom ljubavnom odnosu, prema muškoj psihi kao takvoj (ne općenito u normalnim odnosima, već samo funkcioniranje u vezi), odbojno mi je bilo kakvo zbližavanje s muškarcem na emotivnoj razini do te mjere da mi dođe da ga čak i udarim. Jako sam žalosna i zbunjena jer mi se ovakav pristup s godinama povećava i ne želim jednoga dana završiti sa krdom mačaka i raspelima po zidu. Priznajem, usamljena sam i znam da sam za to sama kriva. Svejedno, ne znam kako se rješiti te odbojnosti jer je nemoguće imati stalan odnos s partnerom samo zbog intimnosti (na koju gledam isključivo kao oslobađanje stresa i viziju prisnosti, kako me manjak iste ne bi ometao u životu); odbojno mi je apsolutno sve i ne mogu si pomoći. U par navrata, usred neuspješnog pokušaja vezivanja, čak sam se uhvatila kako buljim u žene te nagovaram partnera da promatra ljude sa mnom, koliko mi je bilo dosadno i odbojno.
Stoga, moja muka je....koji je bog sa mnom? Nemam više nijednog muškog prijatelja, a ako i pričam sa nekim, čim on spomene neku "trebu" ili nešto vezano za seks (da bi iskazao dominaciju), okrenem se i odem. Je li problem u mojem pogledu na mušku psihu pa pokušavam izbjeći svaki oblik autoriteta? Stvarno mi je ovo neugodno uopće i pitati, ali zaista se više s prirodom ne mogu boriti, a ni s osjećajima.
Sociopatno hladna

Rekla si mi "Dragi"! Odmah sam se sav raznježio... dok nisam nastavio čitati dalje. Već sam se pripremio na upućivanje savjeta da ostaviš dečka/zaručnika/muža i pobjegneš sa mnom u život prepun ljubavi i sreće, a kad ono...

Bože, kako smo mi muškarci laki! Dovoljno je da se žene ponašaju prema nama onako kako smo mi navikli prema njima, bace koji sitni kompliment i igranjem na naš ego zavrte nas oko malog prsta. Odmah prestanemo analizirati drugu osobu, zbog čega previdimo prirodu "zle vještice", a sve kako bi dobili "onu stvar" i 5-120 min užitka (kako tko, je l'?).

Ovo je jedno od dosad najzanimljivijih pitanja i žao mi je što ću baš sad najmanje moći učiniti, jer se ovakvi problemi rješavaju isključivo u formi dijaloga. To nam, ovako, nije moguće. Ti zapravo uopće ne iskorištavaš muškarce, to je pogrešna postavka. Imaš problem sa sobom, ali ne taj koji misliš. Nemaš teškoća s njima, već sa stavom i pogledom na muškarce. Seksualnost i emocije moraju biti povezane, a u osjećajima si blokirana. Prema "njima" imaš već unaprijed postavljen stav, odnosno predrasude iz kojih proizlaze tvoje reakcije. Ono što je duboko potisnuto upravlja ljudima, a nesposobnost izbacivanja blokada na površinu završava mučenjem sebe, a često i okoline. Nekad je u pitanju duboko potisnut strah, zbog kojih grubošću, hladnoćom i okrutnošću odbacujemo sve one koji očekuju emocionalno otvaranje. U drugom slučaju može u pitanju biti kažnjavanje, zbog potrebe "prebacivanja" posljedica svojeg stanja i na druge. Ne bilo koje druge, nego one u čijem se prisustvu problem manifestira. Tvoj momentalni odlazak na spomen zbližavanja govori o tvojoj nesposobnosti, ne njihovoj. Ovdje je riječ o bijegu, ti ne znaš kako odgovoriti na nečije pokazivanje emocija.

Naravno, treba ustanoviti zašto na to "raspekmežavanje" gledaš kao na nešto bezveze, gadljivo i besmisleno. Naime, ti nisi ravnodušna na takve ponude, ne ostavljaju te hladnom. Imaš reakciju, a ona je u stvari veoma emocionalna. Osjećaj odvratnosti, želja za agresijom i potreba za nanošenjem boli govore o snažnom odgovoru tvog unutarnjeg bića (prave tebe). Postoji više mogućnosti zbog čega dolazi do toga.

Svoju potrebu za bliskim kontaktom zadovoljavaš samo na fizičkom nivou. On također predstavlja oblik bliskosti, ali ni izbliza ne dolazi do onakvog spajanja kao kad je riječ o emocionalno-duhovnoj povezanosti dvoje ljudi. Štos je u tome što bi do seksualnog odnosa trebalo doći tek nakon utvrđivanja kompatibilnosti, a ne, kako je to danas već potpuno uobičajeno, prije. Zato mnogi govore o zadovoljavanju "prirodnih potreba", kao da je riječ o hrani ili pražnjenju mjehura. Zamisli, teoretski, da je nemoguće s nekim otići u krevet bez emocionalnog povezivanja. Tada o seksu ne bi uopće razmišljala, niti bi to bila tema. Muškarce bi gledala na posve drugi način, interes bi ti pobuđivao njihov karakter, osobnost. S druge strane, kao što i sama znaš, postoje potpuno obrnute situacije. Nekima je "izmjena tjelesnih tekućina" gadljiva i besmislena te su sposobni samo za vrstu bliskosti koja je tebi pravi misterij. Tjelesnim kontaktom zadržavaš privid "normalnosti", ali tome polako dolazi kraj.

Prvi pozitivan korak si napravila. Svjesna si kako problem postoji, a potražila si i osobe za razgovor. Nažalost, jako je malo psihijatara, terapeuta i psihologa koji imaju dublje znanje, ono izvan materijalističkog shvaćanja života i biologije. Stoga i ne čudi podatak o najmanje riješenih problema upravo u ovoj grani medicine. Zamisli da su ljudi zaista bespolna bića koja u pojavni, materijalni svijet dolaze s određenim tjelesnim atributima, potrebnim tek za nastavak vrste. Jer, to je istina. Ne gledaj osobe kroz spol. Na taj ćeš način shvatiti da se ne ponašaš tako prema muškarcima, već prema drugim bićima. Pljuvanjem na topljenje u emocijama zapravo prikazuješ svoj "defekt", ali - to ne znači da je problem nerješiv.

Zapitaš li se koliko uopće voliš sebe, koliko se prihvaćaš? Jesi li u stanju na sebe gledati očima drugih ljudi - što bi mislila o sebi da si neki muškarac? Bi li ta žena bila privlačna, netko koga bi poželjela za ozbiljnu vezu? Da, moguće je i da si intelektualno ili materijalno superiorna muškarcima na koje nailaziš pa te nijedan nije uspio otvoriti. Ipak, mislim kako u svojoj glavi nisi u stanju ni zamisliti osobu koju bi mogla poželjeti, a to nas opet vraća na tebe. Moguće je, stoga, da si nedostatak ljubavi prema sebi pretvorila u kažnjavanje drugih, koji te žele. Koliko god mislila da ti trošiš muškarca, istina je i da njemu daješ da te potroši na onom najosnovnijem, najnižem nivou. Nakon toga - daj, gubi se. Zašto? Upravo zato što podsvjesno znaš kako takvu osobu i ne treba cijeniti, jer je on "onaj" tip kojem je to dovoljno. Ode li, bila si u pravu. Pokaže li, pak, da nije takav, slijedi osvetnička grubost kojom prikrivaš pogrešnu procjenu i svoju blokiranost. Bježi, da se ne vidi moja nesposobnost! Tako kako se ponašaš prema njima, zapravo se odnosiš prema sebi. Jer, sve osobe oko nas su ogledalo nas samih. Sve govori o osobi koja nema povjerenja u druge, koja se boji i moguće boli, a do nje bi uvijek moglo doći.

Postoji sva sila pitanja koja bih ti postavio, trebam gomilu podataka o tebi. Realno, to se može riješiti jedino razgovorom ("terapijom"). Sve što ti ovdje ukratko mogu reći je površno i tek sitno nabacano, a od toga ćeš najvjerojatnije dobiti samo krivu sliku. Ne znam ni tvoje godine, ništa o djetinjstvu, razvoju, roditeljima, okolini. Sada ti samo mogu reći kako trebaš raditi na razvijanju suosjećanja. Empatiju možeš usmjeravati kroz neki oblik humanitarnog rada. Zbog čega ne bi izdvojila određeno vrijeme svaki tjedan i pomagala onima kojima je teško? Nema seksa, obvezivanja, ali sam siguran da bi počela razmišljati o pravim problemima koji muče ljude. Osjetila bi u sebi kako činiš nešto korisno; na taj ćeš način početi pravilno izgrađivati karakter. To je samo jedna od mogućnosti. Također, počni se družiti s interesantnim muškarcima bez odlaženja u krevet; dozvoli upoznavanje. Dopusti sebi razvijanje emocija prije tjelesnog kontakta - s njim samo sve upropastiš. Odbaci lijepljenje tabu-etiketa na bilo koju temu. Kad s nekim odeš u krevet, znam da želiš situaciju u kojoj se podrazumijeva kako mu ništa nisi dužna. No, ljudi koji iskorištavaju druge znaju točno što žele, a ti nisi ta. Budeš li i dalje radila sve isto, naravno kako do promjene neće doći. Što ne znači da moraš sliniti gledajući one stupidne romantične komedije.


Ljubavnica ili slobodna

Dragi Max: bojim se da je moja priča samo tipična priča početka jedne besmislene afere. Pokušavam se uvjeriti da to nije tako, međutim sve ukazuje upravo na to. Moj oženjeni kolega i ja počeli smo s flertom prije pola godine; iznenada i nakon puno godina poznanstva, nešto je među nama zaiskrilo. Počelo je s pogledima i osmijesima svako jutro po dolasku na posao, nenadano je nastala ona neka „kemija“ i taj kratki jutarnji susret vrlo brzo mi je postao najzanimljiviji dio dana (a i njemu). Nije mu trebalo dugo da me tijekom radnog vremena počne zvati telefonom jednom ili dvaput i da mi da do znanja da mu se sviđam. Kratko bi popričali, napetost je rasla, htio je da odemo na kavu. Znala sam da je oženjen (nema djecu), no nekako sam se nadala da se možda u međuvremenu razveo i da je zapravo slobodan. No, priznao je da je ipak u braku, ali da se on i žena ne vole i da spavaju odvojeno. Nisam mogla pristati na takvu vezu, no on je bio uporan, a meni usamljenoj, naravno, godila je pažnja. Svjesna sam cijelo vrijeme da sam, kao i većina žena, sklona "pasti" na pažnju i lijepe riječi, pa sam mu htjela vjerovati da je njegov brak zaista formalnost.

Borila sam se između jake privlačnosti koju smo osjećali i moralne obveze da ne diram u tuđi brak. Ipak, dogodilo se dva puta; našli smo se i ja sam pokleknula. Naravno, i nakon prvog i nakon drugog puta imala sam grižnju savjesti i rekla kako više neću. Meni je 40, njemu 53. Ni s jednim muškarcem do sad nisam doživjela takvu strast. Prošlo je već više mjeseci da se susrećemo na poslu, popričamo, tu i tamo popijemo kavu, ali ničeg intimnog nema. Dala sam mu do znanja kako sam čvrsta u svojoj odluci. On je dao naslutiti (ne baš tim riječima, nego između redova) kako bi riješio svoju "situaciju" kad bi znao da bi ovo među nama išlo. Znači, ne bi ostavljao ženu radi nečega što nije sigurno? Što je uopće sigurno? Govori mi kako se nikad nije osjećao ovako, izjavljuje da me "voli", no - kako sam teška za prihvaćanje takvih izjava, uzimam to s rezervom. Njegova priča o odvojenim sobama i formalnom braku (nisu se do sad rastali navodno radi zajedničkog stana) zvuči mi kao toliko puta pročitane priče o ljubavnim trokutima. Zaista ne želim biti ljubavnica, sve i da je posljednji muškarac na svijetu. Ako se misli razvesti, želim da to bude zbog toga što se njih dvoje više ne vole, a ne radi mene. Znam da moja usamljenost nije opravdanje za seks i da sam trebala postupiti zrelije. No, zanima me – iz muškog kuta – je li to zaista tipična priča muškarca koji traži mlađu ljubavnicu? Ima li tu imalo prostora za mogućnost da je cijelo vrijeme iskren prema meni? Naravno, ne očekujem proročanstvo iz staklene kugle, nego samo muško viđenje.
Kolegica

Danas sam svima "Dragi", baš lijepo... :) Tipična priča jest, ali samo u onom smislu što osobno pod tim smatram. Naime, moje se mišljenje razlikuje od većinskog. Ima više "tipičnih" priča. Da, postoje oni koji samo farbaju mlađe komade o neslaganju sa ženom, brigom o djeci dok ona ne odrastu, skorom razvodu i sl. No, to se ipak dešava kad su ljudi nešto mlađi, a želja im je iskoristiti prilike sa strane, dok još mogu.

S druge strane, postoje i oni koji zaista ispričaju kako stvari stoje. Zašto bi to bilo čudno? Pa, koliko samo razvoda ima, loših brakova, podnošenja groznih situacija zbog djeca, nemogućnosti rješavanja stambenog pitanja...? Naravno, ima i onih u "otvorenim" brakovima te još bezbroj raznih drugih kombinacija. Ove prve dvije su ipak najčešće, a tu pripada i tvoja priča.

Kao prvo, moramo se okaniti moraliziranja jeste li uopće postupili kako treba, jer bi inače svaki odgovor na ovakva pitanja bio vrlo kratak. Dakle, on nema djece, što nije nebitno za priču. Detalj o stanu djeluje sasvim logično, kao i onaj o odvojenim krevetima. Najvažnije je to što on ipak ima 53 godine, nije više tako mlad. Očito nije uspio ostvariti brak kakav je htio, a sad je prisutan netko s kime bi možda mogao proživjeti ostatak života - u skladu, ljubavi i sreći, kako to već ide...
Izvadimo li tebe iz kombinacije - zbog čega bi mu se žurilo u razvod? Nema nikakav neposredan motiv, ostao je nekakav privid zajednice, koliko god nitko s tim nije sretan. Zatim si se ti pojavila, probudila se nada kako bi, iz drugog pokušaja, ipak mogao naći nekoga tko mu odgovara. Ti razmišljaš pravilno: ne želiš biti razlogom nečijeg razvoda, ne treba ti ta odgovornost na leđima. On to tumači drugačije: nisi sigurna je li to ono pravo, ne znaš što će biti, a njega muči ta neizvjesnost, naročito u ovim godinama. Istina je, ne želiš ništa obećavati i slušati kako je on, pođe li nešto po zlu, zbog tebe otišao od kuće. Bojiš se i mogućnosti iskorištavanja; on se možda nikad ne misli razvesti. To je "kvaka 22". Kompatibilnost možete ustanoviti jedino nastavkom tajne veze, a tebi je to ipak previše, u moralnom smislu.

