SMRT - taboo ili,,ne mora biti?

Sjecam se smrti nekih dragih ljudi, tezine, nevjerice, vremena proteklog, sporo, do onog momenta kad bol pomalo blijedi, a uspomena ostaje, ali i ona sve bljedja...

I uvijek sam mislila da su "nasi" obicaji ok, plac, naricanja, "tuga pregolema",,,,dok nisam otisla na wake za brata moje prijateljice ovdje.
U dva mjeseca su joj umrla dva brata, blizanci. Kazu da je drugi umro od tuge,,,,vjerujem sad da jeste.

Wake je odrzan u Firehouse u kojoj je njen brat radio. Kad smo usli u salu, malo sam se iznenadila kad sam ugledala 10tak ogromnih panoa. nisam mogla odmah da vidim sta je na njima, ali kako sam se polako probijala kroz raju prema mojoj prijateljici vidjela sam da su panoi u stvari kolazi slika,,,

Izjavili smo saucesce porodici, uzela sam vrijeme da porazgovaram sa prijateljicom; oci su joj bile malo crvene, ali zacudio me njen mir,,,,doduse, ne susrecem se cesto sa smrti, hvala Bogu, pa nisam bas bila ni sigurna sta da ocekujem...

U uglu je postavljena zakuska, nista specijalno, tek da se nadje. Na kraju svedskog stola je stajao sampanjac. Malo sam se iznenadila, ali, ko zna kakvi su obicaji.

Onda smo polako prisli panoima,,,Dok smo razgledali prvi, prisla nam je kcerka umrlog, predstavila se i pocela nam polako objasnjavati istoriju iza fotografija. Ona i njena dva brata su napravili kolaze, pokusavajuci da opisu zivot oba brata, od djetinjastva do rastanka.

Polako smo ucili kako su imali divno djetinjstvo, bili vrlo zastitnicki raspolozeni prema sestri, uzivali u pecanju, kampovanju, ludovali na fakultetu, i revnosno pravili smicalice suprugama,,,
Uzelo nam je dugo vremena da dodjemo do zadnjeg panoa na kom je bila samo jedna fotografija; brat poslije smrti svoje druge polovine, izgubljen u mislima sam u dvoristu za stolom koji sam prepoznala sa mnogih slika zabiljezenih na luckastim festama cijele porodice. Kcerka nam je objasnila da je slika uradjena mozda 2-3 sedmice pred njegovu smrt.

Muz me uhvatio za ruku, i poveo prema mojoj prijateljici ponovo. Ostavio me samu s njom, dok smo zagrljene obje plakale, tiho, sa razumijevanjem. Onda smo uzele po casu sampanjaca i nazdravile predivnom zivotu njene brace, osobama koje su bili i nadi da su opet zajedno.

Citavom salom je vladao neki meni neocekivan mir, tako ugodan iako sjetan.

Vozeci se kuci muz me pitao sta mislim o svemu,,,Oboje smo se osjecali nakon svega kao da smo ih poznavali cijeli zivot, i bili smo sretni zbog toga. Da, tuga je bila prisutna, ali nekako otmjena, nenapadna, zagrnuta zeljom da se upoznaju predivni ljudi koji su obojica bili.

Ovo se desilo prije vise od 10tak godina, a ja se i sad cesce sjetim tih ljudi, koje nikad nisam upoznala, i njihovog sretnog zivota, nego nekih koje sam cak dobro poznavala, ali sam ih "ispratila" pod drugacijim okolnostima.

U mojoj "volji" postoji klauzula koja trazi da oni koji me budu "pratili" naprave party u moje ime, da se sjete ko sam, koliko sam voljela zivot, zabavu, i da ne kukaju za mnom, nego za smijehom SA mnom.

Kako shvatamo smrt bliznjih?! Da li smo podredjeni obicajima, ili ih tretiramo po njihovim zeljama?

