Kineska mitologija

Kineska mitologija je zbirka kulturne istorije, narodnih predanja i religije u Kini, koja se prenosila usmenim ili pismenim putem. Ovo uključuje mit o postojanju, legende i mitove o nastanku kineske kulture i kineske drzave. Kao i za većinu mitologija ,u prošlosti se verovalo da je to, u najmanju ruku, istorijski zapis.

Istoričari pretpostavljaju da počeci kineske mitologije datiraju jos iz 12. veka pre nove ere. Mitovi i legende prenosili su se usmeno preko hiljadu godina, pre nego što su zapisani u prvim knjigama kao sto su Shan Hai Jing. Ostali mitovi nastavili su da se prenose kroz usmenu tradiciju kao sto je pozorište i pesma, pre nego što su sačuvani u formi Hei'an Zhuan – Ep tame - zbirke legendi u obliku epa koju je sačuvala Han zajednica Shennongija, planinske oblasti u Hubeiju, te koja sadrći u sebi period od rodjenja Pangu-a (po mitologiji prvog živog bića i tvorca svega) do istorijske ere.

Neki mitovi prezivljavaju u obliku pozorišne umetnosti ili književnosti - kao drame i romani. Celokupna mitologija bazirana je na delima kao što su:

Dela pisca Qu Yuan-a .
Fengshen Yanyi (封神演義), tekst koji opisuje fiktivno osnivanje dinastije Zhou.
Put na Zapad, delo Wu Cheng-a objavljeno 1590. godine, priča o hodočašću ka Indiji radi dobijanja budističkih tekstova, a u kojoj se hodočasnici susreću sa raznim utvarama, čudovistima i demonima, kao i sa preprekama na Plamtećim planinama.
Baishe Zhuan, romantična bajka čija je radnja smeštena u Hangzhou i govori o zmiji koja dobija ljudski oblik i zaljubljuje se u muškarca.

Nuwa and Fuxi predstavlja stvorenja poput onih koji su polu-ljudi a polu-zmije.

Shangdi (上帝) se pojavljuje u književnosti verovatno 700 godina pre Hrista kao Huangtian Dadi (皇天大帝), a predstavlja jednog od vrhovnih bogova čije se ime poistovećuje ponekad sa pojmom Tian koje ima slicno znacenje (Raj, vrhovno božanstvo ,itd.)

Yu Di (玉皇 ili 玉帝 ili Žadski car) se pojavljuje u literaturi posle osnivanja taoizma u Kini.

Nüwa (女媧),pojavljuje se oko 350. godine pre nove ere. Njen saputnik bio je Fuxi, brat i muž. Ova dva bića cu često slavljena I obožavana kao preci ljudske vrste. Veruje se da je Nuwa ljude napravila od gline da bi imala saputnike. Predstavljeni su kao polu-ljudi i polu-zmije. Takođe se veruje da je Nuwa popravila nebo posle uništenja stubova koji su podupirali I nosili citav raj.

Pangu (盤古),je stvoren oko 200. godine posle Hrista, i delo je autora Xu Zhenga ,to je nešto skoriji mit koji opisuje prvog praoca.

Kozmičko jaje

U početku Vremena postojao je samo kaos, a taj kaos bio je oblikovan poput kokošjeg jajeta. Unutar jajeta nalazili su se Yin i Yang, a to su dvije suprotstavljene sile od kojih je načinjen cijeli Svemir. Yin i Yang su tama i svijetlo, žensko i muško, hladno i toplo, vlažno i suho.

Onda pak jednoga dana, te dvije suprotstavljene sile, a koje su se nalazile unutar jajeta, raskinuše ljusku jajeta. Teži elementi potonu da bi stvorili Zemlju, a lakši plutahu da bi stvorili Nebo. Između Neba i Zemlje pojavi se prvo živo biće, a bijaše to P'an-ku. Svakoga bi se dana tijekom osamnaest tisuća godina Zemlja i Nebo odmicali malo-pomalo, a P'an-ku svakoga dana naraste baš toliko koliko su se Zemlja i Nebo odmakli, pa je on neprekidno ispunjavao prostor između Neba i Zemlje.

