NAJBOLJE GITARE SVETA

Fender stratokaster










Fender stratokaster

[You must be registered and logged in to see this image.]
Proizvođač	Fender
Proizvodnja	1954 — do danas
Konstrukcija
Tip vrata	Zašrafljen, zalepljen na nekim modelima
Skala	25,5" ili 24,75" na nekim modelima
Drvo
Telo	Jova, Jasen, Topola, Mahagoni, Koa i Javor
Vrat	Javor
Prstohvat	Javor, Palisander, Abanos ili Pau Fero
Oprema
Kobilica	Sa tremolom, Flojd rouz na nekim modelima, Fiksna
Pikapovi	3 pikapa sa jednim namotajem, ali postoje varijante sa hambakerima
Boje
Nudi se u različitim bojama

Fender stratokaster (engl. Fender Stratocaster), ili još poznat kao Strat, je model električne gitare koju su 1954. dizajnirali Leo Fender, Džordž Fulerton i Fredi Tavers, a koja se bez prestanka proizvodi i danas. To je električna gitara
punog tela sa dvostrukim presekom i produženim rogom zbog postizanja
boljeg balansa prilikom sviranja u stojećem položaju. Stratokaster
koristili su mnogi poznati gitaristi i mogao se čuti u mnogim poznatim
snimcima. Zajedno sa modelima električnih gitara Gibson Les Pol, Gibson SG i Fender telekaster,
predstalja jedan od najprepoznatljivijih i najuticaja gitara modela
električnih gitara. Dizajn stratokastera predstavlja danas se smatra
pravim klasikom u industrijskom dizajnu svih vremena, određeni primerci
ovih gitara danas su izloženi u mnogim velikim muzejima širom sveta.
U svojoj originaloj formi do 1957.
godine, Stratokaster je nuđen u dvobojnoj sanburst obradi, zajedno sa
duboko izrezanim telom od jasena, vratom od javora sa 21. pragom,
nalepljenim crnim tačkama i Klason čivijama, ubrzo je Fender
počeo da izrađuje tela i od jove. U ponudi su bile druge boje koje nisu
bile standardizvoane sve do 1960. godine. Gitare u drugim bojama su
bile rađene po posebnom zahtevu naručilaca za šta je naplaćivano sa 5%
na ukupnu cene gitara i za to su se koristile Dupontove auto boje. Beli pikgard,
pričvršćen sa 8 zavrtnja na telu gitare, bio je jedinstven koncept, jer
se ispod njega ugrađivana elektronika, što je omogućilo lak pristup
elektronici, izuzev priključku za utičnicu kabla koji je bio odvojen.
Dalja konstantna unapređenja dizajna Stratokaster gitara (kako
Fenderovih originala tako i kopija) donele su do poboljšanja i
svirljivosti i zvuka gitare, ali i dalje postoje pojedinci koji i dalje
preferiraju zvuk prvih modela.
Stratokaster gitare su često kopirane, tako da se termin „Strat“, iako zaštitno ime Fendera, koristi kao opšti pojam za opisivanje tipa gitara sličnog oblika i karakteristika.

//

Dizajn i promene


Dizajn Stratokastera je uglađeniji, zakrivljeni oblik tela je drugčije od ravnog, pločastog dizajna Telekastera.
Telo je karakteristično po zakrivljenjima sa zadnje strane i prednje
strane radi lakšeg sviranja i manjeg zamaranja ruke. Vrat od jednog
komada javora je posebno oblikovan, a glava gitare je znatno šira u odnosu na Telekaster
model. Žice se ugrađuju kroz telo gitare i pokretnu kobilicu, zakačenu
sa oprugama. Originalni Stratokasteri su bili opremljeni sa 5 opruga
koje su zatezale kobilicu u odnosu na telo gitare. Mnogi muzičari su
uklanjali dve opruge i zatezali zavrtnje kako bi omogućili plutanje
kobilice. U takvom položaju mogla se ugraditi tremolo ručica na
kobilici kako bi se povisio ili snizio određeni odsvirani ton. Neki
muzičari kao na primer Erik Klepton,
nikad nisu voleli ovu mogućnost plutajuće kobilice i često bi blokirali
kobilicu uz pomoć komada drveta. Neke Stratokaster gitare imaju
fiksiranu kobilicu i one su poznate pod nazivom „hard teils“ (tvrdi
repovi).[You must be registered and logged in to see this image.]

Pikapovi na stratokaster gitarama.





Stratokaster gitare poseduju tri pikapa sa jednim namotajem, i koji
su originalno birani uz pomoć trostepenog kliznog prekidača. Gitaristi
su vrlo brzo otkrili da ukoliko bi zaglavili prekidač između prve i
druge pozicije, bila bi aktivni pikap iznad kobilice i srednji pikap,
isto tako kad bi se zaglavio prekidač između druge treće pozicije bili
bi aktivni srednji i vratni pikap. Ovaj trik često korišćen i Fender je
odlučio da ponudi gitare sa petostepenim prekidačima (1979. godine to postaje standard). Mnogi poznati muzičari kao David Gilmor, Rori Galaher, Mark Knofer, Bob Dilan, Erik Klapton i Robert Krej
su često svirali na ovim kombinacijama pikapova zbog vrlo specifičnog
zvuka. Originalno vratni i srednji pikap su bili povezani na tonske
potenciometre dok pikap iznad kobilice koji je nakošen nije imao
kontrolu tona. Ova konfiguracija je značila da kombinacija vratnog i
srednjeg potenciometra
šalje signal kroz dva potenciometra, što je rezultovalo gubitkom
kvaliteta tona, a česta modifikacija je bila povezivanja drugog
potenciometra sa pikapom kod kobilice. Kod modernih Stratokastera, sa
prvom tonskom kontrolom povezani su vratni i srednji pikap, dok drugi povezuje pikap kod kobilice.
Kontrola jačine zvuka kod sva tri pikapa se reguliše uz pomoć jednog
potenciometra. Položaj potenciometara je takav da omogućava lak pristup
kontrolama čak i u toku sviranja.
U početku su sva tri pikapa bila identična. Sa popularizacijom korišćenja kombinacije pikapova, Fender je 1977. zajedno sa petostepenim prekidačem predstavio i srednji pikap sa obrnutim polaritetom.
Ovo je omogućilo smanjivanje šuma na pozicijama 2 i 4 kod korišćenja
kombinacije pikapova. Slična tehnika za redukciju šuma bila je ranije
poznata i korišćena je kod Gibsonovih hambaker pikapova i odvojenih pikapova na Fenderovim bas gitarama. Danas se sve Fenderove gitare vezuju po ovoj šemi kako bi se smanjio šum.
U jednom trenutku, Fender je prešao na korišćenje overvound pikapova
kod kobilice koji su se nalazili najdalje u odnosu na maksimalnu
amplitudu vibracije žice, kako bi se dobio jači izlazni signal. Ovi
pikapovi su postali popularni kod rok gitarista sa juga SAD, i često se
nazivaju „vrući“.
Stratokaster gitare se prepoznaju zbog svog svetlog, čistog i
„tvangi“ zvuka. Vratni pikap ima mekši, puniji i jači zvuk u odonsu na
pikapa kod kobilice koji je oštrijeg i svetlijeg zvuka. Srednji pikap
daje zvuk koji je negde između zvuka sa ova dva pikapa.[You must be registered and logged in to see this image.]

Erik Kleptonsvira na svom modelu stratokastera na koncertu za žrtve cunamija, 22. januara 2005.





Od 1959. do 1967.
Stratokaster gitare su isporučivane sa prostohvatom od palisandra, kao
i u više boja, uključujući i razne kombinacije boja u stilu surferske i
hot-rod kulture, promovisane od strane bendova kao što su Surfers,
Venturs i Bič Bojsi. Jedan od čuvenih predstavnika te kulture je i Dik Dejl koji je svirao na Stratokasteru i zajedno sa Leom Fenderom je sarađivao na razvoju Fender Šouman pojačala.
1959.
godine prekinuta je proizvodnja vrata od jednog komada javorovog
drveta, a iste godine izvršena je promena u dizajnu pikgarda sa 11 rupa
za zavrtnje. Po preuzimanju Fendera od strane CBS-a 1965., tržištu se već 1967. nude gitare sa vratom od javora na koji je zalepljen prstohvat takođe od javora,
takođe je ostala opcija sa prostohvatom od palisandra. Dve godine
kasnije Fender ponovo u ponudu vraća vratove od jednog komada javorovog
drveta posle deset godina odsustva sa tržišta. Po uvođenju Fender
Stratokaster ultra serije 1989.
u standardnoj ponudi prstohvata javljaju se i oni izrađeni od abanosa,
iako je i pre toga u periodu od 1983-84. izrađena određena količina
Fender stratokaster elit gitara sa prstohvatom od abanosa..
Od samog početka Stratokasteri su bili opremani sa tri pikapa sa jednim namotajem. Ali u periodu od 1970. do 1980.
godine, postale su popularne modifikacije Stratokaster gitara, gde je
pikap sa jednim namotajem zamenjivan sa hambaker pikapom pogotovo na
strani kobilice. Ovakve stratokaster gitare postale su poznate kao
debeli stratovi (Fat Strat). Sa ovom promenom zvuk gitare je puniji,
prilagođeniji hevi metal i hard rok muzici. Zbog popularnosti ovih promena, Fender
ubrzo počinje sa proizvodnjom ovakvih gitara, sa hambakerom iznad
kobilice. Ovakav postavka pikapova je poznata kao HSS(Humbucer Single
Single). Sem ove postavke pikapova kasnije se javljaju i gitare sa dva
hambakera (HH) koje su još poznate kao i dvostruki debeli stratovi
(Double Fat Strats). Fender je popularnosti hambakera počeo da izrađuje
i pikgardove i za druge kombinacije pikapova kao što su HSH(hambaker
singl hambaker) i HHH(tri hambakera)
Od 1998. godine Fender svoje vrhunske modele proizvedene u SAD
izrađuje sa šupljinama za HSH kombinaciju, umesto do tada jedne veće
šupljine za ugradnju pikapova, koja još poznata pod nazivom „bazen“ ili
„kada“. Ovo je urađeno zbog povećanja ukupne količine drveta u telu
gitare čime se dobija bolji zvuk, a gitaristima je ostavljena mogućnost
lake ugradnje hambaker pikapova.
CBS era


1965. godine kompaniju Fender kupuje CBS
korporacija. Kupovinom Fendera od strane CBS korporacije izvršene su
određene izmene na gitari radi smanjivanja troškova proizvodnje, što je
uticalo na sam kvalitet gitara. Sam opadanjem kvaliteta gitara opala je
i popularnost ovih Fenderovih gitara iz tog perioda i povećana je
tražnja polovni i starijih modela koji su se proizvodili pre 1965. Čak i danas ti modeli od pre CBS ere i u periodu od 1954. do 1958. godine dostižu astronomske cene, a neki su prodavani i po ceni od 175.000 USD, uglavnom kolekcionarima iz Japana.
Japanski modeli i Skvajer

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glava skvajer stratokastera. Oblik koji je bio karakterističan u CBS eri.