Bas se i meni desilo slicno...posebno vidjenje smrti ovdje u Ch.
Naime,starija bakica u susjedstvu je umrla...tiha i mirna za zivota,sa osmjehom kad se sretnemo,ali ne previse rijeci.
Osjecala sam duznost da odem poslije sahrane na misu zadusnicu,od cega sam se grozila iskreno receno,poucena nasim primjerom,kad ti dodje lose,a onaj za oltarom ne prekida molitve.
Usli smo u crkvu i svéstenik je poceo.
Prvi put sam u crkvi slusala sta on ima reci,jer poceo je sa osmjehom...i onim,ajde da se prisjetimo zivota doticne bakice.Tad sam saznala kako je velika zena bila ,sve njene humanitarne aktivnosti...ma cijeli zivot .Bila mi je draga,ali tada jos draza,jer sam upoznala susjedu koju sam sretala samo kad prostiremo ves.Svake godine na Dan mrtvih odem i na njen grob.

Gubila sam drage osobe,mislim sa precutnim bolom,a zaplacem tiho i danas poslije mnogooooo mnogo godina,jer tuga ne blijedi,samo se navikavamo na nju.

Moja Kona@

Citat :

Kako shvatamo smrt bliznjih?! Da li smo podredjeni obicajima, ili ih tretiramo po njihovim zeljama?...

Licno na smrt gledam drugacije zaista od vecine ljudi..to je inace jedna od mojih omiljenih tema pisanju,citanju,proucavanju.....

Smrt-zacin zivota..i kada se ona dogodi..sve postaje nekako svecano,svecanije u svojoj tisini i raskosnoj datosti......svi se trgnemo.. i pocinjemo da razmilsljamo razboritije ..trudimo se da koliko god je to u nasoj moci,ostavimo iluzije,mastu i radosna dogadjanja .zadovoljni duboko u sebi sto nismo mi ti ,koji odlazimo..a sve to ..kroz raskos tuge,bola ,cesto melanholije i patnje u svim njenim oblicima...(sto je normalno..a i potrebno...)

Obicaji...nista posebno ..ako sam na nekoj sahrani..cvece,sveca..ali bez nekih ceremonija..zapravo bez upliva u neke posebnosti..koje cesto predstavljaju sujeverje ..a ne pravu veru..ili zelju da se prisustvuje jednom tako ''posebnom '' trenutku..
Ovde vise nego ikada nasa persona,dolazi do izrazaja..i mnogi od nas cine ono sto se u odredjenom drustvu ocekuje...a cesto nema veze sa pravom zaloscu ...
Licno..(izvinjavam se svestenim licima..)pevanje,zapevavanje,popova ne volim..smeta mi..obicno s e izdvajam...a i par puta sam imala ''sporove '' sa njima na nekim mestima u posetama manastirima ..i crkvama i drugim verskim objektima....Prilicno su mi ''odvratni''...(mnogi od njih u svojoj pohoti ka zaradi..)...jer se u toj priredjenoj predstavi uvek sustinski krije nesto sasvim deseto..a cesto jako lose i bezobzirno...
Volim crnu boju..jer mi daruje mistiku,magiju,romantiku,fantaziju..ali nisam pristalica nosenja crnine ili bilo koje boje ili vrste odece .zarad necije smrti..mada postujem sve to ako se nadjem u blizini..i sretnem takva lica..
Sve te stvarcice,koje ne bih sada nabrajala.a kojima se obelezavaju zalosni dani kada se dogodi smrt...nista ne znace uglavnom nista...ono sto je bitno..ja stanje u nasoj dusi..koje ce nam reci..sta se sa nama zaista dogadja u takvim momentima...

Suze,plac..vesnici dusevnog bola.. u smrtnom casu .. trnovit put odlaska naseg voljenog bica iz porodice,od prijatelja ,poznanika komsije...
I evo moga Epikura...

