Banja Luka,bosanska ljepotica

First topic message reminder :

Nemoj da mi se neko petlja glupim upadicama....ovdje ce da se nalazi moja Banja luka ona koju sam ostavila davne 1992.
Znaci nemojte da mi kacite slike sadasnje  arhitekture,ovo je
IN MEMORIAM moga grada..............moga rodnog grada!

Status:

Mi Banjalucanke imamo jednu manu...najljepše smo na BALKANU! xD

Ispod:

Je's ti ono iz Laktasa?!

  :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

Uh, što bih te po guzici! Što zatrpa one lepe Astrine priče?

Samouka ::

Uh, što bih te po guzici! Što zatrpa one lepe Astrine priče?

Otrpacemo:)))) Bice jos pricica, ovo malo smijeha:)

AstrinaKomsinica ::

Samouka ::

Uh, što bih te po guzici! Što zatrpa one lepe Astrine priče?

Otrpacemo:)))) Bice jos pricica, ovo malo smijeha:)

Dobro, aj' opraštam ti:)

Ali baš volim te stare priče, neka su i bajkovite. Prijaju dok se čitaju.

Ispred Narodnog pozorista sutra oko 12 h.
Zajedno za bolje sutra nasoj djeci i nasem gradu !!

Moooooj Milaneeeeeeeee kad u zatvooooor poooodjeeeeees
nemoooooj mojuuuuuuu kapijuuuuu da proooodjeeees

  :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

E ovo je biser godine: Neko postavio zeza temu Testiraj se da vidis jesi li iz BL. I raja se zeza, sprda u to ime, i sam test je zeza:) I sad ima par pitanja u stilu jeste li ikad isli na Sehitluke,,,,Banjalucani znaju o cem je rijec;)

E kao i uvijek naslo se njihA par "Ja sam Banjalucanka, al nisam niiiiikad isla na Sehitluke!, a ove sto su isle, zna se ko su!"

Pa seljanko, tamo se Dan BL slavio, Prvi Maj hahahahahaahahahah

Hajmo sad je'n, dva, tri: sikter nazad!      :rlol:  :rlol:  :rlol:  :rlol:  :rlol:  :rlol: 

http://banjalucanka.com/zabava/zanimljivosti/148-test-jeste-li-i-koliko-banjalucanin-ka

Kolicina idiotluka srazmjerna prilivu stanovnistva u toku rata.  :329340:  Radije ce krepavati od gladi, opsjedati kontejnere, nego promijeniti nesto, jer se ne daj Boze moRe desit da nacija pocMe trpit.

E to je definicija seljacina:)

Oko 300 Banjalučana na ulicama poručilo: "Džaba ćutite, bit će još gore"


Oko 300 Banjalučana okupilo se u podne ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske odakle su se uputili ka Palati predsjednika RS-a kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo aktuelnim stanjem i pružili podršku demonstrantima u Tuzli.

Foto: AJB


POVEZANO
Protesti u Tuzli: Građani počeli kamenovati zgradu Vlade TK
Počela okupljanja nezadovoljnih građana širom BiH
Protesti u Sarajevu: Sve više Sarajlija na ulicama, stiglo policijsko pojačanje
Daviddi: Protesti su naznaka socijalnog nezadovoljstva
Nakon Širanovića, na slobodi još dva demonstranta iz Tuzle
Banjalučani su na transparentima poručili "Džaba ćutite, bit će još gore", "Svi smo mi strani plaćenici, državu nam finansira MMF", "Dosta mi je boljeg života! #Tuzla #Banjaluka", "Samo pijan mogu da prebolim društveno stanje i sudbinu zlu", te nazive firmi “Incel“, “UNIS“ i “Čajavec“, kao podsjećanje na sve privatizacije i desetine hiljada radnika koji su u tom procesu izgubili radna mjesta.

Ispred Palate predsjednika demonstranti su uzvikivali "lopove, lopove".

Današnje proteste u Banjoj Luci organizirali su Helsinški parlament građana Banja Luke i Udruženje građana “Oštra nula“ pod motom "Ako vam je dobro, onda ništa".

Unija studenata Republike Srpske oglasila se saopćenjem u kojem poziva studente da bojkotuju proteste "plaćenika".

"Mi studenti jesmo protiv kriminala, korupcije, siromaštva i nepravde, ali smo i protiv toga da naše nezadovoljstvo bude iskorišteno za ciljeve onih koji su debelo plaćeni da se 'bore za pravdu' i koji račune nikada ne polažu nama, već samo onima koji ih plaćaju", saopćeno je iz Unije studenata RS-a.

Protesti su završeni bez incidenata.
(Klix.ba)Tagovi: Banja Luka građanski bunt u BiH

Ajmooooo,potpisujte peticiju

http://www.onlinepeticija.com/aprilska_nagrada_grada_banjaluke_aliji_mahmutovicu_-ali

Ovaj covjek je obiljezio grad...znaju ga sve generacije...zvali ga Ludi Ale...a on izuzetno pametan i jos vaznije dobre duse.I meni je kao djevojcici davao cokolade zivotinjsko carstvo i kupovao svilene bombone u kolonijalu na cosku.

Ako iko zasluzuje ovo priznanje,onda je to Ale.