Krajem 1981., Greko je odusta od svog Stratokaster odeljenja u korist Fender Japana. Od 1982. ta kompanija je počela proizvodnju Stratokastera u Japanu.
Fender Japan je proizvodio jeftinije Skvajer stratokastere za evropsko
i američko tržište. Skvajer bila kompanija za proizvodnju žica koju je
kasnih 60-ih kupio CBS. Modeli iz perioda oda 1982. do 1984.
imali su oznaku u serijskom broj JV i oni su danas poznati kao Fender
JV stratokasteri. Top modeli ovih JV modela bili su ST-85 i ST-115 koji
su imali fenderovu opremu, pikapove i korišćen je nitrocelulozni lak.
1985. zbog promene vlasništva nad kompanijom i traženja novog pogona za
proizvodnju gitara, od februara do oktobra nije bilo proizvodnje Fender
gitara u SAD, tako da su sve gitare iz Fenderovog kataloga bile
pravljene u Japanu.
Smatra se da je u periodu od 1984. do 1986. 80% Fenderovih gitara
proizvedeno u Japanu. Danas postoji proizvodnja Fenderovih gitara u
Japanu, ali uglavnom za japansko tržište izuzimajući par modela koji su
dostupni ostatku sveta.
Skvajer modeli su izrađivali u određenim periodima i Meksiku, SAD, Južnoj Koreji, dok se danas Skvajer modeli proizvode u Kini. Skvajer modeli su znatno jeftiniji i prvenstveno su namenjeni početnicima i amaterima.
Fender 1985 – 1998


1985.
godine vlasništvo nad Fender kompanijom preuzeo je Bil Šulc, posle čega
je počinje nova era izrade Fender gitara, koje svojim kvalitetom
vraćaju stari sjaj imenu Fender. Kupovinom Fendera nije bio obuhvaćen
pogoni za proizvodnju gitara u Fulertonu, pa je proizvodnja novih
gitara započeta u novoj fabrici u Koroni koji se nalazila 20 milja od
Fulertona. U toku ovog perioda nije se prekidalo sa proizvodnjom u
ostalim fabrikama van SAD. U novoj fabrici je u početku radilo 10 zaposlenih i proizvodili su 5 gitara na dan, dok je u fabrici u Fulertonu
radilo 135 ljudi i dnevno su proizvodili više od 200 gitara. U tom
trenutku čelnici kompanije odlučili su da proizvode reizdanja
Stratokastera iz 1952. sa javorovim vratom i reizdanje gitare iz 1962.
sa prstohvatom od palisandra. Proizvodnja ovih gitara bila je od
najvećeg značaja kako bi kompanija mogla opstati. Ove prve gitare iz
post CBS ere danas su vrlo tražene i dostižu izuzetno visoke cene.
Trenutni modeli

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meksički Fender stratokaster.





Od 2007.
Fender nudi širok izbor Stratokaster gitara zajedno sa reizdanjima
čuvenih serija, a preko odeljenja Kustom šop moguće je naručiti gitare
po posebnom zahtevu. Onaj ko želi može naručiti i originalne replike
starih modela gitara, čak postoji mogućnost opremanja originalnom
elektronikom i nanošenja veštačke rđe i patine kako bi se dobio poseban
stariji izgled, korišćenjem posebne tehnologije razvijene od strane
kompanije Fender. Fender danas svoje modele proizvodi u fabrikama u
Americi (Korona Kalifornija), Meksiku (Esenada), Japanu i Južnoj Koreji. Modeli koji se proizvode u SAD, u svom nazivu imaju reč američki i muzičari ih smatraju kvalitetnijim u odnosu na ostale modele.
Deluks serija


Deluks serija (Deluxe Series) stratokastera dolazi sa raznolikim savremenim opcijama kao što su Fender DH-1 hambaker
na poziciji kobilice i američkim 2-point vibrato kobilicom
(Fender/Flojd Rose) i sa LSR roler nutom, zaključavakićim čivijama i na
nekim modelima Samarijum kobal bešumnim pikapovima sa S-1 prekidačima.
Gitare proizvedene pre 2004. opremane su sa Vintidž bešumnim pikapovima.[You must be registered and logged in to see this image.]

Američka serija stratokastera





Američka stratokaster serija


Američka stratokaster (American Series) serija proizvodi se telima
od jasena i jove, tri posebna moderna pikapa sa jednim namotajem i
Delta Ton sistemom (koji uključuje pikap na kobilici sa visokim izlazom
i srednjim pikapom sa obrnutim polaritetom ). Proizvodnja hardtejl
verzija je prekinuta 2007. Od 2003. proizvodi se HSS verzija sa Dimonbek hambakerom i dva Teks-Meks pikapa sa jednim namotajem i S-1 prekidačem.
Hajvej 1 serija


Hajvej 1 (Highway-1) serija je prvi put predstavljena 2002. i redizajnirana je 2007.
je konceputalno bazirna u cenovnom rangu između Standard i Američke
serije instramenata. Ona predstavlja reizdanje gitara iz CBS ere iz
60-ih i 70-ih godina. Ovi instrumenti se prave u SAD i izrađuju se
satenskom finišu i koristi se nitrocelulozni lak. Oprema je slična
Američkoj seriji. U redizajnu iz 2007. izmenjena je glava gitare, koja sada veća u odnosu na ostale modeli i više podseća na modele iz CBS ere.
Vintejdž hot rod serija


Vintejdž hot rod serija (Vintage Hot-Rod Series) ima izgled starih
gitara ali sa modernim detaljima i opremom kako bi se dobio
kvalitetniji zvuk. Izgledom podseća na gitare iz 50-ih i 60-ih godina
ali sa ravnijim prstohvatom, većim pragovima kako bi bolje zvučala sa
modernom elektronikom.
Američka specijalna serija


Američka specijalna serija (American Special Series) je serija stratokastera koja se proizvodi isključivo u SAD,
i ova serija predstavlja kombinaciju modernih i klasičnih tehnologija u
izradi stratokaster gitara. U ovim serijama koriste se atipični
materijali za proizvodnju stratokastera, kao na primer mahagoni za
izradu tela, flojd rouz mehanizmi, hambaker Atomik 2 pikaovi, P-90
pikapovi i sl.
VG stratokaster


VG stratokaster (VG Stratocaster), Fender je dizajnirao zajedno sa japanskom kompanijom Roland. Predstavljena je 2007. i ima dva donatna potenciometra, kojim se omugućava automatska promena štima
u neki od ponuđenih, kao i mogućnost promene zvuka gitare. Gitara ima
mogućnost emulacije zvuka od standardnog stratokastera do zvuka
telekastera, hambakera i akustične gitare. 1.aprila 2009. prestala je
proizvodnja ovog modela.
Pohabane serije


Pohabane serije (Road Worn) su reizdanja Stratokastera iz 60-ih (sa prstohvatom od palisandra) i 50-ih (sa prstohvatom od javora),
Teks-Meks pikapovima, telom od javora i nitroceluloznim lakom. Ove
gitare su obrađene posebnom tehnikom, tako da gitare deluju pohabano
čime se stvara utisak starih instrumenata.
Artist modeli

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stiv Rej Von potpisani stratokaster





Fender tržištu nudi i veliki izbor artist modela, koje
specifikacijama odgovaraju gitarama koje sviraju potisani umetnici.
Postoje posebna artist gitare koje se proizvode u Kustom šopu, koje se
razlikuju od istih produkcionih modela, po boljoj konstrukciji i
materijalima što ih čini znatno skupljim.
Čast da Stratokaster gitare nose njihove ime dobili su: Džef Bek (Jeff Beck), Riči Blekmor(Ritchie Blackmore), Erik Klepton (Eric Clapton), Bili Kogan (Billy Corgan), Dik Dejl (Dick Dale), Tom Delong (Tom Delonge), Dejvid Gilmor (David Gilmour), Budi Gaj (Buddy Guy), Erik Džonson (Eric Johnson), Dejvid Murej (Dave Murray), Džon Majer (John Mayer), Mark Knofer (Mark Knopfler), Ingvi Malmsten (Yngwie Malmsteen), Stiv Rej Von (Stevie Ray Vaughan), Keni Vejn Šepard(Kenny Wayne Shepherd), Džimi Von (Jimmie Vaughan).
Spoljašnje veze

• Zvanična strana Fender gitara
  

Gibson Les Pol


Gibson Les Pol

[You must be registered and logged in to see this image.] 2005 Gibson '58 Reizdanje Les Pol gitare.
Proizvođač	Gibson, Epifon
Proizvodnja	1952 — 1960, 1968 — do danas
Konstrukcija
Tip vrata	Lepljen
Skala	24.75"
Drvo
Telo	Mahagoni, Javor
Vrat	Mahagoni
Prstohvat	Javor, Abanos, Palisander
Oprema
Kobilica	Tune-o-Matic, Kahler Tremolo System,Bigsby vibrato tailpiece
Pikapovi	2 Hambakera ili originalni P-90 pikap sa jednim namotajem)
Boje
Nudi se u različitim bojama Najčešći finiši: Heritage Cherry Sunburst, Honey Burst, Vintage Sunburst, Ebony, Wine Red

Gibson
Les Pol je model električnih gitara prvi put predstavljena ranih 50-ih
godina. Model Les Pol gitara dizajnirao je Ted Mekarti u saradnji sa
poznatim gitaristom Les Polom, kome je data obaveza da odobri novi model gitare.