'''Privikavaj se na shvatanje,da nas se smrt nista ne tice,jer je sve dobro i zlo u osecanju,a smrt je gubitak osecanja.Stoga,saznanje da nas se smrt ne tice,omogucava da uzivamo u smrtnom zivotu.Ono nam,naime ne namenjuje beskrajno vreme,nego nam uklanja zelju za besmrtnoscu.Nema,doista,u zivotu nicega strasnog za onoga ,koji je jasno shvatio,da nema nicega strasnog u nezivljenju.Ko dakle kaze,da se boji smrti ne zato sto ce mu zadati bol,kad dodje, nego zato sto mu vec sada zadaje bol time ,sto ima da dodje,lud je.Tako nas se to,toboze,najstrasnije zlo,smrt,nista ne tice,jer dok postojimo mi,nema smrti,a kada dodje smrt,tada vise nema nas..Smrt se dakle, ne tice ni zivih ni mrtvih,jer se na prve ne odnosi,a onih drugih vise nema''...

Nut ::

Suze,plac..vesnici dusevnog bola.. u smrtnom casu .. trnovit put odlaska naseg voljenog bica iz porodice,od prijatelja ,poznanika komsije...

ne mora da bude uvijek ovo gore sto si navela , moze biti i samo tisina kad nekoga ispratis , nemas kad da places ili jecas...a , tisina je gora od svega u tom momentu...2010g mi je umrla bliska osoba na rukama...niti sam zaplakao , niti suze pustio , nista od toga...taj momenat ko da sam bio sam u svemiru...cijeli svijet se izgubi pod nogama i iznad glave...nakon par sec. zapitas se u sebi , pa jel to ljudski zivot... :329340: sam cin umiranja je jako brz...ali doci do njega ili su muke ili je tisina... :329340:

brunolino ::

Nut ::

Suze,plac..vesnici dusevnog bola.. u smrtnom casu .. trnovit put odlaska naseg voljenog bica iz porodice,od prijatelja ,poznanika komsije...

ne mora da bude uvijek ovo gore sto si navela , moze biti i samo tisina kad nekoga ispratis , nemas kad da places ili jecas...a , tisina je gora od svega u tom momentu...2010g mi je umrla bliska osoba na rukama...niti sam zaplakao , niti suze pustio , nista od toga...taj momenat ko da sam bio sam u svemiru...cijeli svijet se izgubi pod nogama i iznad glave...nakon par sec. zapitas se u sebi , pa jel to ljudski zivot... :329340: sam cin umiranja je jako brz...ali doci do njega ili su muke ili je tisina... :329340:

O Bruno..ne mogu da verujem da ti ne mozes prepoznati ono sto govorim...

Pa naravno,da ne mora da budu... niti suze..niti plac..niti sam ja to napisala ''kao pod moranjem''..navela sam samo dekoraciju koja je obicno pratilja tuge i tuznih dogadjanja.....ali ne,kao pod obavezno..
Kada je moj otac preminuo..(znali smo unapred da ce umreti..)nisam ni suze mogla da pustim..a,neizmerno sam ga volela...zato,danas cesto placem...

Nut ::

O Bruno..ne mogu da verujem da ti ne mozes prepoznati ono sto govorim...

ma shvatio sam , ali sam samo naveo primjer..o tome se radilo...SMRT je jedno veliko poglavlje i moze se danima pisati o njoj...a , opet cemo ostati na pocetku... :329340:

Ma kontate se vi odlicno,,,,samo nastavite, divni ste:)

Mali, ovo sto si rekao za tisinu,,,tako, tako, bas,,,

Smrt se dakle, ne tice ni zivih ni mrtvih,jer se na prve ne odnosi,a onih drugih vise nema''...


s ovom konstatacijim se ne bih slozio...prije je bjezanje od te spoznaje da nas ceka taj kraj... :329340:

zanimljivo bi bilo postaviti i jos pitanje koliko je od nas tu "pogledalo" smrt u lice...?!

da li je tko od nas dozivio klinicku smrt...?! :329340:

brunolino ::

zanimljivo bi bilo postaviti i jos pitanje koliko je od nas tu "pogledalo" smrt u lice...?!

