Banja Luka,bosanska ljepotica

Nemoj da mi se neko petlja glupim upadicama....ovdje ce da se nalazi moja Banja luka ona koju sam ostavila davne 1992.
Znaci nemojte da mi kacite slike sadasnje  arhitekture,ovo je
IN MEMORIAM moga grada..............moga rodnog grada!

Lako je Banjalučaninu živjeti vani… Klima u autu, klima u stanu, zatrpan frižider, klinci i klinceze prinčevi i princeze, na pasošu pise “I’m free”,
večeras pjeva Annie Lenox…

Lako je Banjalučaninu živjeti u Banjaluci. Ljeto u gradu, dajak u rijeci,
“nektar” u ruci, mirisi lipa, korzira masa..svira “Riblja Čorba”..


Teško je biti Banjalučanin vani. Tada ne valja ništa...
Ni voda, ni trešnje, ni školstvo, ni meso, ni komšije, ni doktori,
ni ljudi….ti ljudi dosadni, eh ti ljudi..

Teško je biti Banjalučanin u Banjaluci. Zima hladna, Vrbas mutan,
kasni plata, galami papak, ne čuješ nista, upališ TV, ne vidiš sutra..

Pored Mujinog,najbolji cevapi su bili kod Bilija(Bilog)




Preneseni su zahvaljujuci nasem bratskom ratu i do kengurova......znaju sad i tamo sta je merak

Sa vrha Sehitluka, zidina Kastela
u srce nas rani zelena strijela.
Sad kucaju srca zuborom Vrbasa
i kao kad vjetar aleje talasa.

Nosim te u srcu, cuvam te u dusi
pjevam samo tebi mojoj Banjaluci
Ti si radost oka, draga topla luka
Ti si san djetinjstva, nasa Banjaluka

Tu u tom beskraju, ti si poput gnjezda
iz kojeg se vidi najl...jepsa zvijezda
I hiljade kuca moze da se srusi
al' nemozes nikad ti u nasoj dusi.

Nosim te u srcu, cuvam te u dusi
pjevam samo tebi mojoj Banjaluci
Ti si radost oka, draga topla luka
Ti si san djetinjstva, nasa Banjaluka.

Verona ima
Romea i Juliju, a Banjaluka ima Safikadu. Obje su price o tragicnim
ljubavima, samo sto u ovoj banjaluckoj, u nadi za srecnu ljubav, palimo
svece...pa evo te price:

Mlada
Banjalucanka Safikada, zaljubila se u jednog vojnika koji je sluzio u
tvrdjavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna. Iako je sve zvucalo kao u
bajci, jednoga dana dosla je obavjest da vojnik koga je Safikada toliko
voljela odlazi na daleki front. Safikada je tesko podnela odlazak svog
voljenog. Ubrzo nakon njegovog odlaska dobila je vest da je njen
voljeni izgubio zivot na Dalekom istoku, te je u najlepsem svadbenom
ruhu pohitala pred top na tvrdjavi Kastel, koji je svaki dan oznacavao
podne, i tako otisla u smrt da bi vecno bila sa svojim voljenim.

Samo
mesto gde je sahranjena mlada Safikada nije sa sigurnoscu utvrdjeno.
Neki govore da je ona prvobitno sahranjena u kompleksu Ferhadije u
Safikadinom turbetu, koje je unisteno miniranjem Ferhadije 1993.
godine, dok oni drugi spominju da se Safikadin grob nalazi na pocetku
ulice koja vodi od tvrdjave Kastel do "Media marketa".

A ima li istine u ovoj legendi?...
Po
nekim izvorima Safikada je bila turska devojka zaljubljena u vojnika
vezirske vojske sto ovu legendu stavlja u vreme izmedju 16. i 18. veka,
dok drugi kazu da je ona bila iz jedne casne banjalucke porodice, a
njen je ljubavnik bio austrijski vojnik koji je, po miosljenju njene
porodice, bio okupator i zbog toga je bio zabranjen mladoj Safikadi.
Postoji i jedna prica koja kazuje da se Safikada nije htela zaustaviti
na upozorenje: "Halt!", koje je izdao jedan austrijski vojnik te je
zbog toga i bila ubijena.
U mnogim od prica sporan je i top, jer
koliko je poznato, nikada se pucanjem nije oznacavalo podne u gradu na
Vrbasu. Da li je Safikada sahranjena na mestu koje danas posecuju
mnogobrojni Banjalucani, niko se sa sigurnoscu ne usudjuje tvrditi, jer
za to dokaza nema. Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine,
utvrdjeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen
groba, postoji ljudski kostur polozen u smeru zapad-istok. "Prema
strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti
nadgrobne ploce, grob se moze smestiti na kraj 16. veka" pisalo je u
izvestaju arheologa Borisa Graljuka.