Da Bog da da dobije, i lani je bio nominovan, al ne daju levati.

lani je zakasnio ,nije imao dovoljno da se kandiduje...zato sad treba navalit sa glasovima...moram provjeriti i sa drugih profila i proxija...ahahahah

Ja nemam drugih, Tita mi   :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

Bila je 2006. ili 2007. godina , nekakav siv zimski dan . Ines , moja tada sestogodisnja cerka me zamolila da idemo " na cevape " , " mama je na putu pa da ti ne moras spremati " dopunila je molbu . I tako dok smo cekali narucene porcije u lokalu se iznenada i tiho kao duh pojavio Ale . Prilazio i je redom stolovima , iz svojih kesa vadio razne bombone i castio prisutne , oni koji ga nisu poznavali zacudjeno su se zahvaljivali , a ani koji su znali Alu prijateljski su razmijenili po koju sa njim i neupadljivo mu gurali nesto u ruku . Kada je prisao nasem stolu prvo je Ineskine rucice napunio bajaderama i raznobojnim bobonama , moju ruku pruzenu za pozdrav prinjeo je lagano usnama , a onda prislonio na celo neprestano ponavjaljuci razne pozdrave i blagoslove . Odgovorio sam mu sa nekoliko brzih " ziv nam bio Ale,,,"izvadio jednu novcanicu i trudeci se da bude sto neupadljivije , tutnuo mu u saku . " ziv ti meni bio , ljepotica , ljepotica ,,,,,"brzo je ponavljao , pomilovao je njezno po kosi Ines i otisao tiho kao sto se i pojavio. " Tata , ko je ovaj ciko " jos sva u cudu ali presretna zbog djecijeg blaga u svojim rukama , pitala me Ines " je li on prosjak ". " Ne sreco , to je nas Cika Ale , on nikad nije prosio . Cika Ale ti je kao neki dobri duh naseg grada . " Ali zasto si mu onda dao para , a cini mi se i jos neke cike " bila je uporna . " Pa znas , on sve te pare potrosi kupujuci slatkise i raduje djecu , a i odrasle ,,, "
Od tada Ines se jako radovala susretima sa Cika Alom i svaki put bi me zamola za nesto sitnisa , da mu licno da , naravno uvijek bi bila nagradjena sa bezbroj lijepih rijeci , blagoslova i neizostavnih slatkisa. A mene bi stalno nesto grizlo zbog onog sturog i povrsnog objasnjenja pri njenom prvom susretu sa ovim izuzetnim covjekom . Uskoro Ines puni trinaest godina i prije nekoliko dana pomislio sam da je vec dovoljno odrasla da cuje malo siru i malo dublju pricu o ovoj zivoj legendi naseg grada , mislim da oboje to zasluzuju . Otprilike sam joj ispricao "......
Krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina proslog vijeka ( kako cudno zvuci " proslog vijeka " ) mnogo vremena sam provodio sa svojim vrsnjacima iz kvarta igrajuci se na prostranoj livadi , danas poznatoj kao Plaza kod Zelenog Mosta .Bili smo u prosjeku sestogodisnjaci i tu nam je bilo idealno za igru , roditelji se nisu brinuli , nismo smetali komsijama , nema automobila , uvijek je tu bilo onih iz velike raje koji su pazili na nas , a mi bi smo njima isli po vodu dok su igrali lopte , do prodavnice kad im zatreba sitnih dok kartaju ili cigareta kad uz vatru i gitare " bare trebe " .Tako skitajuci se pored Vrbasa cesto smo prisustvovli prizoru od kojeg nam je ono kako kazu zastajao dah . Iz ostataka magle , koja se dizala sa rijeke , na uzanom vrhu metalne konstrukcije mosta , sa druge strane rijeke , pojavljivala se silueta covjeka koji je sa kesama i cegerima u rukama balansirao i skakutao sa noge na nogu . Kako se primicao " nasoj " obali mogli smo razaznati covjeka srednjih godina , tamnih brkova , sa francuskom kapom na glavi i dubokim gumenim cizmama na nogama . Kada bi stigao blizu kraja konstrukcije , tacno iznad asvaltne povrsine odbojkaskog igralista , na kojem smo se mi okupili i otvorenih usta gledali ovu nestvarnu predstavu , stao bi i brzo izgovarajuci bezbroj nama nerazumljivih rijeci , vadio je iz kese neke plocice i bacao ih dole u gomilu dijece . Na kraju je slijedilo teatralno skidanje kape , naklon i odlazioi bi sa posljednim oblacicima magle,,,,,,,,,Na nasu veliku radost one plocice koje nam je bacao bile su cokoladice Zivotinjsko Carstvo i dok smo uzurbano cijepali papir i halapljivo trpali poslasticu u mala djecija usta nismo primjecivali nista cudno .Kasnije su nam stariji objasnili da je ono na mostu bio Cika Ale , najveca dobricina naseg grada , da on djeci poklanja cokoladice ali zadrzava slicice . Tek tada smo se sjetili da svaki omot cokoladice sadrzi po jednu sliku zivotinje , a stariji su nam jos rekli da Ale sakuplja te slicice i lijepi ih u albume , da ima vec desetak potpuno ispunjenih albuma i ono sto tada nismo mogli povjerovati , da zna napamet sve brojeve zivotinja sa slicica . I pored ove price starijih mi nismo ni blizu mogli skontati ko je u stvari covjek na mostu . Da li je mozda neki cirkuski artist u penziji , pa sad iz zabave izvede po neku tacku , mozda je neki dalji rodjak Djeda Mraza pa u njegovo ime dijeli slatkise djeci ili je stvarno Duh kako su govorili stariji kad bi htjeli da nas malo isplase.
Djeca ko djeca , nemirni i radoznali , poceli smo krisom prartiti cika Aliju . Uskoro smo primjetili da redovno ide na dzenaze u Stupnici , a poslije pravac u prodavnicu Putnik , kako smo je mi zvali , po sefu , Kod Rade , kupuje puno cokoladica , sjedne ispred prodavnice i pazljivo odljepljujuci gorni sloj pakovanja vadi slicice zivotinja . Jedan dio cokolad bi nam odmah dijelio , ostale brizljivo spremao u ceger do slijedeceg susreta .Tu smo se uvjerili da stvarno zna sve brojeve slicica napamet . Neko od djece bi mu rekao broj a on kao iz topa tacno i puno ime zivotinje kojoj pripada taj broj ili obratno neko bi rekao ime zivotinje , a on jos brze broj u albumu .
Djeca ko djeca , nikad nam dosta slatkisa i druzenja sa nasim Dobrim Duhom , pa smo stidljivo stajali ispred lipa i kestenova u nasoj ulici da nam oni koji vec znaju citati prenesu kad ima neka dzenaza u Stupnici , tako smo mogli znati kad da cekamo ispred Putnika . Kad se sjecam tih dana moram priznati da me malo sram sto smo se ponekad znali obradovati nekoj novoj smrtovnici jer je ona za nas znacila novi susret sa Cika Alijom , a nama su tada ionako objasnjavali da kad neko umre ide na neko lijepse mjesto na nebu i od gore nas gleda i pazi na nas.......
Godine su prolazile , nase druzenje sa Cika Alom se nastavljalo ali mi u stvari jos uvijek nismo imali cisto saznanje ko je ON . I onda se desilo nesto sto nam je pomoglo da bar malo rasvijetlimo sliku o njemu i sto nas je ucinilo jako ponosnima na nase poznanstvo sa njim. Zagrebaci nedeljnik ilitii sedmicnik Arena na cijele dvije stranice pisao je o cudnom dobrom covjeku iz Banjaluke . Uz ono sto smo vec znali pisali su i o testu koji su napravili . Jedan od novinara je diktirao Aliji cifre 0 , 1 i 2 u nepravilnom nizu , on ih je ispisivao na papiru u nepravilnoj putanji , a poslije je ne gledajuci ponovio sve i to unazad i bez greske .Objavili su i fotografiju tog ispisanog lista papira kao i fotografiju malog ostrva u Vrbasu ispod Kastela koje je Ale sam sagradio i koje i dan danas po njemu nosi ime. Osim sto nas je ovaj slucaj ucinio ponosnim pomogao nam je da odbacimo mogucnost da je Ale bivsi cirkusant , klovn ili kakav gradski lero . Od tada on je za nas bio genije , jos uvijek cudan ali genije. Na kraju krajeva zar svi geniji kroz istoriju nisu bili po malo cudni .
Kako sam odrastao sretao sam Alu na mnogo mjesta u nasem gradu , po mostovima , po alejama , kraj Vrbasa , obilazio je ugostiteljske objekte u koje sam izlazio , a i one u kojima sam radio . U vijek je bio raspolozen , nasmijan , napameti je nabrajao registaske tablice automobila nasih sugradjana , datume i mjesta , do u kilometar tacna , saobracajnih udesa i njihove ucesnike , pisao po prasnjivim autima , hranio jata golubova , cistio Vrbas od raznog otpada , " regulisao saobracaj " na raskrsnicama , dijelio slatkise po gradskim lokalima ,,,,,,radio je dosta cudnih stvari ali nikad bas nikad nikome nije ni pomislio a kamo li uradio kakvo ZLO . Tu se sjetim price iz Novog Zavjeta kad su posli da kamenuju onu zenu zbog preljube i kad je Isus rekao " neka prvi baci kamen onaj od vas koji nema grijeha " i naravno niko ne baci jer nemase bezgresnih . E ja mislim , ustavari sam cvrsto ubijedjend da je nas Ale bezgresan i da bi on mogao prvi baciti kamen , ali sam isto tako ubijedjen i znam da on nikad nebi kamen bacio na nikog , on je citav zivot na druge " bacao " kruh , lijepe rijeci , blagoslove i naravno cokoladice ,,,,,,
Eto , tako sam otprilike ispricao Ineski i nadam se bar malo iskupio za ono sturo objasnjenje prije sest / sedam godina .
A djeca ko djeca , znatizeljna , pa posto me je pazljivo slusala , upita " pa jesi li na kraju odgonetnu ko je ustvari nas dragi Cika Ale "?
" Da budem iskren imam svoju teoriju " zapoceo sam odgovor , " Ale je jedan od rijetkih za koje se punim pravom moze reci COVJEK , mislim da on po rodjenu ima u sebi " kod " koji mu omogucava da jos od rana prepozna svu bezvrednost i prolaznost materijalnog te premoc duhovnog zadovoljstva i ravnoteze . Znam ja da zivot nije neka bajka u kojoj ce dobro sigurno pobijediti , ali on nam svojim zivotom dokazuje da je cineci dobro drugima usrecio sebe , jer on je istinski sretan iako nema " ni kamione , ni avione " i kada jednom njegova " Vrsta " bude u vecini na ovoj planeti bice nade za nju,,,"
" Ko zna , tata , a mozda je on stvarno Dobri Duh naseg grada koji lebdi medju nama " zakljuci Ines na kraju. " Mozda " saglasih se ...........