da li je tko od nas dozivio klinicku smrt...?! :329340:

Ima posebna tema mislim za to, ali mi nismo kao drugi, elaboriraj ako znas slucaj. Specijalno sto je odlicno, kad je Nut u igri sve se teme preplicu, sto je odlicno

[quote="AstrinaKomsinica"]

brunolino ::

Ima posebna tema mislim za to, ali mi nismo kao drugi, elaboriraj ako znas slucaj. Specijalno sto je odlicno, kad je Nut u igri sve se teme preplicu, sto je odlicno

e , necu ja da samo pisem...a , imao bih o tome...neka Vas malo...ja cu da citam Vas...

Hajde ne kofrci se, svi pisemo, pa daj nastavi, da i pametnu koju cujemo:)

AstrinaKomsinica ::

Hajde ne kofrci se, svi pisemo, pa daj nastavi, da i pametnu koju cujemo:)

necu , Nut je zapocela i stala...

samo vjerovala ili ne , SMRT je lijepa... (odakle ovo saznanje , nek ostane tajna za sad)

Nut, prozvana si:)

Obozavam tajne mali

brunolino ::

Smrt se dakle, ne tice ni zivih ni mrtvih,jer se na prve ne odnosi,a onih drugih vise nema''...


s ovom konstatacijim se ne bih slozio...prije je bjezanje od te spoznaje da nas ceka taj kraj... :329340:

..
Ne mozes ovde Bruno da profitiras..Jer Epikura nema medju nama..ali..ovo si ''usudila bih se da kazem''..razumeo na svoj nacin...
Zivih..se smrt ne tice,,narvno jer ''nisu nezivi''...A za nezive ,je nebitna .jer oni vise '' ne postoje''...(kada sa tog aspekta posmatramo stvari...)
Licno...znas da postoje ''zivi mrtvaci(spavaci..)..to je drugo pitanje..
Ok..o ovome se moze razgovarati dugo...

Sto se tice bezanja..naravno celoga zivota bezimo od necega..pa tako i od smrti...Niko..ne voli da joj ide u susret..mislim vecina to ne radi..a ipak svi znamo da ima i onih koji joj se raduju i srecno hrle u njen zagrljaj...recimo umetnici...ili oni ''koji za ljubav glavu gube i umiru kada ljube''..ili samoubice,presenzibilne duse.....trazeci spas..od zivota...

AstrinaKomsinica ::

Obozavam tajne mali

vjeruj mi , u njenoj ljepoti krije se nasa bol...

Nut ::

Zivih..se smrt ne tice,,narvno jer ''nisu nezivi''...A za nezive ,je nebitna .jer oni vise '' ne postoje''...(kada sa tog aspekta posmatramo stvari...)

ne slazem se s Tobom...cisto bacanje prasine u oci...ne bjezi se , ne mozes pobjeci od tih misli...svatko tko kaze ne tice ga se , vara sebe...

Srecemo se stalno sa smrcu,ne vlastitom,ali umire sve oko nas...dozivljavamo ju ipak na neki nacin,tako ona jeste dio zivota a ne samo njegov kraj.

Da, od bjezanja nikad koristi nije bilo, svi polako umiremo od prvog dana:)
Da li se bojimo, pa vjerojatno, ali sto Bruni kaze, mada licno nisam dozivjela, kad nam se desi malo blizi susret (ne bas klinicka smrt, ali close) onaj adrenalin rush, jeste uzbudljivo, ludo, koliko je strah toliko i neko uzbudjenje od "saznjanja".....

"u njenoj ljepoti se krije nasa bol",,,I like this:)

brunolino ::

Nut ::

Zivih..se smrt ne tice,,narvno jer ''nisu nezivi''...A za nezive ,je nebitna .jer oni vise '' ne postoje''...(kada sa tog aspekta posmatramo stvari...)

ne slazem se s Tobom...cisto bacanje prasine u oci...ne bjezi se , ne mozes pobjeci od tih misli...svatko tko kaze ne tice ga se , vara sebe...