Ne znam sta se ovome moze dodati, osim da je to jedan od mojih omiljenih gradova. Utisak mnogih stranaca i domacih turista koji su bili ili prolazili kroz Banja Luku, jos prije 20, 30 godina je da je to najevropskiji grad u Bosni i Hercegovini. Sluzio sam vojsku u Zaluzanima (nekoliko kilometara od Banja Luke) i mogu reci da su price i ljepoti djevojaka sasvim osnovane !!!!

Tenkista?

Niko ne zna šta su muke teške dok ne gazi do Han Kole peške!

cojle ::

Niko ne zna šta su muke teške dok ne gazi do Han Kole peške!

Zar i ti sine Brute?

Astra ::

Zar i ti sine Brute?

Bezbel!

da nisi bio u kasrni Kozara,poznatoj jos i Nazareth?

Astra ::

Tenkista?

Bravo Astrice, vozac borbenog transportera zvanog BTR

Pa u Banjaluci su bili tenkisti u Kozari i Zaluzanima i avijacija u Mladen Stojanovic kasarni....

U Kozari je bilo svih rodova, u Zaluzanima samo tenkisti, a zaboravila si Manjachu i aerodrom, gde je bilo PVO (protiv avionska odbrana)
Ja sam bio u sportskoj grupi sa Perunovicem, Risticem iz Smedereva, Sekulicem iz Radnickog, trenirali smo u Boriku ili onoj maloj Slavijinoj sali.
Bilo je super ali covek ne postuje to sto ima pa napravi sra. i premeste me po kazni u Pristinu... "Ej otkako je Banja Luka postala..." da ne odlutam previse od teme !?

Pa aerodrom je 15 km otprilike udalje,to su mahovljani,nije vise Banjaluka,a Manjaca,pa to vukojebina,poligon....
" kasarne su bile u gradu,a znam da su Zaluzani drzali samo tenkovske jedinice,a Mladen Stojanovic avijaticare,a Manjaca je postala od 93 sabirni centar,pa tako ozivjela,na zalost.

Borik je bila dobra,nova dvorana,tu se i odrzavali svi mecevi i sportske manifestacije,a dole bio disko,pa ne znam s koje strane sam provela vise vremena,jer obozavala sam svojevremeno boks,sve sam nastupe Slavije ispratila,a recimo da sam i trenirala rukomet kod trenera reprezentacije Pere Janjica,voljela sam tu dvoranu u kojoj su kasnije na nesrecu spavale izbjeglice.
Eto malo i moje biografije u mom rodnom gradu.

Banjalučke oštre zime
=150042366943&p[]=323946093234]




-Iz kronike samostana "Marija Zvijezda" ostalo je svjedočenje o
jednoj od najoštrijih zima u banjalučkom kraju. Zapisano je da je
izmedju 14. i 19. januara 1893. bila tako jaka zima "kakve nisu pamtili
ni najstariji ljudi". Vrbas je bio zamrznut i preko njega su i u
blizini samostana prelazila kola bez bojazni kočijaša da će se led
prelomiti.Zabilježeno je da su: sva samostanska stabla oraha i šljiva
bila potpuno smrzla, pa ih se moralo posjeći.Njihov termometar je
pokazao najnižu temperaturu od minus 23 stepena R na dan 14.januar
1893. U Banjalučkoj meteorološkoj stanici isti dan su zabilježili -26
stepeni C. Razlika između temp. je logična jer je na otvorenom temp.
niža.

-Banjalučki dnevnik "Nova štampa" 16. februara 1932 objavljuje: jutros
je u Banjaluci bila najniža temperatura ove zime.Termometar je
pokazivao u 8 sati minus 21 stepen C, a na otvorenom polju, prema
Nazaretu minus 28 stepeni C.