//

Poreklo


Les Pol gitare su rezultat saradnje Gibson proizvođača gitara i pop zvezde, pronalazača i cenjenog džez gitariste Les Pola. Pojavom Fender Telekastera na muzičkom tržištu, nastala prava je pomama za novom vrstom instrumenata. Kao odgovor na Fender Telekaster,
Gibsonovo rukovodstvo na čelu sa Tedom Mekartijem angažovalo je
gitaristu Les Pola kao konsultanta na izradi novog tipa gitare. Les Pol
je i u to vreme važio za uglednog pronalazača koji eksperimentisao sa
različitim dizajnima gitara prvenstveno radi dobijanja boljeg zvuka u
svojim delima i muzici. On je već u to vreme izradio prototip gitare od
čvrstog tela koju je naziva "The Log" (Panj), koje se konceptualno može
smatrati prvom španskom gitarom čvrstog tela. Ova gitara je poznata kao
Panj zato što je osnova od bora u širini i dubini malo veća od širine
vrata gitare. Iako su i drugi brojni prototipovi i ograničene serije
gitara čvrstog tela drugih proizvođača uzete u razmatranje, poznato je
i da je između 1945 i 1946, Les Pol predstavio prototip Panja, ali je
njegov dizajn odbijen.
Ovo odbijanje iz 1951, predstavlja početak saradnje između Gibsona i
Les Pola. Dogovoreno je da će ta nova gitara biti skup, ručno rađen i
kvalitetan instrument shodno Gibsonovoj tradiciji. Iako se sećanja
razlikuju u pogledu ko je koliko doprineo dizajnu Les Pol gitara, nova
gitara nije predstavljala kopiju Fenderovih modela. Gibson je još od 1930. godine tržištu nudio poluakustična gitara (hollow body) gitare, model ES-150, ali ove poluakustične gitare
su minimalno poslužile razvoju novog modela, od kojih su preuzete samo
neke osnovne karakteristike, kao što su tradicionalna zakrivljenost
gitare i lepljenje vrata gitare za telo. Ovaj koncept je bio totalno
drugačiji i manje radikalan od novog modernog oblika Fenderovih gitara, čiji je vrat bio učvršćen za telo gitare uz pomoć zavrtanja.

Doprinos Les Pola
u razvoju gitare i dalje izaziva nedoumice. U knjizi „50 godina Gibson
Les Pola“, ograničava se Polov doprinos na samo dve stvari: savetovanje
na trapezastom kordaru
i predlozima za boju gitare (Pol je smatrao da će zlatna boja stvarati
utisak skuplje gitare, a njegov odabir boje je bila i crna boja, jer je
smatrao da će prsti brže ići, a izgledala bi mnogo klasičniji kao
smoking). Gibsonov predsednik Ted Mekarti bio je stanovišta da se radi
bolje prodaje ureže ime muzičara na glavi gitare i 1951. Gibson je prikazao Polu skoro završen instrument. Mekarti je takođe tvrdio da je diskusija sa Polom bila ograničena na kordaru i pokrivanje tela gitare koje je bilo od mahagonija sa nadogradnjom od javora,
kako bi se povećala gustina i trajnost zvuka, dok je Les Pol je tražio
obrnuto. Les Polova ideja da je odbijena jer su u Gibsonu procenili da
bi to značajno povećalo težinu gitare. Doprinos koji je Les Pol dao i zbog čega gitara nosi njegovo ime su ipak više kozmetičke prirode. Les Pol
je naglašavao da gitara treba da bude u zlatnoj boji, ne samo zbog
drečavosti, već da naglasi visok kvalitet Les Pol instrumenta.


Modeli i varijacije


Od početka same proizvodnje Les Pol gitara, zamišljena su dva
modela: regularni model (još poznat kao GoldTop) i posebni modeli
(Custom model) koji je nudio poboljšanu delove i više formalnu crnu
boju. Ali razvojem pikapova, tela i delova, dizajn Les Pol gitara
dozvolio je da to postane dugoročna serija električnih gitara koje mogu
biti dostupne svim potrošačkim grupama izuzev početničkim. Za tržište
početničkih gitara bio je prezentovan Melodi Maker (Melody Maker)
model, koji je bio jeftin model i na kome nije bilo ugravirano ime Les Pol, ali je bio izrađen na dizajnu Les Pol gitara.
Pored oblika gitare, postoje još puno karakteristika koje izdvajaju
Les Pol gitare od ostalih elktričnih gitara. Na primer u duhu Gibsonovih poluakustična gitara gitara, žice se na gitaru ugrađuju na gornjoj strani tela gitare, a ređe kroz samo tela kao što je kod Fenderovih gitara. Gibson
je uvek pružao veći broj različitih boja i obrada same gitare. Najčešće
boje su boja slovonača, boja crvenog vina, klasično bela, alpsko bela i
sl. Gibson
je uvek pružao mogućnost odabira različitih obrada, dekoracija i
delova, od kojih su neki imali veliki uticaj na razvoj i zvuk
električnih gitara. 1957. Gibson je predstavio hambakere pikapove
koju su izazvali revoluciju električnih gitara, jer se uz pomoć njih
eliminisan šum koji se javljao kod pikapova sa jedim namotajem.
Goldtop model (Goldtop) (1952–1957)


Modeli Les Pol gitara iz 1957. karakterisali su P-90 pikapovi sa jednim namotajem, trapezasta kobilica i kordar.
Težina i tonske karakteristike su uveliko zavisile od same konstrukcije
od mahagonija i javora. Javor je tvrdo i teško drvo i zbog toga je
njegova upotreba bila ograničena na pokrivanja tela od mahagonija koje
je donekle bilo lakše od javora, kako instrument ne bi postao pretežak.
Prvi modeli iz 1952.
nisu imali serijske brojeve i nisu pratili striktni dizajn, a mnogi te
gitare smatraju ranim prototipovima Les Pol gitara. Krajem 1952.
Les Pol gitare dobijaju serijski broj i prati se striktni dizajn
gitare. Danas ovi rani modeli Les Pol gitara zaokupljaju interesovanja
velikog broja kolekcionara i u prodaji dostižu izuzetno visoke cene.


Prilagođeni modeli (Les Paul Custom) (1954–1960)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pol Mekarti svira Les Pola iz 1960





Drugo izdanje Les Pol gitara predstavljeno je javnosti 1954.
Nazvan je Gibson Les Pol Kastom (Gibson Les Paul Custom), bila je
totalno crna i nazivana je još Crna lepotica (Black Beauty). Ove gitare
su odlikovale celokupnom konstrukcijom od mahagonija i na njima su prvi put upotrebljeni nova Tune-o-Matic kobilica i pikapovi sa alniko-5 magnetima
na vratnoj poziciji. Od 1957. ovi modeli su isporučivani sa novi
hambaker pikapovima, a kasnije je postojala i varijanta sa tri pikapa.
Model sa tri pikapa i dalje je bio isporučivan sa standardnim prekidačem sa tri položaja, tako da njima nisu bile moguće sve kombinacije pikapova.
Junior (1954–1960) i TV modeli (1955–1960)


1954.
Gibson predstavlja Gibson Les Pol junior gitare namenjene manje
iskusnim gitaristima. Postojalo je više značajnih razlika ove gitare u
odnosu na postojeće modele. Les Pol junior gitaru karakterisala je
ravno telo od mahagonija i postojao je samo jedan P-90 pikap. Ove su
bile rađene u Gibson Sunburst obradi.
Kasne 1955.
godine prikazan je model TV. Ovaj model je u suštini bio Junior model
ali drugačijom završnom obradom i bojom. Ovi modeli su se izrađivali u
žutoj boji. Žuta boja je uzeta jer je ta boja bolje izgledala na ranim
crno belim televizorima u odnosu na previše sjajnu belu boju.
1958.
obe modela ovih gitara su doživele značajnije promene. Sa promenom
dizajna došlo je kozmetičkih promena na ovim gitarama koje će kasnije
imati veliku važnost. Poboljšanjem dizajna došlo je boljeg pristupa
gornjim pragovima što je bio jedan od najčešćih zahteva muzičara. Gibson je obnovio modela sa novim duplim presečenim oblikom tela. Ove gitare su nuđene sa novim završnim obradama i bojama.
Specijal (Les Paul Special) (1955–1960)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nil Jang svira Staru Crnu





Les Pol Specijal je prvi put predstavljena 1955, sa dva P-90 pikapa
sa jednim namotajem i završnom obradom u TV žutoj (ovaj model nikada
nije nazivan TV model). Od 1959. Les Pol specijal je izrađivan sa novim
duplo presečenim telom koje je godinu dana ranije prvi put korišćeno
kod Junior i TV modela. Za razliku od Junior i TV modela Specijal je
bio opremljen sa dva pikapa, novim dizajnom prostor za gornji pikap se
preklapao sa spojem vrata u telo gitare, što je kasnije utvrđeno da
predstavlja grešku u konstrukciji, jer je često dolazilo do lomljenja
gitare. Problem je ubrzo prevaziđen spuštanjem pikapa i ojačavanjem
spoja vrata i tela gitare.
Standard (Standard) (1958–1960, 1968–2008)


1958.
godine Gibson je promenio krajnju obradu regularnog Les Pol modela i
umesto zlatne boje koja je korišćena još od 1952. uzeta je Sunburst
obrada, koja je bila česta kod Gibsonovih akustičnih i poluakustičnih
gitara. Ova nova obrada je kasnije bila nuđena tržištu pod novim imenom
Les Pol Standard. Gitare su bile opremljene identično Goldtop modelima
iz 1957., a imali u PAF hambakere, pri čemu su neki modeli imali Bigsbi vibrato kordar i tune-o-matik kobilicu ili Kahlerov tremolo sistem.
2008 Standard (Standard) (2008–)


Gibsonova verzija Les Pol Standarda predstavljena je 1. avgusta 2008.
Nova verzija ima veći vratni klin, asimetrični profil vrata gitare kako
bi se olakšalo sviranje, pragovi se šteluju uz pomoć Plek mašine i
koriste se Grover čivije sa unapređenim odnosom 18:1. Sa modelom 2008.
Gibson je prvi put upotrebio novu tehnologiju za smanjenje težine
gitare, sa posebnim komorama u posebnim delovima tela gitare od mahagonija.
Pre 2008. tela Les Pol gitare su bile kao „švajcarski sir“, sa brojnim
rupama, ali to nije sistem komora koje se danas koristi. 2008. godine
Gibson je tržištu ponudio i tradiconalnu verziju Les Pola (Les Paul
Traditional), koja se izrađuje na tradicionalnim specikacijama, sa
Klason čivijama, 57 klasik pikapovima i telom bez komora. 1961 Les Pol SG (Les Paul SG)
1960. godine Gibson je uvideo da pojavom Fender Stratokaster
(Fender Stratocaster) gitara gubi deo tržišta. Kao odgovor na na
Fenderov model, Gibson modifikuje Les Pol liniju. Ovaj novi model iz
koji je predstavljen 1961. je bio znatno tanji i lakši sa dve oštro
zavojena ivice u obliku rogova i opreljen vibrato sistemom. Nova gitara
je kreirana bez angažovanja Les Pola. Kad je nova gitara predstavljena
Les Polu, muzičar je zahtevao da se ukloni njegovo ime sa gitare i
traži prekid saradnje sa kompanijom. Iako se prekid se saradnje desio
još 1960. godine, Gibson je imao višak zaliha Les Pol logoa, kompanija je isporučivala gitare sa Les Pol imenom sve do 1963. godine, kada se gitara nova gitara preimenjuje u SG
(SG), što predstavlja skraćenicu od prostog termina čvrsta gitara (en:
Solid Guitar ). Gibson SG je bio standardni model električnih gitara u
Gibsonovoj ponudi do 1968. godine kada je tržištu ponovo ponuđen Les
Pol Standard Goldtop i Les Pol Kustom.
Ponovno interesovanje za Les Pol modele

[You must be registered and logged in to see this image.]