.

Ajde dragi moj,pojasni svoja razmisljanja..bilo bi dobro..ne mozes samo negirati..

Astra ::

Srecemo se stalno sa smrcu,ne vlastitom,ali umire sve oko nas...dozivljavamo ju ipak na neki nacin,tako ona jeste dio zivota a ne samo njegov kraj.

..

Tako je...deo zivota..jer od rodjenja mi starimo..nesvesno se pripremamo za ''odlazak''..ili promenu u svom postojanju..

AstrinaKomsinica ::

Da, od bjezanja nikad koristi nije bilo, s....

"u njenoj ljepoti se krije nasa bol",,,I like this:)

Naravno..smrt je kraljica mladosti..nikada ne stari...i zaista u njenoj lepoti(jer mladost je uvek lepa..) se krije nasa bol...a,ona je nesto ''neophodno'' u nasim zivotima..

Ne otkrise onaj plast da joj vide lice...ne mislim da je njena ljepota lijepa...vjerujem da jeste svjetlost,vjerujem da je neunistiva...ali lijepa,mozda nekome,koga odvede u snu.

fino Vas je citati...nastavite... :eee:

a , da li ste se zapitali kad , da dozivite klinicku , da li bi bili ljuti sto ste se probudili ili sretni...da li ta misao moze da Vam dodje u glavu nakon "budjenja"...

ajmo curice , ajmo djecaci...da Vas citam... :srrrr:

reci cu Vam samo jedno , zbog samih sebe bi bili ljuti jer ste se probudili , ali zbog drugih bili bi sretni...

...mogu samo nesto reci: Boga nitko nije vidio, ali Bog je svjetlost!

Dolinac ::

...mogu samo nesto reci: Boga nitko nije vidio, ali Bog je svjetlost!

aj razguli sa teme , ko Boga spominje...SMRT je tema mamlazu jedan... :zubi3:

Smrt je Bog i Zivot je Bog

Dolinac ::

Smrt je Bog i Zivot je Bog

moram okrenuti naocale naopako da Te udaljim ili dalekozor s ociju...tad si u daljini... :zubi3:


pisi o smrti , Bog te ne ubio... :zubi3:

Astra ::

Ne otkrise onaj plast da joj vide lice...ne mislim da je njena ljepota lijepa...vjerujem da jeste svjetlost,vjerujem da je neunistiva...ali lijepa,mozda nekome,koga odvede u snu.

Na takvu lepotu sam i ja mislila..super si ovo kazala..ali sada ovde smo otvorili vise tema ...smrt,lepota,bol..svasta nesto...
Smrt s e obicno predstavlja kao ...

[You must be registered and logged in to see this image.]...

Njeno telo..ali dusu joj nisu prikazali..
mozda bi ovako izgledala...

[You must be registered and logged in to see this image.]...

Njena prava sustina je pozitivna ..sigurna sam..persona je nesto..senka ono lose..ali njena bit je divna...

..pa smrt je samo prelazak u drugu dimenziju, nista vise.

Nut ::

Njeno telo..ali dusu joj nisu prikazali..
mozda bi ovako izgledala...


Njena prava sustina je pozitivna ..sigurna sam..persona je nesto..senka ono lose..ali njena bit je divna...

smrt nije crna , crna je nasa misao...

smrt ima magiju koje se bojimo...cijena je velika...ali placanje je brzo... :329340:

i ne zaboravite , smrt nije zenskog roda , srednjeg je...( ne misli se na gramatiku) :329340:


za sad toliko , drugi put vise...

Dolinac ::

..pa smrt je samo prelazak u drugu dimenziju, nista vise.

Da, nadamo se da je tako:) Ali da li se zavaravamo ili poneko ima i neki dokaz, kao npr. sto Bruni prica o klinickoj?!

AstrinaKomsinica ::

Dolinac ::

..pa smrt je samo prelazak u drugu dimenziju, nista vise.