I sniježne padavine su znale biti visoke:

Franjo Pfanner, u svojim "Verbasbriefe", napisao je za zimu 1870/71 "da
je bila veoma oštra, a da je snijeg padao nedjeljama i dostigao visinu
od jednog metra, zbog čega su gladni psi bili velika prijetnja, dok su
vukovi dolazili do kuća"

Vrijedni su pomena i podaci o mrazevima:

- Mrazevi padaju obično od 8.novembra do 30.marta.Najraniji mraz zabilježen je 12.oktobra 1908.g., a najpoznatiji 2.maja 1907.

Stare kronike bilježe da je 1716.g. august bio iznimno hladan, da je
snijeg u Bosni padao 13.8. i da se zadržao puna 3 dana, a 12.8.1716. g.
je zabilježen i led na rijekama.

U "novije doba", 7.januara 1947.g., u banjalučkoj meteorološkoj stanici
zabilježili su da se živa u termometru spustila na minus 28 stepeni C.

Jedna od najhladnijih zima je (po banjalučkim meteorološkim knjigama) -
zima 1985. U toj godini su u prvih 20 dana januara i prvih 15 dana
februara registrovali srednju dnevnu temp. od minus 10 stepeni C.
Inače, najniža temperatura u toj zimi bila je 12.januara i ona je u
gradu iznosila minus 23 stepena C.

Tekst pjesme je izmjenjen....namjenjen Banjalucanima raseljenim po cijelom svijetu

Neko rece gore: "...u mome domu neki strani traze sebi dom..." Tuzan je taj dom.

Ali najvise sto fali je bas ona, Banjaluka, u srcu, Vrbas, u venama...stranci ga nemaju...ne razumiju kad u junu lipe zasume sta govore, kad Studenac zapjeva o kojoj Safikadi pjeva, kad poslije ponoci, opran vreli asfalt zamirise oko Kastela, dok Slavko poeziju recituje sa Kule...a Ale saobracaj regulise, i svi ga slusamo kao jedan...toga nema, tamo...ovdje je sa mnom, tu s tobom...I sad kad oci zatvorim, svaku hrid znam od Sehera do Rebrovca, i opet da se pustim, znala bih gdje idem...


S.

Setnja kroz Banja Luku sa mojim andjelima

Region |
ponedeljak 24.10.2011 | 15:42



Banjaluka gradi stazu za Formulu 1?



Izvor: Beta


Banjaluka -- Banjaluka planira da za 20 miliona evra
izgradi sajamski kompleks, u okviru kojeg bi bila i pista za takmičenja
Formule 1 i Moto gran prija.













U
projektu u koji je Beta imala uvid, navodi se da bi na sajamskom
prostoru bio auto-motodrom u skladu sa standardima Medjunarodne
automobilske asocijacije (FIA) za održavanje takmičenja svih nivoa,
uključujući i trke klase Formule 1 i Moto GP.
Sajamski kompleks bi bio na lokaciji kasarne "Krajiških brigada".

Cilj projekta izgradnje Sajamskog kompleksa su jačanje međunarodne
saradnje, privlačenje investitora i poslovno unapeđenje Banjaluke.

Nosioci projekta su Grad Banjaluka i Gradska razvojna agencija, a
projekat će potencijalnim investitorima biti predstavljen na Sajmu
investicija Investekspo koji se na Novosadskom sajmu održava od sutra do
četvrtka.


Pored
izgradnje sajamskih hala, uređenja otvorenog prostora i
auto-motodordoma, planirana je i izgradnja površina za padobranstvo i
terena za rekreaciju.

Predviđena je i izgradnju hotela sa
najmanje četiri zvezdice, parkingA, železničke stanice, kongresnog
centra, ambulante, vatrogasne stanice, preš-centra i zgrade uprave.

U projektu se navodi i da je, sagledavajući karakteristike postojeće
banjalučke takmičarske staze, mogućnosti koje ona pruža i stanja,
neophodno predvideti rekonstrukciju i revitalizaciju.

Dodaje se
da je prostor neophodno dopuniti adekvatnom stazom za automobile i
motocikle jer je postojeća staza uska i nedovoljno zahtevna za određene
nivoe, kao i stazom za karting i obuku vozača, tribinama i drugim
objektima.
-----
Koji potez , super . Tu mogu neverovatni novci da se uzmu .

Samo mi iz teksta nije jasno ko će da plati izgradnju svega toga -jer se tu isto radi o ogromnom novcu koji treba uložiti ?