Osobno, djeluje mi kako ti govori istinu, a i strah od neizvjesnosti je razumljiv. No, točno je i da nema garancija. Meni se čini kako njemu ne bi ni odgovarala veza u kojoj bi svatko živio u svom prostoru (vjerojatno bi morao iznajmiti stan). Drugim riječima, pita se bi li prihvatila zajednički život (kod tebe?). Uostalom, stavi se u njegov položaj i reci sa sigurnošću da ne bi razmišljala na sličan način. I pokretanje razvoda, rješavanje problema sa stanom zahtijevaju vremena, bi li to kod tebe nešto promijenilo?

Uostalom, ako i sama kažeš da nema garancija - zašto to ne primijeniš kod sebe? Zašto ne pokažeš povjerenje, dopustiš da se odnos razvija i tako oboje ustanovite koliko si odgovarate? Možeš odrediti neki rok, nakon kojeg bi on trebao pokazati misli li sve što je rekao. On je ipak u kompliciranijoj situaciji; ti si slobodna i nemaš dodatnog tereta, stoga je logično da očekuje više razumijevanja. Ne možeš ni pobjeći od činjenice kako ćeš biti neposredan povod za njegov eventualni razvod; pravi razlog ipak leži negdje drugdje. Izbor ti je jasan: ako ti se on čini kao osoba koja je vrijedna pokušaja - daj mu šansu. No, ako si nepokolobljiva u postavljanju svojih kriterija, sva je prilika kako ćeš sebi nekoga morati naći među potpuno slobodnim muškarcima.
Max

Potreba za starijim muškarcem - Iz muškog kuta
by: Max

Kolumne
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Potreba za starijim muškarcem

Bok Max! Ja imam jedan... hm, problem. U stvari i ne mislim da je problem, jednostavno sam takva i ne znam drugačije. Volim starije muškarce. Ono, baš me jako uzbuđuju i napaljuju. Uživam kad sam s njima, osjećam se sigurno. Da, ne "smeta" me ako su i materijalno sređeniji, ali mi to nikad nije bio uvjet. Volim i kad su visoki pa i krupniji. Prvo iskustvo mi je bilo sa znatno starijim muškarcem i osjećala sam se super. Od početka su mi se sviđali, a s vršnjacima mi nikad nije išlo. Jednostavno im je falilo ono nešto. Nije da se nisam pokušala natjerati, ali nije to bilo to. Nekako su mi bezveze, a s ovima se osjećam kao da me uzima pravi muškarac. Mlađi me jednostavno ne privlače. Pitaš se što je onda problem? Naravno, okolina me gleda na drugačiji način - prijatelji, prijateljice... Svaki put mi je teško objasniti kad me pitaju o tome. Neki me upozoravaju, daju svoja mišljenja i savjete.

Sad sam već u godinama kad razmišljam o udaji, a i u vezi sam. Naravno, s muškarcem 17 godina starijim (bilo je i veće razlike kad sam bila još mlađa.) I on bi, eto, htio u brak sa mnom. Malo sam sada počela razmišljati: nisam baš sto posto sigurna da to želim baš s njim, iako mi jako odgovara. Njemu bi to bio drugi brak. Opterećuju me ta tuđa mišljenja i upozorenja, ali mislim da to nije pravi razlog. Je li to stvarno drugima tako nenormalno? Neću pisati što mi sve govore, zanima me što misliš o svemu. Nekakve se sumnje uvlače u mene, a ne znam baš odrediti što točno. Nadam se da ćeš mi odgovoriti.

Lolita

Privlače te znatno stariji muškarci? Ah, da mi je bar 15-20 godina više, vidjela bi ti.... Hm, baš nemam sreće. No, čini mi se kako je Dikan trenutno slobodan, a ni materijalno ne stoji loše. Jedino što baš nije krupan muškarac, no možda dobro kuhaš pa se to da srediti.

Zanimljiva je ta sklonost starijim partnerima, naročito u seksualnom smislu. S obzirom na sve što si napisala, jasno je kako je kod tebe riječ o klasičnoj potrebi za očinskom figurom. Stariji i krupniji muškarci govore o traženju zaštite i osjećaja sigurnosti. Onaj kakav curice dobijaju od tate u djetinjstvu. Nerijetko žene koje su odrasle bez oca traže upravo takav lik, jer im je nedostajao u razvoju osobnosti. Zato im vršnjaci jednostavno "ne mirišu", a osjećaj bliskosti je ključan i u seksualnom odnosu. Tada si sposobna potpuno se prepustiti, sve brige su prepuštene njemu, a opuštenost je jedan od najbitnijih faktora u seksu.

No, odnos između dvoje ljudi podrazumijeva potpunu ravnopravnost, kao i odgovornost za prihvaćanje životnih prepreka, kao i njihovo zajedničko rješavanje. Ovaj način bježanja i prepuštanja problema drugom može funkcionirati samo neko vrijeme. Kad-tad ćeš, s godinama, sazrijeti (iako sa zakašnjenjem) i shvatiti da trebaš nekoga ravnog sebi.

Jasan mi je i faktor uzbuđenja kad je riječ o razlici u godinama (slično je i u obrnutim slučajevima), ali više treba obratiti pažnju na muškarce. Osobno, nikad me nisu privlačile znatno mlađe djevojke, iako smatram da godine zaista ne bi trebale igrati odlučujuću ulogu. Naravno, sve u nekim granicama. Takvi muškarci koriste svoj materijalni položaj ili moć pa njihovom egu jako imponira "posjedovanje" slatke, mlade, seksi igračke. A ona još i beskrajno uživa u seksu s njima! Čini im se kako su prevarili starenje, osjećaju se frajerima dok pred oženjenim prijateljima šetaju piletinu. Ili, ako su i sami u braku, koriste priliku mogućnosti za uživanje u "mladom mesu" dok još mogu... Zaljube li se, žive u iluziji kako će to potrajati. Što će im ovaj potrošeni model koji zvoca po kući, kad se mogu vratiti u mladost i proživjeti je ponovo...

No, jedan je pametan muškarac rekao -"Ne želim se oženiti s mladom curom jer ne želim biti u braku i s njenim ljubavnicima". Poznajem ženu koja se s 18 godina udala za dvostruko starijeg muškarca. Nije prošlo dugo, a on bi si svejedno priuštio još koju "curicu" sa strane. Tako je i ona počela s ljubavnicima, a nakon 40. je prešla na mlade dečke. Znam za poveći broj takvih primjera; naravno, nije riječ o apsolutnom pravilu: ima brakova u kojem je razlika i po 15 godina, a ljubav traje do samog kraja. No, treba znati kako godine nisu bile ključni faktor njihove bliskosti. Ne treba zaboraviti i dane kad će znatno stariji suprug pokazivati ljubomoru i posesivnost zbog činjenice da je on već jedan "dedek" u papučama, a ti još uvijek privlačna žena u najboljim godinama.

Neke se žene okreću starijima nakon lošeg iskustva s neodgovornim, tromim i nesposobnim vršnjacima. Imponira im stabilnost i iskustvo "provjerene robe", iako nikad nisu razmišljale o njima kao potencijalnim partnerima. Druge se, opet, boje promjena koje vrijeme donosi njihovim tijelima pa biraju starije jer će oni uvijek cijeniti nekoga tko izgleda bolje od njih. Toliko puno toga u životu činimo zbog straha, umjesto da tražimo ono što nam pripada. Ljubav, bliskost i sklad su jedini kriteriji prema kojima trebamo birati partnere.

Svatko treba duboko i iskreno pogledati u sebe i riješiti se psiholoških "nametnika" koji uvjetuju naš odmak od uobičajenog. Posljedice pogrešnih odluka uvijek dolaze na naplatu. Vjerujem da duboko u sebi osjećaš tu istinu, stoga su te počele mučiti sumnje. Prvo moraš dobro naučiti tko si i što si te zašto je neka sklonost tako uporna. Uspiješ li sazrijeti u onom dijelu koji te sad definira kao curicu koja traži tatu, dobit ćeš prvo sebe, a tek potom i partnera koji ti odgovara po sličnosti i karakteru.


Sukob za anale

Imam problem koji stvara velike tenzije između dečka i mene, a neugodno mi je s bilo kim o tome pričati. Stari smo 21 godinu, a zajedno smo 3. Prošli smo puno problema, uvijek smo se držali zajedno i neopisivo se volimo. ALI: moj dragi užasno voli analni seks... a ja NIKAKO. Uspio me nagovoriti da probamo, ali meni je to jednostavno nepojmljivo i odvratno. U zadnje vrijeme nam je to postala skoro jedina tema razgovora - i jedina tema svađa. Kad mu objasnim kako se osjećam, shvati me i dogovorimo se da nećemo više pokušavati dok si ja ne posložim u glavi, ali on OPET krene s tom temom. Razumijem njega i njegove potrebe, ali, s druge strane, ne želim pristati na nešto što mi ne odgovara. Ne znam ni sama da l' da pretrpim tu i tamo zbog njega ili..? Ne znam kako zaustaviti tu krizu u koju nam je veza upala upravo zbog toga. POMOZITE savjetima!

Nagu-žena

Tvoj dečko ima problem, a zaista je lijepo od tebe da mu ne želiš, u toj teškoj situaciji, okrenuti leđa. Stvar je u tome što bi on htio baš to. Reci mu da taj problem trebate riješiti oči u oči. Da, ali on jako voli tvoju kosu, njen miris i šaputanje na uho... Želi ti se prilijepiti s leđa, dok postrance ležiš, prikopčati se... A što je on kriv što ne može uvijek pogoditi na pravo mjesto?! Osim toga, možda je i malo lijen pa mu se ne ne da zavlačiti tamo negdje dole, između... stražnja vrata su mu jednostavno bliža.

Vjerojatno imaš sjajnu guzu; ne možeš uopće shvatiti kakav je gušt odbijati se od tvojih elastičnih branika, a pritom ne činiti nikakvu štetu. Tvog dragog vožnja autom možda čini jako frustriranim - sve one "sporaće" bi najradije izgurao s ceste nabijajući im se otpozada. Još ako je žena za volanom... I onda ceh plaćaš ti.

Sjećam se onog priglupog argumenta Jelene Karleuše, kojim je ta turbo-folk pevaljka pokušala kontrirati svom gay-unfriendly suprugu hokejašu. Kao, ako toliko mrzi pedere, zašto se onda stalno želi pospremiti u njenu guzu. Loša analogija, jer zaboravlja da njega uzbuđuje njena, dakle ženska guza. Po njenom - guza je guza. Sukladno toj logici i usta su usta, pa možeš svakome dati da te oralno zadovolji. Mit kaže kako smo neke organe dobili samo u svrhu reprodukcije, a mi smo našli još svakojake hobije u kojima ih možemo upotrebljavati. Naravno, ima i onih muškaraca koji se ne bi složili s time, a sudjeluju u primopredaji s obje strane.

Sjećam se osjećaja gađenja kad sam prvi put pomislio na stavljanje specifičnog muškog organa na mjesto koje je predviđeno za izbacivanje, a ne za primanje. Nećemo spominjati čega, da nikome ne zgadim sljedeći dnevni obrok. Koji, na kraju krajeva, završi upravo tamo. Na kraju sam probao i to; moram reći da je i za mene nemali užitak predstavljao žensko doživljavanje višestrukih orgazama. Naravno, te su rijetke cure imale prethodna iskustva, znale što žele, a mene su privlačile njihove prekrasne guze. No, ipak sam si postavio neke granice jer nisam htio da se seks svodi isključivo na nalaženje načina za dodatnu nasladu.

Činjenica je da svaki tabu donosi posebnu dozu uzbuđenja upravo njegovim kršenjem. Muškarci očito žele biti gospodari baš svakog otvora na ženskom tijelu. Interesantan je i kolokvijalni izraz "naguziti". Recimo - "al' ga je naguzio", pritom ne misleći na seksualne aktivnosti. Očito je riječ o nekoj vrsti dominacije, dovođenja drugog u podređeni, ponižavajući položaj. Sličan je odnos prisutan i dok žena oralno zadovoljava muškarca na koljenima, a pritom se očekuje i da proguta "poklon". Mislim, dokazano je kako su ti proteini zdravi, pojačava se imunitet, ten je bolji... Da, sigurno su u pitanju medicinski razlozi.

Što se anusa tiče, on sadrži veliki broj nervnih završetaka, po broju su odmah iza onog "pravog" organa. Stoga je logično da mnoge žene bez problema doživljavaju orgazme njihovom stimulacijom. Kod njih psihološki faktor također pridonosi užitku. No, prvo u glavi treba biti spreman na takav seksualni odnos. Ne smije se zaboraviti da je membrana u rektumu daleko nježnija od one u vagini pa je mogućnost ozljeda velika, ako je riječ o žešćim penetrecijama. Kao i u svemu drugome, postoji period privikavanja i učenja.

No, ako ti je takva vrsta seksa izrazito odbojna, ne vidim zašto bi se na to prisiljavala kako bi izbjegla "krizu" u vezi. Ne moraš biti žrtva svojih zaobljenih gluteusa i njegove želje za konstantnom naguzbom. Znam neke tipove koji su postali ovisni o tome pa ih onaj normalni seks više nije ni privlačio.

Reci da pristaješ na analni seks, sve dok ti daje da gledaš. Eto, dovedi nekog prijatelja. Bude li tvoj anal-itičar i dalje inzistirao na toj vrsti odnosa, reci mu da nema problema. Zatim nabavi poveći dildo (onaj s remenjem, da ga možeš pričvrstiti na sebe) i ušetaj u sobu dok te čeka na krevetu. Dragi, spreman za analni seks?

Max

Privid - Nešto posve osobno
by: Andreja Horvatić
Sjedeći na plaži ovo ljeto, dok sunce crta sjene na pijesku, slušam svoju glazbu s telefona i razmišljam. Nisu mi misli osobito kreativne, ali nema ni potrebe u ovo doba godine, a tako ni pritiska koji mi gotovo redovito kvari radni dan. Misli mi vrludaju, a tako i pogled.
Nisam baš od onih koji zbrajaju mane pa tako sanjarim i lagano mijenjam boju. Zaštitni faktor imam.

Glazba kao i uvijek čini svoje i tako osluškujući neke poznate note polagano (a nije ni moguće drugačije na ovim temperaturama) počinjem pjesmama 'lijepiti' slike i sve postaje nestvarno. Svemu možemo dodijeliti boju i nijansu koju želimo. Tako neki tekstovi iz mojih pjesama donose likove čiji glas budi romantiku i na ovim temperaturama, i ljubavna obećanja postaju stvarnost.