Da, nadamo se da je tako:) Ali da li se zavaravamo ili poneko ima i neki dokaz, kao npr. sto Bruni prica o klinickoj?!

Ima paralelno drugi svijet,samo sto mi to nevidimo, neki to zovu i 4.dimenzijom. Citao sam dosta o tome i gledao dokumentacije.Tijelo umre ali energija ostaje, tj. duh itd. itd.

Uglavnom ima sanse da se vidimo opet poslije ovoga svijeta.

Budisti vjeruju u tako nesto. Meditacijom dolaze u takvu nirvanu u kojoj (tako tvrde) uspijevaju da odvoje dusu od tijela,,,,

Smrt je prirodnog porijekla, nema sta tu vjerovati.

Dolinac ::

Smrt je prirodnog porijekla, nema sta tu vjerovati.

Da, smrt jeste priroda, ali na osnov cega tvrdis kategoricno?! Koji dio smrti poznajes?!

AstrinaKomsinica ::

Dolinac ::

Smrt je prirodnog porijekla, nema sta tu vjerovati.

Da, smrt jeste priroda, ali na osnov cega tvrdis kategoricno?! Koji dio smrti poznajes?!

Prirodnog i udesnog, ako sam te razumijo.

Pojasni udesnog?!

Saobracajna nesreca Kono. Znas rado djelim, ali neke stvari ne djelim.

No problem honey, zato sam i rekla ako ko zeli da sta podijeli, ako ne, opet dobro:)
You know I love you anyway

Svi nesto kao bliski susret trece vrste a sve tajno...ne smije se pricat...onda ne treba da se spominje.
Svako voli da cita iskustvo osoba koje su dozivjele klinicku smrt...no postujemo pravo cutanja....

Ja bjezim i od misli...ne sto ja odoh vec sto ostade tuga iza mene.

..nedjeli se iskustvo sa svakim, nesto mora covjek i za sebe ostaviti inace netreba vise sutjeti. A sutjeti je zlato!

Smrt pokazuje svu raskosnost,empatiju i lepotu,ljubav i emocionalnu intelig.'' karakteristicnu za zivog coveka...e,sada ...koga zivog...mnogi su umrli i pre nego sto su se rodili...a mnogi hodaju u nekakvom dremezu i poludremezu..mnogi zavrse..ili protutnje kroz zivot ne otvorivsi oci ni do pola...

A..oni probudjeni znaju...valjda je to posao smrti da vecini mnogo toga ostane nejasno..jer to bi bla onda neka svrha zivota ..i smisao..istrazivati..sta je to sto nam daje snage da se uvek i uvek krecemo dalje...a,oni koji ne izdrze...zna se kako odlaze...a i pitanje je ponovo..sta sa njima sa one druge strane...

Umetnicima je lakse...pesnicima narocito...pesnici su gurmani zemaljske lepote...to je opet neka druga prica...

Nut ::

...mnogi su umrli i pre nego sto su se rodili....

Oh, tragedija kukavica

Nut samo pisi, imas sta:)

Brunolino@

Citat :

nije im lakse nego nama "obicnima"...cista zabluda...ono sto su ispjevali , napisali , igrali , naslikali je nas dar njima...samo u svojoj sebicnosti nikad nam nisu rekli HVALA..

...

E..ovde moram iskazati neslaganje sa ovakvim razmisljanjem..odakle ovakva pitanja..Sad ce stvarno..nadareni..nama zahvaljivati sto nam poklanjaju nesto divno...''cudno razmisljanje''..a,oprosti i netacno...
Njihovi nacini komunikacije su fenomenalni..zahvaljujuci njima ...mi se, izmedju ostalog i duhovno uzdizemo..

Kako moze biti nas dar njima, nesto sto je njihovo delo...''koja zamena teza''....ili mozda jos nesto gore..
Ai..ono o ''budnim spavacima''...oprosti,ali zombiji su ipak nesto drugo...(zivi mrtvaci..sa oziljcima ...)