Juče se navršilo tačno 42 godine od razornog zemljotresa koji je 1969. godine pogodio Banjaluku kada je poginulo 15 lica, dok je više hiljada povrijeđeno. U jutro 27. oktobra 1969. godine,(upravo sada dok ovo pišem, gledam u sat, doduše repliku sata, čije su kazaljke stale u 9 i 11 minuta) grad je u potpunosti bio devastiran od udara jačine osam stepeni po Merkaliju, odnosno šest stepeni po Rihteru.
Sjećam se tog dana, imao sam 5 godina, igrao se u nekom šljiviku, kad je zaljuljalo. Sjećam se dobro da sam se uhvatio za jedno stablo i po mom dječjem sjećanju, trajalo je čitavu vječnost.

Pominjem repliku sata, jer je na istom mjestu do prije par godina stajao originalni sat iz tog perioda, koji su iz meni nepoznatih razloga, uklonili prilikom restauracije i popločanja Gospodske Ulice, inače najprometnijeg Banjalučkog šetališta.

Sljedeći dokument je preuzet iz arhiva RTRS

Zemljotres je 1969. razorio grad i odnio 15 života, 1117 građana je povrijeđeno. Potpuno je uništeno 86 hiljada stanova, 266 školskih, 146 kulturnih, 133 zdravstvena i 152 administrativna objekta.
Najrazorniji zemljotres, jačine 8,5 stepeni Merkalijeve skale sa epicentrom 20 kilometara od centra grada, zadesio je Banju Luku 27. oktobra 1969. godine. Pomenuti zemljotres počeo je neuobičajeno jakim prethodnim udarom, u noći 26. oktobra u dva časa i 55 minuta, podrhtavanje se nastavilo do osam časova i 53 minute kada je vrijeme za Banju Luku stalo. Grad je u jednom trenutku ostao bez vode, struje, snabdijevanja hranom, a svi učenici su školsku godinu nastavili u gradovima širom bivše Jugoslavije. Karakteristika Banje Luke je podrhtavanje tla na kojem je smještena. Seizmogeno područje obuhvata pojas oko grada, prečnika između 50 i 60 kilometara. O jakoj seizmičnosti svjedoče morfologija reljefa, pisani podaci za posljednjih 100 godina i najnovija instrumentalna mjerenja. Zemljotres je 1969. razorio grad i odnio 15 života, 1117 građana je teže ili lakše povrijeđeno, a materijalna šteta je bila ogromna. Instrumenti u Republičkom hidrometeorološkom zavodu, Sektor za seizmologiju, svakodnevno prate i registruju podrhtavanje tla. Na području banjolučke regije se svake godine registruje veliki broj zemljotresa različite jačine. Međutim, to je sasvim normalno za ovo područje. Na osnovu njih se ne može odrediti da li nam ponovo prijeti jedan zemljotres razorne moći kao onaj iz 1969, ocjenjuju u Sektora za seizmologiju pri Republičkom hidrometeorološkom zavodu, gdje trenutno raspolažu sa četiri najmodernije seizmološke stanice. One su umrežene sa stanicama iz Srbije i Slovenije sa kojima se podaci razmjenjuju u realnom vremenu. Na taj način mogu se pratiti seizmička kretanja na cijeloj teritoriji BiH. Trenutni stepen razvoja seizmološke opreme ne garantuje potpunu mogućnost predviđanja zemljotresa. Čak ni u Japanu, koji ulaže ogroman novac u nove uređaje, nemaju mogućnost da znaju kada će se desiti nepogoda. Ipak, veoma je mala mogućnost da će Banju Luku ponovo zadesiti snažan udar -tvrde sizmolozi.

Sjecam se kao da je juce bilo...sa 9 godina nisam znala sta nas je snaslo,tako se nisam ni bojala,ali panika mi je govorila da to nije dobro.
Kasnije je bilo zivi u satoru,zima u kamp prikolici....bez vode,bez normalnog WC....isli smo u provizorni poljski smjesten na sred dvorista ispred zgrade.
Bilo je jos zemljotresa i vremenom sam naucila da ga cujem ispod zemlje kad dolazi i taj zvuk je mnogo jeziviji od samog udara.