P'an-ku – ovo tijelo bilo je obraslo gustim krznom, imao je dva roga koja su mu stršila iz čela, a imao je i dva zuba derača koja su mu rasla iz gornje vilice. Kad je P'an-ku bio sretan i dobro raspoložen, vrijeme je bilo lijepo, a kada bi se P'an-ku uznemirio i bio oneraspoložen, ili se razljutio, bjesnila bi oluja i padala kiša. U P'an-ku – ovoj pratnji nalaze se četiri nadnaravne životinje koje su za drevne Kineze predstavljale vrlo značajne i smislene simbole. Bili su to: zmaj – poglavar svih ljuskastih stvorenja, kornjača – glavarica stvorenja s oklopom i školjkom, feniks – najljepše stvorenje među pernatim stvorovima i jednorog – predvodnik svih stvorova koji imaju krzno. O uzvišenom P'an-ku – uu kazuju priče da je iscrpljen mukotrpnim razdvajanjem Neba i Zemlje, umro još u doba kada se Svijet tek oblikovao.

Njegovo tijelo raspalo se u više komada. Tako je od glave nastala planina Sjevera, od trbuha planina Sredine, lijeva ruka planina Istoka, a desna ruka planina Zapada, noge pak planine Juga. Od očiju P'an-ku – uovih nastali su Sunce i Mjesec, od mesa Zemlja, od kose drveće i biljke, a od suza i znoja rijeke i jezera. Dah P'an-ku – a postao je vjetar, a glas grom i munja. Od buha P'an-ku – ovih nastalo je čovječanstvo. No, prije nego je umro P'an-ku je uz svesrdnu pomoć zmaja, kornjače, feniksa i jednoroga svojim čekićem i dlijetom oblikovao Svijet, a u najranijem dobu čovječanstva vladao je nad svim ljudima i živim stvorovima. Sa svojeg visokog prijestolja podučavao je P'an-ku ljude svakodnevno o Suncu, Mjesecu, Zvijezdama, te o morima koja su bila ispod njih. Ljudstvo koje ga je slušalo ćutjelo se bodro i radosno, a kad im je P'an-ku prenio sva potrebita znanja, tada je umro, ili je možda zauvijek nestao tako da ga nitko više nikada vidio nije.

Car Yao

Yao (tradicionalni kineski:堯, pojednostavljeni kineski:尧) (2353 - 2234. pne.) bio je legendarni kineski vladar, jedan od Tri Uzvišena i Pet Careva. Također poznat kao Yaotang-shi (陶唐氏), rođen je pod imenom Yi Fangxun (伊放勳) ili Yi Qi (伊祈) kao drugi sin cara Kua i Qingdu (慶都). Također je poznat kao Tang Yao (唐堯).

S obzirom da je slavljen kao moralno savršeni kralj-mudrac, Yaoova dobrota i briga za narod je često služila kao uzor budućim kineskim monarsima i carevima. Rani Kinezi su često govorili o Yaou, Shunu i Yuu kao historijskim ličnostima, a moderni historičari vjeruju da oni predstavljaju poglavice, odnosno vođe plemenskih saveza koji su uspostavili jedinstveni i hijerarhijski sistem vlasti u prijelaznom periodu prema patrijarhalnom feudalnom društvu.

Prema legendi, Yao je postao vladarom u dobi od 20 te umro u dobi od 119 godina kada ga naslijedio Veliki Shun, koji se bio vjenčao s njegove dvije kćeri.

Jedno od mnogih dostignuća koje se pripusuje Yaou je pronalazak igre weiqi (go), navodno u svrhu zabavljanja vlastitog slaboumnog sina.

Dvokolica u smjeru juga je uređaj koji se smatra jednim od najsloženijih naprava koje su koristile zupčanike u drevnoj kineskoj civilizaciji.

Prema legendama ju je oko godine 2600. pne. u Kini izmislio mitski Žuti car; prva verzija o kojoj postoje pouzdani historijski navodi se, pak, pripisuje Ma Junu (cca. 200–265) iz Cao Weija, jednog od Tri kraljevstva.

Dvokolica na sebi ima figuru koja uvijek pokazuje u jednom smjeru zahvaljujući diferencijalu, odnosno pažljivom izboru veličine kotača i zupčanika. Zbog toga se smatra ne-magnetskim kompasom. Kineski historijski tekstovi su spominjali Dvokolicu, a neki je i detaljno opisivali. U upotrebi je bila u periodu srednjeg vijeka.