Bilo je lijepo pogledati ovaj video,ali jedna greska u pravopisu pece za oci...
ne kaze se BanjOlucka,nego je ispravno BanjAlucka.

tu ti nemerem pomoc , nisam ga ja radio

a ovo dole jesam

podbarac ::

a ovo dole jesam

Ovo je moje djetinjstvo,moja mladost,djetinjstvo moje djece i onda dodju moderni arhitekti i zajebu...sve uniste i park Petar Kocic postane hrpa metala i stakla....takve bih ja na sud...unistavas sto je neko cuvao decenijama...e pa odgovaraj za zlocin nad kulturom.
Kad vidim ovaj park,sjetim se mnogih stvari...pa tu sam sjedila svaki skolski odmor,lagala da imam vise casova da bih i poslije skole odsjela u ovom parku uz ovu fontanu,tu sam upoznala prvog momka,tu sam se prvi put poljubila ...tu su moja djeca pravila prve korake,tu si znao da ces sresti poznato lice,da ce se cak zasvirati gitara,popiti ispod jakne sakrivena boca vina....ma tu si bio Banjalucanin...ma nek se jebu svi oni kojima je smetao.

Postoji li banjalucko dijete da nije prohodalo rubovima ove fontane?

Fontana i park su mi ostali u divnom sećanju , obići to mesto i pojesti negde ćevape su mi bili pod obavezno , posle se moglo dal uzbrdo dal nizbrdo nastaviti putovati .

Ovu pjesmu je upravo napisao moj prijatelj,Banjalucanin,Ahmed Zunic

Zajednistvo

I JA! sam,
atom,zrnce prasine,
kap.
Sto ga nosi,
potocki brzak.