Les Pol Standard, Paf pikapovi, mahagoni telo, vrh od javora





1964, Kejt Ričards iz Roling Stonsa dobija Les Pola iz 1959.
Na gitaru dodaje Bigsbi kordar i taj instrument postaje prvi Les Pol
koji poseduje neka zvezda u Britaniji i kome on služio kao glavni
instrument. Erik Klepton
takođe prepoznaje potencijal Les Pol gitara iz kasnih 50-ih. On počinje
koristiti Les Pol gitare pod uticajem Fredija Kinga i Huberta Samlina.
Ubrzo mnogi umetnici kao Piter Grin, Majk Blumfild, Mik Tejlor, Džef Bek i Džimi Pejdž
počinju koristiti Gibsonove modele. Ovi modeli iz 50-ih godina imali su
mnogo puniji i dugotrajniji ton zahvaljujući Gibsonovih hambaker
pikapova poznatih kao PAF
(od en: "Patent Applied For" ). Ovi PAF pikapove dizajnirao je Set
Lover dok je radio za Gibson korporaciju i prvi put su primenjeni na
gitarama iz 1957.
godine. Ova inovacija je postala standard u izradi Gibsonovih pikapova
i postepeno mnoge gitarske kompanije opremaju sa svoje gitare sličnim
hambaking sistema ali izbegavajući kršenje patentnih prava. Standardni
hambakeri drugih proizvođača gitara i nezavisnih proizvođača pikapova,
kao Simor Dankan ili DiMarcio,
nuđeni su uz Gibson gitare tek po isticanju patentnih prava. Tokom
godina autentični i Les Pol iz 50-ih godina postaje jedan od
najtraženijih i najskupljih električnih gitara. Pretpostavlja se da je
ostalo još samo 2000 originalnih primeraka Les Pol modeli u Norlin eri
Tokom perioda nazvanog „Norlin era“, kada je došlo do promena vlasničke
strukture u Gibson kompaniji, došlo je do značajnijih promena dizajna
gitara, a najprepoznatljivija promena je u zavojnici vrata gitare. Les
Pol gitare su važile za lako lomljive, pogotovu na vratnim spojevima
gitare. Zavojnica vrata gitare ojačala vrat gitare i otežala lomljene
gitare. Druga dalja unapređenja su bila na ojačavanju gitare, zbog toga
se promenio način izrada vrata gitare i umesto jednog komada drveta
mahagonija u izrada vrata prelazi se na javor i to spajanjem tri komada
drveta. Telo Les Pol gitara je takođe izmenjeno, telo od mahagonija
više nije prekrivano jednim kompaktnim komadom javora već je to rađeno
u više slojeva (en: pancake body). U ovoj eri Gibson je eksperimentisao
i sa novim modelima kao što je Les Pol rekording (Les Paul Recording),
koji nije najbolje prihvaćen kod mnogih gitarista, jer su smatrali da
je pretrpan nepotrebnim dodacima. Rekording je opremljen pikapovima
niske impendanse, sa mnogo prekidača i dugmića, i za povezivanje sa
pojačalom bili su neophodni posebni kablovi. Bilo je tu još nekih
sitnijih izmena poput ne ograničavanje izrade prstohvata isključivo od
javora, zaštita šupljina za pikapove, ukrštanje ABR1 Tun-o-matik kobilice u moderne Nešvil Tun-o-matik kobilice.
De luks (DeLuxe)


Model De luks je bio nov model Les Pola iz 1968, Ovaj model je bio opremljen mini humbukerima, poznatim i kao Njujork
hambakerima, ali se ovi modeli nisu pokazali naročito popularnim. Mini
humbakeri su se uklapali u šupljine koji su ranije bile izrazene za
P-90 pikapove (pikapovi sa jednim namotajem). Oni su se ubacivali u
šupljine uz pomoć posebnog izrađenog adapter. Na ovaj potez čelnici
Gibsona su se odlučili zbog zaliha Epifonovih mini hambakera koji su
ostali posle preseljenja proizvodnje Epifon gitara u Japan.
De Luks je predstavljen 1968 i pomogao je standardizaciji proizvodnje
Les Pol gitara u SAD. Interesantno je da je model De luks iz 1969. isporučivan bez tačke na slovu „i“ na Gibsonovom logu. Popularnost ove gitare nije bila velika i 1985. prekida proizvodnju. Međutim 2005.
Gibson ponovo predstavlja ovaj model, prvensveno zbog popularnosti koju
je gitara doživela kod poznatih gitarista Pita Tovnshenda i Tina
Lizija. 1978.
Gibson je predstavio Les Pol Pro De luks (Les Paul Pro DeLuxe ). Ova
gitara je bila opremljena sa P-90 pikapovima umesto mini hambakerima,
imala je prstohvat od abanosa, vrat od javora i hromirane delove. Prvo
je predstavljena u Evropi, a kasnije i SAD. 1982. prestalo se sa proizvodnjom ovih gitara.
Studio (Studio)


Studio model predstavljen je 1983.
godine. Prvenstveno je bio namenjen studijskim muzičarima, dizajn je
fokusiran na dobijanju optimalnog zvučnog izlaza. Ovaj model je opreman
isključivo elementima koji će Les Pol gitarama poboljšati zvuk i
svirljivost. Ovi modeli ipak nisu bili u potpunosti izrađeni kao
standardni Les Pol modeli, izuzimajući i neke osnovne karakteristike,
ali sve to nije uticalo previše na zvuk i kvalitet sviranja. Tela ranih
modeli Studija iz perioda 83-86, češće su izrađivana od drveta jove nego mahagonija i javora.[You must be registered and logged in to see this image.]

Les Pol Studio.





Moderne Les Pol gitare


Januara 1986.u
Gibsonu se menja vlasnička struktura i proširuje se asortiman Les Pol
gitara sa različitim nivoima oprema u zavisnosti od potreba potrošača.
U ponudi se uvrštavaju i nove gitare koje se izrađuju na identičan
način kao raniji modeli koji su se proizvodili od 1952 do 1960.
Les Polova gitara


Sve do svoje smrti (avgust 2009.), Pol je koristio svoju ličnu Les
Pol gitaru, na svojim nedeljnim njujorškim nastupima. Pol je preferirao
Gibson Rekording model sa izmenjenom elektronikom i telom koje od
jednog komada mahagonija, koji je konstantno unapređivao. Najuočljivija
dogradnja bio je bigsbi vibrato.
Epifon Les Pol gitare


Gibson je preuzeo Epifon kompaniju 1957.
godine i u to vreme on je najveći rival Gibsonu na polju proizvodnje
[poluakustična gitara|poluakustičnih]] gitara. Preuzimanjem kompanije Epifon,
počela je proizvodnja jeftinijih Les Pol gitara namenjenih manje
zahtevnim korisnicima, i od materijala koji su bili dostupniji i
jeftiniji. Proizvodnja Epifon gitara brzo je prebačena izvan SAD u Japan i druge zemlje gde je postojala jeftinija radna snaga. I danas Epifon proizvodi jeftinije varijante Les Pol gitara po cenama koje su znatno niže od gibsonovih.
Kompjuterizovane gitare

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gibson robot gitara





2007 godine, Gibson je predstavio ideju kreiranja kompjuterizovane
gitare. Prva takva gitara je predstavljena 7. decembra 2007. i nazvana
je Gibson Robot. U telu gitare je ugrađen kompjuter
sa dugmetom za kontrolu. Kompjuterski sistem omogućava lako i brzo
štimovanje gitare prostim odabirom željenog štima i okidanjem svih
žica. Ova gitara ima mogućnost štimovanja različitim štimovima, kao spušteno D i drugi. 15. decembra 2008. predstavljena je unapređenja verzija Robot gitare nazvana Crna vatra (Gibson Dark Fire)
Les Pol imitacije


Porastom popularnosti Les Pol gitara počinje i kopiranje modele od
strane raznih proizvođača. Tokom 60-ih i 70-ih godina prve imitacije
gitara radili su kompanije kao Hofner(Hofner), Hagstrom(Hagstrom), Harmoni (Harmony) i Greko
(Greco), s tim da su na tim gitarama postojale značajnije razlike u
odnosu na original, različita elektronika, vrat je učvršćivan
zavrtnjima i sl. Kasnih 70-ih japanske kompanije su pravile skoro
identične kopije Gibson Les Polova iz 58. i 60. Modele koje je japanska
firma Tokai proizvodila 1978. godine bile su identične kopije Les Polova iz 1958.
Ti modeli su poznati kao Les Pol Riborn (Les Paul REBORN) i kasniji
Lave rok (Love Rock). Ovi modeli su bile identične izrade imale su
gotovo identičan zvuk, a po mnogima čak i bolji od originala. Ovi
gitare su bile znatno jeftinije jer su izrađivale u Japanu, gde je
radna snaga bila jeftinija, a uz pomoć CNC mašina,
s tim što su finiji radovi rađeni ručno što je znatno smanjilo troškove
izrade gitare. Gibson je tužio kompanije zbog kopiranja. Sud je utvrdio
da su gitare japanskog proizvođača imale identičan dizajn glave gitare
(poznat kao „otvorena knjiga“) i Gibson je dobio parnicu, a nove gitare
nisu smele imati dizajn otvorene knjige. Posle ove parnice japanski
proizvođači su izmenili dizajn gitara. Popularnosti japanskih kopija
gitara doprineo je i sam Gibson, koji je u tom periodi tržištu nudio
gitare lošije izrade i manje povoljne cene u odnosu na japanske kopije.
Gitare japanskih proizvođača iz ovog perioda poznate su i kao „tužene“
(lawsuit guitars).
Kompanija Heritidž gitars (Heritage guitars), osnovana 1985. godine od strane četvorice starih radnika Gibsona, kada je kompanija preselila proizvodnju iz Kalamozua u Nešvil.
Nova kompanija je nastavila proizvodnju u istoj fabrici identičnih
modela gitara iz kasnih 50-ih i 60-ih. Zbog činjenice da se ove gitare
proizvode u staroj fabrici mnogi ne smatraju gitare ove kompanije
kopijama nego zaostavštvinom stare kompanije.
Gibson je u Finskoj
izgubio pravo na zaštićeno ime Les Pol. Prema odluci suda ime Les Pol
predstavlja opšti naziv za tip gitara. Tužbu je pokrenuo Gibson tužeći
firmu Musamalima (Musamaailma) koja je uvozila Tokai gitare. Nekoliko
svedoka uspelo je da ubedi sud da naziv Les Pol predstavlja opšti pojam
kojim se označava specifičan tip gitare. Na donetu presudu Gibson se
nije žalio.
Gibson je 2006. godine izgubio parnicu protiv PRS (PRS guitar), Gibson je tvrdio da je tužena kompanija ukrala oblik i dizajn les Pol gitara.
Spoljašnje veze