Fu Hsi ili Fu Xi (伏羲; pinyin fúxī; alias Paoxi (庖犧 pinyin páoxī)), sredina 2800-ih godina pne., bio je prvi od mitskih Tri suverena (三皇 sānhuáng) drevne Kina. On je kineski nacionalni junak za koga se tvrdi da je izmislio pismo, ribolov i lov pomoću zamki.

Yi Jing (ili Zhou Yi; Wade-Giles I Ching) se pripisuje njegovom čitanju Karte He, isto tako poznate kao Karta Žute rijeke. Prema tradiciji Fu Xiju natprirodnim putem ukazan sastav trigrama (八卦 bāgùa) Yi Jinga . Taj sasatav prethodi sabiranju Yi Jinga za vrijeme dinastije Zhou. Za Fu Xija se govori da je otkrio sasatav trigrama na ležima mitskog zmaja-konja (po nekim izvorima kornjače) koja je izašla iz rijeke Luo. Za ovo otkriće se drži da je predstavljalo uizvor kaligrafije.

Dolje spomenuti odlomak, koji opisuje Fu Xijevu važnost, je iz knjige Báihǔ tōngyì (白虎通義) Ban Gua (32 n.e. – 92 n.e.) na početku kasne dinastije Han:

Na početku ne bijaše nikakvog moralnog ni društvenog poretka. Ljudi su znali samo za svoje majke, a ne očeve. Kada su bili gladni, tražili su hranu; kada bi se nahranili, bacali bi ostatke. Zajedno s hranom su jeli krzno i dlaku, pili krv, te se pokrivali kožom. Onda je došao Fu Xi, pogledao prema gore i razmišljao o prikazima na nebu, te pogledao prema dolje i razmišljao o pojavama na zemlji. On je sjedinio muškarca i ženu, uredio pet stupnjeva promjene i dao zakone čovječanstva. Smislio je osam trigrama da preko njih zavlada svijetom.

—Ban Gu. Baihu tongyi. Citirano, s modifikacijama, iz I Ching, Richard Wilhelm and Cary F. Baines, translators (1967).

Fu Xi je svoje podanike naučio kuhati, loviti ribu pomoću mreže i loviti oružjem napravljenim od željeza. Ustanovio je brak i ponudio prve žrtve nebu. Kamena ploča, datirana 160. godine n.e. pokazuje Fu Xija s Nüwa, koja je bila njegova supruga i sestra.

Fu Xiju se također pripisuje pronalazak Guqina, zajedno s Shennongom i Huang Dijem.

U kineskoj mitologiji Nüwa (tradicionalni kineski: 女媧 pojednostavljeni kineski: 女娲 Pinyin: nǚwā) je mitološki lik poznat po tome što je obnovio čovječanstvo nakon velike nesreće. Kasnije tradicije je spominju kao mit stvaranja pripisan Panguu ili Yu Huangu.

S obzirom da se Nüwa različito predstavlja u različitim mitovima, teško ju je točno odrediti kao stvarateljicu, majku, boginju ili čak ženu. Ovisno o mitu, "ona" je bila supruga, sestra, muškarac, plemenski poglavica (ili čak car), stvaratelj, održavatelj. Još nije jasno koji je od tih mitova prvi nastao. No bez obzira na mitove, većina njih Nüwu opisuju kao ženu koja je rađala čovječanstvo nakon velike nesreće.

Nüwa kao Popravljač

Najstarija književna uloga Nüwe je, po svemu sudeći, održavanje i popravka Nebeskog zida, čije bi rušenje uništilo cijeli svijet. Također valja primijetiti njenu povezanost s mitovima o Velikom potopu.

Dva moćna boga su se posvađala i odlučila svoje razmirice riješiti dvobojem. Kada je vodeni bog Gong Gong vidio da gubi, glavom je udario u Planinu Buzhou (不周山), stup koji je držao nebo. Stup se srušio i zaokrenuo nebo prekma sjeverozapadu a zemlju prema jugoistoku. To je izazvalo velike poplave i patnje za narod. Nüwa je odrezala noge velike kornjače i umetnula ih na mjesto srušenog stupa, pomogavši pri oporavci i začepivši rupe u slomljenom nebu s kamenjem od sedam različitih boja, ali nije bila u stanju u potpunosti ispraviti nebo. To objašnjava kako sunce, mjesec i zvijezde putuju prema sjeverozapadu, a rijeke u Kini teku na jugoistok prema Pacifiku. (ova priča je ista kao i priča Huainanzija; nadodana je kao Održavanje neba)

Druge verzije priče spominje kako je Nüwa krenula na nebo i ispunila rupu svojim tijelom (polu-ljudskim, polu-zmijskim) te tako zaustavila poplavu. Prema ovoj legendi neke od etničkih manjina jugozapadne Kine slave Nüwu kao svoju boginju i neke od tradicionalnih svečanosti poput 'Festival prskanja vodom' se održavaju u čast njene žrtve.