I kap sam rose,
jutarnje,
na cvejecu I travi,
kraj Vrbasa,
kud je setala
lijepa Almasa.

Zrno sam prasine,
po kojoj su tracala,
noge bose,
iz raznih Mahala,
I cvejet,sto ga nose,
djevojacke kose.

Bistra sam kap,
slapa,
sto ga sjece,
pramac camca,
uz pomoc dajaka.

Atom sam, sa vama,
stvaranja,
ljepote grada.
I bicu zrnce prasine,
naseg rastvaranja.

U srcima nasim,
bicemo jos dugo,
atomi,kapi,
I prasine zrnca.
U mislima svojim,
padati kao rosa,
bolna srca,
na obale znane.

Oplakujuc dane,
radosti I tuge.
Mladosti davne,
suzom zaljevati,
noci duge.

I Vrbas me je zaboravio

I Vrbas me je zaboravio.Kastel ne pamti moj glas.Aleje divljih kestenova ne sume moje ime,jer ga odavno nisu cule.
Da li je Banjaluka ostarila?Kad bismo se srele,da li bi nabrala celo pokusavajuci da me se seti ili bi rekla:nepoznata.A ja-gledam na internetu slike Banjaluke i poluglasno govorim:Gospodska,pozoriste,Sehitluci...A gde je ovo?...Vrbas,hotel Palas......Ostaci detinjstva i rane mladosti.Skolske ljubavi.Pokusavam da skupim krhotine skupocene vaze zvane MLADOST.
Jedan banjalucki pesnik je nekada davno napisao:

A kada odem negdje daleko
ceznje me kuci vuku
ja jedva cekam da opet vidim
NAJLJEPSU BANJALUKU.

Sada u Banjaluci padaju prolecne kise,a kada grane sunce,prosipa se behar i mirisi se sire na sve strane.Eh,nostalgijo,samo si ti vecna i nista ne zaboravljas.

Објавио Vidosava Stojšin

https://bedrudingusic.wordpress.com/2015/03/24/banja-luka-koje-vise-nema-ili-dva-paralelna-grada/

https://www.facebook.com/jasmin.dedic.311/videos/10204402844848354/


Divan video iz arhive jednog Banjalucanina....korisnici FB ga mogu pogledati.

nostalgija za Banja Lukom moga prijatelja Zune

Tuga Nostalgije;

Covjek sam za stolom,
Casa poluprazna,
ciste sljivovice.
Jedna suza bola,
kanu niz izborano lice.
Suze tuge,
ko behar se krune,
svojim okusom,
da casu dopune.

Neko za drugim stolom,
tiho pjevusi
sa svojim bolom
Sevdalinke stare
Ah meraka u veceri rane
kapaju mu suze,
na zice gitare.

Gledaju se starim ocima,
prepunih bola I tuge,
sjecanja se bude,
kad se nekad nocima,
mladosti lude
uz pjesmu provodili,
sate duge.

Dizu se oronula tjela,
pruzaju se usahle ruke
u zagraljaj cvrsti,
mjesaju se tuge do bola,
nijeme rjeci pokraj stola.
Jos uvjek smo isti,
osmjeh krasi lice,
nazdravlja se casom,
bistre sljivovice.

Jos jedna poruka prijatelju dragom

Prijatelju mili!
Neznam ko si,
znam samo,da ti je dusa,
u svili.
Da te ljubav I zelja,
nasem gradu nosi.

Sratan ti put,
I ugodni dani.
Kad stignes,
malo zastani.
Kreni prema zvuku,
gitare,
I sevdalinke stare.

Poslusaj sa sjetom,
pusti oku,da suza kane,
na dlan.
Vrati se zacas,
u nedosanjani san.

Pogledaj na pendzer,
dal" jos uvjek,deka stoji,
da ne vire,
krvozedni psi,
Od kojih se mnogi,
jos uvjek boji.

Mojim ocima,
pogledaj maglu,
pokraj Vrbasa.
Mozda jos seta,
ljepa Almasa.

Obrati paznju,
na ladzu koja plovi,
jel'od srebra ili zlata,
jel'vesladjija Mujo,
I u njoj ljepa Fata.

Jel'jos uvjek,
Vrbasom Jablan plovi.
I na njemu kujundjija,
kuje pojas oko pasa,
Sto ga nosi Fata I Almasa.


Jos jedna Zunina

Hvala Astra , prelepo .

Fijakeri pred Gradskim parkom. Snimljeno aprila 1968. godine

Ovo su najljepše pjesme o Banjaluci
Postoji mišljenje da ni jedna pjesma o Banjaluci i Vrbasu ne može da bude loša. Mi se slažemo sa tim, jer mnoštvo sjajnih stihova i melodija posvećeno je upravo ovom gradu i njegovoj rijeci.

Predstavljamo vam naš lični izbor najljepših pjesama o Banjaluci, kao i neke iznenađujuće kompozicije posvećene gradu na Vrbasu.  PESME

EKOLOŠKA ORGANIZACIJA
INSTITUCIJE RS NEZAKONITO UNIŠTAVAJU DOBRA GRAĐANA
Beta | petak, 29.05.2015. | 22:46


Centar za životnu sredinu kritikovao je danas, povodom tri godine od početka protesta zbog uništavanja zelene površine u centru Banjaluke, institucije Republike Srpske zbog uloge u "nezakonitom i nerazumnom uništavanju zajedničkih dobara svih građana"

Ovo ekološko udruženje je ocenilo da je takozvani "Picin park" predstavljao jednu od poslednjih zelenih površina u centru Banjaluke, koja je mogla biti uređena kao park, te tako biti od koristi svim njenim građanima.

"Umesto toga, gradske vlasti, sa bivšim gradonačelnikom Dragoljubom Davidovićem i sadašnjim gradonačelnikom Slobodanom Gavranovićem na čelu, prodali su tu površinu firmi Grand trejd. U to vreme je to bila firma bez prihoda i bez iskustva u izgradnji objekata, a dobili su ovu površinu po višestruko nižoj ceni od tržišne i na način čija je legalnost upitna", navodi Centar za životnu sredinu.