Ibanez RG








Skoči na: navigacija, pretraga

Ibanez RG

[You must be registered and logged in to see this image.]
Proizvođač	Ibanez
Proizvodnja	1987 — do danas
Konstrukcija
Tip vrata	ušrafljen, lepljen
Drvo
Telo	lipa, jova i mahagoni
Vrat	5 delova javor i orah, 3 delova javor i orah
Prstohvat	24 praga, palisander, javor
Oprema
Kobilica	Edge, Edge Lo-Pro, Edge Zero, Edge III Tremolo, Fixed Bridge, Edge Pro Tremolo, Gibraltar Plus Bridge
Pikapovi	Hambakeri i pikapovi sa jednim namotajem u kombinacijama (HSH i HH), IBZ infiniti (IBZ Infinity), IBZ Pouersound (IBZ Powersound), IBZ Simor Dankan (IBZ Seymour Duncan) i IBZ-EMG (IBZ-EMG) pikapovi dok se u RG Prestiž ugrađuju IBZ v7/s8/v8 (IBZ V7/S7/V8) i IBZ Dimarcio (IBZ DiMarzio) pikapovi.
Boje
Nudi se u različitim bojama. Najčešći finiši: Black, Electric Blue, White, Amber, Transparent Lavender Blue, Weathered Black, Metallic Khaki, Jewel Blue, Black Night, Regal Brown Burst, Stained Oil, Natural Flat, Dark Amber, Aged Natural, Cubed Black Pewter, Grey Nickel, Vital Silver, Galaxy Black, Mirage Blue, Mirage Red, Royal Blue, Black Pearl, Sapphire Blue & Violin Flat

Ibanez RG serija je najpopularniji model gitara japanske firme Ibanez. Ibanez RG je bio baziran na modelu Stiva Vaja, Ibanez JAM i prvi put je predstavljena 1987.
godine, a gitare iz ove serije se proizvode i danas sa određenim
poboljšanjima u opremi i izgledu. Ova serija gitara zbog dobre
svirljivosti, karakterističnog zvuka i tremola, brzo je postao
popularna među hard rok i metal gitaristima. Danas se smatra najpopularnijim modelom gitara za hard rok i metal muziku.

//

Poreklo


Oznaka RG u nazivu ove serije gitara znači Rodstar gitara (Roadstar
Guitar) i potpunosti je različita gitara u odnosu na Ibanezovu seriju
sličnog imena Roadstar 2 (Roadstar II series) koja je predstavljena
početkom 1980.
godine. Prvi model iz ove serije je bio RG550 sa eddže tremolom (Edge
tremolo). Ova gitara je vrlo brzo postala jedan od najprodavanijih
Ibanezovih gitara širom sveta. Ibanez
je profesionalnim muzičarima ponudio RG Prestiž seriju, dok je za manje
zahtevne muzičare i početnike postojala takozvana RG tremolo serija,
koja je bila znatno povoljnije cene. Ove gitare se proizvode u Japanu, Kini, Južnoj Koreji i Indoneziji, i uvek su dobrog kvaliteta i povoljne cene.
Karakteristike [uredi]


RG serija ima tanak vrat, sa širim i skoro ravnim prstohvatom sa 24
praga što omogućuje lako sviranje na ovim gitara, pogotovo solo
deonica. Telo gitara se izrađuje od mahagonija i lipe sa izuzetkom
modela RGT220A, čije je telo izrađeno od jove. Prstohvat
je uglavnom izrađen od palisandra ali postoje modeli kod kojih je
izrađen od javora. Gitare ove serije su opremljeni sa dva hambakera i
jednim pikapom sa jednim namotajem u sredini ili sa dva hambakera.
U RG tremolo seriji se ugrađuju IBZ infiniti (IBZ Infinity), IBZ
Pouersound (IBZ Powersound), IBZ Simor Dankan (IBZ Seymour Duncan) i
IBZ-EMG (IBZ-EMG) pikapovi dok se u RG Prestiž ugrađuju IBZ v7/s8/v8
(IBZ V7/S7/V8) i IBZ Dimarcio (IBZ DiMarzio) pikapovi. Sve gitare sem
RG fiksed imaju neku varijantu Flojd Rouz tremola.


RG podserije


Trenutno RG serija gitara je podeljena u 5 podserija

• Ibanez J kustom (Ibanez J Custom) – Najkvalitetnija serija RG gitara i ekskluzivno dostupna samo japanskom tržištu.
  
• Ibanez RG ekstrim (Ibanez RG Extreme) - srednji nivo RG gitara, u
  cenovnom rangu između RG tremolo i RG Prestiž serija i opremljeni EMG
  pikapovima i Eddže 3 tremolom.
  
• Ibanez Prestiž (Ibanez RG Prestige) – vrlo kvalitetna serija koja
  se proizvodi u Japanu. U okviru ove podserije proizvode se dva modela
  gitara sa 7 žica i jedina osmožičana gitara.
  
• Ibanez RG tremolo (Ibanez RG Tremolo ) - RG podserija koja se
  proizvodi van Japana u fabrikama u Kini, Južnoj Koreji i Indoneziji, i
  opremljena sa Flojd Rouz tremolom.
  
• Ibanez RG fiksed (Ibanez RG Fixed ) - Ove je podserija koja se
  proizvodi van Japana i karakteriše ih fiksna kobilica. U ovoj seriji se
  izrađuju i dva modela gitara sa 7 žica.
  

Spoljašnje veze

• [You must be registered and logged in to see this link.] - Sajt ljubitelja Ibanez gitara
  
• [You must be registered and logged in to see this link.] - Stranica sa poređenje RG modela.
  
• [You must be registered and logged in to see this link.] - Zvanična prezentacija Ibanez gitara.
  

Ovdje možete pogledati popis proizvođača gitara i gitarske opreme te njihove službene stranice(ako postoje)


A

- Abilene
- Abyss
- Accord
- Ace Guitars
- Acoustic
- Agile
- Airline
- Atkin
- Alamo
- Alembic Inc
- Alex Chase Guitars
- Alhambra Guitarras
- Alvarez
- Ampeg
- Tom Anderson Guitarworks
- Aram
- Arbor
- Aria
- Art and Lutherie
- Ashton Music
- Austin
- Avalon
- AXL Guitars
- Azumi

B

- Babicz
- Bailey
- Baldwin
- Bartolini
- BC Rich
- Behringer
- Bigsby
- Bjarnastein
- Black Machine
- Blade
- BlueRidge
- Bond
- Breedlove
- Brawley
- Brian Moore Guitars
- Brook
- Brownsville
- Burns
- Berketa

C

- Caparison
- Cadney
- Career
- Carvin
- Casio
- C.F. Martin & Company
- Cort
- Chandler
- Charvel
- Cimar
- Cole Clark
- Collings
- Coral
- Custom Kraft
- Crafter
- Conrad
- Casino

D

- D'Alegria
- Danelectro
- D'angelico
- D'aquisto
- Daisy Rock
- DV Guitars
- Dean
- De Armond
- DeMars
- Domino
- Dickey
- Di Giorgio
- DiMavery
- DiPinto
- Dot On Shaft
- Duesenberg
- Dwight

E

- Egmond
- Eko
- Electar
- Electra
- Electro
- Elixir
- Encore
- Epiphone
- Ernie Ball
- ESP
- Esquire
- Eastwood
- Eclipse
- Eleca
- Ellis
- EvolutioMusic
- Econ

F

- Feline Guitars
- Fender - saznajte više ovdje
- Fenton-Weill
- Fernandes
- Fernando
- First Act
- Floyd Rose
- Framus
- Freshman
- Fylde

G

- G&L
- Giannini
- Gibson - saznajte više ovdje
- Givson
- Global
- Gittler
- Godwin,Goodall Gordon-Smith
- Goya
- Gretsch
- Grimshaw
- Guild
- Godin
- Garrison
- Gurian
- Guyatone
- Glen Burton
- Granada
- Gus
- GB&A
- Goodall

H

- Hagström
- Hallmark
- Hamer
- Harmony
- Harvey Thomas
- Hayman
- Heartfield
- Heit
- Heritage
- Highland Strings
- Höfner
- Hohner
- Hondo
- Hopf
- Hoyer

I

- Ibanez
- Indiana
- Italia

J

- Jackson
- James Tyler
- Jay Turser
- Jimmylow
- John Birch
- Johnson
- J. Reynolds
- Jolana
- J&D (Jack & Danny Brothers)

K

- Kalamazoo
- Kamouraska
- Kawai
- Kay
- Kent
- Kimberly
- King
- Klein
- Klira
- Kona
- Kramer
- Krundall
- Kustom

L

- Lyric Guitar
- Line 6
- Lone Star
- Luna
- Larrivee
- Lado
- Lakewood
- Lyle
- Levin
- Larson Brothers
- Lindert
- Lag
- Lumanog

M

- MacIntyre
- Moser
- Moon Guitars
- C.F. Martin & Company
- Michael Kelly
- Mosrite
- Mammoth
- Mannix
- Maverick
- MeLancon
- Morgan
- Maestro
- Mossman
- Magnatone
- Mako
- Matsumoku
- Maton
- Martinez
- Melville
- Mirrabook
- Mayones
- Monterey
- Malden
- Matt Martin Guitars
- Manuel Rodriguez & Sons

O

- OLP
- Ovation
- Olson
- Onyx

P

- Parker
- Parkwood
- PAS
- Paul Reed Smith
- Peavey
- Patrick Eggle
- Pensa
- Pimentel and Sons

R

- RJ Guitars
- Ramirez
- Rickenbacker
- Rainsong
- Reverend
- Richwood
- Ritmuller
- Roland
- Robin
- Robson
- Rockit
- Ridgewood

S

- Santa Fe
- Sears and Roebuck
- Steinberger
- Seagull
- Simon and Patrick
- Slammer
- Schecter
- SX
- Suhr
- Stagg
- Suzuki
- Samick
- Stellar
- Stevenson
- Synsonics
- Sekova
- Silvertone
- S101

T

- Takamine
- Taylor
- Tōkai
- Traveler
- Travis Bean
- Takeraru
- Truetone
- Trinity River
- Teisco
- Tipton
- Turner
- Telluride
- Tanglewood
- Traben
- Tregan
- Tonante

U

- Univox

V

- Valley Arts
- Vester
- Ventura
- Venson

W

- Walden
- Warr
- Warwick
- Washburn
- Waterstone
- Weber Fine Acoustic Instruments
- Weissenborn
- Westfield
- Welson
- Westone
- Windsong
- Wishbass
- Wesley

Y

- Yamaha


Z

- Zachary
- Zemaitis
- Zenon
- Zion
- Zon
- ZZ Ryder

Nekada ponosni vlasnik :

RG 140 Ibanez

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fender Stratocaster

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fender Jazz bass

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gibson Les Pol,po mom iskustvu i ukusu definitivno najlepsa gitara sa najboljim zvukom,najboljim magnetima ,jednostavno legendarna gitara,imao sam prilike da sviram original ibanez,les pol,fender les pol je najaca gitara ubedljivo......doduse serija stratokastera iz `79 je prelepa na uvo i izgled,ali ja ostajem pri les polu kao gitara po mom ukusu........
[You must be registered and logged in to see this image.]

dejan ::

Gibson Les Pol,po mom iskustvu i ukusu definitivno najlepsa gitara sa najboljim zvukom,najboljim magnetima ,jednostavno legendarna gitara,.