Nüwa kao Stvaratelj

Druga važna uloga Nüwe je uloga Stvaratelja. Međutim, relativno malo priča joj pripisuju stvaranje svega; obično se vezuje tek uz stvaranje čovječanstva. Mnoge od tih priča govore kako je čovječanstvo stvoreno ili obnovljeno nakon velike katastrofe.

Govori se da je Nüwa postojala na početku svijeta. Bila je usamljena jer nije bilo životinja, pa je počela stvarati životinje i ljude. Prvog dana je stvorila kokoši. Drugog dana je stvorila pse. Trećeg dana je stvorila ovce. Četvrtog dana je stvorila svinje. Petog dana je stvorila krave. Šestog dana je stvorila kamenje. Sedmog dana je počela stvarati ljude od žute gline, izvajavši svakog pojedinačno, ali je nakon nekoliko stotina figura postala umorna od tog teškog posla. Stoga je, umjesto da izvaja po jednu figuru, stavila konop u glinu i počela ga vrtiti tako da bi komadići gline padali svuda naokolo; svaki od tih osoba je posala osoba. Tako su, kako govori priča, plemići i obični ljudi stvoreni od gline izvajane rukom, odnosno razbacanih komadića gline. Druga varijacija ove priče govori kako su se neke od figura istopile na kiši dok je Nüwa čekala da se osuše, pa su tako nastale bolesti i fizičke anomalije.

Nüwa kao supruga ili sestra

Do doba dinastije Han, u književnosti se zajedno sa svojim suprugom Fuxijem opisivala kao prva od San Huanga, a zajedno su nazivani "roditeljima čovječanstva". Međutim slike koje ih prikazuju kao spojene poluljude-poluzmije datiraju iz Perioda zaraćenih država.

"Govori se" da su u obliku zmajeva ona i njen suprug izdubili rijeke svijeta i isušili močvare.

Nüwa kao boginja naroda Miao

Nüwa se također smatra boginjom naroda Miao.

Nüwa i mitovi o Velikom potopu

Mnogi detalji iz priča o Nüwi i potopu su slični detaljima drugih mitova o Velikom potopu širom svijeta, a od njih su najvažniji:

svjetska poplava ili katastrofa (Gong Gongova destrukcija)
uništenje čovječanstva i životinja (izričito opisano)
odabrani par preživljava kataklizmu (Fuxi i Nuwa u većini kineskih verzija)
odabrani par preživljava u čamcu ili korablji (Zhuangova verzija)
sličnost imena (Nuwa, Noa, Nu, Manu, Oannes, itd.)
obnova čovječanstva nakon razaranja (izričito opisano)
živopisno nebesko tijelo (petobojni stup)

Moguće su mnoge druge usporedbe, ali zbog razbacanosti i posrednosti dokaza je prilično teško pronaći neko čvrsto objašnjenje za ovaj fenomen. Također, iako najstariji judeo-kršćanski utjecaj na Kinu datira tek od oko 600. godine, postoji mogućnost da postoje i raniji nedokumentirani utjecaji koji su mnogli utjecati na stvaranje mita. Za mnogo detaljnjija objašnjenja, v. Veliiki potop i Pangu.

Da li je Nüwa povezana s Noom?