No, dok ja tako sanjarim zatvorenih očiju, skrivenih ispod sunčanih naočala i širokog oboda šešira, očito pod utjecajem svega što me okružuje, čujem klince koji vrište bez obzira na glasnoću u slušalicama, ali ni to me ne zasmeta dok mi netko nije zaklonio sunce. Svaki privid je nestao u trenu jer je ispred mene stajao div! Div s viškom kilograma, primjetim. Višak je u ovom slučaju trostruki. Ali ima taj lik i viška dlaka kako bi sa sigurnošću dokazao povezanost čovjeka i majmuna. Za njim je hodala tanašna supruga, ne baš mršavica, ali u usporedbi s njim... A bila je tu i vesela četvorka okrugle djece i glasne.
Sve je privid, nadam se.

Nakon što je prestao biti moj suncobran Grdosija se otisnuo u more, bio otac i suprug za poželjeti. Igrao se sa svojim klincima, i s pažnjom pratio suprugu koja se smješila svemu što on izvodi. Smijao se grohotom i zabavljao cijelu plažu, a ubrzo i svu djecu u moru. Nije mu tu bio kraj. Izašavši prvo je zagrlio ženu, donio piće. Pobrisao sve svoje klince ručnikom, presvukao ih i pozvao na sladoled zajedno s ostatkom malog društva.
Sve je privid. Glazba, sunce, more, godišnji i div.
Možda je sunčanica ili me zaista smeta buka na plaži, ali stvarno se nisam mogla opustiti jer je neki dlakavi debeljko uporno hrkao na dva metra od mene.

Hvala Bogu na glazbi.

Dr. Nikola Milojević: “Godine ne postoje”
Dr. Nikola Milojević se u novoj kolumni dotaknuo pitanja važnosti godina koje su nam nametnule društvene konvencije

Vrijeme leti i već su mi 43 godine! Gledam nostalgične i sentimentalne crno-bijele fotografije velikog rudlavog djeteta s proslave mog prvog rođendana, uz mlade mamu i tatu. Sjećam se svog 11. rođendana u Kozarčevoj ulici, posljednjeg u Zagrebu prije preseljenja u London. Rođen sam na Badnjak pa je to uvijek veselo i božićno, ali te sam godine prvi put imao veliki tulum s dječjim društvenim igrama i školskim prijateljima iz petog razreda Osnovne škole Rudi Čajavec (sada Kršnjavoga). Boris, Danilo, Samuel, Jasmina, Tonka… Sjećam se i pomalo čudnog 18. rođendana u Surreyju u Engleskoj bez obitelji, jer je već odletjela u Zagreb. Englezi ne slave Badnjak nego se tu noć zabavljaju i piju puno kuhanog vina u pubu. Dvije zgodne Engleskinje, plavuše, otpjevale su mi lijepo “Let Me Be Your Teddy Bear”, legendarnu pjesmu Elvisa Presleyja.

Postao sam punoljetan, sav sebi važan. A važan je bio i 20. rođendan, prvi bez voljenog oca, dr. Boška Milojevića, legendarnog prvog estetskog kirurga u nas. Za 30. rođendan imao sam veliki glamurozni tulum uz rijeku Temzu, u Batterseau. Bio je to disko party na temu sedamdesetih pa sam imao golemu afro frizuru. Dotad sam pomalo požurivao godine, slavio svaki novi korak u život odraslih, ali od te nezaboravne večeri prvi sam put počeo brojiti godine želeći ih nekako usporiti. Osjećao sam se i izgledao isto kao i prije, ali toga jutra 25. prosinca 2000. brojčanik se ipak okrenuo na 30.

VIŠE 

Prva ljubav zaborava nema što prava ljubav ne može nikako da oprosti
Posted By mahlat

Nikad mi nije bilo baš najjasnije šta je prva ljubav, da l’ ono – prvi put sam bilo zaljubljen u obdaništu, u jednu slinavu, ne mogu sad da joj se setim imena al’ eto sećam se da je bila slinava (izjavljuju svi glumci); da l’ vreme prvog poljupca, ono bežiš oko neke bandere sva sludjena da ne znaš da se ljubiš pa prvi poljubac doživiš sva zadihana, zineš da udahneš vazduh ono uleti poljubac, uvek se desi na nekom mestu na kom se normalni ljudi ne ljube (pamte sve glumice, doduše pamtim i ja al’ tad je umro Tito pa ni danas ne znam da l’ pamtim zbog poljupca ili Tita al’ je bilo mnogo tužno); ili ono vreme kad prvi put vodiš ljubav istraumirana do zla boga šta će da bude, kako će da bude, da l’ ćeš još više da se zaljubiš, da l’ će i posle toga da te voli, šta će da misli, da l’ će da kaže i kome će da kaže, dal’ će da se vidi, da l’ će da ti porastu rogovi – nevidjeno iskustvo za devojke, celog života pamtiš te strahove, šta se desilo ostane malo maglovito kao ono – da l’ sam sanjala il’ nisam sanjala. Muškarcima nije ništa, oni nikad ne vode ljubav prvi put, rode se sa iskustvom.



To da su nekoj bili prvi muškarci doživljavaju kao da nose orden viteza prvog reda, žive sa osećajem – ne da sam ljubavnik nego nemam reči. Devojka nema iskustva al’ onako intuitivno zna da to nema pojma al’ ćuti da ne uvredi čoveka, naučena je da ne sme da ga dirne u ljubavničko iskustvo po cenu života. Sme da mu kaže da je glup, to muškarci ne doživljavaju tako strašno pošto im je ponos u gaćama a ne u glavi.

Usud svake žene je da se seća tog prvog vodjenja ljubavi, muškarci su ubedjeni da su im otkrili nepoznate puteve ka zvezdama, žene kako ih bog napravio naopakim, naopako i pamte, kao da su se od duše rastajale.

Posle tog prvog vodjenja ljubavi što se samo tako zove inače je bilo – je l’ možeš ti to sam, ne smem da gledam, gasi svetlo, lomljnje ruku ko je jači, ne mogu, pazi da ostanem nevina, je l’ gotovo, ka’ će kraj, devojke stiču novu traumu – nadji pravog pošto prvi obično nije pravi, to je muška zabluda.

Nalaženje pravog je slično traženju posla za koji nemaš potrebno iskustvo, godine prodju dok ne pronadješ srodnu dušu – nije zgodan al’ je neophodan.

Nekoliko puta im se desi da pomisle – jaoooo, ljubav mog života, što ga ranije nisam srela, što vrlo brzo preraste u – kad te sretoh, idi bestraga. Takve greške se kriju, žensko je potrošna roba pa sme da ima u životu, posle prvog, jednu, eventualno dve ljubavi sa vodjenjem ljubavi, sve preko toga mora da zaboravi i odabere jednog za pričanje, po mogućstvu sto puta goreg od prave ljubavi kojoj će da otvori dušu.

Prvu ljubav sa vodjenjem ljubavi pravda da je morala sa nekim, nije mogla da živi nevina, to nije normalno, druga ljubav sa vodjenjem ljubavi služi joj da opravda oklen zna ono što zna, nije se naučena rodila.

Pravoj ljubavi je prva ljubav one kojoj je on prava ljubav trn u oku, duši i muškom dostojanstvu, druga odabrana ljubav mu je samo trn u muškom dostojanstvu, taj kad god ih sretne pomisli – kar’o sam ti ribu – ali devojka sa iskustvom je ipak devojka sa iskustvom pa drugu ljubav koristi da bi bildovala ego pravoj ljubavi – ’de mi bila pamet, znaš šta si  ti za njega! Šta god da kaže, prava ljubav joj ispira mozak sa – vidi kakav je, kako si mogla sa ovim pederom, pogle’ kakva mu je ova, gde su ti bile oči! Jednog trenutka prava ljubav zabrani pominjanje prve ljubavi – radi ljubavne sreće i eventualno bračne, ima da se pravimo da prvu ljubav nisi ni imala! Ende! Devojka aminuje i pokušava da glumi senilnu – pojma nemam ko je ovaj. Kad sretne prvu ljubav, drugu prvu ljubav i neke ljubavi koje je sama izbrisala iz biografije pravi se da ih nikad u životu nije videla. Prve ljubavi dostojanstveno promaknu pored nje al’ se okrenu i pomisle – Koji joj je ovaj peder, ne sme da mi se javi! Svi muškarci u životu žene su jedni drugima pederi.

Kod prave ljubavi devojka pravda odabranu prvu ljubav da nije peder, kad god to prava ljubav pomene, a možda i jeste samo ona nije imala pojma, kod prvih ljubavi, kad god ih sretne sama, pravda pravu ljubav (Gde si našla onog pedera?) da nije peder nego da je ljubomoran. Prava ljubav u očima prvih ljubavi avanzuje u ljubomornog pedera to je gori oblik od pedera.

To traje celog života. Devojka – žena se pravda gde su joj bile oči, što nije bila vidovita pa znala kad će da sretne pravu ljubav a ne srljala u lažne prave ljubavi ko deda u goveda i celog života se kod prave ljubavi – nije zgodan al’ je neophodan – vodi kao pritupa i oštećena.

Godinama se trudi da objasni pravom da nije bitan prvi, koliko god da ih je bilo nego zadnji.

Al’ ne ide. Zato što muškarci više vole da budu prvi. Valjda samo tad mogu o sebi da misle kao o najboljima.

To što smo mi birale pa izabrale kao nama najbolje njima ne znači ništa.

A i nemamo pojma, šta mi znamo kad smo imale samo prvu ljubav, jednog za pokazivanje i pravu ljubav. Ostalo smo morale da zaboravimo.

Iz muškog kuta - Vezao bi me djetetom


Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Vezao bi me djetetom

Pozdrav! Moj dečko želi dijete, ali ne i brak, bar ne zasada. Ja sam po pitanju djeteta staromodna, i htjela bih prvo brak pa onda dijete. Nije da ga ne želim, želim naravno, ali jednoga dana kad se neke stvari još barem malo poslože. Idem na fakultet, i htjela bih ga završiti što prije, imam 22, a on 27 godina. Zaposlen je, volimo se, zajedno smo skoro dvije godine, a oko godinu živimo kao podstanari. Obožavam djecu, ali mi se zbilja još uvijek ne žuri, on je zapeo. I uporan je, ne odustaje i već mi lagano ide na živce s tim. Kad spomenem brak, onda "nemamo novaca za svadbu", "budemo kad se dijete rodi" i slični izgovori. Kad kažem da ne želim bebu dok se ne vjenčamo, onda se on naljuti i počne s pričama kako ga ne volim. Da je tako, ne bih se ni trudila već bih ga odmah otkantala. Već dva dana ne pričamo, posvađali smo se upravo na tu temu, strah me da te svađe ne postanu još učestalije.. Ako imate kakav savjet, pomagajte ;)
Neoplođena


Ah, taj biološki sat kod muškaraca... On bi sad dijete, poslije će biti prestar, doći će pivski trbuh... pa bi ga radije prvo vidio na tebi. Jer, budeš li mu kasnije prigovarala, uvijek može reći - 'a koliki je tvoj bio, prasice jedna, moj nije ni blizu'.
Ideja ovih komentara "iz muškog ugla" je i bila da vam približimo kako muškarci razmišljaju. Ponekad naiđemo na sučajeve u kojima su uloge gotovo zamijenjene, kao u ovom. Tvoj momak, iako stariji, prilično je nezreo. Uhvatila ga je želja za plođenjem svoje ženke; jasno je da hormoni igraju svoju ulogu, ali odgovornost se pokazuje upravo time da više koristimo razum, nego nagone.

Nije riječ samo u uzbuđenju koje se kod njega diže na samu pomisao kako ćeš zatrudniti zbog njegove muškosti. Dečko pokazuje znakove nesigurnosti, a tvoj pristanak na "sve što traži" (a od ovog nema većeg), bio bi dokaz tvoje apsolutne predanosti njemu. On je za sebe donio odluku da te želi vezati, a istovremeno je svjestan kako je "sve moguće"; tko zna što će se kasnije desiti, možda se pojavi netko nov. E, to je ono što stvara nesigurnost. Osim toga, nisi odmah prihvatila njegovu ideju o djetetu, dakle - odbila si ga. To udara na njegov, pomalo narcisoidni ego, što znači kako bi on sad morao prijeći u stanje čekanja, a to mu se nimalo ne sviđa.

Vjeruj mi, jedini razlog kojim je vođen je želja za tvojim "hapšenjem". Naravno, svjestan je realnosti da za vjenčanje treba potrošiti novaca, a sam brak ne predstavlja nikakvu garanciju jer, lako je razvesti se. Kad imaš dijete - situacija je malo kompliciranija, zar ne?

Tvoje odbijanje samo pojačava njegovu sumnju. Stoga posiže za emocionalnim ucjenama, tipa "ovo znači da me ne voliš". Tako djeca kažu mami kad im neće kupiti igračku. Sve su njegove želje i potrebe važnije, a tvoja diploma je potpuno sporedna stvar. Čekaj, nećeš valjda poslije tražiti posao, pa rekla si kako ćemo onda imati dijete?

Mislim da bi ti se lako moglo dogoditi da, bude li po njegovom, završiš s dvoje djece u kući. Ni ne sumnjam kako bi potom bio ljubomoran na pažnju koju posvećuješ bebi. Umjesto da on, kao stariji, pokaže dozu realnosti i odgovornost, zahtijeva da samo on bude slikar vaše budućnosti. Još uvijek ste podstanari; tvoj cilj treba biti završetak fakulteta, jer i osobne želje treba ukomponirati u zajedničke planove. Iskoristi vrijeme do diplome za još bolje upoznavanje osobe s kojom planiraš ostati cijeli život. Nesigurnost i nezrelost kod muškarca sigurno ne ulijeva povjerenje ni jednoj ženi. Odluka o djetetu mora biti zajednička i ne donosi se pod prisilom od strane jednog partnera. Pamet u glavu!