Ovim potezom gradskih vlasti, dodaje se u saopštenju, umanjena su sredstva koje je trebalo uplatiti u budžet grada i iskoristiti za socijalne i razvojne potrebe u gradu.

Na današnji dan pre tri godine počeli su višednevni protesti građana Banjaluke zbog odluke gradskih vlasti da se firmi Grand trejd omogući uništavanje jedine preostale zelene površine u strogom centru Banjaluke i izgradnja stambeno-poslovnog objekta na tom mestu.

Centar za životnu sredinu naveo je da gradske vlasti i dalje kriju dokumente o tom projektu i da ne žele da ih pokažu javnosti, iako na taj način krše i Zakon o slobodi pristupa informacijama. Centar navodi da su i republičke institucije podržale nezakonite aktivnosti, pre svih Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Inspektorat Republike Srpske i nadležni sudovi u RS.

Predstavnik Centra za životnu sredinu Miodrag Dakić je rekao da je resorna ministarka Srebrenka Golić u više navrata javno tvrdila da je projekt izgradnje u "Picinom parku" u skladu sa zakonom.

Centar za životnu sredinu je 30. maja 2012. pokrenuo tužbu protiv Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, jer su, kako se dodaje, postojale informacije koje su upućivale na moguće kršenje zakona pri izdavanju građevinske dozvole. Nadležni sud, međutim, nije učinio ništa da bi se gradnja obustavila i proverili navodi o nezakonitosti.

Do sada su se uspjevali izboriti da se ne unisti Picin park....nadam se da ce tako i ostati.
Zar ne vide sta je ispalo od parka Petar Kocic.

Zavrsena je izgradnja Ferhad pasine dzamije u BL(Ferhadije)....koliko sam cula,vec se i hodza oglasio ucenjem za ramazanski post iz nje.....mada to nije vise ona stara dzamija,spomenik jednog doba,ali sta je tu je.

I jos jedna predivna pjesma Zune

PRIJATELJU DRAGI

Prijatelju dragi!
Kad podjes,
put Banjaluke.
Dat" cu ti svoje oci,
I usahle ruke.
Ako stignes,
u noci,
brzo prodji kroz,
svjetla ulice,
nebodera.
Jutrom kad se,
probudis,
u stanistu tvome.
popi kahvu sa kockom,
sekera,
da ti ukus sladi,
u mojoj nadi.
Kreni laganim korakom,
tiho,
kroz mahale stare.
Mozda ces sresti,
I mojim ocima,
vidjeti nase drugare.
Uz put mojom rukom,
pomiluj,svaku lipu,
kesten I platane.
Ko nekad Keric,
svoje jablane.
Svrati do Kastela,
stani uz Safikadin grob.
Upali svjecu I kraj nje,
stavi pupoljak ruze.
Molim te druze!
Prosetaj stazom,
pokraj nase rijeke,
baci vjenac cvjeca,
u dubine njene.
Za sjecanje,
na umrle I one,
poput mene.
:
Autor.. Ahmed Zuna Zunic...

U moje vreme nije bilo cveća , sveće upaljene samo.

podbarac ::

U moje vreme nije bilo cveća , sveće upaljene samo.

nije,samo obicne lojanice svijece

Banja Luka-grad zaborava i amnezije

Astra ::

Banja Luka-grad zaborava i amnezije

Odličan tekst i surovo realan .Svako ko je rođen u Banja Luci priča isto (bar meni ) 
Ima još nešto ...izgleda da su i tamo došli neki "novi" stanovnici ,a "stari" otišli ,bez obzira da li su oterani zbog "nacije" ili su imali "ispravnu naciju" (i to pričaju ljudi odande ) Šteta ,jako lep grad je bio ,i jako prijatni ljudi . 
A kakav je i mogao biti  ,sa toliko žena ? 

https://www.facebook.com/BanjaLukaCity/videos/1027799177283617/

Katolički redovnici, članovi reda u narodu poznatog kao trapisti, prije 110 godina „upalili“ su prvu električnu sijalicu na području Banje Luke, što je označilo početak elektrifikacije ovog grada. Povodom tog jubileja, održan je susret s novinarima pod nazivom“I bi svjetlo na Vrbasu“.

Osam godina prije Zagreba Banja Luka je imala prva električna svjetla. Sve to se, prije svega, može zahvaliti trapističkim redovnicima koji su u ovaj grad došli 21. juna 1869. godine. Za vrlo kratko vrijeme ovi katolički redovnici pokrenuli su brojne zanatske djelatnosti i tvornice, ali i prvu električnu centralu.


I bi svjetlo na Vrbasu

Lovci su morali ubiti medvjeda, koji se krio u naselju Lazarevu, jer nemaju opremu kojom bi ga uspavali i transportovali na drugu lokaciju.
Vec 3 dana hoda medo po Banjaluci,preplasen ,a lovacko drustvo nije imalo 300 eura za pusku da ga uspava i transportuje,a zato Mile otresa cigaru u pepeljaru vrijednu 1500.

Odakle legenda da u Bnja Luci živi 7 žena na jednog muškarca ?

Nemoj da se neko usudio da piše kako je to zaista tako, jer to nije za zdravu pamet. Baš me zanima odakle ta legenda ?

Banja luka je doživela sudbinu većine gradova u BiH i izgubila svoju multikonfesionalnost. Nepravedno je to reći samo za Banja Luku. Sarajevo je namanje isto takav primer. Imamo i Mostar, Tuzlu i ostale veće i manje centre. Verujem da bi bilo bolje da nije tako ali tako je.