Da....nekako niko nije uspeo da pronadje onu kombinaciju magneta koji daju onaj" pevajući sustein " Zato i svetski izvodjači , kojima se može da imaju po 10 gitara na stejdžu , obavezno imaju po neki Custom ili De Luxe ...ako već nisu naručili i specijalni Les Pol samo za njih.

da razumemo se skroz,magneti na njemu su magija :thb:

Gitare sa dva vrata -kod muzičara poznate kao "dvoglava aždaja"
Efektno izgledaju , kositili su ih mnogi , od Bregovića do Pejdža no....nisu praktične .Teške su, štimanje 12+ 6 žica , prodje vas volja za život i stalno skakanje po prekodačima.....

Najpoznatiji model je Gibson eds-1275 SG

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo i sajta gde ima opširnije o "dvoglavim aždajama"

[You must be registered and logged in to see this link.]

to svirati celu karijeru znaci samo posle nekih 20,30 godina izgledati grbav kao zvonar bogorodicne crkve hehehehe

dejan ::

to svirati celu karijeru znaci samo posle nekih 20,30 godina izgledati grbav kao zvonar bogorodicne crkve hehehehe

Imao sam jednom neku japansku kopiju na probi ...i bio vrlo napaljen da je i kupim No djubre je imalo 12 kg ! Pa drži je na sebi , kada počneš svatove u 3 popodne do 06 ujutru .....vratio....Nikada posle nisam ni video da neko zaista svira "to" , sem na tv .

Sad malo o akustičnima , tačnije akustično -ozvučenima .

Kraljica , zna se ....Ovation , Custom Legend .


[You must be registered and logged in to see this image.]

I svi drugi modeli OVATION :  http://www.ovationguitars.com/

uuuuuu daaaaaa :agree: :agree: imaju i oni akusticne azdaje :)) ali lakse [You must be registered and logged in to see this image.]

ali imaju i legendarne gitare [You must be registered and logged in to see this image.]

nemogu da nadjem oni su krernuli negde 60 tih da rade?tako nesto?

a da i naravno moja kopije fendera,ne zvucu lose bas :)))
[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo još jednog sajta za gitariste .....gledajte i plačite , Ali Babina pećina [You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this image.]


Evo i sajta mog dobrog prijatelja ,graditelja gitara (koje ništa manje uspešno i ne svira ) Kao što je talenat za muziku , tako je i talenat za gradnju gitara...samo ima jednu manu -lenj je i neambiciozan, inače gde bi mu bio kraj. Tako da godišnje napravi samo par gitara , sve ručni rad , sa najkvalitetnijem materijalom .Drvo, čivije, magneti -sve najbolje. Di Marzzio, Shaller ...Na kraju se svede na to da napravi fenomenalan , unikatni instrument , na kome ne zaradi-ništa .Pogledajte sami.

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
gledaj 5.000 evrica ali nebi mi bilo zao :)))
a za tvog prijatelja sam cuo i to sve najbolje,nisam znao da ste dobri,mnogo se lepo prica o njemu i njegovim radovima.

Pedal steel guitar











[You must be registered and logged in to see this image.]

Pedal Steel (ZumSteel D10 )





The pedal steel guitar is a type of electric guitar that uses a metal slide (the "steel") to
stop or shorten the length of the strings, rather than fingers on
strings as with a conventional guitar. Unlike other types of steel
guitar, it uses foot pedals and knee levers to affect the pitch,
hence its name. The instrument is supported horizontally on legs, with
the strings facing up towards the player, and is typically plucked with
thumbpick and fingers or (two or three) fingerpicks.
The pedals are mounted on a cross bar below the body and the knee
levers extend from the bottom of the guitar's body and are used to
change the pitch (higher and lower) of its strings in the process of the
guitar being played; the action of the pedals may either be fixed, or
may be configurable by the player to select which strings are affected
by the pedals. The pedal steel, with its smooth portamenti,
bending chords and complex riffs, is one of the most recognizable and
characteristic instruments of American country
music.
While there are some fairly standard pedal assignments, many advanced
players devise their own setups, called copedents.
The range of copedents that can be set up varies considerably from
guitar to guitar. Aftermarket modifications to make additional copedents
possible are common.
The pedal steel was developed from the console steel guitar and lap steel guitar. Like the console steel, a pedal steel may
have multiple necks, but the pedals make even a single-neck pedal steel a
far more versatile instrument than any multiple-neck console steel.

//

Description


A pedal steel guitar is typically rectangular in shape, and has no
specific resonant chamber or conventional guitar body but only one or
more guitar
necks. These are mounted on a stand and equipped with foot pedals and
usually knee levers. Many models feature two necks, the nearer to the
player most often using a C6
tuning and the farther away using an E9
tuning. The most common configuration is one or two necks of ten
strings each, but eight-string and twelve-string necks are also popular,
and even models with 14 strings on one neck can be found. Three-neck
instruments are less common than those with one or two, but are not
unknown.
The pedals and/or knee levers (engaged by moving the knees left,
right or vertically) on the underside allow the performer to tighten or
relax one or more strings in combination to specific tuned notes,
changing the instrument's tuning during performance.
History


The pedal steel guitar is the latest development in a story that
started with the invention of a technique of playing used in Hawaii in
the late 1800s, wherein the strings were not fretted in the normal
manner by the left hand, but rather by sliding an object such as a comb
or the back edge of a knife blade along the strings above the neck of
the guitar. Several people have been credited with the innovation.
The Hawaiian style of playing was very popular in the United
States during the 1920s and 1930s. To increase the volume of the
guitar, a resonator cone was added by the Dopyera Brothers to create the
resophonic guitar.
By the 30's, the hollow guitar body was abandoned for a flat slab of
wood or metal and the addition of an electric pickup; this was the lap
steel guitar. It was the first electric guitar to achieve commercial success. Several
pioneering manufacturers of the electric guitar were first famous for their work on the then
more popular electric steel guitar, among them Adolph Rickenbacker, Paul
Bigsby and Leo Fender.
The limitations of chord shapes imposed by the use of the steel slide
(or "tone bar") led to the addition of multiple necks, resulting in the
console steel guitar. The Gibson Guitar Corporation used a
system of pedals to change the tuning of the strings on one of their
console steels beginning in 1940.^[1]
This instrument, the Electraharp, had a cluster of pedals
radiating from its left rear leg that operated similarly to the pedals
on a harp. Alvino Rey was an early player of the
Electraharp.^[1]
In about 1950, Paul Bigsby began making custom pedal steel guitars
that featured pedals mounted to a rack between the front legs of the
instrument.^[1]
Speedy
West got the second of Bigsby's creations, and used it extensively
in his work with Jimmy Bryant. Zane Beck began adding knee
levers to console steel guitars, and in 1953, added a set of four knee
levers to Jimmy Day's console steel.^[1]
Beck's knee levers lowered the pitches of the strings they operated,
which was an action opposite of what the pedals accomplished.^[1]
Around 1953, a console steel player named Bud Isaacs attached a pedal
to one of the necks of his guitar. The function of the pedal was to
change the pitch of two of the strings, whereby Isaacs would have two of
the most common steel guitar tunings available on one neck. When he
used this pedal to change his tuning while sustaining a chord during the
recording of Webb Pierce's hit "Slowly," he touched off a
revolution among steel guitarists.^[2]
The steel guitar seems to have an unusually high number of
mechanically inclined players, and a period of extensive tinkering
followed Isaac's initial idea. Two of these tinkering musicians were Buddy
Emmons and Jimmy Day, and their playing and mechanical innovations
alike have done more for the development of the pedal steel guitar than
any other contributors.
Emmons and Day split the function of Isaac's pedal into two separate
pedals and added two strings to fill in the gaps in the E9 tuning,
bringing the number of strings to ten.^[2]
Although Emmons' and Day's setups do the same thing, Emmons and Day
used the opposite of each other's pedals to raise the strings. To this
day, when one buys a pedal steel, the manufacturer will ask whether the
player wants an Emmons Setup or a Day Setup. Emmons incorporated a third
pedal to his setup, based on a change Ralph Mooney had used on his
instrument.^[2]
Emmons joined forces in 1957 with another steel-playing machinist named
Harold "Shot" Jackson and formed the Sho-Bud
company, the first pedal steel guitar manufacturer.^[3]
Sho-Bud guitars incorporated all the innovations that had taken place
during the 1950s, including Emmons's third pedal, Beck's knee levers,
and ten strings. The single-neck pedal steel guitar was now standardized
with three pedals and (up to) four knee levers.
Both lap and pedal steel guitars were closely associated with the
development of country music and western
swing. The pedal steel's liquid, yearning sound has begun in recent
years to be coveted by many modern musicians, beginning in jazz and blues. In
particular the rising popularity of alternative country has brought the
instrument's beautiful sound to a much wider audience, and it has been
used in many different musical genres. Jùjú music, a form from Nigeria,
uses pedal steel extensively.
A Concerto
for Pedal Steel Guitar and Orchestra
has been written by Los Angeles composer Michael A. Levine. It was premiered on April 16, 2005, in a
performance by the Nashville Chamber Orchestra, with Gary Morse (of Dierks Bentley's and Dwight
Yoakam's bands) as soloist, and Paul Gambill conducting. The piece
is believed to be the first concerto ever written for the solo steel
guitar.^{[citation needed]}
Playing