Ljepotica i prase

Već godinu dana živim s dečkom, imam 23 godine. I prije nego smo počeli živjeti zajedno počeli smo se svađati, ali sada je to sve češće. Iskreno, ni ja nisam najbolja u vezi, ponekad znam puno kritizirati, paničariti, bezveze se ljutiti. Sve je više ljutnje u meni i sve sam živčanija. Idemo oboje na faks, njega financiraju roditelji, a ja sebe sama većim dijelom, tu i tamo mama mi pomogne s kojom stoticom. Možda će mi mnogi od vas reći kako je prerano da počnemo zajedno živjeti, da sada vidim sitnice koje me smetaju, a koje inače ne bi vidjela, ali mnogo je okolnosti kako i zašto živimo skupa; duga je to priča. Volim ga jako, ali ne mogu više. Jako sam pod stresom, sto puta mu moraš nešto reći da bi se pokrenuo, doživio me... Užasno je lijena osoba. Ljubavni i seksualni odnos postaje sve gori. Ne ljubimo se više, ne vodimo ljubav, ne pričamo puno. Jednom se dečku jako sviđam i on to zna; tip sve čini kako bi me osvojio, a ovog mog to nekako nije briga. Niti meni šta kaže niti vidim neke znakove "uzbune". Ponekad neko ispitivanje o tome i kraj. Umjesto da se još više potrudi i poboljša naš odnos, on ga kvari. Izaziva me, sarkastičan je. A zna da sam "kratkih živaca", da brzo planem. Udebljao se, ne brine se o svom tijelu, ima celulit na trbuhu, ravna prsa, ma užas. Ne privlači me više. Mnogo puta smo o tome razgovarali i stano kaže: budem ovo, budem ono, ali nikako na bolje. Svakodnevno se bavim tjelovježbom i zadovoljna sam i sretna svojim izgledom. Kad on hoće voditi ljubav, meni se neće kad ga vidim. U nekim je trenucima dobar prema meni, dobre mi stvari čini, ali nekada je tako nepodnošljiv. Dugo vremena razmišljam o prekidu, ali ne mogu. Niti se mogu zamisliti bez njega, niti znam kako bi to učinila - što bih onda? Ne znam, tužna sam zbog svega i osjećam baš neki jad. Ne razumijem zašto je i dalje takav, iako je obećao da će se promijeniti. I dalje mu glumim čistačicu i dadilju, jer ne mogu živjeti u neredu kojeg ostavlja za sobom.

Iznervirana

Daj, ne laži. U braku ste već 20 godina, nema šanse da da znaš sve detalje prave veze nakon samo godine dana zajedničkog života. Loš seks, muž prasac, prljavi ljenjivac i gotovan koji se na tuđa udvaranja njegovoj ženi samo ironično smijulji (mo'š mislit' kako bi se netko usrećio tom mojom njorgalicom). Ne primjećuje da mu je žena još dobrodržeća, a na živčano kvocanje je već oguglao... Jedini tekst koji izgovara je "Da, draga". Sad te gledaju mlađi frajeri, a ti zapravo od nas tražiš dozvolu za upuštanje u prvi vanbračni seks, nakon godina učmalosti i brisanja paučine tamo negdje dolje...

Dobrodošli u novi nastavak filmskog hita "Back to the future". Ako si takva sretnica pa si odmah prošla više od pola braka sa svojim izabranikom, mnoge će ti zavidjeti. Da su bar one mogle proviriti u budućnost i znati kako će se stvari odvijati. Ah, i ta tvoja vezanost za svog masnog prljavka i nespremnost na raskidanje čvrstih okova braka, pardon... veze.

Pretpostavljam da te nečim jako zadužio (to je ona "duga priča" iz tvog pisma). Vjerojatno je zato toliko siguran u tvoju vjernost, pa ne reagira na tvoje bockanje i provokacije dok pričaš o obožavatelju. Je li moguće da se toliko promijenio vrlo kratko vrijeme od upoznavanja? Zaista je točno kako sve te stvari ne bi ni saznala da niste počeli živjeti zajedno, zato je bolje da si s njegovim načiom života upoznala tako rano. Ne vidim zašto bi se morala sramiti svojih kriterija, s obzirom da i nisu tako ekstremni.

Što se tiče dečka koji te opsjeda, čini mi se da si ti ta koja o tome razmišlja, ali te muči savjest i obaveza koju si preuzela stupanjem u vezu sa sadašnjim. To je potpuno u redu; prema njemu osjećaš ljubav i imaš želju da je on taj koji ti odgovara po svemu. Stoga te živčanom čini njegov pristup uzimanja tebe zdravo za gotovo. Pokušavaš izazvati njegovu ljubomoru; svjestan je svojih nedostataka pa ti se čini kako ne reagira, ali sam siguran da mu nije svejedno. Mislim da je sasvim moguće kako je upao u vrtlog apatije i bezvoljnosti, iako je zaista prerano za to. Njegov sarkazam govori da negdje u podsvijesti čući strah kako bi ga mogla ostaviti zbog boljeg.

Jasno je da trebaš obaviti jedan veoma ozbiljan razgovor s njim. Ne činite to u kući, izađite na neko mirno mjesto gdje se možete gledati u oči. Dobro se pripremi, a najvažnije je da ne gubiš živce - on je ipak osoba koju voliš. Daj mu do znanja kako ne namjeravaš više ostati u ovakvoj vezi, ali i da želiš ostati s njim ako je spreman na velike promjene. Objasni mu kako ćeš mu u tome potpuno sudjelovati. No, najvažnije je da osvijesti pravi problem - a to je on sam.

Ne upuštaj se ni u kakvu drugu vezu, niti je drži u rezervi. Ne dođe li do povoljnog rješenja sadašnjeg problema, nitko drugi ne bi smio biti razlogom vašeg prekida. Svom dečku moraš objasniti da se ne vidiš u dugotrajnom odnosu s nekim toliko pasivnim i nesklonim mijenjanju. Kako bi tek bilo poslije? Reci mu da možete zajedno odlaziti u teretanu, a preuzmi brigu i oko zdravije prehrane. Promjena izgleda često utiče na naše raspoloženje - nisu li žene pravi primjer za to?

Ljubav ti može dati snage za posljednji pokušaj, a očito je da ona kod tebe još stanuje. Daj sve od sebe i ništa si nećeš poslije moći predbacivati. Ni ti ne bi voljela da te netko ostavi u lošoj fazi. No, svatko ima svoj dio odgovornosti. Možda je od onih tipova koje nešto mora jako protresti kako bi se probudili. Najvažnije je da u tvojih riječima i pogledu prepozna koliko si ozbiljna u namjeri da odeš ukoliko ne dođe do drastične promjene.
Max

BILJEŽNICA ROBIJA K.
Opus gej
Ona sestra Melita je nama u školi tumačila gradivo iz vjeronauka. Ona je nas rulju iz razreda na kraju sata pitala: „Jel ima neko da mu je nešto nejasno u vezi sa Blaženom Divicom i bezgrešnim začećem?“ Onda je ona pederica Sandra dignila ruku. Sestra Melita je rekla: „Izvoli Sandra! Šta ti nije jasno?“ Sandra je pitala: „Jel istina da ona gospoja Markić prodaje pilule protiv začeća?“ Sestra Melita je zinila: „Molin?! Ko ti je to reka?“ Sandra je rekla: „Rekla mi je moja mama!“

Sestra Melita je zaškarpunila se po faci ka grancigula. Onda je ona naperila sa prstom prema Sandri i rekla je: „Prvo i prvo, Sandra, ti si još previše mala da bi znala šta su to pilule protiv začeća! A drugo i drugo, to su laži i klevete iz žute štampe koje ne želin slušat na satu vjeronauka!“ Pederica Sandra je rekla: „Nisan ja to čula od žute štampe nego od moje mame!“ Sestra Melita je podviknila: „E pa onda reci materi da je jedna đikača šta širi klevete i laži! I plus toga govori prid ćeron stvari koje mala curica ne može razumit!“ Samo onda je ona tuljanica Niveska rekla: „A dajte, sestro Melita, pa danas svaka učenica iz trećeg razreda tačno zna šta su pilule protiv začeća!“

Onda je ona balibanica Lidija uletila: „Dobro si joj rekla, Sandra! Nismo mi više u srednjen vjeku da curice od devet godina ne bi mogle znat šta je kontracefcija!“ Ona Nela Svinjogojstvo je rekla: „Nemamo mi bezveze smartfone i ajfone!“ Mala Teica je rekla: „I fejsbuke i tvitere!“ Tuljanica Niveska je rekla: „Samo je pitanje jel gospoja Markić dila pilule protiv začeća il ih ne dila?“ Pederica Sandra je rekla: „Dila ih trista posto! Moja mama kaže da je kupila četri kutije od njene firme!“ Sestra Melita je njoj podviknila: „Tvoja mama je jedna bolesnica i alapača! Vidi se kakva joj je briga o obitelji kad takve stvari govori prid ćeron!“ Pederica Sandra je rekla: „Moja mama kaže da ako gospoja Markić kune se u obitelj i malu dičicu, a ovamo prodaje pilule protiv začeća, onda je ona živi zločimac!“

Onda je sestra Melita svom forcom zveknila sa dnevnikom po klupi i dreknila je: „Dosta je bilo, da vas više nisan čula! Ovo je sat vjeronauka! Neću da više čujen nikakve priče koje nemaju veze sa crkvom i evanđeljem! Jel to jasno?“ Samo onda je moj drug Dino uletijo: „A šta bi bilo da je pri dvi iljade godina neka Markićka švercala medicinu po Betlehemu i Svetoj zemlji, a? Pa da je Blažena Divica popila pilulu protiv bezgrešnog začeća? A, šta onda?“ Onaj Rino Sajla je rekao: „Onda mi sad ne bi imali sat vjeronauka, nego bi vani žogali na balun!“ Sestra Melita je iskobečila oči i zinila je sa ustima.

Onda je onaj Kane Šteta rekao Rinu Sajli: „A štaš ti žogat na balun, jadni sinko, kad nemaš dvi čiste! Moš samo igrat livo smetalo!“ Rino Sajla je rekao: „Nije moj cilj da zaigran u prvoj ekipi, nego da naučin pravila!“ Kani je uletila zbunjoza: „Šta bi mora znat pravila ako neš igrat?“ Rino je njemu rekao: „Jerbo ću se kad porasten udat za nogometaša!“ Tu smo mi svi ekipa u razredu klimali sa glavušama i govorili smo da onda okej. Sestra Melita je još luđe zinila sa ustima. Onda je ona Rinu rekla: „Koja ti je to umobolna spika, jebate? Zašto bi se ti uda za nogometaša?“ Rino Sajla je rekao: „Kako zašto? Da malo šarate po smartfonu i ajfonu onda bi znali da su nogometaši puni lovuše!“ Sestra Melita je rekla: „Znan to, čoviče, al ti si muškić! Nemoš se ti ka muškić udavat za muškog!“ Rino je rekao: „Moja mama kaže da zašto bi se samo mulice udavale za nogometaše! Da ne misli ona ostat cili život siromašna samo zato šta je umisto ćeri rodila sina!“

Sestra Melita je raširila ruke i gledala je priko cilog razreda. Onda je ona nas pitala: „Dico, jel vama ovo normalno?“ Mi smo svi klimali sa glavušama i govorili smo da normalno da je normalno. Sestra Melita je zlamenivala se i skriknila je: „Pa kakvi je ovo razred, za gospu blaženu?! Jel ovo neki Opus gej?!“ Rino Sajla je rekao: „Opus gej je okej!“ Sestra Melita je viknila: „E nije okej, debilu jedan! Sad ti fino u ustavu piše da je brak zajednica između muškarca i žene! Pa se lipo moš slikat sa svojin nogometašem!“ Rino je rekao: „E, znan! Zato moja mama i kaže da je gospoja Markić jedna zločimka!“ Sestra Melita je dreknila: „Šta su se te vaše mame uvatile gospoje Markić?! To je jedna divna osoba! A one su jedne bolesnice i grješnice! Sve šta van se ja mučin objasnit na vjeronauku, one doma automacki poseru!“ Onda je mala Teica rekla: „Nisu naše mame grješnice, nego je grješnica gospoja Markić!“ Sestra Melita je viknila: „Ama zašto bi ona bila grješnica, jebaga irud?“

Onda je Nela Svinjogojstvo rekla: „Moja mama kaže da kad je neko na čelu udruge U ime obitelji, a vamo prodaje pilule protiv začeća, da je to isto ka da si u udruzi za zaštitu ljuckih prava, a vamo si šefica Jasenovca!“ Sestra Melita je pitala: „Šefica čega?“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „Jasenovca!“ Sestri Meliti je uletilo čudilo: „Šta je to Jasenovac?“ Pederica Sandra je rekla: „Eto ga na! Nastavnica vjeronauka, a ne zna šta je Jasenovac! Pa o čemu mi pričamo…“ Sestra Melita je slegnila sa ramenima i rekla je: „Ali nije mi to u nastavnom programu! To nema veze sa vjeronaukom i crkvom!“ Balibanica Lidija je njoj rekla: „E pa da se malo služite sa smartfonom i ajfonom onda bi znali da je Jasenovac bija najveći kontracefcijski logor u Hrvackoj!“ Tuljanica Niveska je njoj rekla: „Nije kontracefcijski, Lidija, nego komcentracijski!“ Lidija je rekla: „Komcentracijski, ispričavan se!“ Moj drug Dino je rekao: „Ustaše su u Jasenovcu zatvarali Srbe, pedere, Židove i komuniste! Sve piše na smartfonu i ajfonu!“ Kane Šteta je rekao: „Igzaktli! Za vrime rata su u Jasenovcu pribekili mali miljon logoraša!“ Ja sam rekao: „Igzaktli! Moj dida kaže da su imali radnu normu da pribeke dvista logoraša dnevno! Kad bi ih pribekili dvistapedes, onda je to bija prebačaj norme! A kad bi ih pribekili stopedes, onda je to bija pobačaj norme!“ Sestra Melita je raširila ruke i pitala je: „Okej, al kakve to ima veze sa vjeronaukom i crkvom, moliću lipo?“ Ja sam rekao: „Crkva je protiv pobačaja!“

Robi K.

Jutros sam se vraćala sa bebom od deset mjeseci sa punim kesama iz prodavnice. Odjednom čujem: “Teto, teto čekaj!” Okrenem se i vidim dječačića romske nacionalnosti kako trči ka meni.

Tako je svoju priču započela jedna žena iz Srbije na popularnom sajtu Ispovesti.com. Nastavak je vrlo zanimljiv. Pročitajte!
– Ispao ti je novčanik.
Ja uzimam svoj novčanik i ne vjerujem šta se dešava. Otvaram novčanik – sav novac na svom mjestu. Vadim 1.000 dinara i pružam dječaku, na šta mi on odgovara:
“Ne, ne, ne trebaju mi pare, možeš li mi dati samo jednu bananu iz kese, nikada je nisam jeo”
Srce mi se steglo. Izvadila sam sve banane koje sam kupila i pružila mu. Uredno se zahvalio, a ja sam krenula ka kući i dalje ne vjerujući šta se dešava.
Još jednom me pozvao: “Teto” i kada sam se okrenula, šeretski mi je namignuo i rekao:
“Pazi sljedeći put, neće ti svako vratiti novčanik”. I otišao. Duša mala, plemenita, i dalje sam pod utiskom.

KOLUMNE TOP NEWS ŽIVOT

Da bi vas on voleo…
Posted By mahlat On sreda, novembar 19th 2014. Under Pamet u glavu i dupe uza zid
A i da bi mu se digao na vas. To prvo. Jer ako mu se ne diže, neće ni da vas voli. Nego truba je da naslov bude – Da bi mu se digao na vas.