Nele Karajlic-Sarajevo me proteralo, Banjaluka me osvetila

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=10207191530818554&id=1591576395


Zulfikar Zuko Džumhur, putopisac, slikar i karikaturista rođen u Konjicu 24. 09. 1920. godine,
umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu, 29. 11. 1989. godine.
Bio je i ostao najbolji televizijski putopisac u povijesti ovdašnjih televizija, i ostao uzor mnogima.
Pisac scenarija i voditelj serijala Hodoljublje zajedno sa Mirzom Idrizovicem je obisao svijet.
U Hodoljubljima Zuko je pripovijedao o mjestima na koja bi došao, kako u Bosni i Hercegovini tako i inostranstvu.
U ovoj emisiji Zuko Dzumhur na svom putovanju govori o Banja Luci.

Banjalučanka Nimeta je porodila 60.000 beba


Ove zene se i ja sjecam,a ona me prva uzela u ruke,tog 2.1. 1960.



U gotovo svakoj profesiji postoje rekorderi i istinske legende koje jedan životni poziv čine posebnim, ali su rijetki oni koji su 60.000 puta bili na mjestu najveće životne sreće. Baš na takvim mjestima, sve dosvog odlaska u penziju, bila je rođena Banjalučanka i bivša babica Nimeta Cerić, koja je za gotovo četiri decenije rada u banjalučkom porodilištu, zajedno sa ljekarima, porodila 60.000 novorođenčadi.

Ekipa portala Klix.ba je posjetila dom ove plemenite žene, koja u banjalučkom naselju Rosuljeprovodi svoje mirne penzionerske dane, prisjećajući se trenutaka koji su obilježili njen radni vijek, ali i život u cjelini.

Posao odabrala još u 13. godini

Uz domaćinski doček, Nimeta nam je već na početku razgovora objasnila da je, pored svih životnih nedaća i svakodnevne borbe, sretna i da je njen životni poziv na neki način izabrao nju, a ne ona njega.

"Ova priča će zvučati čudno, ali sam za posao babice bila predodređena još kada mi je bilo 13 godina. Naime, iako smo živjeli u gradu, moja majka je imala kravu. Ona tog dana nije bila kod kuće, a krava se počela teliti i nakon nekoliko sati borbe ja sam joj pomogla da se oteli. Moja majka je nakon toga stalno govorila kako ću postati babica, što se na kraju i ostvarilo", započinje svoju priču Banjalučanka.

U porodilištu od 1959. godine

Nimeta kaže kako je za punih 37 godina rada u akušerstvu doživjela sve i svašta, ali da se trudi zapamtiti samo one lijepe trenutke, koji život čine posebnim.

"U porodilištu sam počela raditi davne 1959. godine, nakon što sam u Tuzli završila školu za babice. Posebnih trenutaka je bilo puno, ali meni su u sjećanje urezani dani kada se u Banjoj Luci dogodio zemljotres, kada smo žene porađali pod šatorima i na otvorenom", priča nam Nimeta, dodajući da bi isti poziv izabrala kada bi pred sobom imala još jedan život.

Tačan broj beba, koje je prva dočekala na ruke, ne zna, ali tvrdi da nije manji od 60.000 novorođenčadi.

"U penziji sam od 1996. godine, ali sam i nakon toga pomagala starim i nemoćnim osobama i trudila se kako sam mogla da pomognem svojim sugrađanima", kroz sjetu nam priča Cerićeva.

Ona dodaje da se tek posljednjih godina povukla u tihi penzionerski život i da trenutno živi za svog sina Faruka, snahu i njihovu kćerkicu, koji žive i rade u Sarajevu.

Jedanaest poroda i isto toliko dječaka

Kroz prijatno ćaskanje i prisjećanje na trenutke koji se ne zaboravljaju, Nimeta nam priča kako je u svojoj karijeri bila prisutna na dva porođaja trojki.

"U to vrijeme nije bilo ultrazvuka i savremene tehnike kao danas, pa žene nisu ni znale da će roditi više od jednog deteta. Kada su se rađale trojke to je bio pozitivan šok za nas u timu, ali i za roditelje", objašnjava nam ova vedra penzionerka.

Cerićeva se prisjeća i žene iz okoline Banje Luke, koja je već imala deset dječaka te je stigla i do 11. poroda i pet rodila muško novorođenče.

"Sve je prošlo dobro i beba je bila živa i zdrava. Kada sam ocu rekla da je i 11. dijete muško, on nije bio oduševljen. Kako sam se uvijek trudila stvari gledati pozitivno, rekla sam mu da je to super, jer sada ima igrače za kompletan fudbalski tim Borca", kroz osmijeh nam je ispričala Nimeta.


Život je nije mazio

Ipak, ovu pozitivnu ženu život nije mazio, jer ju je otac ostavio sa majkom, braćom i sestrama kada su bili mali. Pokazujući nam slike članova svoje porodice, kojima je ispunjena čitava dnevna soba, Nimeta naglašava da joj je majka bila svjetionik kroz život.

"Sve što sam u životu radila usadila mi je moja majka, koju sam neizmjerno poštovala. Rođena je u Istanbulu, ali je njen prvi muž dobio priliku da živi u Banjoj Luci, pa su iz Turske preselili u BiH. Nakon toga, očuh je uhapšen, a majka se nakon dugog čekanja udala za mog oca, koji ju je sredinom prošlog vijeka ostavio. Ipak, ona se borila da nas sve othrani i izvede na pravi put", priča nam Nimeta, pokazujući porodične fotografije iz BiH, ali i Turske.

Govori kako je Banja Luka za nju nešto posebno, to je grad u kojem je rođena, odrasla, živjela i koji voli svim svojim srcem.

"Žalosno je što sam toliko djece porodila, ali mi sin u ovom gradu nije mogao naći posao. Nakon što je zavšio Mašinski fakultet otišao je u Sarajevu, gdje se zaposlio i osnovao porodicu. Sada jednom mjesečno odem u Sarajevo, a oni dolaze kod mene", tužno nam priča Nimeta, koju su banjalučki ljekari od milja zvali Nimi ili Begovica.

Rat, Banja Luka i dobri ljudi

Priča nam i da je sve godine rata ostala u svom gradu, gdje je bilo teško, ali je uz pomoć dobrih ljudi, kolega i ljudskosti uspjela preživjeti.