Ako se Biblija gleda sa historijskog stajališta, neke od gore navedenih paralela koresponidraju s određenim detaljima Knjige Postanka. Neke od njih su elemente Fuxija i Nüwe prenijeli na druge detalje Knjige Postanka:

Nüwino stvaranje ljudi od raspršenih komadića blata odgovara Adamovog porijeklu od zemlje (kao i u drugim mitovima vezanih uz stvaranje Zemlje, kao što je grčki mit o Deukalionu i Piri koji su stvorili ljude bacajući kamenčiće)
bratsko-sestrinski element Fuxija i Nüwe je sličan tome da su Adam i Eva nastali od istog tijela
Fuxi i Nüwa imaju polu-zmijsko obličkje. Priča o Adamu i Evu uključuje guju koja je utjecala na njih
preživljavanje poplave od strane Fuxija i Nüwe je slično Noinom preživljavanju poplavu

Oni koji Bibliju vide kao neupitni historijski izvor često smatraju kako su te sličnosti posljedica činjenice da su se legende razgranale iz prvotnog zajedničkog plemena, čiji su se potomci proširili s Planine Ararat (Knjiga Postanka 6-11).

Nüwa u historiji

Nüwine slike, kao i slike njenog supruga Fuxija, datiraju iz perioda zaraćenih država.

Iako se Nüwa u mitologiji obično prikazuje kao žena, poznati kineski historičar Sima Qian (u knjizi Shiji, Poglavlje Benji ili prolog) Nuwu jasno opisuje kao muškarca s prezimenom Feng. Neki naučnici smatraju Nüwu plemenskim poglavicom (ili carem); ostali smatraju da je Nüwa titula.

P’an- kuu

U istoriografskoj tradiciji i brojnim kineskim legendama mogu se prepoznati mnogi euhemerizovani bogovi stvoritelji. Kao primer može poslužiti mit o P’an- kuu. Ovaj mit poseduje sve odlike kosmogonijskog mita. Na početku je postojalo samo jedno veliko crno jaje. U tom jajetu je bio haos,pomešani jin i jang, nebo i zemlja. Unutar tog jajeta nalazilo se i prvo živo biće – Pangu . Pangu se obično predstavlja kao patuljak odeven u medveđu kožu ili pregaču od lišća, često je predstavljen sa dva roga, a u rukama je držao ćekić i dleto.Kako se bojao da će se nebo i zemlja opet sjediniti, rukama je držao nebo a nogama podupirao zemlju. On je svakog dana rastao baš onoliko koliko bi se zemlja odvojila od neba. Kaže se da je kada se to jaje u kom je bio raspuklo, iz haosa isklesao svet, a za taj posao mu je trebalo osamnaest hiljada godina. Na kraju je umro da bi udahnuo život tom svom delu. Iz njegove glave nastale su planine, iz njegovog daha nastali su vetar i oblaci, iz njegovog glasa- grom, iz njegovih udova- četiri strane sveta, iz njegove krvi nastale su reke, iz njegovog mesa nastalo je tlo, iz njegove brade- sažveđa, iz kože i kose biljke i drveće, iz zuba, kostiju i srži – metali i drago kamenje, iz njegovog znoja kiša, a od njegovih buva i vašiju- nastali su ljudi. Suština ovog mita objašnjava Stvaranje kao žrtvovanje jednog praiskonskog bića. Međutim, može se dokazati da je ovo kasni mit, da nije kineskog porekla i što je najvažnije, da je on odigrao malu ulogu u kineskom intelektualnom životu. Pričao se kao bajka, a ne kao sveti događaj, i za razliku od drugih mitova nije delovao formativno na duh vremena. Bio je to mit koji se nije obnjavljao. Druge informacije govore, da je Pangu za stvorio ljude puno pre svoje smrti, a odlučio je da umre tek onda kada ih je naučio svemu što zna. A zapravo, da li je umro ili se izgubio, to nikada nije otkriveno.

Treba i spomenuti da je Pangu za sobom uvek vodio svoja četiri pomagača: feniksa, jednoroga, kornjaču i zmaja. Oni danas predstavljaju svete životinje Kine, koje su prema kineskom verovanju nastavile sa delovanjem uprkos smrti ili nestanku P’an-kua.

Razni komadići sa Yu-yanga (kineski: 酉阳杂俎; pinyin: Yǒuyáng Zázǔ) je knjiga koju je sredinom 9. vijeka napisao kineski književnik i učenjak Duan Chengshi, a koja predstavlja svojevrsnu antologiju kineskog folklora, uključujući kineske, ali i ne-kineske narodne priče, legende, izvještaje o prirodnim i natprirodnim fenomenima, kratke anegdote, ali i zabilješke o ljekovitim biljkama i tetoviranju. Naziv Youyang se odnosi na brdo You u današnjem gradu Huaihua u provinciji Hunan. Knjiga se sastoji od 30 tomova, a među njenim sadržajem se nalazi i Ye Xian, klasična kineska bajka čiji sadržaj odgovara Pepeljugi koja se na Zapadu pojavila skoro milenijum kasnije.