Šta sam ‘tela… Ja ujutru otvaram oči, pritiskam dugme na laptopu, stavljam lonče, kažem Cezaru da ga volim i da se strpi, zakuvavam kafu, tu se negde i hazbend probudi, njemu ne kažem ništa, podrazumeva se a i nije baš razuman dok ne popije kafu, sedam, pogledam šta ima novo na Twiiteru i Fejsbuku i krenem redom da otvaram informativne portale da vidim ko je šta novo lupio pa ostao živ, kome smo se naguzili sa sve uzvikom – Srbija se saginjati neće – i tu nekako počinje da mi se kvari dan. I pokvario bi se skroz da nemam ovog mučenika što me odmah nakon čitanja vesti ne izvede u šetnju.

Elem, danas je Međunarodni dan muškaraca, mediji to pomenuli nisu, rašta pominjati kad je ovde svaki dan dan muškaraca.

Kao što možete videti, ako vam nisu isprali mozak i ubedili vas da žene na ovom svetu postoje samo zbog muškaraca, oni nam svaki božiji dan ispiraju mozak tekstovima šta moramo da zapamtimo, radimo i nikad ne zaboravimo da bi nas oni voleli. Ni da budemo pametne, ni uspešne na raznoraznim poljima, ni lepo vaspitane, ma ništa, samo da budemo lepe, zategnute, ni na šta drugo da ne mislimo sem na seks. Da od jutra do mraka vežbamo kao sumanute ne bi li ga sprečile da pogleda neku drugu, daleko bilo da poželi s njom nešto što treba samo da želi sa nama. I da ne jedemo nego da kljucamo, kao kokoške, ionako imamo pileći mozak.

Jutros mi pamet pomeri naslov – Ako može Sara, možete i vi – od gojazne porodilje do fit cice za samo tri meseca. Pogađate, Sara se ugojila u trudnoći, popizdela i počela da ustaje u 4:30, ali ne da bi dojila Lusi koja joj je i napravila taj karambol sa viškom kilograma, nego da bi vežbala. I Sara je danas fit cica. Dobro, usput je i mama, kad stigne i kad je odmorna i nada se da će sutra, prekosutra, kad Lusi postane zdravorazumsko žensko biće, biti njen uzor.

640x500xhilda2.jpg.pagespeed.ic.rxedp-GEBq

Ostali tekstovi su koje su najbolje sise Balkana i šire, koje je dupe najbolje, zaključno sa vešću zašto se skinula ona guzata Kim i uglavnom o tome da su sve te naj sise i dupeta usrećile svoje muškarce a i šire.

Ja si jadna pogledam sebe već prilično zrelu, prezrelu more, pomislim da me muž ne voli, što bi me pa voleo kad me večito viđa s repom na vrh glave, u njegovoj pižami, s cvikerima na nosu i cigarom međ’ prstima, folira me, mamu mu, sa’ ću ga preslišam.

Jel voliš ti mene, upitah ga. Aha, odgovori. Ala ti je odgovor, vrisnem ja! Paštaoćešbre! – jesi me pitala, lepo sam ti rekao, brecnu se hazbend i nastavi da pije kafu.

Nastavismo svako u svojoj tišini da čita vesti, ja o tim guzicama, on o sportu, bar sam mislila, dok se ne oglasi –

Je li, koja je fora sa dupetom ove Kim Kardašijan?

Sad vrisnem ja – Otkudjaznamkojafora! Timenikažikojafora! Jasamoznamdatrebadaimamdupekoonadabihtibilazanimljiva! Sa’ću te ubijem!

Zadubimo se ponovo svako u svoju tišinu dok se ja ne setih pravog pitanja:

Je li, a zašto ti mene voliš?

Kako misliš da ti kažem zašto te volim, pogleda me hazbend već dobro istraumiran.

Lepo, na srpskom mi kaži zašto me voliš. Evo, čitam od jutros da ti nijedan razlog nemaš da me voliš. I da po logici stvari treba da voliš neku lepu, zategnutu, napućenu, fit cicu mlađu od mene bar 25 godina.

A zašto ti mene voliš, poče hazbend, odrastao čovek, zna da je napad najbolja odbrana.

Pojma nemam, uleteo si mi u život, odgovaraj zašto me voliš.

Zato što si brljiva, reče moj mili hazbend i nastavi da čita vesti.

Duboko se zamislim zašto živim pogrešno, zašto ne radim ništa da bi me on voleo i zašto on uporno tvrdi da me voli, dal je normalno da čovek voli ženu zato što je brljiva, umesto da je ostavi i voli neku što je pametna i ima zategnuto dupe. I zna sve nove fore u seksu. I zna da se pući. I zna svašta nešto što savetuju da mora da zna.

I ponovo ga pitam. I on mene pita što sam se probudila nadrndana i što sam se natovrzna na njega i što ga ne pustim da popije kafu ko čovek i šta, bre, hoću od njega.

Hoću da ne lažeš, vrisnem, ovde lepo piše da ja čim otvorim oči treba da se obučem ko francuska sobarica, da ti ne dam ni da jedeš ni da piješ, nego samo seksom da te hranim i da ćemo biti srećni do kraja života.

Je li, kaže hazbend? A ko će da kuva, pere, pegla, usisava, ako ti budeš glumila francusku sobaricu?

Ne kažu.

Ko ne kaže?

Ovi što kažu da me garant’ ne voliš, što me prepadaju sa – pet stvari koje nikako ne smem da te pitam, osam stvari koje moram da ti kažem, da ne smem da mirišem na zapršku, da ćeš da me zameniš samo ako ukapiraš da ne ulažem u dupe i sise ko sve normalne žene, što kažu da mogu i ja, ako može Sara!

Ništa ja tebe ne razumem, reče moj hazbend, ali kad si već poludela, večeras kad dođem hoću da me čekaš obučena ko francuska sobarica. I ode.

Evo, sedim si ovde, opremu za taj maskenbal nemam i pitam se zašto nas ‘vako obične kao što sam ja uopšte muškarci vole.

Nas koje nismo Kim Kardašijan, ni Sara, nijedna od tih koje im nude kao jedini prihvatljivi model žene.

I kad će već jednom neko objaviti jedan jedini tekst za muškarce o tome kako da nas usreće.

I seksualno.

Jer znate, kad se nama opuste grudi i guza, nije tačno da njima prestane da se diže jer mi više nismo zategnute, nego ih sustigle godine, isto kao nas, dokazano.

Zašto samo ja moram da vežbam?

Takav jedan tekst mi je falio danas – zašto nas maltretirate samo zbog toga što je povremena, privremena ili stalna impotencija prirodna pojava u životu muškarca?

Da se ne lažemo.

...mozda nasmeje jos nekog sem mene..

Muškarci i kondomi - Iz muškog kuta
by: Max

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu [You must be registered and logged in to see this link.] .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Muškarci i kondomi

Bok Max!
Molim te, prosvijetli me! Što je to s vama muškima i kondomima? Otkud takvo neprijateljstvo? Svaka čast iznimkama, al' stvarno SVAKA ČAST, jer po mojem i iskustvu mojih prijateljica (da se zna - ČESTO pričamo o tome) velika većina muškića s kojima smo imale posla čak i kad pristanu na kondom, vrlo brzo traže da ONA nešto "poduzme"!

Zašto bi žena UVIJEK bila ta koja se mora trovati hormonima i koječime jer Gospodina žulja ili što već?! Pitam tebe iz razloga što dečki često uživo nisu iskreni. Ima svinja (odbijam upotrijebiti ružniji nazivnik) koji barem priznaju da kondom ne žele, a koliko sam shvatila ima ih određen broj koji kondom nikad nisu probali, ali ih to ne sprečava da imaju mišljenje, to jest da šire dezinformacije. Naravno, izbjegavam takve kao da su zaraženi ebolom. A ima i onih kojima bih mogla dati još ružniji nazivnik: glume gospodu, a zapravo samo čekaju priliku da cura popusti jer je vole, jer "to nije to" s kondomom, jer je žele "osjetiti", jer ... (navedi svoj razlog).

Ja furam svoje kondome uvijek i u svakoj prilici i ne vidim razloga zašto bi oni bili muška kontracepcija. A stvarno ne vidim razlog da se netko tome čudi. Naiđem povremeno na kakav famozni primjerak muškog roda, podružimo se, spoj ...dva... tri... krene akcija, a on će: "Joj, nemam kondom". Ma daj!!! Bili smo na tri spoja, a tebi kao nije palo na pamet da bi moglo biti akcije?! Sorry, ne vjerujem. On me želi "osjetiti"! Kako da opišem taj izraz na njegovu lica nakon što kažem: "Imam ja kondome." šok i nevjerica!

U čemu je stvar? Zašto žena ne bi mogla imati svoje kondome u torbi? Zar je lošija osoba zbog toga? Ili je on manje muško? Ne kužim :( Ne mogu se staviti u mušku kožu jer mi kondome drugačije osjećamo i stvarno je (barem meni) minimalna razlika od kondoma do kondoma. Ne mogu ni reći da pretjerujete s reakcijama, ali definitivno izgleda upravo tako.

Jedna osoba je rekla: "Izbor kondoma je kao kupnja cipela. Moraš isprobati razne modele i veličine dok ne nađeš one prave." To ne može biti daleko od istine. Ili se varam? Hajde, prosvijetli me (nas).
Zaštićena

Sjećam se, imao sam oko 25 godina, izašao sam s društvom u koje je netko još prije doveo prijateljicu, inače stjuardesu. Visoka i zgodna, odmah me privukla, a i ja sam njoj bio simpa. Tu je večer društvo otišlo u neki klub, a ona je trebala otići kući po neki komad odjeće. Da ne ide sama, pravio sam joj društvo. Iako nam to nije bio plan, ipak smo brzo završili na njenom krevetu jer se nisam baš mogao suzdržavati dok se presvlačila. Napaljeni, ljubimo se i skidamo i onda, sekundu prije odlučnog trenutka, desilo se - ono. Izgovorila je čarobnu riječ - 'uhm.. ah... ovaj... ti ne koristiš prezervativ?' Da je barem pričekala još samo mrvicu! Tog je trenutka naš strastveni "seks" naglo završio, jer se moj ponos svjetlosnom brzinom vratio u "mini-me" stanje. Bio sam gotov za tu večer.

Da je u tom trenutku rekla - 'E, znaš ono kad zgaziš velikog, crnog žohara pa mu se ona žuta utroba raspljacka uokolo' - ne bi me mogla toliko dekoncentrirati kao spominjanjem komada tanke, elastične gume i asocijacija koje mi budi. Mogla je i recitirati statističke podatke o broju nepropisnih parkiranja u Zimbabveu ili količini vrećica za povraćanje koju putnici potroše na njenim letovima - ništa me ne bi spriječilo da joj povećam "frequent flyer miles". Ali, spomen na tu sterilnu gumetinu mi nikako nije bio prikladan za trenutak najvišeg oblika spajanja s drugom osobom.

Nije da nisam nikad pokušao to koristiti. Jesam - jednom, sa svojom curom, koja je htjela probati i na takav način. Napravili smo tu neprirodnu stanku i bacili se na navlačenje te krpice. Uzbudilo me to koliko i traženje prišteva na leđima. Bez obzira što je donijela model bar dva broja premali pa mi je organ izgledao kao da ga netko davi, nisam uspio u toj nestimulativoj atmosferi zadržati nivo uzbuđenosti. Brzo smo odustali od tog eksperimenta.

Zapravo, mislim kako sam ja normalan, a ne ovi koji mogu s tim. Koliko god da sam uvijek bio napaljiv i strastven, za mene je seks ipak bio nešto romantično, puno emocija prema osobi koja me privlači. Prisustvo prezervativa mi je davalo osjećaj kako sam nekakav laboratorijski miš, a samo su nedostajali znanstvenici s elektrodama priljepljenim na moje tijelo. Nije da ne želim, nego jednostavno - ne mogu.

Popriličan sam broj cura, odličnih komada, propustio zbog svoje "nesposobnosti". Naime, one nikako nisu htjele bez, ali mi nije bilo žao. Zapravo, nije mi jasno kako to vama ženama ne smeta. K vragu, ni frajeri koji idu s čarapama u krevet ne mogu baš biti jako seksi. Volim osjetiti žensko tijelo svakim komadićem svojeg, a naročito na najvažnijem mjestu - ne kroz izolaciju. Za mene su muškarci kojima kondom ne smeta uvijek bili oni kojima je važno samo da ga "uvale". Kao što ne želiš da ti netko dira cice kroz skijaške rukavice, tako je meni nepojmljivo navlačenje skafandera na moj produžetak ega. Mislim, nije mi lako ni suđe pratiti s gumenim rukavicama; jednostavno nije isti osjećaj. Koliko mi je samo čaša skliznulo iz ruku! Više me napaljuje telefonski seks, nego prepuštanje dubinskom dodiru komadu gume. Kao silovatelj bih bio potpun promašaj, dovoljno bi bilo samo da izgovore tu odvratnu riječ - "prezervativ".

Ne mislim kako biste se trebale trovati hormonima, to mi je jednako gadljivo. Moj sistem se sastojao u tome da se, bez obzira na napaljenost, povučem u pravom trenutku. Znam, znam... ne može to svatko, nemaju svi tu sposobnost kontrole i disciplinu, uvijek postoji rizik. Boleštine? E, to je problem, slažem se. Znam da je način koji sam uvijek koristio prilično nepouzdan, ali intuicijom sam sebi određivao partnerice. Danas ne možeš znati tko je s kim bio, AIDS je prisutan (i ne događa se nekom drugom). Ali - što nam to govori? Upravo kako je vjernost nešto čemu se trebamo vratiti, koliko to god "nemoderno" zvučalo. Redovno sam se testirao na spolne bolesti i uvijek ispadao "negativac".

Neću nikome govoriti kako da živi svoj život; svatko ima pravo na svoj izbor i kriterije. U današnje vrijeme, valjda bih ostao djevac. Radije bih se odlučio za obostrano testiranje i čekanje, nego za gumu. Ah, ali onda je problem varanje i promiskuitet. Bez obzira što su muškarci kao ja nekorištenjem kondoma držali cijenu kaučuka niskom, ne trebaš mijenjati svoj način razmišljanja. Siguran sam da svatko može naći sebi par, u skladu sa željama. No, nemoj tako olako osuđivati muškarce; nitko se rađa s paketom gumica pa da možemo reći kako je njihova upotreba nešto normalno.