Deca iz mnobih banjalučkih škola su, te daleke '69-e boravila u kamp naselju na Paliću i hranila se u narodnoj kuhinji. Jedna od kuvarica je bila moja mama, a ja sam svaki dan posle škole išla tamo. Upoznala sam mnogo njih, sećam im se imena...Kasnije se velika fotografija, na kojoj je moja mama, našla na zidu jedne od osnovnih škola, više se ne sećam koje. A tata...on je išao u pratnju autobusa koji su ih vraćali.

Sećam se kao danas toga ,i one fantastične solidarnosti naroda Jugoslavije .
Imali smo jedini TV u ulici ,i cela ulica je dolazila da gleda vesti .
Vojska ,radnici , deca -svi su na svoj način saosećali . Ne sećam se više tačno, jer sam ipak bio dete ,ali mislim da je moj grad dao ekipe i mehanizaciju za čišćenje ruševina ,a za današnje vreme zvuči neverovatno da je broj onih koji su želeli da pomognu bio prevelik .

Ne sjecam se zemljotresa, ali znam da je mama pricala kako je pozurila s posla kad je zadrmalo, na biciklu, a ulica se u talasima vracala prema njoj. Vidjela je kako cijeli balkon pada sa zenom na njemu, sa Titanika.
Ne ponovilo se nikad nikome.

Imala sam 9 godina ali se svih ovih slika sjecam.......i svega uz to,cekanje vode,konzervi,deka....mi smo stanovali u prizemlju,nas sporet su iznijeli vani i tu su svi kuhali...kad smo se okurazili,i Tv se gledao u mome stanu....to je bilo ljudi kao mrava,cijela zgrada,a ko niej stao u kucu,slusao je ispod prozora....nama djeci je to bilo i zanimljivo..cistiti metar snijega sa prikolice,a prije toga i spavanje pod vsedrim nebom,oktobar i zvijezde iznad nas....nama djeci je to bas bio dozivljaj,a tek sad mogu da zamislim kako je bilo mojoj majci...svim majkama....ne pobnovilo se nikad i nikome.

Da, brdjani grade staze za formulu, a ne mogu da priuste da se aerodrom u Zaluzanima popravi, da se avioni poprave, novi nabave,,,Al bitno je da se iz gradske kase za Colu izdvajaju stotine hiljada maraka. Tudja lova svakako, ima se moze se.

Grad je izgubio mladost zbog tudje bahatosti, stara prica,,,

Mislim da je momcima mjesto i ovdje. Neko je ovo stavio na fb; danas je sahrana,,,Nek im je laka crna zemlja.

"Nad mojim Gradom krov je već danima siv. I ovo jutro je teško. Sumorno. Crno. Najteže. Bolno za svakoga ko ima ono malo duše... Duše koja zna da ćuti. Da čuva svaki (pa i najmanji) trag onoga što ostaje iza njih... Moj Grad će se danas oprostiti od momaka koji su voljeli nebo. Ne ovo sivo. Već plavo nebo sa zlatnim zracima sunca... Zato je moj Grad tužan. Jeca u svome bolu...

Ovaj dan će proći. I mnogi nakon njega. Vratiće se i sunce. Vratiće se i plavetnilo neba sa kojeg će nas gledati divna bića. Jer, oni za nas sigurno ne bi željeli sivu svakodnevicu. Njihova ljubav zove se plavo... Ista ona ljubav koju su dijelili sa nama. Ne smijemo da ih izdamo!

Plavo vam nebo, prijatelji! Putujte u nezaborav...♥

Ima love za stazu formule,a dom za napustenu djecu ne spominje niko,nema donatora,grad ne moze da da....jadno da ta djeca jedva prezivljavaju i cekaju mislost pojedinaca.

Gdje su nestala moralna nacela...prioriteti?

AstrinaKomsinica ::

Mislim da je momcima mjesto i ovdje. Neko je ovo stavio na fb; danas je sahrana,,,Nek im je laka crna zemlja.

"Nad mojim Gradom krov je već danima siv. I ovo jutro je teško. Sumorno. Crno. Najteže. Bolno za svakoga ko ima ono malo duše... Duše koja zna da ćuti. Da čuva svaki (pa i najmanji) trag onoga što ostaje iza njih... Moj Grad će se danas oprostiti od momaka koji su voljeli nebo. Ne ovo sivo. Već plavo nebo sa zlatnim zracima sunca... Zato je moj Grad tužan. Jeca u svome bolu...