A,ovi dremljivi..kao sto veli De-melo...''Većina ljudi je, i neznajući to, uspavana. Rađaju se uspavani, žive uspavani, žene se i
udaju uspavani, podižu decu uspavani, umiru uspavani, da se nikad stvarno ne probude.
Nikada ne uspevaju da shvate lepotu i čudesnost onoga što nazivamo ljudskom egzistencijom''..


Bilo bi dobro..dragi prijatelju..da ne ''kritikujes samo'', nego,da nas razuveris u svojim ubedjenjima,tako sto ces ponesto I objasniti...

Evo ja tebi i svima koji prate ovaj divni post poklanjam jednu dobru pesmicu..NARAVNO POSEBNO MOJOJ KONI...




:ples3:

volim kad se ne slazes sa mnom... :eee: i kad udaris kontru...ok ono za zomby znam...samo sam ih tako opisao...mada zomby ne mora svaki da ima oziljak ,ali necemo sad TWILIGHT ZONE dirati... :eee: iako je ona jedna od "vrata" ove teme...

Sad ce stvarno..nadareni..nama zahvaljivati sto nam poklanjaju nesto divno...''cudno razmisljanje''..a,oprosti i netacno...


zasto se ispricavas za svoj stav...?! on je Tvoj i postujem ga , ali se ne slazem i tvrdim da bas Ti veliki trebaju biti nama zahvalni prvo , pa mi tek njima onda...to ne znaci da nam se klanjaju...ali kroz izrazaj nas "obicnih" bilo to u slici , pjesmi , oni su stvorili ta djela...mi smo im bili muze i inspiracija...nije Leonardo slikao Mikelangela ili obrnuto...naravno , oni su imali taj "bozji" dar i to djelo ucinili besmrtnim...zato sam napisao da nam trebaju biti zahvalni...naravno mi njima vise...to si u pravu ,ali ne zaboravimo da su oni svi sebicni...


napisao sam da je smrt srednjeg roda...jer smrt je dijete zivota...nekima ce ovo glupo zvucati , ali to je tako...sigurno ce reci , ali ga brunolino buba li buba...medjutim to je tako...a , najbolje ces naci u izvjestajima onih koji su imali ili dozivjeli klinicku...odnosno cuti od njih...ne znam da li si imala prilike da sa tim ljudima komuniciras...ujedno i da li si je sama dozivjela...nisi se nikako zapitala odkuda ja tako razmisljam...


vecina teza koje si navela stoji , naravno sa nekima se ne slazem...
napisao sam da smo sretni kad se iz nje , klinicke probudimo , jer smo sa svojima...ali smo paralalno tuzni u sebi duboko...jer smo nesto "drugo" vidjeli...samo posto mi nismo "jaki" da odemo tamo gdje smo bili , jer razmisljamo jednodimenzionalno...a , u drugoj dimenziji Ti ne treba ni hrana ni voda...hranis se duhom...

ima da me poslije ovog texta zatvore sa onom kosuljicom sto se kopca na ledjima... :zubi3:

Ne brini se ..ja cu se prva zauzeti za ''tebe i tvoju stvar'..koja je delimicno tacna...Zasto bi tebe neko zatvarao??..doduse u nekim ranijim vremenima ..da ne kazem srednjem veku..i sire..sve one koji su s e razlikovali po shvatanjima i razmisljanjima zatvarali su,i trudili se da ''ih ukinu'...to sam sigurna.jer bih prva ja bila spaljena na lomaci kao vestica..''jedino ako se neki vladar ne bi umilostivio i zauzeo za me i moju stvar.. ..zbog moje lepote i krasote..pa sa pomesanim sexualno-emocionalnim stavovim(naravno iz prasume nesvesnog..)podario mi zivot ''uz uslove''... :ples3: :ples3: ..

Citat :

zasto se ispricavas za svoj stav..

..A,neeee..tako komuniciram..nema izvinjenja..prosto tako razgovaram...