Igračka starijeg muškarca

Dragi Max,
imam 27 godina. Muškarac kojeg sam upoznala prije tri ljeta, dok sam odrađivala sezonski rad stariji je od mene 15 godina. Dvije godine se motao oko mene, ali tada me, iskreno, nije previše interesirao ili nisam htjela zbog nekog straha (na glasu je kao ženskaroš). Prošlo ljeto mi se desilo da sam jednostavno pala i popustila. Nalazili smo se jako često, svaki dan, svaku noć, non stop. Zaljubila sam se jako, a onda mi iz vedra neba izlane, nakon 2 mjeseca, kako ima curu iz inozemstva koja dođe povremeno kod njega. Bilo mi je grozno i prekinula sam. Na moju žalost, nisam dugo izdržala i nastavili smo gdje smo stali. Sada kaže navodno da cure više nema, zbunjena sam i ne znam šta misliti. Jedan dan bi me ženio, drugi nije za veze. Na moje direktno pitanje kuda ovo vodi (jer mi se ne da gubiti vrijeme), ne zna dati konkretan odgovor. Rekla sam mu kako me nije strah odbijanja, samo želim iskrenost. Trebam li biti strpljiva i ne forsirati još ili mi je pametnije odustati?
Na čekanju


Nema tu kruha. Imao je curu koja živi vani, a njemu se nije dalo biti samom. Kontrole nije imao, pa si je priuštio mlađu curu, jer - uzmi sve što ti život pruža. Nalazili ste se svakodnevno pa ti je morao reći istinu zašto ga povremeno nema. Ne znam je li iskren kad kaže da s drugom više nije u vezi. Možda više i nije, ali sumnjam kako su mu ozbiljni planovi na pameti. Vjerojatno ni on sam ne zna točno što bi. U godinama je kad muškarci proživljavaju "drugu mladost", a ženskaroš kakav jest, razmišlja kako iskoristiti sve prilike.

Zato, jedan dan bi se možda odlučio na život s tobom, a drugi se ne vidi u istom filmu. Kad ti muškarac kaže "nisam za veze", ne trebaš prevoditelja. Uostalom, bez obzira na godine i spol, ta rečenica uvijek ima isto značenje: ne želim se vezati, ne vidim se s tobom, još je života preda mnom. Ne želi ti dati konkretan odgovor jer mu odgovara uživanje u mlađem komadu koji strpljivo izvršava sve njegove želje.

Iskreno, ne znam što će ti čovjek koji je varao dvije žene istovremeno. Što uopće očekuješ od takvog tipa? Zašto sebe dovoljno ne cijeniš nego pristaješ na takav ponižavajući odnos? Onaj koji zna što želi te nikad neće držati u neizvjesnosti niti će ti govoriti o braku samo u trenucima orgazmičkih zadovoljstava. Naravno kako ne zna gdje sve to vodi jer bi ti morao reći istinu: držat ćete uz sebe dok mu budeš po volji. Uostalom, koliko god da te uzbuđuje i faktor razlike u godinama, ne zaboravi kako su u takvim slučajevima rijetki uspješni brakovi.

Ne stavljaj se u inferioran položaj i ne čekaj da ti se smiluje nekom ponudom za brak. Niste li par koji razmišlja i želi isto, nikakva strpljivost neće uroditi plodom. Već po godinama i iskustvu niste ravnopravni, a tretman koji dobijaš dovoljno govori s kakvim si čovjekom u vezi. Spoznaj svoju vrijednost, okreni se i kreni svojim putem.
Max

Piše: Mirjana Bobić – Mojsilović
Izgleda da je mnogo toga ovde otišlo dođavola. Društvo koje je izgubilo moralne vrednosti, suočeno je sa lošim vestima. Jezive tragedije mladih ljudi, alkohol, sumanuta vožnja, nasilje na sportskim događajima, nasilje na ulicama, maloletni kriminalci koji zlostavljaju i pljačkaju starce, to je, rečju, strašni bilans protekle dve nedelje.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Sa druge strane, mediji se gotovo utrkuju u promociji besmisla – pornografija nasilja, materijalne oblapornosti i stvarne pornografije (na društvenim mrežama sve vrvi od golih zadnjica i grudi) samo doprinosi ludilu koje ovde uzdrmava sve društvene segmente. Iako često akteri, mladi ljudi su zapravo žrtve.
Neverovatno je koliko neopaženo, i skoro bez ikakve reakcije prolaze koncepti „modernosti“ koji se kroz razne stereotipe o mladima proturaju kao novi poželjni modeli ponašanja. Jedna kompanija, na primer, u svojoj reklamnoj akciji ovih dana poziva mlade ljude da fotografišu svoje tetovaže i svoje pirsinge, a „najbolji“ (najluđi?) će kao nagradu dobiti kompjuterske igrice, mobilni telefon ili neku sličnu modernu i prestižnu igračku. Nema zbora da je ova akcija usmerena ka klincima, a onome ko zaista želi da vidi poruka je jasna: u jednom olakom, prividno opuštenom tonu, deci se sugeriše da je veoma šarmantno ako su tetovirani ili izbušeni. Normalnom čoveku se od ovoga diže kosa na glavi – nije teško pretpostaviti da će neka deca potrčati da se tetoviraju ili buše obraze, da bi dobila kompjuter na poklon.
Uopšte me ne bi čudilo da uskoro pokrenu akciju poklanjanja digitalnih fotoaparata za konkurs za tinejdžerke za najbolji selfi sopstvene zadnjice. Skrivena poruka glasi – budi majmun i radi šta ti se kaže, a za uzvrat ćeš dobiti nagradu. U čemu je tu izuzetnost, osim u psihologiji stada – najbolje ovce, najbolje prolaze?
Do duše, to je samo trend koji stiže iz epicentra Velikog Brata, u kome je pornografija i sredstvo i cilj: idol mladih je tetovirana i besprizorna Majli Sajrus koja, isplaženog jezika, bukvalno jaše ogromni penis na svojim nastupima. Koncept besprizornosti i kao „političko sredstvo“ je i pokret FEMEN, čije članice, gole, vrše nuždu po slikama političkih protivnika u istočnoj Evropi, i za to su gromoglasno podržane od globalističkih medija kao „prava stvar“ i borci za demokratiju.
Ogavno postaje normalno, a pornografski diskurs u savremenoj kulturi ne vidi samo onaj ko je slep. Pa ipak, zanimljivo je kako ovde niko nije reagovao na pokušaj „suptilnog“ preoblikovanja mladih, po standardima koji stižu sa globalnih mreža. Skandalozan primer može se videti u jednoj ovdašnjoj reklami u kojoj nekoliko lepih i mladih devojaka vrši malu nuždu nad pisoarima u muškom toaletu. I, kako jedan mladić meri svoj penis. I kako nekoliko devojaka u donjem vešu jure jednog gologuzog dečka, verovatno na ekskurziji. I kako jedan mladić masturbira. I kako su na nekoj pijanoj žurci jednog dečka lepljivim trakama zalepili za plafon. I kako je sve to, ono što mora da se uradi pre tridesete godine. I kako to znači da si uradio nešto o čemu će svi pričati.
Osim što niko normalan ne želi da vidi bilo koga na klozetskoj šolji, ni u životu ni na televiziji, radi se o mnogo perfidnijoj stvari. Šta devojke smaknutih gaća traže nad pisoarima u muškom ve-ceu? I zašto treba da se uradi nešto o čemu će svi pričati? Priča o devojkama u muškom ve-ceu, zaslužuje poseban esej (i u skladu je sa aktuelnim i vrlo moćnim pokretom ukidanja razlike među polovima), ali ništa nije slučajno. Ovo je samo deo globalnog pokreta koji uči generacije koje stižu – ne da je važno do tridesete naučiti bar jedan strani jezik, završiti neku školu, biti najbolji u nekoj veštini, u sportu, nego da život nema smisla ako nisi promiskuitetan, pijan, tetoviran, izbušen i glup kao noć.
To je život koji se reklamira.
A u stvari, jedino što svaki mladi čovek mora da uradi pre tridesete godine je – da ukapira šta mu rade mediji.
(Večernje novosti)

Čovek kad bi znao kad će da se zaljubi, on bi reko – more marš u… ma gde ’oćeš!
Posted By mahlat On petak, decembar 5th 2014. Under Pamet u glavu i dupe uza zid
Ima ona narodna
– Kad bi znao gde će da padne, čovek bi seo. Lepo opisuje kako u životu ne možeš da se zaštitiš od nekih stvari koliko god da se čuvaš. A i glupo je. Zamisli ideš ulicom, u susret ti ide frajer boli glava, ti znaš da ćeš da padneš, ukazalo ti se, glupo ti da padneš ispred njega i izblamiraš se, te sedneš. I ispadneš još gluplja. I propustiš moguće poznanstvo i ko zna šta još, jer svaki frajer će da preskoči budalu koja sedi nasred ulice, a pružiće ruku trapavoj koja je pala.

Ovo mi je prvo palo na pamet kad sam pročitala tekst – Zaljubljivanje može da se spreči.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Foto: haisentit0
Mi ljudi smo sve gluposti ovog sveta, od ratova do nuklearnih katastrofa, svega onoga što zavisi isključivo od nas, uspeli da sprečimo, samo nam je još ostalo da poradimo na zaljubljivanju.

Ne znam kako vi, ali ja sebe mnogo volim kad sam zaljubljena, sve mi lepo, sve mi lako, ne hodam ulicom nego lebdim, svet je „onde potok, ovde cvet“, može da priča ko šta hoće, na jedno mi uđe na drugo izađe, i s radošću se sećam svih svojih zaljubljenosti, od onih od dva sata do onih na duže. Kako god da su se završile, a sve se, pre hazbenda, završile razlazom s psovanjem i pretnjama da ćemo da vadimo ’ladno i vatreno oružje. Po ovom tekstu, reklo bi se da sam bila zaljubljena za džabe.

Kao najtužniji period svog života smatram onaj od 25. do 30. – punih pet godina tokom kojih nisam bila ni u koga zaljubljena. Sve sam, dok sam se spremala da izađem, molila u sebi, što boga što Supermena, što više sile, da se u nekoga zaljubim, da imam na koga da mislim, da imam zbog koga da patetišem na ljubavne pesme, plačem uz filmove, sekiram se što mi ne zvoni fiksni, razmišljam da li me vara, čupkam zaneseno onu travu „voli-ne voli“, sve bez toga je neviđeno dosadno, šta god da radiš i koliko god da si zauzet. Jer kad sve završiš, legneš da spavaš, šokiraš se što nemaš na koga da misliš i počneš da misliš na Vučića. To bi bilo sad, daleko bilo, onda je bio Slobodan Milošević.

I kad se posle tih pet godina desilo, ja sam tom njemu brže bolje, čim sam osetila leptiriće u stomaku, stavila krunu na glavu, njega na pijedestal, vrline mu digla u nebesa, mane proglasila ljudskim, živ je čovek, bokte, mora ima mane, rašta sam zaljubljena nego da mu tolerišem mane, nisam mu majka pa da ga terorišem da bi sutra bio „čovek“. I uživala sam, više u tom svom osećaju nego u njemu, majke mi. Kao što rekoh, volim mene kad sam zaljubljena. Evo pamtim kako sam lepo u njega bila zaljubljena a pojma nemam zašto smo se rastali. Ni sa onim posle njega. Kao da je važno što se rastadosmo, važno je da je bilo ekstra dok je trajalo.

I sad čitam taj tekst da sam u stvari pogrešila, kog sam se đavola zaljubljivala u te pogrešne, a pogrešni su valjda zato što se sve nije završilo s burmama, istim prezimenom, kućicom u cveću i te fore. Da su bog ili Supermen tako hteli, bilo bi nam dato samo jednom da se zaljubimo, kad naleti onaj pravi.

Nego, kako rekoh, pošto je nauka sve otkrila, tako je otkrila i da zaljubljivanje nije stvar hemije, poludelih hormona, nego odluke. Jelte. Da je tako, ja bih onih pet godina bila zaljubljena svaki drugi dan, ko što sam odlučivala, kad god sam se šminkala za izlazak, a nisam.

Elem, šta vam je važno da radite a da se ne zaljubite kad postoji opasnost da se to des.

“Važno je samo da na vreme prepoznamo ulazak u „opasnu zonu“ i da se zaustavimo pre nego što bude kasno.”
Ne znam kako vi, ali ja kad sam prepoznavala tu opasno zonu, zaletala sam se ko deda u goveda, ko živ, ko mrtav, da ne bude kasno, jelte.

“Ne razmišljajte o toj osobi, čitajte, gledajte film, rešavajte sudoku, radite bilo šta što zahteva koncentraciju.”
Mo’š misliti. Gledala ja filmove, ali videla nas dvoje. Rešavala sudoku i ukrštene reči i toliko sam bila koncentrisana da sam tamo gde piše – Nikola Tesla, inicijali, upisivala njegove inicijale. Sapun posle kupovine stavljala u frižider, kosu prala regenaratorom umesto šamponom, a ćerkinoj razrendoj kad me pitala – A Vi ste Jovanina mama? – mrtva ozbiljna odgovorila – Da, ja sam Jovanin tata.

“Budite disciplinovani, odbijte poziv za viđanje čak i kada izgarate od želje da ga vidite. Najbolje bi bilo da se ne upuštate u seksualne odnose.”
Evo, u manastiru da sam bila, pomislila bih – oprosti bože, ti ćeš i dalje da budeš tu, odo’ ja, ću crknem ako ga ne vidim. A u seksualne odnose sam se upuštala čim se prva prilika pružila, kad prođe ono – nemoj na prvom sastanku da ne pomisli da si laka roba. Bolelo me uvo šta će da misli, kakva sam roba. nego sam čekala jer muškarci misle da mi tvrdimo pazar pa ne pokušavaju da mi ne bismo pomislile da su oni pomislili… znate već.

„Umesto da ga idealizujete, koncentrišite se na loše strane njene ličnosti.“
Umesto to, ja sam radila suprotno, kao što rekoh. Koncentrišem se, bre, na ono što mi odgovara, a ne na ono što mi ne odgovara, ionako nijednog od njih nisam htela da vodim pred oltar. Ja sam odlučivala da mi bude lepo a ne da radim na njegovoj ličnosti i mučim sebe da se odljubim kad sam se lepo zaljubila. Da l’ je normalno da čoveku u koga si zaljubljena rovariš po manama i praviš od njega idiota kad ti se ukazao kao princ na belom konju, nije mi jasno.

“Pronađite drugi „predmet“ pažnje. Ne morate ulaziti u vezu sa novom osobom, ponekad će vas spasti i običan flert.”
Znači, počinjem da se zaljubljujem, vidim pogrešan je, što nisam videla nikad, ali hajde, i kažem – e neću u ovog pogrešnog da se zaljubim, sa’ću nađem drugog, isto tako pogrešnog, klin se klinom izbija. I počnem da flertujem onako bezveze. Posle on kad pomisli da je vreme za seks a ja se prenerazim, koji seks, jebote, ja sam samo flertovala da se ne bih zaljubila u onog tamo, pa me uhvati za uši i kaže – Je li, bre, koga ti zajebavaš, ja mu lepo objasnim da mi je bilo samo pogrešan lek za pogrešno zaljubljivanje.