A performer typically sits on a stool or seat at the instrument. The
right foot is used mainly to operate a volume pedal. The left foot is
primarily used to press one or more of the instrument's foot pedals. The
knees are positioned under the instrument's body so that by moving them
left, right or even vertically, they can push levers that are mounted
from underneath the body of the steel guitar.
The strings are positioned high above the neck of the instrument.
Rather than being pressed to a fret on the
neck, the player's left hand holds a polished metal bar called the steel on the strings. The steel can
be slid up and down the length of the neck, while still touching
(effectively fretting) the strings. This raises and lowers the pitch of
the notes heard when the strings are played. If the bar is kept
perpendicular to the neck (in the orientation of a fret), all strings
touched have had their effective length changed equally. The technique
of angling the bar so that the strings played are unequal in length and
different intervals between the notes are played is called "slanting".
The right hand plucks the strings, usually with a set of thumb and
finger picks. A technique used by either hand to mute the vibration of
the plucked strings is called "blocking" or muting. In combination with
the variable volume pedal settings of the right foot different sonic
effects are implemented. The volume pedal is used in many ways. One of
the more prominent techniques used is to extend the length of time a
string sustains its sound—as it decays naturally and the energy of the
plucked string dissipates, the volume pedal is pressed downward to
extend the note's duration.
The pedals and knee levers raise and lower the pitch of certain
strings "on the fly" while the instrument is being played. The exact
action of these pedals and levers—which strings are affected—can be set
by the player to their preference.
Characteristic effects are obtained by changing pitch of one or more
strings while other strings' pitches are static or change at differing
rates. Melodic lines are composed primarily of dyads (two-note chords). In the E9 tuning, many
characteristic idioms involve tonic-dominant and tonic-subdominant harmonic relationships.
Mastering the pedal steel guitar can take time due to its technical
and complex harmonic innerworkings and unique physical techniques
utilized to create the trademark sounds of the instrument. As showcased
in country music, where the pedal steel guitar is most commonly heard,
talented players are highly esteemed.
For a table of several tunings of the pedal steel guitar, see copedent.



Pedal steel gitare , neophodna stvar u svakom kantri -bendu . I u ex Yu su se gitaristi koji je umeju svirati mogli nabrojati na prste,u Srbiji ne znam da li je iko koristi.
Najviše ju je koristio zagrebački bend "Plava trava zaborava"

:joint:
ovo je tek gitar za grbu,leci ledja :joint:

Rickenbacker


Rickenbacker

Vrsta	Dioničko društvo
Osnivač(i)	Adolph Rickenbacker i George Beauchamp
Sjedište	Santa Ana, Kalifornija, SAD
Sjedište	Santa Ana, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države
Djelatnost(i)	glazba
Proizvodi	gitare i pojačala
Web stranica	[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rickenbacker 330JG





Rickenbacker International Corporation, ili samo Rickenbacker,
je američka tvrtka poznata kao prva na svijetu koja je proizvela električnu gitaru 1932.
godine. Sjedište tvrtke je grad Santa Ana iz Kalifornije.
Rickenbacker je najveći proizvođač gitara u Sjedinjenim
Američkim Državama.

//

Povijest tvrtke


Tvrtku pod imenom Ro-Pat-In Corporation osnovali su 1931. godine
Adolph Rickenbacker i George Beauchamp, kao tvrtku za proizvodnju i
prodaju prvenstveno - električnih havajskih gitara koje je
projektirao Beauchamp, uz pomoć dvaju zaposlenika iz tvrtke National
String Instruments Corporation, Paula Bartha i Harryja Watsona. Ovaj
glazbeni instrument nazvan u slangu Tava zbog dugog vrata i
kružnog tijela je prva električna gitara punog tijela ( solid
body). Ove gitare imale u velike pickupe s magnetima oblika konjskih
potkova. Od početka proizvodnje 1939.
godine, napravljeno je nekoliko tisuća ovakovih gitara.
Od samog početka tvrtka Electro String je prodavala i pojačala
koja su išla uz njihove električne gitare. losangeloski proizvođač radio aparata - Van
Nest, projektirao je pojačalo Electro String, ubrzo nakon
toga tvrtka je uposlila i inžinjera Ralpha Robertsona na prokjektiranju i
razvoju pojačala 1940-ih godina.
Osnutak

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nacrt za patentni ured Rickenbackerove gitare Tava iz 1934.





Povijest današnje tvrtke Rickenbacker Guitar Corporation
otpočela je sa dva čovjeka, s George Beauchampom i Adolphom
Rickenbacherom.
George Beauchamp bio je violinist, solo gitarist i glumac u
vodviljima iz 1920-ih koji je silno želio da se njegova gitara
bolje čuje u velikim orkestrima sa kojima je uobičajeno nastupao. Njegov
prvi pokušaj bio je napravljen uz pomoć graditelja violina i izumitelja
Johna Dopyera; to je bila gitara opremljena velikim rogom koji je
trebao pojačati zvuk ( poput tadašnjih gramofona), rezultat je bio
neuspjeh. Slijedeći pokušaj bio je - ugradnja aluminijske rezonantne
kutije sa tri rupe ispod mosta gitare. Rezultat je bio takav da se
Beauchamp toliko oduševio te je nagovorio Dopyera da otpočne proizvoditi
takva glazbala. Dopyer je 9.
travnja, 1927.
patentirao trokonusnu gitaru, a zatim je sa braćom otpočeo
proizvodnju tog glazbala u svojoj losangeloskoj trgovini nazvavši ga Nationals.
26. siječnja, 1928. godine osnovana je tvrtka National String
Instrument Corporation koja je proizvodila trokonusne gitare,
mandoline,
ukulele
i tenor gitare (gitare s četiri žice).
Adolph Rickenbacher je rođen u Švicarskoj
1886.
godine, nakon smrti roditelja odselio se u Sjedinjene
američke države rođacima u Los Angeles. 1925. godine
Adolph Rickenbacker je sa dva partnera osnovao tvrtku Rickenbacker
Manufacturing Company, koja je 1927. godine
izdala prve dionice (postala dioničko društvo). U tom vremenu se
udružio s Georgom Beauchampom i počeo proizvoditi metalna tijela za
instrument Nationals koje je proizvodila tvrtka National
String Instruments Corporation, uskoro je Rickenbacker postao njihov
dioničar.
Na nesreću desila se velika kriza 1929. i
linija glazbenih instrumenata tvrtke National počela se slabo prodavati,
Rickenbacker je ionako bio nezadovoljan proizvodom Johna Dopyera te je
raskinuo posao s Nationalom i osnovao novu tvrtku Dobro Manufacturing
Corporation (1929.) (tvrtka se kasnije nazvala Dobro
Corporation, Ltd). Dobro Corporation, Ltd počela je proizvoditi
liniju glazbenih instrumenata sa vlastitom rezonantnom kutijom koju su
nazvali - Dobro. Tada su počeli i pravni problemi oko prava na
proizvod između tvrtki National i Dobro. Sve je to dovelo do želje
jednog dijela uposlenika da razviju novi proizvod - električnu gitaru.
Pri kraju 1920-ih, bilo je raznih pokušaja da se proizvedu
električni žičani instrumenti poput bendža, violine i gitare, tako da su
već razvijeni pojedini prvi primjerci pickupa (magneta) za te
instrumente.
George Beauchamp je eksperimentirao sa električnim pojačalima
već od 1925.
godine, ali prvotni uspjesi sa mikrofonima nisu ga zadovoljili. Kako su
problemi u tvrtci National postojali veći, Beauchamp je počeo
ozbiljnije eksperimentirati s pickupima, pohađao je dodatnu nastavu iz
elektotehnike i intenzivno surađivao s uposlenikom Nationala Paulom
Barthom. Kad je protutip električnog pickupa (magneta) bio konačno na
zadovoljavajući način napravljen , Beauchamp je zamolio bivšeg
graditelja glazbala iz Nationala Harrya Watsona da napravi vrat i
tijelo instrumenta na koju se nova elektronika treba staviti.
Pri kraju 1931.
godine, Beauchamp, Barth, Rickenbacker uz još neke kolege osnovali su Ro-Pat-In
Corporation (kao igru riječi od electRO-PATent-INstruments)
tvrtku za proizvodnju i prodaju električnih glazbenih instrumenata.
Udarni proizvod tvrtke je bila tek projektirana A-25 havajska
gitara često zvana i tava metalna električna gitara uz
električne španjolske gitare uz pripadajuća pojačala. . Od ljeta 1932. tvrtka
Ro-Pat-In, počela je s proizvodnjom aluminijske inačice tave kao
i s proizvodnjom manjeg broja električnih španjolskih gitara drvenog
tijela, sličnih onima tvrtke National iz Chicaga.
Ovi instrumenti su preteča onog što mi danas poznajemo kao električna
gitara. Ro-Pat-In je bila prva tvrtka na svijetu koja se
specijalizirala za proizvodnju električnih instrumenata. 1933. godine
tvrtka Ro-Pat-In promjenila je ime u Electro String Instrument
Corporation, a svoje proizvode jednostavno nazvala Electro. 1934.
godine dodano je ime Rickenbacher u počast osnivaču tvrtke
Adolphu Rickenbackeru. Od 1935. tvrtka je objavila nekoliko novih modela gitara,
između ostalog Model B električnu španjolsku gitaru, za koju se
drži da je prva električna gitara punog tijela ( solid body).
1958.
godine Rickenbacker je izbacio na tržište Capri" seriju, polu
akustične gitare, koja je kasnije postala slavna kao Serija
Rickenbacker 300. 1963. tvrtka je razvila električnu gitaru sa 12 žica,
sa inovativnim mehanizmima za zatezanje žica ( na glavi gitare standarne
dužine tako je stalo svih 12 mehanizama).
Rickenbacker gitare i
rock and roll iz 1960-ih


1960-ih
je Rickenbacker izuzetno profitirao pojavom sastava The
Beatles koji su u svom početku svirali na nekoliko Rickenbackerovih
gitara. Prvu Rickenbacker gitaru 325 Capri, kupio je 1960. godine
tada nepoznati John Lennon u Hamburgu.
1963.
godine George Harrison iz sastava Beatles
kupio je Model 425, za vrijeme tadašnje kratke turneje po Americi.
U veljači 1964.
Harrison je dobio od tvrtke svoju drugu Rickenbacker gitaru protutip Modela
OS 360/12 FG, električnu gitaru s 12 žica koja je postala ključni
instrument za tadašnji Beatlesovski zvuk sa albuma A Hard Day's Night,
kao i kasnijih pjesama iz pozne 1964.
Nakon 1965.
Paul McCartney je često koristio, osobito kod snimanja
Rickenbacker bass 4001S FG, zbog boljeg zvuka od svog dotadašnjeg
violinskog Hofnera. Zbog iznimne popularnosti Beatlesa
Rickenbacker gitare su postale vrlo popularne među gitaristima iz 1960 -ih. Tako
su na rickenbacker gitarama svirali; Mike Pender iz sastava The
Searchers, Roger McGuinn iz The
Byrds, Brian Jones iz Rolling Stonesa, Pete Townshend
iz The
Who, Pete Watson iz The Action, Carl Wilson
iz Beach Boys, Jerry McGeorge iz Shadows of
Knight, Paul Kantner iz Jefferson Airplane, John Fogerty
iz Creedence
Clearwater Revival, Al Nichol iz The Turtles i
Steppenwolf.
Po prestanku britanske invazije prestala je i popularnost rickenbacker
gitara, osim bas gitara koje su zadržale svoj status.[You must be registered and logged in to see this image.]