Ovaj dan će proći. I mnogi nakon njega. Vratiće se i sunce. Vratiće se i plavetnilo neba sa kojeg će nas gledati divna bića. Jer, oni za nas sigurno ne bi željeli sivu svakodnevicu. Njihova ljubav zove se plavo... Ista ona ljubav koju su dijelili sa nama. Ne smijemo da ih izdamo!

Plavo vam nebo, prijatelji! Putujte u nezaborav...♥

Tuga, jedna velika tuga i za Banja Luku i za čitavu zemlju. Otišla je mladost...
Ne treba zaboraviti ni da je prije četiri dana bilo punih 20 godina od kako je zbog ljudske gluposti u periodu od 22.05.1992.-19.06.1992. godine 12 banjalučkih beba umrlo zbog nedostatka kiseonika.

Ime majke Ime bebe Pol Rođenje Smrt
Dušanka Đukić bez imena muško 22.5.1992. 22. 5.1992.
Živka Knežević bez imena muško 22.5.1992. 22. 5.1992.
Fatima Dedić bez imena muško 23.5.1992. 27. 5.1992.
Željka Tubić bez imena muško 28.5.1992. 28. 5.1992.
Zilha Murica-Delić bez imena žensko 1.6.1992. 1. 6.1992.
Safeta Medić bez imena žensko 26.5.1992. 2. 6.1992.
Nađa Puška bez imena žensko 29.5.1992. 1. 6.1992.
Dragoslava Marić bez imena žensko 3.6.1992. 5. 6.1992.
Milena Sandić bez imena žensko 15.6.1992. 16. 6.1992.
Dragica Komljenović bez imena žensko 1.6.1992. 19. 6.1992.
Majda Đuran bez imena muško 17.6.1992. 17. 6.1992.
Grozda Rauš Vladimir muško 28.5.1992. 19. 6.1992.

Preživele bebe
Slađana Kobas; rođena 18. juna 1992. godine i jedina je preživela beba od 22. maja do 19. juna 1992. godine. Zbog nedostatka kiseonika ozbiljno joj je bilo narušeno zdralje, pa joj imala trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasije se bezuspešno borila i sa rakom kostiju. Slađana Kobas je preminula 9. februara 2006. godine u 13. godini života. Sahranjena je 11. februara 2006. u Prijedoru.
Marko Medaković; rođen 21. juna 1992. godine, nakon rođenja je bio bez kiseonika oko 10 minuta što je dovelo do toga da diše sa trećinom pluća, cerebralne paralize, hematoma na mozgu i krivljenja kičme. O njemu je Snježana Brezo snimila dokumentarni film koji će biti prikazan na Berlinskom filmskom festivalu.

:((((((

12 zvjezdica s neba palo je
sta su skrivile,cjenjeni gospodine....

Kako gledati a ne zaplakati...

Vrijedjaaaas me dragaaaaa
aliiiii moje srce praaastaaaaaaaaa



Banjalucka himna,,,ko razumije, shvatice

Divan grad, ja sam davne sedamdeset i neke bila na ekskurziji, iskreno i ne sećam se izgleda, ali je moj Dragi ''gostovao'' prošle godine par dana i oduševljen je ljubaznošću građana i izgledom grada. Do tančina te upute na traženu lokaciju. Ako Bog da zdravlja, odlučili smo da nas dvoje uskoro napravimo jednu ekskurziju i obiđemo neke gradove naše bivše Juge. Pre par godina smo putovali u Herceg Novi obišli smo Mostar, Tjentište i preko Trebinja sišli u Meljine. Ražalostilo me je koliko se ne vodi računa o znamenitostima, ipak je to spomenik koji je obeležio jednan period naše istorije ma kakva ona bila.

Kad odes Slatka napravi sigurno da sidjes "na Vrbas", po mogucnosti negdje izmedju Zelenog i Gradskog mosta, malo zamoci nogice i samo stani tako par minuta,,,niko ne miluje ko Vrbas Jest da je hladan isprva, ali,,,ali:)

slatkicass ::

Divan grad, ja sam davne sedamdeset i neke bila na ekskurziji, iskreno i ne sećam se izgleda, ali je moj Dragi ''gostovao'' prošle godine par dana i oduševljen je ljubaznošću građana i izgledom grada. Do tančina te upute na traženu lokaciju. Ako Bog da zdravlja, odlučili smo da nas dvoje uskoro napravimo jednu ekskurziju i obiđemo neke gradove naše bivše Juge. Pre par godina smo putovali u Herceg Novi obišli smo Mostar, Tjentište i preko Trebinja sišli u Meljine. Ražalostilo me je koliko se ne vodi računa o znamenitostima, ipak je to spomenik koji je obeležio jednan period naše istorije ma kakva ona bila.