“Mislite na sebe – Verovatno postoji razlog zašto ste odlučili da se ne zaljubite u ovu osobu.”
Bogtemazo! Ja sam se i zaljubljivala i imala seks i pravila gluposti, i lebdela iznad zemlje i gledala kroz prste na mane, i svašta još, zato što sam mislila na sebe! I mnogo mi bilo lepo i imam mnogo lep taj zaljubljenički staž.

Vama ne znam šta da kažem. Ako ste zaljubljeni, kog god pola da ste, ima tu da se radi do oltara, svašta da se izdešava, kome to treba u životu. Nemojte da se viđate sa osobom zbog koje vam radi onaj trip u stomaku, rešavajte sudoku, drž’te se podalje od opasne zone, živite dosadno, posle starost nek vas pita gde vam je bila pamet, ne mladost, pošto ovo nema veze s godinama.

Obaška što se ubiše da objasne kako je kad se zaljubiš u osobu istog pola najnormalnije na svetu i da se to ne može kontrolisati, al’ u svim ostalim slučajevima može. Ne znam što ne napisaše – znate, nije frka što ste se zaljubili u muškarca a i sami ste muško, ljubav pa šta, nego jedno drugom ne možete da rodite dete, aj’ vi lepo razmislite koliko vam je to pametno, rešavajte malo sudoku pa batalite tu priču i zaljubite se obojica u neku ženu i množite se, šta imate seks na prazno.

Ceo tekst koji treba da vas dovede do toga da se jednog dana pogledate u ogledalu i pomislite – Koja sam ja budala bio, ili bila, jebote! – ovde. Prepisali ga odnekud jer o problemima ove zemlje ne smeju da pišu.

Zaustavili se na vreme, da ne bude kasno, jelte. Očas mogu ih ugase, samo ako ne glume da su zaljubljeni u ovu vlast.

.. :c925:

 odlična kolumna...baš se nasmejah.

Sve sam, dok sam se spremala da izađem, molila u sebi, što boga što Supermena

O hedonistkinjama zemlje Srbije
Posted By mahlat On ponedeljak, decembar 15th 2014. Under Pamet u glavu i dupe uza zid

Prošle nedelje nas je potresao nesrećno napisan tekst koji je trebalo da bude samo osvrt na statističke podatke a pretvorio se u osudu već zrelih žena, „hedonistkinja“, čuj, u zemlji Srbiji, „sebičnim i egocentričnim“, „baba žena“ jer žena bez dece u zrelim godinama je baba a muškarac je još uvek junoša pred kojim je život, kako zaključiše neki u komentarima.

Elem, statistički, skoro polovina Beograđanki između 30 i 35 godina „se još uvek ne odaziva na ime mama“, dok je na nivou Srbije situacija malo bolja, tek trećina njih još uvek više vole da uživaju, spavaju do podne i crpe nekog muškarca.

Ne bih se ni osvrnula pisanjem na ovaj tekst, da jutros ne pročitah, ko zna koji put, „vest“ o tome da je još jedna trudnica doživela da joj ukinu radno mesto. Malo što je trudna, malo što je nečija žena, malo jer ovde može da radi ko šta hoće.

Koliko puta ste pročitali da su žene čim su ostale u drugom stanju istovremeno ostale bez radnog mesta? Koliko puta ste čuli da je neka žena nakon porodiljskog bolovanja saznala da njeno radno mesto više ne postoji?

A da li znate da porodiljama kasne naknade za porodiljska bolovanja, pa kad pristignu, za dva, tri meseca, nakupi se toliko para da im odbiju solidarni porez?

Javna je tajna, odnosno, uopšte nije tajna, da devojke/žene na intervjuima za posao moraju da odgovaraju na intimna pitanja – da li su u braku, da li i kad planiraju, da li planiraju decu…

Još javnije je da mnoge od njih moraju da potpišu blanko otkaze, zlu poslodavcu ne trebalo, da može da ih se ratosilja kad ostanu u drugom stanju, nije on socijalna ustanova pa da ih plaća dok one održavaju trudnoću i gaje decu.

I one potpisuju, šta će, jer nemaju kome da se obrate, jer nema ko da zaštiti njihova prava, jer ne mogu da žive na grbači roditelja koji ni sami nemaju od čega da žive. A da li znate koliko njih radi na crno, pristaju na to da ih poslodavac ne prijavi što znači da im je svaki dan odlaska na posao lutrija.

E, o tome je trebalo pisati kad se već oplelo po ženama da su pregurale tridesetu a nisu se ovoj zemlji odužile bar jednim glasačem, detetom za koje će morati da dokazuju sa osamdesetak potvrda da su ga rodile, detetom za čija prava će se boriti, detetom za koje će dečiji dodatak primati toliko mali da me je sramota da napišem koliko je to malo. Jer, znate, ova država nema za decu, ni za te dodatke, ni za lečenje ako zatreba, ali za crne limuzine uvek ima. Jer ova zemlja ne može da izdržava tuđu decu, ali zato gomilu nepismenih, nekulturnih, bahatih muda, koja dan radnog staža nemaju već celog života političare i prave sistem kako da žive na grbači naroda, može.

Obaška, što u ovoj zemlji, koliko god njeno stanovništvo generalno bilo neuko, neobrazovano i neobavešteno, nisu sve žene majke heroji. To su one, znate, što rode fudbalski tim koji nikako ne mogu da obuku i prehrane, koja, eto, decu vole više nego sve ostale žene, a mediji nas otpuže da smo tvrda srca ako im ne pomognemo. Ili se o njima snima neki glupi rijaliti.

Obaška i što se ubiše prepisujući tekstove – odložite materinstvo, medicina je danas svemoguća, ma i ako nemate matericu, može da vam ga rodi neka koja ima, gradite karijeru, ona ne može da čeka…

A sad o hedonistkinjama…

Ne mogu da shvatim da je jedna žena mogla da napiše da žene žrtvuju materinstvo zarad hedonizma. U ovom slučaju, hedonizam bi bio – ma hoću, bre, da živim i uživam, radim šta hoću, ne trebaju mi obaveze, hoću da spavam koliko hoću, ne razmišljam da li da kupim cipele sebi ili detetu…

Nas od kako se zadevojčimo uče da živimo dok možemo jer kad se udamo i dobijemo decu – što smo živele, živele smo. Počinje Golgota. I to uglavnom pričaju one koje nisu umele da žive ni kao devojke a ni kao majke. I ovo je mogla da napiše samo žena koja, ako nema dece, misli da se sa njima njen život završava, da će od sutra „živeti samo za decu“, ovo je još jedna zaluđujuća kojom se žena obaveštava da nema prava ni na šta kad dobije dete jer je sve sramota, ili kojoj je, ako ima decu, materinstvo kuluk.

Jer, znate, ove redove piše žena koja je rodila vanbračno. Želela dete a nije imala vremena da čeka onog princa na belom konju. Žena koja je državi, čim je počela da je zajebava za dečiji dodatak koji nije mogla da dobije jer se ona i dete ne prezivaju isto, otkud država zna da ona ne pokušava da je prevari, toj istoj državi rekla – marš u kurac! – nisam je vama ni rodila, ne treba mi, sama ću.

Ove redove piše žena koja je veći deo svog života radila na crno, šta će, morala je, da bi ona i njena ćerka mogle da žive i uživaju. I koja je uživala u svakom trenutku svog materinstva ali uživala i u životu, svim srcem i svim snagama. Materinstvo i život žene van materinstva ne potiru jedno drugo. I nijednog trenutka nije ni pomislila da je grozno što nečega mora da se odrekne da bi nešto priuštila svom detetu. A odricala se, i te kako, recimo da njeno dete ode na more a ona ne. Tih petnaestak dana dok je njeno dete bilo na moru, ili planini, ili u inostranstvu, umela je lepo da potroši a da nigde ne otputuje.

Ova žena nikada nije pitala neku drugu ženu zašto nema dece. Niti je pokušavala da objasni koliko je materinstvo divna stvar jer ga ne doživljavaju sve isto, a ni sama o materinstvu ništa nije znala dok nije postala mama.

I ova žena mrzi ovaj sistem kome navodno materinstvom, rađajući dete od koga će vlast praviti budalu, treba da se oduži ovoj zemlji. Za šta?

Zato, drage moje, rađajte decu kad poželite i ako poželite.

Ne verujte pričama da se vaš život završava onda kad postanete mame, da više nećete biti žene, seksualna bića, društvena bića, hedonistkinje, jebote, već samo mame. To nije tačno.

Ovu državu, ovaj sistem, ove medije, treba da bude sramota da vam i jednom, jedinom rečju prigovore što još uvek niste ili nećete da postanete mame.

Ovaj sistem nije zaslužio da mu rađamo decu. Ako je to državno pitanje.

Prije nekoliko dana napunila se puna godina dana otkako je u moj život ušao mnogo mlađi muškarac. Proslavili smo to putovanjem u London. Bila su to četiri dana vrlo intenzivnih događanja s jako malo spavanja, ali smo zaista uspjeli uzeti najbolje od Londona što se tog vikenda nudilo, a toga tamo bar ne nedostaje. S njim je sve tako jednostavno.

Prije nego sam njega upoznala, razmišljala sam kakav bi mi trebao biti idući muškarac. Sve sam više vjerovala da mi se zadani model muškarca jednostavno neće dogoditi. Tražiti vršnjaka koji voli život na način kako ga ja volim, činila mi se nemoguća misija. Dakle, na mojoj ljestvici ovako poredak izgleda: br. 1 fizički izgled, br. 2 glazbeni ukus, br. 3 smisao za humor i pamet, br. 4 odnos prema životu.

Kad pričamo o fizičkom izgledu nemam neke određene parametre. Jednostavno, muškarac mi treba biti vizualno privlačan, što znači da bi bilo poželjno da je visok, da je skladno građen (ne volim muškarce s pivskim trbuhom, to mi djeluje kao muškarac koji ne drži do sebe), da je čist i uredan po pitanju higijene (dakle, nema mirisa ustajalog znoja). Jednom sam upoznala jako zgodnog muškarca, ali fleka i smrad znoja ispod pazuha kad je zamahnuo rukom me totalno odbila,više nisam mogla ni pratiti što priča. I, da ima sve zube.

Glazbeni ukus, to je nešto što odmah pitam, to mi mnogo govori o čovjeku. U ovom slučaju, muškarcu. Dakle, ako mi na bilo koji način da do znanja da su mu „cajke“ podnošljive, automatski ga brišem iz svog „hard diska“ i bacam ga u „trash“ pa taman da izgleda poput grčkog Apolona.

To saznanje mi daje jednu kompletnu drugu sliku u glavi nego što ja vidim. Nikada s njim ne bih otišla na „cajke“, kod mene ne postoji izgovor „ pa svi to slušaju pa slušam i ja“ jer to znači da je povodljiv i da nema svoj stav, a ni glazbeni ukus. Nikakav kompromis ovdje ne bi upalio. Jednostavno to kod mene ne ide. Takva sam. Slušam svu glazbu svijeta, ali cajke i cijeli taj folklor koji ide uz to, jednostavno ne volim. TOČKA.

Čovjek koji se smije, koji se zna šaliti na svoj račun, voli sarkazam zapakiran u pametni humor. To je muškarac s razvijenom inteligencijom i meni je to užasno sexy. Ne volim ozbiljne muškarce i one koji ne znaju kako ispričati vic, silno se trude biti duhoviti, a ja ne mogu razviti osmijeh. Onaj tko me uspije nasmijati zaista zaslužuje malo veću pažnju. Smijeh je zarazan, volim kad muškarac ima malo i zaigranog dječaka u sebi i kad napravi neku budalaštinu koja me nasmije. Volim i da je otvoren za pričanje o svim temama.

U odnosu prema životu, volim da je pozitivan, da je od akcije, da voli putovanja, jednako kao i izležavanje na trosjedu. Svakako bi bilo poželjno da kad već imamo isti glazbeni ukus da voli plesati i da se ne ustručava svojih osjećaja.

Kad sam sve to posložila, činilo mi se da ću tražiti iglu u snopu sijena. Sve ovo što sam gore navela imao je i moj pokojni muž, pa ispada da po starom receptu opet tražim isto. Koliko god to ružno ili lijepo zvučalo, ne možemo pobjeći od samoga sebe. Očito imamo neki prototip osobe koja nam odgovara. Dogodi se često da neke osobe iz veze u vezu imaju slične partnere,ali očito ih takvi tipovi privlače.

Uglavnom, meni se namjerno (neću reći slučajno jer ne vjerujem u slučajnosti) dogodio On, sa svim gore navedenim parametrima. Naravno, teško bih našla nekoga s 50 godina koji bi zadovoljio moje želje, to su već uglavnom izgrađeni muškarci s nekim svojim navikama koje teško mijenjaju. Možda bi se i našao neki primjerak, ali zasigurno bi se u nekim stvarima razilazili.

Kad razmišljam o muškarcu, onda ne razmišljam o godinama, stvar je u stanju duha i energije. Dogodio mi se ON, sve su se kockice još iste večeri poklopile, ali nisam htjela imati nikakva očekivanja, to sam sebi zabranila. Pustila sam ga da on vodi igru, sve dok me nije razoružao polako i džentlmenski. Bilo je prekrasno ponovo prolaziti stvaranje neke nove veze nakon toliko godina. Svako jutro kad bi se probudila, štipnula bih se da znam da je sve oko mene stvarno. I dan danas to učinim.

Ova veza je drugačija na svoj način, samim tim što sam zrelija, naš je odnos lišen svađa i glupih prepucavanja i onih tipičnih ženskih pitanja „gdje ideš, kad se vraćaš, s kim si... itd“. Volimo iste stvari , dijelimo vrlo slične poglede na život i smijemo se u ogromnim količinama. Vjerojatno će sada neki promisliti „smij se ti, smij, ali jednog dana kada te ostavi zbog mladog komada, plakat ćeš“. Možda ću plakati, a možda i neću.... K vragu, život je samo jedan, treba živjeti i biti sretan koliko god možeš, jer to je dar koji ne smiješ odbiti. Što god da se dogodi bit ću dorasla zadatku, a do tada, pravimo planove za iduće putovanje.

Vedrana Rudan u kulturnom izdanju:) MIRJANA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ

SRCE POD PRITISKOM: Mala bara, puna krokodila
Ovo nije tekst o Kristijanu Goluboviću.