Ono o inspiraciji umetnicima...pa moram priznati da imas interesantnu teoriju..(verov.iz zelje da obicnog coveka malko uzdignes'')..ali ..ne bih to bas tako objasnila..
Jos uvek mi nije jasno...

''Ti veliki trebaju biti nama zahvalni prvo , pa mi tek..''..nejasno...
Ako slikamo zivotinje ..recimo lava..on bi trebao biti zahvalan..(tako sto ce nas pojesti...)hha haha ahha..
no..svidja mi se tvoja teorija..mada ne vidim smisao..za sada..pokusaj pojasniti..ponovo..

:ples3: :ples3: :ples3:

.''jedino ako se neki vladar ne bi umilostivio i zauzeo za me i moju stvar.. ..zbog moje lepote i krasote..pa sa pomesanim sexualno-emocionalnim stavovim(naravno iz prasume nesvesnog..)podario mi zivot ''uz uslove''... ..


pa taj vladar kad Tebe vidi odmah ce da iskolaci oci i prokle sve podanike sto mu ranije za Tebe nisu kazali...


Ono o inspiraciji umetnicima...pa moram priznati da imas interesantnu teoriju..(verov.iz zelje da obicnog coveka malko uzdignes'')..ali ..ne bih to bas tako objasnila..
Jos uvek mi nije jasno...


nemas velikih i malih...ne dizem ja tog "malog" svi smo mi mali i Leonardo i Dali i Rubens i Verdi itd. medjutim razlika izmedju nas i njih su njihova djela koja su nam ostavili...a , svi imamo i mozak i ruke i noge da nesto stvorimo...jer ako bih malog uzdizao , onda mi to ode na onu pricu o komunizmu i potlacenosti maloga covjeka...hocu reci svi mi imamo prilku da nesto stvorimo...samo moras uzeti i cinjnicu da kad oni su stvarali ta sva velika djela nisu isli s tim ciljem...nego sasvim drugim...to dobro znas...ali mi odosmo ovako od nase SMRTI i kroz ovo pisanje doci ces na kraju do ZIVOTA... mi u biti sami sebe samima inspirisemo , netko samo ima taj dar da to bolje osvjedoci...jer jedni bez drugih ne bi bili nista...i zato smo mi "mali inspiracija" velikim...kad pogledas i cujes njihova djela , vecinom smo mi "nebitni" u njima...samo ko sto rekoh , oni znaju da izraze svoj duh , za razliku od mase...to je bilo uvijek i biti ce...jedan veliki umjetnik je jednom kazao ovo: "najbolja mu je kritika kad onaj "mali" kaze , ma mogao sam i ja to..." istina mogao je , ali falila je ta zica te genijalnosti...sad opet odoh u drugi ponor... :eee:



Ako slikamo zivotinje ..recimo lava..on bi trebao biti zahvalan..(tako sto ce nas pojesti...)hha haha ahha..
no..svidja mi se tvoja teorija..mada ne vidim smisao..za sada..pokusaj pojasniti..ponovo..



da ces ovo napisati znao sam , samo me cudi sto jos i mrtvu prirodu nisi usporedila...mada si pri tome zaboravila sebe , sjeti se da se slazemo oboje da kamen ima dusu...vecina ce nam reci da smo ludi...mi trebamo biti lavu zahvalni sto postoji takav kakav je...ne on nama...jer sto bi onaj ili ona slikala da nema nas ili njih...?! ili opjevali...zamisli nistavilo i naslikaj ga i opjevaj...bas me zanima dokle ces da dodjes...jednostavno se radi o tome da je sve povezano jednom niti...niti koja ima 2 boje...jedna je ZIVOT , a druga je SMRT...i otuda to da smo mi inspiracija i zahvalni...naravno mi smo zahvalni umjetnicima sto su nam "otvorili" oci i usi...jer bez njih sve to ne bi vidjeli i culi...a , opet mi smo ih inspirisali , nase sljepilo i nasa gluhoca samih sebe... mozda me sad razumijes... :eee:


eto tako razmislja patuljak brunolino...