Rickenbacker 4001JG





Poznati
modeli Rickenbacker gitara

• 325 - gitara od šest žica (uskog vrata), kojom se služio John
  Lennon.
  
• Rickenbacker 330 - gitara od šest žica, šupljeg rezonantnog tijela
  sa dva pickupa.
  
• Rickenbacker 330/12 - inačica gitare 330 od dvanaest žica
  
• Rickenbacker 360 - luksuzna inačica modela 330, sa stereo izlazom
  
• Rickenbacker 360/12 OS - Inačica modela 360 od dvanaest žica.
  Rickenbacker je nazvao tu gitaru Najpopularnija električna gitara na
  svijetu od dvanaest žica. Ovaj model je svjetski poznatim učinio George Harrison.
  
• 370/12 - Model sličan 360/12, sa trećim pickupom.
  
• 620, 620/12 i 660/12 - Gitare punog tijela (daske)
  
• Rose, Morris 1996 - britanska eksportna inačica modela 325
  
• Rose, Morris 1997 i 1998 (inačica s tri pickupa) - britanska
  eksportna inačica modela 335 i 345
  
• Rose, Morris 1993 - britanska eksportna inačica modela 360/12
  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Paul McCartney sa modelom bas gitare 4001

• 4000 - rana električna bas gitara, izvorni model proizveden 1957.
  godine sa jednim pickupom
  
• Rickenbacker 4001 - Rickenbackerova najpopularnija bas gitara.
  
• 4003 - Na izled ista ali poboljšana inačica modela 4001
  

Vanjske poveznice

• Službene stranice tvrtke Rickenbacker
  
• "Rođen za rock" izložba gitara u londonskom Harrodsu,
  ožujak 2007
  

GITARA PITA TAUNSENDA ZA 50.000 DOLARA





(Četvrtak, 16. Jun, 2011.|

Autor: Agencija BETA







[You must be registered and logged in to see this image.]

LONDON - Gitara Pita Taunsenda na kojoj je engleski roker
svirao na turneji "Quadrophenia" 1973. i 1974. prodata je na aukciji u
Londonu za 50.000 dolara.

Instrument gitariste grupe "Hu" bio je među predmetima koji su ponuđeni na Kristijevoj aukciji rok uspomena.
Iznose od više hiljada dolara dostigao je i rukom pisan tekst pesme
"Sweet Thing/Candidate/Sweet Thing Reprise" Dejvida Bouvija sa albuma
"Diamond Dogs", kao i bas gitara Di Dija Ramonea.
Set bubnjeva koje je Kurt Kobejn uništio nakon jedne svirke grupe "Nirvana" 1991. prodat je za 13.000 dolara.
Na aukciji su ponuđeni i predmeti koji su pripadali "Bitlsima", "Seks Pistolsima", "Led Cepelinu" i Majklu Džeksonu.
Lepa cena za polovni "Stratocaster " [You must be registered and logged in to see this image.]

Sigurno ste se nekada pitali koliko košta najskuplja gitara, pa evo liste koja o tome govori.
Ovo su modeli koji su se prodavali na aukcijama, i cene za koje su prodate nisu njihove prvobitne, ali najčešće zbog toga ko je na njima svirao (ređe zbog samog kvaliteta) – za njih je dato mnogo novca!
 
 
 
 
10. Fender Broadcaster prototype
$ 375,000 ≈ 277 880.7 € ≈ 28.8 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]
9. Eric Clapton’s Gold Leaf Stratocaster:
$ 455,550 ≈ 337 469.4 € ≈ 35 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]
8.  George and John’s 1964 Gibson SG:
$ 570,000 ≈ 422 253.5 € ≈  43.8 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]
7. “Lenny” – Stevie Ray Vaughan’s 1965 Fender Composite Stratocaster:
$ 623,500 ≈ 461 886 € ≈ 47 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]6. . Eric Clapton’s C.F. Martin & Co., 1939:
$ 791,500 ≈ 586 339.7 € ≈ 60.8 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]
5. Eric Clapton’s 1964 Gibson ES0335 TDC:
$ 847,500 ≈ 627 824.3 € ≈ 65 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]4. Blackie – Stratocaster hybrid:
$ 959,500 ≈ 710 793.4 € ≈ 73.8 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]3. Bob Marley’s Custom made Washburn 22 series Hawk:
$ 1.2 do 2 miliona ≈ 888 954.7 € do 1.48159123 miliona € ≈ 92.3 miliona do 153.8 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]
2. Hendrix’s 1968 Stratocaster:
$ 2 miliona ≈ 1.5 miliona € ≈ 153.8 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]
1. Reach out to Asia Fender Stratocaster:
$ 2.7 miliona ≈ 2 miliona € ≈ 207.7 miliona dinara
[You must be registered and logged in to see this image.]

:::::::::::::::

Ovo je važilo do juče .A ovo je najnovije :

Gitara Boba Dilana, na kojoj se legendarni pevač prvi put "uključio" u struju 1965. godine na festivalu u Njuportu, prodata je juče na aukciji za rekordan iznos od 965.000 dolara

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ova gitara je posebno važna ,jer je to bio skandal neviđenih razmera i teško razočarenje za mnoge fanove Boba Dilana .
Dilan je bio kralj američkog "folka" i "protestne" muzike -a uz to se podrazumeva isključivo akustična gitara .
No, vremenom mu je "oprošteno" ovo bogohuljenje .:rock:

Danubius ::

Nekada ponosni vlasnik :

RG 140 Ibanez

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fender Stratocaster

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fender Jazz bass

[You must be registered and logged in to see this image.]

 

sonia ::

Citat :

  

Pa šta se čudiš ? To jesu (a i danas ) najbolje gitare sveta . Mislio sam da sam Boga uhvatio za znašvećšta kad sam ih se dočepao .
I danas mi žao što nikada nisam imao "Gipsona" za sve te godine(a mogao sam )  Bog zna od kada nisam držao nikakvu gitaru u ruci ,a još uvek se trzam kada vidim neku "aždaju" na tv .
No sada znam ,da čak i da mi Satriani dođe i pokloni svog "Charvela" -ne bi pomoglo ,opet bi ostao samo prosečan seoski "tamburaš" .
[You must be registered and logged in to see this image.]

Električna gitara “Les Pol Gibson” iz 1954. godine, nazvana “Crna lepotica”, prodata je na aukciji za 335.000 dolara.

[You must be registered and logged in to see this image.]
"Les Pol Gibson" gitara
Aukcijska kucha Gernzi (Guernsey) saopštila je prošle noći da je ova čuvena gitara, s pozlaćenim delovima, postavila standard za druge gitare “Les Pol Gibson”.
 


Ime kupca nije saopšteno.
----
Nećem da se * falim

Evo još jednog rariteta iz sveta gitara .
-----

Retki muzički instrument, koji je nekada svirao pevač grupe "The Beatles", mogla da obori aukcijski rekord od 965.000 dolara za koliko je 2013. prodata električna gitara Boba Dilana

 
Retka gitara iz 1962. koja je nekada pripadala Džonu Lenonu krajem godine će biti ponuđena na prodaju i aukcijska kuća Džulijens procenjuje da bi mogla da obori rekord.
----
Ja ne bio lenj,pa potražio o čemu se radi .
Radi se o "Gretsch 6120"gitari  koju je Lenon svirao na albumu "Paperback Writer" ,a to je ovo




Ne bio lenj pa pogledao i koliko vrede"Gretsch"  modeli iz 1962 -do 3000 $
Danas se taj model može kupiti za 800 $ 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ali na tima nije svirao veliki John Lennon .

Ovo je Fantazija sta covek radi sa gitarom.

Danas je prodata još jedna gitara Džona Lenona .Radi se o akustičnom "Gipsonu" J-160 E koji ima zanimljivu (i dosta dugačku istoriju ,pa ću preskočiti ) Lenon ju je koristio kraće vreme ,pa je ustupio Džordžu Harisonu ,a njemu je ukradena i decenijama se nije ni pričalo o njoj . 
Izvesni Džon Meko je kupio tu gitaru za manje od 300 dolara kasnih šezdesetih ,i tek nedavno mu je palo na pamet da pogleda serijski broj modela ,i to mu je danas donelo 2,1 miliona dolara . 
[You must be registered and logged in to see this image.]

E, pa ima jedna manje ,od "najboljih" . 
Glumac Kurt Rasel je nenamerno  uništio na snimanju filma gitaru staru 145 godina koja je za tu priliku pozajmljena iz muzeja "Martin Guitars" . 
Umesto da mu na setu dodaju repliku ,jer je bilo po scenariju da treba da je razbije ,neki moron mu je dodao neprocenljivi artefakt ? I on je rascopao ,totalno,ništa se ne može uraditi .
Kad smo već kod "Martin" gitara -pogledajte njihov muzej,šta sve tamo ima .

Najbolje svakako nisu ali najluđe jesu :

Nečiji ručni rad -vrlo originalno .Teško je proceniti koliko je ,u stvari ,kvalitetna ,ali je svakako umetničko delo . Neka me neko ispravi -mislim da se ovaj manir u umetnosti zove "steampunk" ? 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj svira na -lopati,sa 4 žice  . 
Pogledajte -da ne poveruješ ? 

[You must be registered and logged in to see this link.]

Naravno da nisam "u toku ",ali primetim da moj drug Zoran (Kina ) Alvirović svira izvesnog "Carvina"(meni nepoznatog) I ima ih nekoliko u "arsenalu" ?
Uzmem malo pa pročitam ."Carvin" je jednostavno preuzeo dizajn od najboljih gitara sveta (Gibson , Fender) i to upotpunio najsavremenijom elektronikom i mehanikom .
Nije ni čudo da koštaju od 1500-3500 $ .
A da li vredi ?
Pa ,poslušajte :







Kina svakako zna šta radi i na čemu svira .

Nije verovatno među "najboljima" -ali jeste jedinstvena .
Neko se setio da spoji "Strato" i "Tele" custer (Fenderov) 
Ludnica . 

[You must be registered and logged in to see this image.]