Ako se odlucite doci u Banja Luku imate mjesta kod mene,rado bih vas ugostila

Harite ::

Ako se odlucite doci u Banja Luku imate mjesta kod mene,rado bih vas ugostila

Hvala Harite

cojle ::

Harite ::

Ako se odlucite doci u Banja Luku imate mjesta kod mene,rado bih vas ugostila

Godišnji odmor nisam koristio davno pa se nakupilo... iha ha.
A i ova oskudacija pa nije svejedno kud ćeš zapucati.
Baš plemenito.

Fala unapred.

Evo ovako ja cu organizovati susret forumasa ovde u Banja Luci vase je samo da dodjete...pa da se vidi koliko ste hrabri na djelima kao na rijecima

"SPASIMO PICIN PARK !!! Ne dozvolimo da nas sjebe svaki Mile ovog grada !!!"

Welcome to "Bandjelaj Siti" :eee:

Sta ce na kraju biti sa Picinim Parkom,hoce li isjeci stabla...citala sam da su htjeli,pa odustali...nemam dalje informacije.

Astra ::

Sta ce na kraju biti sa Picinim Parkom,hoce li isjeci stabla...citala sam da su htjeli,pa odustali...nemam dalje informacije.

Digla se velika buka; izgleda da su demonstracije ponukale malo "kopanja" po legalnosti mnogih stvari u BL, pa sad isplivao na vidjelo sav kriminal u vezi Kastela, i mnogih drugih "afera" sa nekretninama.

Po prvi put od 1991 godine se malo osjetio miris stare Banjaluke,,,,Za susrete na Vrbasu se ipak pojavilo nekoliko starosjedilaca, i "Tigrov rep" je nakon 20tak godina poklonio Vrbasu onaj nekadasnji sjaj:)
Odnio je (kao i uvijek) prvo mjesto u voznji dajakom

Dok su doslje stajale na sigurnoj udaljenosti (ne daj boze da upadnu u vodu:))))))), 10% prave banjalucke raje se ludo provodilo;)

aeeeeeeee davne 80 godine sam "sluzila" vojsku sa muzem  u kasarni Kozara

eeeee za Kasarnu Kozara mene i Astru vezu specijalne uspomene hahahahahaha
Davnih 80tih, sestra i ja smo imale "posjetioca" svaku noc ispod prozora; mi se vratimo iz grada, pa presvlacenje, i to, a frajer se nasteli pod prozor i viri. A Astra ga snimi,,,Helem, dogovor pao da ce njen coJek uzeti jedan kraj konopca, a moja mama drugi, od prozora do prozora, pa ko ga prvi ugleda da trzne. Komso se umorio, pa sveze za palac na nozi, pa kad je mama trznula, on onko ko oparen skocio, pa u gacama na vrata, a ovamo moj stari isto tako hahahahahaha
Uhvatise jadnika, neki vojnik iz Tuzle ako se sjecam dobro; idu njih dvojica, ponosni u gacama, a onaj jadnik u sredini ahhahahahahahahahaah

AstrinaKomsinica ::

eeeee za Kasarnu Kozara mene i Astru vezu specijalne uspomene hahahahahaha
Davnih 80tih, sestra i ja smo imale "posjetioca" svaku noc ispod prozora; mi se vratimo iz grada, pa presvlacenje, i to, a frajer se nasteli pod prozor i viri. A Astra ga snimi,,,Helem, dogovor pao da ce njen coJek uzeti jedan kraj konopca, a moja mama drugi, od prozora do prozora, pa ko ga prvi ugleda da trzne. Komso se umorio, pa sveze za palac na nozi, pa kad je mama trznula, on onko ko oparen skocio, pa u gacama na vrata, a ovamo moj stari isto tako hahahahahaha
Uhvatise jadnika, neki vojnik iz Tuzle ako se sjecam dobro; idu njih dvojica, ponosni u gacama, a onaj jadnik u sredini ahhahahahahahahahaah

hahahaah nije moj muz :zubi3:

hahahaahah de ti naglasi;)))) Jasta da nije, ovaj je bio bosanceros 100% hahahahahahah