"Rat je veliko zlo i ljudi su svašta preživljavali. Često znam reći - najbitnija je živa glava, ali moje uspomene vezane za Banju Luku su dobri ljudi, parkovi i aleje, a šljama ima u svakom gradu", govori nam ova ponosna Banjalučanka.

Pomenula nam je i svoju ličnu tragediju, o kojoj ne voli pričati, naime, 2008. godine umrla joj je kćerka, koja je od rođenje imala zdravstvenih problema.

"Tog dana je plakala cijela Banja Luka. Na posljednjem ispraćaju si bili ljekari, kolege, brojni građani i žene koje sam porađala. To je tako u životu, koji ima svoje lijepe i tužne strane", kratko nam je ispričala Nimeta.

Komšije o Nimeti

Razgovarajući sa ženom koja je obilježila decenije banjalučkog akušerstva, nismo ni bili svjesni da vrijeme neumitno leti, naša ekipa je morala krenuti.

Tokom odlaska iz banjalučkog naselja Rosulje, sve Nimetine komšije koje smo sreli naglsile su nam kako se takav komšija može samo poželjeti.

"Ona je ovdje najduže, jer su njeni početkom prošlog stoljeća tu kupili zemlju. Nimi nam je sve ove godine pomagala, a i danas, kada je već odavno u penziji, ona je svima na usluzi i vjerovatno je zbog toga cijela ulica i naselje vole", ispričale su nam pri povratku od Nimete komšije nekadašnje babice koja je porodila 60.000 banjalučkih beba.

Danas je otvaranje novosagradjene dzamije Ferhadije



Moja zelja je da ona ne predstavlja smao bogomolju vec korak naprijed za suzivot u tom gradu.

Astra ::

Danas je otvaranje novosagradjene dzamije Ferhadije



Moja zelja je da ona ne predstavlja smao bogomolju vec korak naprijed za suzivot u tom gradu.

Nije samo grad u pitanju već cela Bosna i šire naravno. Sa spuštanjem tenzija svi dobijaju, a niko ne gubi. Relaksirani odnos između Srba i Bošnjaka bi mnogo toga pogurao.

Posle slušanja kako odlazeći turski premijer onaniše pred džamijom, povlačim komentar, nema nama pomoći

Neka je ona sagrađena, nek' nije bilo incidenata gdje se glava gubi. A narod ko narod, valjda mu dođe iz dupeta u glavu! Političari su svakako prolazni...

Vrbas, Kastel, lijepe žene, i naravno – ćevapi, stvari su koje će vam vjerovatno prve pasti na pamet kada pomislite na Banjaluku. Ipak, postoji još mnoštvo drugih sadržaja koje posjetilac grada na Vrbasu može da vidi, sazna i doživi.

Banjaluka je najveći grad u RS, drugi najveći grad u BiH, poznat po mitskoj činjenici da u njemu živi sedam žena na jednog muškarca, ili kako je jedan aforističar sjajno rekao – “sedam Snježana na jednog patuljka”.

U reportaži o Banjaluci britanski Gardijan je napisao da je to grad “čiji stanovnici žive u kafićima”, navodeći da u mjestu od samo 200.000 stanovnika postoji više od 1.000 kafića i barova.

Ipak, to možda i nije toliko čudno ako se uzme u obzir pomalo nevjerovatan podatak, koji je iz prašnjavih arhiva ‘išačačkao’ banjalučki hroničar Slavko Podgorelec. Naime, prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine! Poređenja radi u Parizu prva kafana je otvorena 54 godine kasnije, dok je Beč za Banjalukom kasnio punih 66 godina…

Zbog velikog broja zelenih površina, parkova i aleja, Banjaluka nosi epitet grada zelenila. Neki bi rekli i “šumski grad” ili “grad u šumi”. Kad smo već kod šume – upravo u Banjaluci je nastala čuvena partizanska pjesma “Po šumama i gorama”, a memorijalna ploča posvećena toj pjesmi i autoru njenih stihova Mirku Kovačeviću, koji je živio u Banjaluci nedaleko od Gradskog mosta, nalazi se na jednoj stambenoj zgradi u blizini tog mosta.

Banjaluka je smještena u kotlini na 164 metara nadmorske visine, a sa jugozapadne strane okružena je brdima Starčevica, Banj brdo/Šehitluci i Šibovi. Na jednom proplanku Starčevice ranije je dominirao natpis TITO, koji se mogao vidjeti iz skoro svih dijelova grada.

Postoji urbani mit o tome kako je Tito prilikom posjete Banjaluci ’60. godina prošlog vijeka upravo u ovom gradu ostao bez sata. Tada mu ga je neko, navodno, “maznuo” dok je pružao ruke gomili, a Tito od sramote to nikome nije rekao… Ali je zato u Banjaluku navratio još samo nekoliko puta.

Banjaluka je poznata po rijeci Vrbas, tvrđavi Kastel, “banjalučkom” ćevapu, Nektar pivu, siru Trapist, jedinstvenom dajak čamcu i “banjalučkom kolu”. (Ne, nije u pitanju držanje za ruke i igranje u krug, već specijalni ribarski kolut za pecanje škobalja u Vrbasu…)

Rijeka Vrbas, sa svojom modro-zelenom bojom jedna je od najljepših rijeka u BiH. Ako ste avanturističkog duha na ovoj rijeci možete da uživate u raftingu, kajaking, kanuingu i kanjoningu.

Najduža ruta za aktivnosti na divljim vodama je 21 kilometar, sa jedinstvenom mogućnošću noćnog spuštanja kroz osvjetljeni kanjon Tijesno. Banjaluka je 2009. godine bila domaćin Svjetskog prvenstva u raftingu, a početkom ove godine proglašena je za šampiona sportskog turizma.

Tvrđava Kastel nalazi se u središnjem dijelu grada, na lijevoj obali rijeke. Na ovom mjestu su pronađeni ostaci naselja iz neolita, kao i nalazi iz antičkog, slovenskog, turskog i austrougarskog perioda.