Ovo je priča o srpskoj javnoj sceni. Proteklih dana, RRA je digla veliku buku zbog učestalog pojavljivanja slavnog kriminalca, dilera droge, otimača tašni od baba, kradljivca automobila i reketaša, na nekoliko televizija sa nacionalnom frekvencijom: u pojedinim emisijama, Kristijanu Goluboviću je dato da bude čak i voditelj, u nekim emisijama je govorio o tome kako je postao kiminalac i šta je sve radio u mladosti, u nekima je govorio o aktuelnoj političkoj sceni, a u nekima je bio predstavljen i kao umetnička duša - Kristijan Golubović, naime, pored svega, piše i pesme i slika. Osim RRA, brojni sociolozi, kriminolozi i javni poslenici, uključili su se u osudu promovisanja Kristijana Golubovića, jer on kao svojevrsni „mračni vitez“, uz to i diler droge, može pogubno da utiče na mlade, a mnogi su sa gnušanjem isticali činjenicu da je ogromni medijski prostor dat čoveku koji je pravosnažno osuđen na četrnaest godina zatvora.

U redu, ali Kristijan je prvo postao popularan u filmu „Vidimo se u čitulji“, zatim je postao popularan kao jedini preživeli iz tog filma, a zatim je stigla „ova slava“, između ostalog i zato jer Kristijan nije bez dara za javne nastupe, a i zato što se nije libio da mnoge srpske političare poredi sa kriminalcima.

Briga RRA i drugih javnih poslenika oko štetnog uticaja promovisanja krimosa koji nema dlake na jeziku, mogla bi se uzeti sa poštovanjem da je u ovoj zemlji javna scena nešto drugačija. Jer, na primer, nije bilo nikakve ozbiljne reakcije RRA i ostalih komentatora na brojne rijaliti šou-programe koji se emituju već godinama, i koji su imali poguban uticaj na mlade - od primitivizma, agresije, pornografije i besmisla, do promocije ideje da je bukvalni i simbolički brlog prirodno stanište srpske budućnosti, a da je senzacionalizam koji prati to dno televizijske zabave, nešto što svima donosi korist.

Sa druge strane, briga za duševno i moralno stanje nacije zbog pojavljivanja Kristijana Goubovića na TV, deluje u najmanju ruku licemerno - u zemlji u kojoj je većina političara otimala, ne tašne babama, nego celokupnu ušteđevinu čitavoj naciji, u zemlji u kojoj je prećutno pravilo da je politika najunosniji vid kriminala, u kojoj su političari i „tajkuni“ godinama bez ikakvih problema dilovali sa kriminalcima koji su švercovali tone droge (a ne kao Kristijan, 14 grama), i u kojoj su svi oni ugledni građani jer nemaju zatvorski nabildovane trapezijuse, briga zbog Kristijanovog uticaja na mlade deluje smešno. Nije čudo što je baš Kristijan postao instant zvezda - on je bar, za razliku od njih - šarmantan. I za razliku od njih, on je dvadeset godina već odležao, a čeka ga još četrnaest u zatvoru.

Ali u celoj ovoj „anegdoti“ o Srbiji, postoji jedan detalj o kome niko ne govori: RRA i ostali se brinu zbog onoga o čemu se govori na našim televizijama, ali je čudesno da niko nema petlju da se javno zabrine o onome o čemu se ne govori. Zanimljivo je kako je zbog ovog čoveka koji tek treba da ide na izdržavanje kazne, dignuta ovolika prašina, skoro da nam se baca ta prašina u oči, da ne bismo videli ono što je očigledno. Kako se zapanjujuće gromko ćuti o nekim drugim ljudima koji su u zatvoru - na primer, o Vojislavu Šešelju koji je jedanaest godina u zatvoru u Hagu, neosuđen. Ili o Oliveru Ivanoviću koji je u zatvoru, i već je zaboravljen, kao da do juče nije bio dika i ponos svake srpske politike koja je na „Kosovu radila najbolje moguće u interesu Srbije“ i „koja nikada neće potpisati priznavanje nezavisnosti Kosova“.

Da, Kristijan ne treba da bude TV voditelj dok čeka da mu presuda postane pravosnažna, mada je lepo što piše pesme i što je počeo da slika. Bolje je da se bavi kreativnim nego kriminalnim radom.

Nije, međutim, lepo to što toliki kriminalci mogu opušteno da u svojim ogromnim dnevnim sobama vrte TV kanale, tražeći emisije u kojima oni nastupaju, kao ugledni građani koji će Srbiji objasniti da su sve što su radili, radili za naše dobro.

Izazivanje promjena

ZANIMLJIVE KOLUMNE: Izazivanje promjena
Drage, suvišne stvari- svuda oko nas!
Sve više sumnjam u naljepnicu na kojoj piše: „Pobjeđuje onaj koji umre sa najviše igračaka." Ta naljepnica gleda na nas sa TV i filmskih platana, istaknuta je svuda naokolo, na stranicama je novina, kruži ulicama i društvom, na automobilu je... Zaljepljena je na naše uspomene, navike i pouke iz obitelji, ureda i škole... Toliko je ima da se čini Božjom istinom deviza „Najbolji je onaj koji ima mnogo stvari" i „Uspješan je onaj koji kupuje i kupuje".
Premda sociološka istraživanja kazuju da najveći broj tih stvarčica uopće nema svoju svrhu i da mjesecima i godinama leži nedirnuta po domovima, garažama, podrumima. Sobni bicikli, rekreativni čamci, pravi bicikli, muzičke linije, metar visoko naslagane kutije pune svačega, skije, role ... O odjeći da ne govorimo. Vikendice koje posjećujemo dva puta na godinu.
Potrošili smo novac, velik, teško stečeni, dosta često u besmisao. Pa se moramo sad upitati: zašto to (masovno) radimo? U velikoj većini slučaja samo zbog tzv. psihološke dobiti (zadovoljstva, dobrog raspoloženja) koje osjećamo tijekom šopingiranja ili vađenja stvari iz paketa i vrećica kad stignemo kući.

Kratko je to zadovoljstvo. Nakon njega ništa stvarno nije riješeno - opet smo tamo gdje smo bili. Uhvaćeni u klopku modernog, potrošačkog društva koje uistinu može funkcionirati samo ako stalno producira nove i nove vječite „nezadovoljnike". Kupujemo jer time bježimo iz stvarnosti, iz životu u kojem nas nešto nervira, napeti smo. Depresiju, zamor, stresne emocije, frustraciju... rješavamo novom kupnjom. Potrošačko društvo se definitivno dobro potrudilo da svoje članove temeljito odgoji u duhu dobrih nesretnih potrošača.
Kad već vidimo kako nam mnoge od tih stvarčica beskorisno otimaju životni prostor, nailazi drugo pitanje - zašto ih se ne riješimo? Leže po sobama, ostavama, zauzimaju prostor, moramo ih čistiti i premještati, za neke plaćati placarinu i registraciju. A kad bismo ih se uspijeli riješiti, naučili bismo neke prave lekcije iz života:
Neću kupovati „zgodne" stvari već one koje će mi život učiniti lakšim, ljepšim, ugodnijim, jeftinijim!
Nabavljat ću ono što odgovara mome pravom ja, što mi u nečemu pomaže!
Nije važno što imaju i nose kolege ili susjedi! Za sebe nose!
S modom i trendovima treba biti oprezan i nešto sporiji u kupnji. Tako ćemo se poštedjeti mnogih odluka zbog kojih smo kasnije požalili (uostalom, nije li moda iluzija koju neko tamo malo društvance iz svjetskog jet-seta nameće nama ogromnoj većina radi svoje zarade).
Najbogatija društva i najbogatiji ljudi nisu najsretniji. Daleko od toga. Pobjeđuje onaj koji ima jednostavan, smislen život.
(Odlična knjiga „Jednostavan život", autorice Ealine St. James potakla nas je da jednu njezinu priču presložimo i na ovom mjestu ovako izložimo.)
G.T.

Nova godina, odnosno doček iste nije po ničemu poseban osim po našim željama, nadanjima, očekivanjima. Noć poput svake druge, a opet nekako smo mi ti koji smo drugačiji i htjeli/ne htjeli osjećamo potrebu da zaključimo godinu iza nas i poželimo si nešto u novim danima koji dolaze.

Jedno od praznovjerja koje prate Silvestrovo je i crvena boja koju bi pripadnice nježnijeg spola svakako trebale imati na sebi, može sasvim  pritajeno i skriveno, a može i vrlo izloženo i hrabro u obliku ruža, haljine, kaputa ili osebujnog nakita.

Crvena je boja strasti, sreće, samopouzdanja. Crvena motivira i tjera zlo, postoji podatak da su vjenčanice do 19. st. većinom bile crvene. Boja hrabrosti i životne odvažnosti, boja koja daje osjećaj topline.

Vjerujemo da su sve ove karakteristike sasvim dovoljne, nađite crvenu po svojoj mjeri i uđite u novu godinu glamurozno, pozitivno, s velikim očekivanjima, ali ne od godine kao takve, drugih ljudi i okolnosti, krenite od sebe i samo sebe, možete sve što zamislite uz veliku dozu strpljenja i hrabrosti… Večeras je, kao  i svakog dana ispred vas, najbitnija crvena boja samopouzdanja i vjere u sebe koju nosite u sebi, sve ostalo je samo dodatak, osmijeh na lice, optimizam u srce i spremni ste, ne samo za doček, već za novu godinu koja nas dočekuje s osmijehom, uzvratite ga i uživajte. Sretno!

Pitao neki čovjek mudraca: Kako ću znati da me žena zaista voli? A mudrac mu odgovori: “Ako bude radila 14 stvari, budi uvjeren da te voli”. Muž upita: “A koje su to stvari?”, a mudrac odgovori:


- Ako voli tvoje ponašanje… i voli onoga ko tebe voli
– Da se ne ljuti ako joj se protiviš u mišljenju/ako tvoje mišljenje bude suprotno od njenog
– Ako je pogodi tvoja ljutnja ili tuga
– Ako, zbilja, stalno pokušava naći teme za razgovor s tobom
– Ako te pita za savjet kad bi god pokušala da nešto učini ili da preduzme neku odluku
– Ako se obraduje tvom poklonu bez obzira koliko bio skroman
– Ako ti pokušava biti podrška ili se ponudi da uradi nešto od tvojih obaveza
– Ako je zabrinjava tvoje odsustvo
– Ako želi da uradi sve što će te zadovoljiti i ne ponavlja ono što će te naljutiti.
– Ako joj ne smeta tvoj slabi prihod
– Ako podnosi bol radi tebe
– Ako pokušava da bude dio tvojih ideja i zanimanja i pokušava ući u tvoj svijet i doći do tvojih interesovanja i tvog posla.
– Ako se ne srami tvog posla bez obzira koji je
– Ako ti pomaže u dobrim djelima
(Doznajemo.com/Akos.ba)

..kakav mudrac najobicniji muski manipulator pazi ono peto,pa sedmo..pa...

Lakota ::

..kakav mudrac najobicniji muski manipulator  pazi ono peto,pa sedmo..pa...

¸dabome da je muškarac pisao..
ma mi žene smo umerenije..  .

Kijara-brm ::

Lakota ::

..kakav mudrac najobicniji muski manipulator  pazi ono peto,pa sedmo..pa...

¸dabome da je muškarac pisao..
ma mi žene smo umerenije..  .

podbarac ::

Kijara-brm ::

Lakota ::

..kakav mudrac najobicniji muski manipulator  pazi ono peto,pa sedmo..pa...

¸dabome da je muškarac pisao..
ma mi žene smo umerenije..  .

ehehehe očito ti Vedrana Rudan odmah pala na glavu...
mislim u misli  :lonac:...

Vrlo interesantno pitanje postavila je na jednom od sajtova koji se bave vjerskom tematikom jedna mlađa žena. Nećemo navoditi o kojoj vjerskoj zajednici je riječ, jer je priča, čini se, univerzalna…


Ova žena na početku priznaje da je do sada počinila nekoliko većih grijeha.
– Prije braka sam, kao i sva današnja omladina, živjela nemoralan život. Izlazila sam sa raznim muškarcima, grlila se, ljubila, upoznala svog muža s kojim sam takođe sve to radila. Čak sam počinila s njim i blud ali mi je bio prvi muškarac s kojim sam imala spolni odnos. Zatim sam se udala za njega i sve je bilo dobro dok ja nisam u trećoj godini braka počinila blud, znači samo jednom otkako sam u braku. Njemu sam to sve priznala, i on mi je to sve hvala Bogu oprostio tj. dao mi još jednu šansu.
Naravno, ja sam tek tad shvatila koliko sam čitav život griješila, a posebno nakon tog počinjenog grijeha. Iskreno se kajem… Ima li za mene oprosta? – piše između ostalog ova žena.
U odgovoru kojeg je dobila navedno je da je pokajanje dobar znak i da na njemu treba istrajati, a da niko ne treba gubiti nadu u Božiju milost i oprost ako je pokajanje iskreno.
Zanimljivo je također i da je dan jedan komentar na sam početak pisma:
– Prije odgovora na Vaše pitanje želimo učiniti malu korekciju u vezi Vaše tvrdnje da ste živjeli kao i sva današnja omladina nemoralan život. Generalizacija je obično netačna pa i ova budući da sva današnja omladina ne živi nemoralno. Sigurno je da ima dosta moralne omladine, a nažalost ima dosta i onih koji žive nemoralno.
(Doznajemo.com)

Maleni dječak koji je išao u prvi razred pozvao je majku na prvi roditeljski sastanak. Na njegovu veliku žalost rekla je da će doći. Po prvi put njegovi će prijatelji i učiteljica vidjeti njegovu majku.

Bio je u neprilici zbog njenog izgleda. Iako je bila lijepa žena, imala je veliki ožiljak koji joj je prekrivao gotovo cijelu desnu stranu lica.
Dječak nikada nije htio razgovarati o tome kako je i kada zadobila taj ožiljak. Na sastanku su, bez obzira na ožiljak, svi bili oduševljeni njenom ljubaznošću i prirodnom ljepotom, ali dječaka je ipak bilo sram pa se skrivao pred svima. Kad se našao u blizini svoje majke i učiteljice, čuo je njihov razgovor.
Odakle vam ovaj ožiljak na licu?, pitala je učiteljica. Majka je odgovorila:
Kad je moj sin bio malen izbio je požar u sobi u kojoj je bio. Svi su se bojali ući jer je vatra izmicala kontroli, pa sam ja ušla. Dok sam trčala prema kolijevci, vidjela sam kako pada greda pa sam se nadvila nad njega da ga zaštitim. Onesvijestila sam se, ali srećom došao je vatrogasac i oboje nas spasio.
Dotakla je opečenu stranu lica.
“Ožiljak će ostati, ali do dana današnjeg nisam požalila što sam učinila to što sam učinila”.
U tom je trenutku maleni dječak sa suzama u očima potrčao prema majci. Zagrlio ju je shvativši kakvu je žrtvu njegova majka podnijela za njega. Proveo je ostatak dana čvrsto je držeći za ruku.
(Doznajemo.com/Lik Yuh Kuo)