Shan Hai Jing (pojednostavljeni kineski: 山海经; tradicionalni kineski: 山海經; pinyin: Shānhǎi Jīng; Wade-Giles: Shan Hai Ching; doslovno "Zbirka planina i mora") je kineski klasični tekst koji se smatra starim najmanje 2200 godina. Uglavnom predstavlja bajkovit opis geografije i kulture u periodu prije dinastije Qin kao i zbirku mitoloških priča. Knjiga sadrži 31.000 riječi i podijeljena je u 18 poglavlja; opisuje preko 550 planina i 300 kanala.

Shun (tradicionalni kineski: 舜) je bio legendarni vođa drevne Kine, jedan među Tri Uzvišena i Pet Careva. Rođen je pod imenom Yao Chonghua (姚重華). Također je bio poznat kao Youyu-shi (有虞氏). Vodstvo mu je predao Car Yao u dobi od 53, a umro je u dobi od 100 godina, nakon što je predao prijestolje Yuu Velikom. Prijestolnica mu je bila Puban (蒲阪, današnji Shanxi).

U kasnijim periodima su Yaoa i Shuna zbog njihovih vrlina slavili konfucijanski filozofi. Shun he bio posebno poznat po svojoj skromnosti i pobožnosti (xiao 孝).

Također je poznat kao Veliki Shun (大舜) ili Yu Shun (虞舜).

Pangu-a (po mitologiji prvo živo biće i tvorac svega)
U istoriografskoj tradiciji i brojnim kineskim legendama mogu se prepoznati mnogi euhemerizovani bogovi stvoritelji. Kao primer može poslužiti mit o P’an- kuu. Ovaj mit poseduje sve odlike kosmogonijskog mita. Na početku je postojalo samo jedno veliko crno jaje. U tom jajetu je bio haos,pomešani jin i jang, nebo i zemlja. Unutar tog jajeta nalazilo se i prvo živo biće – Pangu . Pangu se obično predstavlja kao patuljak odeven u medveđu kožu ili pregaču od lišća, često je predstavljen sa dva roga, a u rukama je držao ćekić i dleto.Kako se bojao da će se nebo i zemlja opet sjediniti, rukama je držao nebo a nogama podupirao zemlju. On je svakog dana rastao baš onoliko koliko bi se zemlja odvojila od neba. Kaže se da je kada se to jaje u kom je bio raspuklo, iz haosa isklesao svet, a za taj posao mu je trebalo osamnaest hiljada godina. Na kraju je umro da bi udahnuo život tom svom delu. Iz njegove glave nastale su planine, iz njegovog daha nastali su vetar i oblaci, iz njegovog glasa- grom, iz njegovih udova- četiri strane sveta, iz njegove krvi nastale su reke, iz njegovog mesa nastalo je tlo, iz njegove brade- sažveđa, iz kože i kose biljke i drveće, iz zuba, kostiju i srži – metali i drago kamenje, iz njegovog znoja kiša, a od njegovih buva i vašiju- nastali su ljudi. Suština ovog mita objašnjava Stvaranje kao žrtvovanje jednog praiskonskog bića. Međutim, može se dokazati da je ovo kasni mit, da nije kineskog porekla i što je najvažnije, da je on odigrao malu ulogu u kineskom intelektualnom životu. Pričao se kao bajka, a ne kao sveti događaj, i za razliku od drugih mitova nije delovao formativno na duh vremena. Bio je to mit koji se nije obnjavljao. Druge informacije govore, da je Pangu za stvorio ljude puno pre svoje smrti, a odlučio je da umre tek onda kada ih je naučio svemu što zna. A zapravo, da li je umro ili se izgubio, to nikada nije otkriveno.

Treba i spomenuti da je Pangu za sobom uvek vodio svoja četiri pomagača: feniksa, jednoroga, kornjaču i zmaja. Oni danas predstavljaju svete životinje Kine, koje su prema kineskom verovanju nastavile sa delovanjem uprkos smrti ili nestanku P’an-kua.