Kada se priča o Vrbasu i Kastelu, ne može a da se ne pomene Milenko Jevtić Jevto, 77-godišnji arheolog amater, poznat po zimskom kupanju u Vrbasu i ostrvima koje je svojeručno izgradio ispod tvrđave. Jevto je poznat i po tome što je u jezeru ispod Kastela, kako kaže, otkrio “podzemaljce”. “Oni su riboliki, malo niži od nas, a imaju peraja i zmijski torzo”, tvrdi Jevto.

Uz Jevtu, svakako najveće banjalučka legenda je Čika Ale, čovek koji zna da priča sa životinjama, koji djeci dijeli čokoladice, i koji na kružnom toku kod Kastela reguliše saobraćaj “onako, iz hobija”.

U blizini Kastela nalazi se Safikadin grob, koji je vremenom postao pravo ljubavno “svetilište”. I dan danas, mnoge mlade djevojke na tom mjestu svakodnevno pale svijeće za sreću u ljubavi.

Prema jednoj od verzija legende o Safikadi, ona je bila prelijepa djevojka koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u tvrđavi Kastel oduzela sebi život. Safikada je obukla vjenčanicu, stala ispred topa koji je svaki dan pucnjem označavao podne i okončala život uz riječi: “Biću ti vjerna”.

Kada se krene od Kastela prema centru grada prolazi se kroz banjalučku Gradsku tržnicu, za koju mnogi strani turisti tvrde da je “nešto posebno”. U blizini Tržnice nalazi se robna kuća Boska, svojevremeno najveća robna kuća u bivšoj SFRJ, a ispred nje je glavni gradski trg – Trg Krajine na kome se nalazi memorijalna ploča katastrofalnog zemljotresa u Banjaluci iz 1969. godine, sa iskrivljenim satom na kome je vrijeme zaustavljeno u trenutku potresa.

Banjaluka je poznata i po tome što je o ovom gradu napisano mnoštvo pjesama – najpoznatija pjesma je “Banjaluko i ta tvoja sela”, a najpoznatija ulica u gradu je “Gospodska,” u kojoj se nalazi glavna pješačka zona grada, koja se završava kod zgrade Narodnog pozorišta RS.

U gradu postoji mnoštvo crkava i džamija, a najpoznatije bogomolje su pravoslavni hram Hrista Spasitelja, rimokatolička crkva Sv. Bonaventura i džamija Ferhadija.

Neizostavna je i kulturna ponuda Banjaluke, kao što su Narodno i Dječije pozorište Republike Srpske, Muzej Republike Srpske, Kulturni centar “Banski dvor”, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, galerije, javlja Mondo.ba.

Je li ovo autenticno.....bila u BL?

Naravno da sam bila. ..zbog tebe i napravih par slicica bona!





A ne znam koliko ti je poznato i koliko se sjecas ovog mjesta. ..kad krenes uz Vrbas.  .. :)

Citala sam da je Kastel renoviran,a krajnje vrijeme je bilo i zaista sad lijepo izgleda.
Juce me kontaktirao covjek iz BL,moje godiste,djelujem mu kaze poznato...pita me sve i svasta,ja se osjecala kad da sam izmislila da sam iz Bl...niti se sjecam ljudi,niti povezujem imena sa likovima....da li je to svjesno ili nesvjesno potisnuto,ne znam,ali nije nikako normalno da se toliko ne sjecam,kao da sam s Marsa pala.A i kad odem dole,nemam nikad toliko vremena da prodjem bar dijelovima grada gdje sam izlazila,pa da se podsjetim....tacno se nekad osjecam kao repa bez korijena....da li je to dobro utabana staza za demenciju ili nesto drugo...nisam pametna.

Astra, koliko je vremena proslo od kad ne zivis tamo. ..pa jos rijetko i ides...normalno je da se ne sjecas dosta toga. ..i sve manje ces. ..
Znam po sebi. .. otisla sam prije 11 godina. ..i idem par puta godisnje, ali svaki put kad odem , sve vise se osjecam strancem. Sve mi se promijenilo. .. Sve neka nova i nepoznata mi lica. ..
Ako izuzmem familiju, jako mali broj je onih sa kojima sam u kontaktu. Koliko god volim izaci u omiljenu "kafanicu" , ciji je vlasnik jako dobar prijatelj i gdje sam se ranije osjecala kao kod kuce. ..vise ni to nema onu car kao prije par godina. ..
Jedino se prijatno osjecam kad sam sa mojima ili sa prijateljima...ali kad smo kod nas kuci. ..
A sjecanja. .. i ona blijede. ..

Otisla sam malo u off, ali samo se nadovezah na tvoj post.
Inace, Banja Luku volim i kad sam kuci, cesto sam u BL. ..Jeste se dosta toga promijenilo. ..dosta toga izgradilo...meni je lijepo, ali znam da dosta njih koji su otisli. .. i dalje u sjecanju cuvaju onu sliku Banja Luke kakvom su je nekad davno ostavili i tesko prihvataju "promjene" sto se izgleda grada tice. ..
Kad sam bila ispred zgrade vlade, odmah sam se sjetila tebe ... sumnjam da bi  te  dopala ona gomila stakla. ..
Jeste da izgleda. ..onako "svjetski" ...ali mnogo "odudara" ...
Parkovi. ..sve manje se zelene. ..sve vise je betona. ..

Ja ne mogu prezaliti park Petra Kocica i fontanu....inace sam protivnik betona i stakla....ali i normalno je da se mjenja sve u korak s vremenom....jedino i kad odem,ne vidim ja tu svoj grad...ne snalazim se,kao u stranom,tudjem gradu.
Nego citam po FB ljude,pamte iz osnovne skole ljude...ja ni iz gimnazije ne pamtim...pa se pitam koji sam ja to kreten ili bila ili sam postala tek....ahahahha.

A od "moje" kasarne u Zalužanima, napravili pistu za auto trke, đubrad :brdski2: