In memoriam-poznati (EX) Jugosloveni

First topic message reminder :

Pevačica Ksenija Pajčin i njen dečko, maneken Filip Kapisoda pronađeni su večeras mrtvi u stanu u Nikšićkoj ulici broj 5 u beogradskom naselju Voždovac, saznaje Blic online.
Kako je rečeno u informativnoj službi MUP-a, oboje imaju prostrelne rane na glavi, a pištolj iz kojeg je pucano pronađen je pored njihovih beživotnih tela.
Još uvek nije poznato da li je u pitanju ubistvo ili samoubistvo. U MUP-u navode da je istraga u toku, ali da je najverovatnije reč o ubistvu i samoubistvu.
Beživotna tela Ksenije i Filipa pronašla je njena majka u svom stanu na Voždovcu, javlja Tanjug.
Kako nezvanično saznajemo, policija je pre dva dana intervenisala zbog prijavljenog nasilja, ali tada niko nije bio priveden.


[You must be registered and logged in to see this link.]

Zlata Petković, jedna od najljepših glumica ovih prostora




[You must be registered and logged in to see this image.]


Screenshot: YouTube

DANAS je u Beogradu preminula poznata glumica Zlata Petković, koju će mnogi pamtiti po talentu, ali i neponovljivoj ljepoti.

Zlata Petković rođena je u Svrljigu 11. veljače 1954. godine. Osnovnu
školu završila je u Smederevu, a gimnaziju je pohađala u Smederevu i
izvanredno u Zagrebu. Nakon jedne audicije 1970. Zlati je ponuđeno da
sudjeluje na izboru za najljepšu tinejdžericu Jugoslavije u Zagrebu, ali
završila je kao prva pratilja Aniti Baturini, budućoj supruzi Miše
Kovača.

Titula prve pratilje joj je omogućilo da ode na svjetski izbor za
najljepšu tinejdžericu u Tokiju, a tome je ovjenčana titulom Miss
fotogeničnosti.


Sudjelovanje na izboru donijelo joj je i prvu filmsku ulogu u filmu
Milana Jelića "Bubašinter". Poslije snimanja filma, odlučila je upisati
Akademiju dramskih umjetnosti u Beogradu, ali je odustala jer je
završila tek prvi razred gimnazije, iako je ušla u uži izbor. Sljedeće,
1971. godine Zlata je sudjelovala na izboru za Miss Jugoslavije.

Akademiju je upisala nakon završetka srednje škole i završila je 1976., a
kolege su joj bile Bogdan Diklić, Ljiljana Stjepanović, Snežana Savić,
Ivica Klemec, Radoš Bajić i Lazar Ristovski. Nakon diplomiranja, režiser
Aleksandar Đorđević ponudio joj je ulogu Marije u filmu i seriji
"Povratak otpisanih" po kojoj će je mnogi i pamtiti.

Snimila je veliki broj skladbi za djecu, a sudjelovala je i na festivalima zabavne glazbe.

Iz braka sa arhitektom i kompozitorom Aleksandrom Sanjom Ilićem ima dvoje djece, Gvozdena i Arona.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Moja generacija je se seća najviše iz "Otpisanih" ,a i iz kraćeg opusa singlova koje je snimala sa bratom Dejanom .Pevušilo se to ranih 80 tih.
Počivala u miru .

Nek joj je laka zemlja,bila je stvarno slatka i lijepa.

Nek pochiva u miru!
Bila je i jako pametna zena i jako dobar chovek..

Roditelji Harisa Brkića: Pitamo se da li smo upoznali ubicu našeg sina?!


Autor: D.Lajšić | 10.12.2012 - 13:07:00h |
Prošlo je dugih 12 godina od kada je, još uvek nepoznati napadač, na
parkingu ispred dvorane “Pionir” ispalio dva hica iz pištolja u glavu
tada 26-ogodišnjeg Harisa Brkića i nestao u noć. Od tada, pa do danas,
nikakvog pomaka u istragi...

• [You must be registered and logged in to see this image.]Haris Brkić | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.] | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.] | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.] | Foto:
  
• [You must be registered and logged in to see this image.]Haris Brkić | Foto:
  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Žive u neznanju: Ismet i Radmila Brkić



Roditelje košarkaša Partizana i danas proganja činjenica da ne znaju ko
im je oduzeo sina jedinca te decembarske noći i obesmislio njihove
živote. Oči majke Rade još su pune suza. Otac Ismet i dalje pali
cigaretu za cigaretom...

- Najteže nam je baš u danima kada se približava godišnjica od
ubistva. Tada sećanja naviru, sve postaje još teže. Mi smo penzioneri,
živimo skromno, držimo se zajedno, ali malo toga ima smisla. Naš život
je tačno podeljen na dva dela - od 15. decembra 2000. je podvučena
linija i nadalje postoji samo praznina. Ništa, mrak - započinje ispovest za ALO! SPRINT Radmila Brkić.



[You must be registered and logged in to see this image.]


Prijatelji redovno obilaze grob: Stevanović, Berić i Drobnjak


Iz policije im se odavno više niko ne javlja jer, kako kažu, nemaju ništa novo da im saopšte.

- Više nam je i besmisleno da ih zovemo. Toliko se ljudi
izmenjalo u vrhu policije, a mi nikakav odgovor nismo dobili. Još na
početku istrage, kada su ispitali sve njegove prijatelje i poznanike,
nemoćno su slegali ramenima i ponavljali nam: “o vašem sinu niko ni
jednu lošu reč nije rekao”. Eto, takav je bio Haris. On nam je obezbedio
sve što imamo u životu - neutešnim glasom priča Ismet Brkić.

Za tragičnu vest saznali su preko televizije.

- Haris nam se javio da će doći kući, da mu spremim toplu
večeru jer ga je sutradan čekao put u Istanbul. Nije se osećao dobro pa
ga je trener Darko Ruso pustio ranije sa treninga. A onda je zazvonio
telefon... Javila se moja sestra iz Požarevca, da mi kaže da su na
vestima javili da je pucano na Harisa. Ubeđivala sam je da je, sigurno,
nešto pogrešno čula. Tih dana je bilo mnogo mafijaških obračuna u gradu.
Onda su ušle i prve komšije sa istom informacijom - dok majci Radmili naviru suze, otac Ismet nastavlja potresnu ispovest...

- Pokušao sam da pozovem nekoga iz Partizana, Todorića, Danilovića, trenera Rusa, ali su svima telefoni bili isključeni!



[You must be registered and logged in to see this image.]


Zid u roditeljskom domu


Odlazak na groblje i danas je svakodnevica porodice Brkić.

- Kako da vam opišem taj čudan osećaj koji imamo i Ismet i ja.
Dok šetamo gradom, dok smo na groblju ili ispred kuće, mislimo kako
ubica možda baš sada prolazi pored nas. Mnogo ljudi nam priđe na
groblju, pita nas “ima li šta novo u vezi sa istragom?”. Tada počnemo da
se preispitujemo - “zašto im je to važno, kakve su im namere”. Nije nam
lako... - objašnjava Rada Brkić.

[You must be registered and logged in to see this image.]


U dresu Partizana: Haris Brkić



Danas roditelji proslavljenog košarkaša imaju samo jednu želju.

- Kada bi uhvatili ubicu, pitali bi smo ga samo jedno -
“zašto?”. Zašto nam je upucao dete? Šta je moglo da bude razlog? Za
Harisa niko nikada nije imao ružnu reč, bio je druželjubiv, svi su ga
voleli. Nikada nam nije palo napamet da pokrećemo neku privatnu istragu,
jer mi smo sitni, što da nas zavlače razni ljudi, pa nismo mi moćniji
od države. I Partizan, takva institucija sa svojim uticajem, nije mogao
ništa da sazna. Jedino što su nam iz policije rekli je da ubistvo
najverovatnije nema veze sa novcem, jer da je tako, došlo bi se i do
ubice - sleže ramenima

Nepoznat počinilac.....kao da se ne sećamo toga vremena ,kada se mafija ubacila u sport ,pa su bukvalno "posedovali " neke poznate igrače .
Haris je tada bio "novi Saša Đorđević" i kao takav vredeo puno para -verovatno je nekome rekao da "nije na prodaju" .
A nemojmo zaboraviti da je to i vreme kada su i jednog Harisa Džinovića gotovo ubili u Beogradu (bio je teško povređen,odselio se za Pariz neposredno posle toga)
Kakav nepoznati počinilac .....mafija ili ekstremni šovinisti ,to čak i ide zajedno ,a izvršioca takvog profila nije bilo teško naći u nekom "klanu" ili "navijačkoj grupi"

PRVA PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA


Umrla Gordana Lukač-Koritnik


[You must be registered and logged in to see this image.]
U Zagrebu je u u 64. godini nakon teške bolesti
umrla Gordana Lukač-Koritnik, prva hrvatska pravobraniteljica za
ravnopravnost spolova i dugogodišnja aktivistica u različitim ženskim
udrugama



Nakon što su se ženske organizacije dugi niz godina borile za
stvaranje zakonskog okvira koji će jamčiti ravnopravan položaj ženama u
Hrvatskoj i zaštitu osnovnih ženskih ljudskih prava, Hrvatski sabor je u srpnju 2003. usvojio Zakon o ravnopravnosti spolova.
Na osnovu toga zakona te na prijedlog Ženske mreže, Hrvatski sabor je
1. listopada 2003. imenovao odvjetnicu Gordanu Lukač-Koritnik na dužnost
pravobraniteljice za ravnopravnost koju je obnašala punih osam godina.

Gordana Lukač-Koritnik surađivala je s brojnim udrugama koje se bave ljudskim pravima žena, među kojima je i Grupa za ženska ljudska prava iz Zagreba B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana).

Kao prva pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ostavila je značajan
trag u području ravnopravnosti spolova i rodne ravnopravnosti u
Hrvatskoj.

Gordana Lukač-Koritnik završila je u Zagrebu Pravni fakultet 1974. i
nakon toga radila je kao odvjetnica. Odvjetničku praksu prekinula je na
tri godine kada je sa suprugom otišla živjeti u Liku, gdje je radila kao
sutkinja. Po povratku u Zagreb 1982. otvorila je svoju odvjetničku
kancelariju, baveći se pretežno civilnim, a ne kaznenim pravom. Nakon
prestanka dužnosti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova radila je
kao odvjetnica.

R.I.P

Bard srpskog pozorišta Josif Tatić preminuo je u petak veče 08.02. 2013. u Beogradu u 67. godini.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jataganac iz Boljeg života:((((((((


Počivao u miru Božijem....

Al vrijeme leti,,,njega sam bas voljela gledati.
Pokoj mu dusi.

Glumcina par excellence.
Nek mu je laka zemlja.

Bio je legenda,nek mu je laka zemlja!

Zana ::

Bio je legenda,nek mu je laka zemlja!

Kao i Paju Vujčića ,koštao ga zalogaj i kapljica .
Počivao u miru .

Zbogom care.

Preminuo Mića Orlović

Tanjug |

13. februar 2013. 17:01 > 17:24 |
Dugogodišnji novinar, urednik i voditelj RTS-a Miloje Mića
Orlović preminuo je u Beogradu. Ostaće upamćen po sportskim emisijama,
ali i tv i filmskim ulogama

[You must be registered and logged in to see this image.]


BEOGRAD - Dugogodišnji novinar, urednik i
voditelj RTS-a Miloje Mića Orlović preminuo je u Beogradu, objavljeno
je na sajtu Radio televizije Srbije.
Orlović je rođen 1934. godine u Valjevu. Bio je prvi voditelj
televiziskog "Dnevnika". Odrastao je u Prištini i Valjevu zajedno sa
mlađim bratom Draganom koji se kasnije takođe bavio novinarstvom i jedno
vreme bio urednik dnevnog lista "Politika Ekspres". Ima jednu kćer.
Orlović
je završio Filološki fakultet u Beogradu. Tokom studija je radio kao
sportski novinar. Bio je standardni reprezentativac studentske
košarkaške reprezentacije Jugoslavije koju je tih godina oformio i sa
uspehom vodio Ranko Žeravica.
Na programu Radio Beograda prvi put
se oglasio 15. oktobra 1957. godine kao reporter sa fudbalske utakmice
OFK Beograd - Napredak Kruševac.
Početkom maja 1958. godine, Mića
Orlović je u toku gostovanja velikana pozorišne scene iz Beograda Marije
Crnobori i Ljubiše Jovanovića u Zagrebu, učestvovao u realizaciji prvog
televizijskog prikaza u okviru razmene TV novinara Beograda i Zagreba.
Televizija
Beograd je 28. avgusta 1958. godine emitovala prvi TV Dnevnik
informativno-političkog programa čiji je voditelj bio Mića Orlović. O
tom iskustvu je jednom prilikom izjavio:
"Bio sam klinac, ali
klinac sa već bogatim radijskim iskustvom, pa nisam imao tremu. Sam sebi
sam objasnio da je kamera stakleni prozor kroz koji ću da gledam,
tražeći pogledom moje kamermane. Bio je to dobar potez, jer sam se tako
opustio i imao utisak da se zaista obraćam svojim gledaocima. Prenos je
završen bez ijedne greške", rekao je Orlović.
Profesionalni
novinar je bio od 1956. godine, a urednik od 1967. godine. Orlović je
ostvario više od 170 reportaža, kao i 300 intervjua, više od 200 TV
reportaža, 80 radio emisija, 1300 TV emisija.
Učestvovao je u realizaciji dva kviza, "Ginis" i "Istorija srpskog naroda".

Nestaju svi simboli naše Juge ....
Mića i Oliver su bili apsolutni vladari voditeljskog posla -ostali su bili pet stepenica niže . Počivao u miru .

Pocivao u miru...kad god sam vidjela Micu na TV,podsjetio me na moju mamu,ona ga je obozavala...a taj glas je neponovljiv koji je imao Mica Orlovic.

Počivao u miru .79 godina... [You must be registered and logged in to see this image.]

Dugogodišnji novinar, urednik i voditelj RTS-a
Miloje-Mića Orlović preminuo je danas u Beogradu. Mića Orlović je bio
prvi voditelj Dnevnika Televizije Beograd.







Miloje-Mića Orlović, prvi voditelj Dnevnika, dugogodišnji
novinar, urednik i voditelj RTS-a, preminuo je danas u Beogradu.
Simbolično, na dan kada je pre 55 godina televizija, i zvanično, postala
Radio-televizija Beograd.


Sećanje na Miću Orlovića

Saučešće porodici
Predsednik Vlade Srbije Ivica Dačić uputio je saučešće porodici Miće Orlovića.
"Primite
izraze mog dubokog saučešća povodom odlaska velikana srpskog
novinarstva Miće Orlovića. I da nije vodio prvi informativni program na
nacionalnoj televiziji, ostao bi upamćen po jedinstvenom načinu
saopštavanja aktuelnih događaja u zemlji i svetu", navodi se u telegramu
premijera.
Doajen RTS-a ostaće upamćen i kao voditelj
prvog Dnevnika. Rođen je 28. maja 1934. godine u Valjevu. Odrastao je u
Prištini i Valjevu zajedno sa mlađim bratom Draganom koji se kasnije,
takođe, bavio novinarstvom i jedno vreme bio urednik dnevnog lista Politika ekspres. Ima jednu kćer.
Orlović
je završio Filološki fakultet u Beogradu. Tokom studija radio je kao
sportski novinar. Bio je standardni reprezentativac studentske
košarkaške reprezentacije Jugoslavije koju je tih godina oformio i sa
uspehom vodio Ranko Žeravica.
Na programu Radio Beograda prvi put
se oglasio 15. oktobra 1957. godine kao reporter sa fudbalske utakmice
OFK Beograd–Napredak Kruševac.
Početkom maja 1958. godine,
Mića Orlović je u toku gostovanja velikana pozorišne scene iz Beograda
Marije Crnobori i Ljubiše Jovanovića u Zagrebu, učestvovao u realizaciji
prvog televizijskog prikaza u okviru razmene TV novinara Beograda i
Zagreba.


[You must be registered and logged in to see this image.]Televizija
Beograd je 23. avgusta 1958. godine emitovala prvi TV Dnevnik
informativno-političkog programa čiji je voditelj bio Mića Orlović.
O
tom iskustvu je jednom prilikom rekao: "Bio sam klinac, ali klinac sa
već bogatim radijskim iskustvom, pa nisam imao tremu. Sam sebi sam
objasnio da je kamera stakleni prozor kroz koji ću da gledam, tražeći
pogledom moje kamermane. Bio je to dobar potez, jer sam se tako opustio i
imao utisak da se zaista obraćam svojim gledaocima. Prenos je završen
bez ijedne greške", rekao je Orlović.
I prvi i
poslednji ispit položio je bez greške. Pamtićemo ga kao spikera,
voditelja mnogobrojnih kvizova koje je, možda, obeležio više on nego
pobednici.
Televizija jednako Mića Orlović i obratno, kaže urednica emisije Trezor na RTS-u Bojana Andrić. Ističe da je postao Mića Orlović onda kada je počeo da vodi kviz – tada se pokazala njegova darovitost.


[You must be registered and logged in to see this image.]"Valjda
je jedini čovek koji može da hoda napred, unazad, da vuče kablove, da
drži mikrofon, da razgovara, da sam govori, šarmira publiku, da baca
svoje strelice okolo, da bude duhovit, govori van teksta i govori ono
što treba da govori", kaže Bojana Andrić.
Kad Mića progovori, lusteri Kristalne dvorane u Opatiji počinju da se tresu, seća se nekadašnja voditeljka Televizije BeogradDunja Lango.
"Moram
da se nasmešim u ovom tužnom trenutku, čini mi se da tako treba. Ako
neko nije otišao, nego ostao, onda čovek tako treba da se ponaša", kaže
Dunja Lango.
Mića Orlović je profesionalni novinar bio od 1956.
godine, a urednik od 1967. godine. Orlović je ostvario više od 170
reportaža, kao i 300 intervjua, više od 200 TV reportaža, 80
radio-emisija, 1.300 TV emisija.
Nosilac je mnogobrojnh priznanja i
novinarskih nagrada, a u peniziju je otišao sa mesta urednika Programa
za inostranstvo. Učestvovao je u realizaciji dva kviza, Ginis i Istorija srpskog naroda.
Datum i vreme sahrane Miće Orlovića biće naknadno objavljeni.

PREMINUO IVAN TURINA

Turinina smrt sve zavila u crnoMandžo i nogometni svijet shrvani: 'Joja, počivao u miru'




[You must be registered and logged in to see this image.]


Poruke sućuti i podrške Turininoj obitelji stižu sa
svih strana, a posebno su šokirani Ivanovi suigrači iz AIK-a i
nekadašnji suigrači iz Dinama.

Sportska javnost šokirana je iznenadnom smrću 32-godišnjeg Ivana Turine, a posebno su tužni i zatečeni ostali njegovi bivši i sadašnji suigrači.

• [You must be registered and logged in to see this image.]
  Čekaju se nalazi obdukcijeLiječnik o smrti Ivana Turine: 'Da, imao je srčanu manu, znali smo za to'
  

"Iako je tuga prevelika, molim da duša Ivana nađe mir i spokoj!
Iskreno suosjećam s obitelji! Joja, počivao u miru!!!", napisao je Mario Mandžukić na svom profilu na Twitteru.


"Počivaj u miru, prijatelju, molit ću za tebe", poručio je Sammir preko Facebooka.


"Živjeli smo vrata do vrata. Šalili smo se o svemu kad bismo se
sreli u hodniku. A što sad? Supruga, dvoje djece i jedno na putu.
Počivaj u miru, brate", objavio je na Twitteru Henok Goitom, Turinin suigrač iz AIK-a.


Poruke sućuti pišu švedski navijači, ali i ljubitelji nogometa iz cijelog svijeta, no i igrači iz drugih liga.


I Dinamovi navijači se na društvenim mrežama dirljivim porukama opraštaju od Ivana Turine
[You must be registered and logged in to see this image.]


Fotogalerija

• [You must be registered and logged in to see this image.]
  Ivan Turina - dani u Dinamu
  

"Počivaj u miru. Nemam riječi. Molit ću se za tebe i tvoje voljene", poručio je John Guidetti, igrač Manchester Cityja i švedske reprezentacije.


Vijest je šokirala i Ivanov bivši klub Dinamo, koji se od svog nekadašnjeg vratara oprostio stihovima Sergeja Jesenjina.


"U dubokoj boli i žalosti obavještavamo sve svoje navijače,
prijatelje kluba, bivše igrače i cjelokupnu javnost da nas je tijekom
jutarnjih sati u 33. godini napustio naš bivši vratar Ivan Turina. GNK
Dinamo s upravom, stručnim stožerom i svim igračima želi izraziti
iskrenu sućut obitelji Ivana Turine, te poručiti da smo u ovim najtežim
trenucima uz njih.


Doviđenja, dragi, doviđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

obećava i sastanak, zar ne?


S. Jesenjin".


Turinina smrt je šokirala nogometni svijet
[You must be registered and logged in to see this image.]

Engleski nogometaš Kenny Pavey, danas član
Östersa, igrao je s Turinom u AIK-u od 2010. do 2012. godine, a hrvatski
vratar mu je ostao u neizbrisivom sjećanju.


"Teško mi je, iznimno sam tužan. Čuo sam vijest na treningu i ostao
sam šokiran. Nisam znao što napraviti, slomio sam se i poželio sam biti
sam. Moje su misli s Ivanovom obitelji, s njegovom suprugom i dvije
kćeri. Treće dijete im je na putu. Ovo je tragedija. Kad sam 2012.
otišao u Ljungskile, Ivan me je zvao nakon svake utakmice da vidi kako
sam. Bio je iznimno ljubazan. Svi su ga znali kao dobrog vratara, jednog
od najboljih u ligi, ali ja sam ga prvenstveno gledao kao dobrog
čovjeka. Imao je sjajnu osobnost i nevjerojatan smisao za humor. Moja je
obitelj ostala živjeti u Stockholmu. Prije nekoliko dana supruga i sin
su išli pješke iz vrtića i u jednom trenutku se pokraj njih zaustavio
automobil kako bi ih povezao. Bio je to Ivan. Odvezao ih je kući. Bio je
nevjerojatan čovjek. Jako će mi nedostajati", rekao je shrvani Pavey za
Fotbollskanalen.se.

AIK: 'Ivan Turina više nije s nama'


"U velikoj boli i šoku javljamo da je vratar Ivan Turina preminuo u noći
sa srijede na četvrtak. Ivan je iznenada preminuo u snu i nema sumnji u
eventualno počinjenje zločina. 32-godišnji vratar je stigao u AIK
tijekom ljeta 2010 iz Dinama, a tijekom priprema, koje su se u veljači
odrađivale u Portlandu, Ivan je pristao na produljenje ugovora do 2016.
godine. Izražavamo sućut njegovoj supruzi, djeci, obitelji i
prijateljima. AIK je obavijestio sve igrače i zaposlenike o tragičnom
događaju i molimo sve da obitelji dopusti da tuguje u miru", stoji u
priopćenju Turininog kluba.


Oglasili su se i navijači rivala:


"Saznali smo tragičnu vijest da je AIK-ov vratar Ivan Turina umro.
Mlad čovjek je napustio ovozemaljski život prerano, a iza sebe je
ostavio trudnu suprugu i dvoje djece. U ovakvim trenucima rivalstvo
stavljamo sa strane i upućujemo sućut njegovoj obitelji i svim članovima
i navijačima AIK-a diljem zemlje", piše u priopćenju navijača
Djurgårdena Jarnkaminerna.

Dinamovac u suzama procijedio: 'Pa kako, zašto...?'




[You must be registered and logged in to see this image.]



Tužna vijest o smrti Ivana Turine pokosila je
svlačionicu Dinama, čiji je nesretni hrvatski vratar nekoć bio član.
Ipak, najteže od svih tragičnu vijest doživio je Jerko Leko.




"Ne, ne mogu vjerovati
da se to dogodilo. Pa kako, zašto...? Za utakmice Barcelona – Bayern
cijelo smo se vrijeme dopisivali SMS-om, kad je utakmica završila,
otišli smo na spavanje. I kad sam se probudio, dočekala me ta užasna
vijest...", istaknuo je Leko, Turinin kum i najbolji prijatelj.
Leko je znao da je Ivan imao srčanu manu, ali ističe kako posljednjih 15 godina nije imao nikakvih problema po tom pitanju.




"U zadnje vrijeme nije, koliko ja znam. No, sjećam se da je prije
15-ak godina imao nekih teškoća, ali to je bilo riješeno i normalno se
bavio profesionalnim sportom. Nikad mi se nije požalio da ima
zdravstvenih problema", otkrio je uplakani Leko jecajućim glasom, javlja
Večernjak.


O Ivanu Turini progovorio je i njegov bivši kolega u Modrom dresu, Tomo Butina.


"Bio mi je jedan od najboljih prijatelja. Što da kažem? Obitelj i ja
plačemo cijeli dan. Treba nam vremena... Molit ćemo se za njega. Pričao
sam s njim jučer četiri puta. Razgovarao sam s njim sinoć, a prijatelj
me jutros nazvao i pitao jesam li čuo za Ivana. Odgovorio sam da to nije
moguće, pa jučer sam razgovarao s njim", rekao je šokirani Butina i
otkrio po čemu će pamtiti svog prijatelja:


"Po osmijehu, uvijek se smijao. Bio je pozitivan i pun energije.
Nedavno sam gledao slike u obiteljskom albumu i na svakoj je bio
nasmijan. Po tome ću ga pamtiti."

Preminuo hrvatski glumac Mato Ergović

24sata.hr | 08. 05. 2013. - 15:15h

Najpoznatiji je bio po ulogama Domenika u TV seriji "Naše malo misto" i Kanonika u TV seriji "U registraturi".

[You must be registered and logged in to see this image.]
Mato Ergović preminuo je 7. maja u 87. godini života u Domu za starije i
nemoćne osobe "Sveti Josip" u Zagrebu, objavila je glumčeva porodica u
hrvatskom "Večernjem listu".


Ergović je rođen 1927. u Novim Mikanovcima pored Vinkovaca.
Glumom je počeo da se bavi u Gradskom kazalištu u Vinkovcima. Nakon
pedagoškog kursa u Osijeku 1947, radio je kao učitelj u Benkovcu,
Imotskom, Splitu i Bežancu kraj Pregrade.

Od 1951. do 1954. studirao je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u
Zagrebu kod B. Gavele. Nakon završetka studija angažovan je kao glumac u
Gavelinom Zagrebačkom dramskom pozorištu sve do 1985. kada je prešao u
dubrovačko kazalište Marin Držić, gde je radio do penzije 1992. godine.

Opisivali su ga kao izuzetno upečatljivog epizodnog karakternog glumca i
komičara, stamenog držanja i ruralnog nastupa. Odigrao je brojne,
uglavnom epizodne, uloge na filmu, televiziji i u pozorištu.

Najpoznatije su mu uloga Domenika u seriji "Naše malo misto" i uloga Kanonika u televizijskoj seriji "U registraturi".

Za ulogu Biskupa dobio je Nagradu Grada Zagreba 1970. kao i brojne druge nagrade za svoje komične i nadahnute uloge.

IZGUBILA BORBU S RAKOM


Natjecateljica 'Masterchefa' Irena Golub preminula

[You must be registered and logged in to see this image.]

Finalistica 'Masterchefa' Irena Golub izgubila je borbu protiv raka i preminula je u 28. godini života
Zagrepčanka Irena Golub – finalistica 'Masterchefa'
– preminula je u 28. godini nakon duge borbe s rakom. Tumor koji je
imala na mozgu liječnici su joj dijagnosticirali još 2009. godine, piše 24 Sata.

Bolest joj se vratila netom prije početka snimanja druge sezone emisije
'Masterchef'. Članove žirija je vijest o njenoj smrti šokirala.




[You must be registered and logged in to see this image.]

IZ ZDRAVSTVENIH RAZLOGA
Dogodilo se prvo odustajanje u Masterchefu


'Uvijek je strašno kad mlad čovjek ode na takav način', rekao je Mate Janković.

Dino Galvano žali jer smatra da je Irena Golub bila oličenje sportskog duha i imala je jaku želju za životom.

Tužno:((((.Počivala u miru..

Velikan našeg tenisa, nezaboravan sportista, reprezentativac u rukometu i tenisu
i jedan od naših najboljih trenera svih vremena Jelena Genčić preminula je u 77.
godini u Beogradu.
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

ODLAZAK LEGENDE: Preminula Jelena Genčić

Tenis,
17:10, 01.06.2013.

editirano: 23:23, 01.06.2013.
Autor: EPK

23 komentara


Velikan našeg tenisa, nezaboravan
sportista, reprezentativac u velikom rukometu i tenisu i jedan od naših
najboljih trenera svih vremena preminula je u 77. godini u Beograda

[You must be registered and logged in to see this image.]

BEOGRAD - Jelena Genčić, velikan našeg tenisa,
nezaboravan sportista, reprezentativac u velikom rukometu i tenisu i
jedan od naših najboljih trenera svih vremena preminula je u 77. godini u Beogradu.

Povodom smrti Jelene Genčić Teniski savez Srbije održaće komemoraciju u ponedeljak 3. juna 2013. u 13 časova na terenima Impuls hola na Novom Beogradu.

Jelena Genčić, rođena 9. oktobar 1936 u Beogradu, bila je
jugoslovenska i srpska rukometašica i teniser i teniski trener. Posle
povlačenja iz sporta sredinom sedamdesetih godina 20. veka počela je
karijeru kao teniski trener, gde je imala dosta uspeha u otkrivanju i
podučavanju budućih velikih šampiona Novaka Đokovića, Monike Seleš i Gorana Ivaniševića.

Mnogo puta je pričala, kako je danas najboljeg tenisera sveta Novaka
Đokovića upoznala na Kopaoniku kada je tada dete od četiri godine došlo i
pitalo može li da trenira. Genčićeva je ispričala da se Novak pojavio
sa torbom spakovanom kao profesionalac i da je već posle nekoliko minuta
treninga lopticu udarao sredinom reketa.

Posle osvajanja Vimbldona Đoković je posetio Jelenu i sa njom evocirao uspomene na vreme kada su zajedno radili.

Povodom smrti Jelene Genčić Teniski savez Srbije održaće komemoraciju u ponedeljak, 3. juna u 13 časova na terenima "Impuls hola" na Novom Beogradu.

Dvadeset godina od smrti

Dejan Bodiroga: Još patim za Draženom Petrovićem

Košarka,
06:33, 07.06.2013.

Autor: Predrag Gajić,Foto: Tanjug


32 komentara

Dražen mi je bio rođak, njegova smrt je veliki gubitak za čitavu svetsku košarku, kaže Bodiroga

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dražen Petrović bio zvezda i u NBA ligi

Samo je Dražen bio Mocart.
Tačno pre 20 godina prestalo je da kuca srce jednog od najboljih košarkaša svih vremena. Tog 7. juna 1993. godine, u slupanom „golfu“ na nemačkom auto-putu, završio je život Dražen Petrović,
kog su, s pravom, zvali Mocart. Takva je bila njegova igra - prava
simfonija na terenu. Mnogi su bili dobri, odlični, ali Dražen je bio
samo jedan.

Oduševljavao je svakog

To kaže i legendarni Dejan Bodiroga, kom je Petrović bio blizak rođak.
-
Eh, prošlo je već 20 godina. Dražen je bio avangarda, i to što je radio
na parketu oduševljavalo je svakog, pa i mene. Svi koji vole košarku
sigurno žale što je prerano otišao - kaže Bodiroga.

Dejan
priznaje da Draženovi stil i tehnika nikoga nisu ostavljali ravnodušnim i
da su mnogi pokušavali da „skinu“ nešto od njegovog arsenala.
- Imao je taj krosover, kroz noge, pa iza leđa. Bilo je to izuzetno atraktivno, neviđeno do tada.

Bilo je baš strašno

Bodirogu je vest o tragediji zadesila pre jednog od uobičajenih treninga Stefanela, ekipe za koju je tad igrao.
-
Imao sam 20 godina i baš me je pogodila vest koju sam čuo. Jedan takav
as tako rano da završi - bilo je strašno. Imao je 29 godina i uspeo je
da se izbori za odličan status čak i tadašnjoj NBA ligi. Mislim da je njegova smrt veliki gubitak za košarku - zaključio je Dejan Bodiroga.





[You must be registered and logged in to see this image.]


Istekla mu lična karta

Bizarna stvar u vezi
sa smrću Dražena Petrovića vezana je za njegovu ličnu kartu, koja je
istekla baš tog dana kad je poginuo. Dražen ju je izvadio 7. juna 1983, a
isticala je deset godina kasnije, baš na dan pogibije.


Dražen Petrović

♦ Rođen: 22. 10. 1964. u Šibeniku
♦ Poginuo: 7. 6. 1993. u Nemačkoj
♦ Klubovi: Šibenik, Cibona, Real, Portland, Nju Džersi
♦ Uspesi: šampion Evrope (1985, 1986, 1987, 1989), Kup Kupova (1987, 1989), šampion Jugoslavije (1985)
♦ Jugoslavija: zlatne medalje (EP 1989, SP 1990), srebrna medalja OI 1988, bronzane medalje (OI 1984, EP 1987)
♦ Hrvatska: bronzana medalja OI 1992.

Butorović preminuo prirodnom smrću


Izvor: B92, Politika, Tanjug


Novi Sad -- Ratko Butorović (57), zvani Bata Kan
Kan, pronađen je mrtav u svom hotelu "Park" u Novom Sadu. Nije pronađeno
ništa što ukazuje na nasilnu smrt, kaže sudija.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto: TanjugPosle
uviđaja u apartmanu u Hotelu Park, nije pronađeno ništa što bi
ukazivalo da je reč o nasilnoj smrti, rekao je istražni sudija Višeg
suda u Novom Sadu Miroslav Alimpić.
Alimpić je novinarima
kazao da su u vršenju uviđaja pomogli kriminalistička tehnika i sudski
veštaci koji su dali svoje mišljenje o uzroku smrti.


"Pregledana je i medicinska dokumentacija u i oko samog apartmana. Nema
nikakvih tragova koji bi ukazivali da je smrt nastupila drugačijim
načinom osim prvobitno pretpostavljenog - prirodnom smrću", rekao je
Alimpić koji je dodao da je smrt nastupila tokom prepodneva.


Prema njegovim rečima, telo Butorovića je upućeno u Zavod za sudsku
medicinu gde će biti sutra obavljena obdukcija nakon koje će sa
sigurnošću znati uzrok smrti.

On je kazao da postoji sudska zabeleška o tome ko je i kako pronašao Butorovićevo telo, ali da ti podaci nisu za javnost.

Butorović je bio uhapšen 29. januara 2008.
kada su specijalne policijske snage upale u njegovu palatu sa staklenom
kupolom u novosadskom predgrađu Telep i kada je uhapšen pred
policijskim kamerama u pidžami, po "američkom protokolu" (stomakom na
patos, ruke na potiljak) mada nije pružao nikakav otpor, a pod
"osnovanom sumnjom da je izvršio krivično delo davanja mita".


Naime, prema policijskim izvorima, upravo te večeri Ratko Butorović (u
međuvremenu je promenio jedno slovo u svom prezimenu – da bi tako, kako
kažu, zbunio kompjutere na granicama Evropske unije), kao predsednik FK
Vojvodine je isplatio 3000 evra mita fudbalskom sudiji Mihajlu Jekniću,
za nameštanje pobede FK Vojvodine nad FK Mladošću iz Lučana 12. decembra
2007. (navodno uz posredovanje Milana Čabrića, direktora Sportskog
centra "Vujadin Boškov" u Novom Sadu). Jeknić je uhapšen na autoputu
Novi Sad–Beograd.
Ko je Ratko Butorović


Ratko Butorović poznat je široj javnosti kao vlasnik nekoliko
prestižnih hotela, ali i kao čelnik više sportskih klubova u Srbiji i
Crnoj Gori

Ljubitelj lakovane i drečave garderobe i obuće,
novosadski biznismen sa „juriš” frizurom, našao se iza rešetaka zbog
nameštanja rezultata na jednoj fudbalskoj utakmici. Saznalo se da je
sudijama trebalo da isplati 4.000 evra, koje je, u slengu, zvao „četiri
kila pečenja”.

Čovek sa nadimkom čuvenog plesa iz još čuvenijeg
pariskog noćnog kluba „Mulen ruž”, Ratko Butorović, poznatiji kao Bata
Kankan, počeo je svoju karijeru punom kontroverzi još pre tridesetak
godina tako što je radio kao telohranitelj u Beču. Tu se navodno
intenzivno družio sa Đorđem Božovićem Giškom, ubijenim komandantom
Srpske garde.

Sredinom osamdesetih vratio se u Srbiju. Saznalo
se da je promenio prezime, upravo po povratku sa „školovanja na životnom
univerzitetu”, kako takveosobe zovu svoj boravak u inostranstvu, koji
obiluje mnoštvom sumnjivih priča i indicija. Umesto Buturović, postao je
Butorović. Na taj korak se navodno odlučio pošto pod pravim prezimenom
nije mogao da računa na gostoprimstvo u Nemačkoj, Austriji i još nekim
zemljama zapadne Evrope. U Novom Sadu se tvrdi da ni sa promenjenim
prezimenom nije putovao na zapad čak i kada su pregovori oko transfera
igrača sa stranim klubovima ugovarani na višemilionske sume.Navodno,
putovao je samo u Grčku, gde je, opet navodno, imao vlasničkog udela u
poznatom košarkaškom klubu PAOK iz Soluna. Tih osamdesetih, postao je
jedan od „prvih privatnih biznismena u Jugoslaviji”, tako što je otvorio
dragstor „Kan-kan”.

Poznat je široj javnosti kao vlasnik
nekoliko prestižnih hotela, ali i kao čelnik više sportskih klubova u
Srbiji i Crnoj Gori. Živi u velelepnoj vili sa bazenom, koja je nekog
podsetila na kuću u kojoj je živeo Toni Montana (koga je glumio Al
Paćino), u čuvenom filmu „Lice sa ožiljkom”.

Kada je kupio
novosadski hotel „Park”, Kankan je tvrdio da će ovaj hotel postati
toliko dobar da će „Hajat” u odnosu na njega biti „najobičnija nula”.
Najavio je da će ga obnoviti vrlo brzo i da će na njegovo otvaranje doći
najmanje tri svetske zvezde – Dženifer Lopez, Anabela i Riki Martin.

Bio je spominjan kao uspešan biznismen, ali potom se Kankanovo ime
učestalo spominjalo u kontekstu raznih kriminalnih radnji. Prvo je
procurelo da je jedan od „ključnih ljudi” u nezakonitim radnjama vezanim
za fudbal, da bi se kasnije doveo u vezu sa aferom „Bedem”, kada je
porušen zaštitni zid Petrovaradinske tvrđave, nedaleko od njegovog
ekskluzivnog hotela „Leopold Prvi”. Pričalo se da je bedem na ovom
istorijskom spomeniku kulture, srušen samo da bi gosti „Leopolda Prvog”
imali lepši pogled na Dunav.

Kankan je pominjan u medijima i
povodom požara u kojem je uništen atraktivni hotel „Putnik”, u
najstrožem centru grada, jer je predsednik FK Vojvodina najavio da mu je
sledeći cilj (posle kupovine, odnosno zakupa najluksuznijih novosadskih
hotela „Park” i „Leopold Prvi”) upravo kupovina „Putnika”.


Rođen u Nikšiću, blizak prijatelj Brane Mićunovića, koga u medijima
označavaju kao nezvaničnog kralja crnogorskog podzemlja i srpskog
fudbala, Kankan slovi i kao brat od ujaka crnogorskog premijera Mila
Đukanovića. Na Kankana je do sada dva puta pokušan atentat.

DETALJI POSLE OBDUKCIJE [You must be registered and logged in to see this image.]

____________
Ovaj lik je bio poznat mojoj generaciji (pričamo o kraju 70 tih ,početkom 80 tih) kao vlasnik diskoteke na Tvrđavi(za Novosađane ,"Đave " ) kao i vlasnik jednog od najluksuzijih automobila u to vreme ,po kome je i dobio nadimak "Bata Pežo" .
Nikada nije u javnosti rečeno čime se on u stvari bavio ,tj, da se ne lažemo ,kojom vrstom kriminala ,tj odakle mu to enormno bogatsvo ?
Nekako nije pominjan kao pripadnik nekog "klana" niti se isticao kao neki tajkun .
Mene lično je potpuno iznenadila činjenica da je samo 4 godine stariji od mene ,što čini još fantastičnijom činjenicu da je još "u ono vreme" ,dakle ,sa najviše 25 godina ,već bio bogataš ?
Uvek je izgledao puno stariji ,baš me je ovaj podatak zatekao . No eto....ni on neće moći svoju kristalnu palatu na Telepu sa livrejisanom poslugom povesti na onaj svet ,i možda će sada isplivati nešto od tajni "kako " i "odakle" je sve to"stekao" .

Ne diraj mi komsiju!!!
Pokoj mu dusi.
I gde je ono o pokojniku sve najbolje ? :P

Danubius ::

Uvek je izgledao puno stariji ,baš me je ovaj podatak zatekao . No eto....ni on neće moći svoju kristalnu palatu na Telepu sa livrejisanom poslugom povesti na onaj svet ,i možda će sada isplivati nešto od tajni "kako " i "odakle" je sve to"stekao" .

I na slici izgleda stariji....Prva pomisao mi je bila Bata Kanda-harmonikaš.
Za ovoga nisam čula.
Lepo živeo..lepo umro..(bez muke)
Nekome će ostati bogatstvo...
Pokoj mu duši...(nekome svanulo)

Danubius ::

vlasnik jednog od najluksuzijih automobila u to vreme ,po kome je i dobio nadimak "Bata Pežo" .

Malo si pomešao , Bata Pežo je ovaj lik dole , znam obojicu , sa umrlim sam se družio sedamdesetih a sa Batom kasnije , nasipao sam mu temelje plovnim bagerom za Čardu na Kamenjaru.



BATA PEŽO

Šezdeset i neke Đorđe Stanisavljev, posle nekoliko i ne baš toliko uspešnih relija, parkirao je svoj pežo 203, registracije SRBIJA 47 – 13, ispred dvorca Dunđerskih u Čelarevu. Za Batu je to bio početak prve etape na novosadskom ugostiteljskom reliju, gde je bio i ostao legenda. Koji Bata? Pa Bata Pežo.


Kafe "Bata Pežo" bio je čudo u to vreme. Verovatno i zbog toga što sam bio među prvim privatnicima. Za druge ne znam, ali država je tada prema meni bila bolja nego ikad. Voleli su komunisti da kradu, ali su voleli i da troše u kafani kakve nadaleko nije bilo. Dobro njima – dobro meni.

U naredne četiri etape životne trke, priča se da je g. Bata uslužio četiri-pet miliona gostiju. Kafanu je iz Čelareva prebacio blizu gradskog SUP-a. Bila je to fina birtija za probrano društvo.

– Kafana je institucija koja ima svoj životni vek. Za mene je svaki novi lokal bio novi izazov.

"Madera", u Futoškoj, bio je Batin prvi restoran. Tu je forsirao kompletni vojvođanski milje.

– Devedesetih godina nestalo je mnoštvo divnih gostiju – zamenili su ih neki tipovi debelih novčanika, ali tu nije bilo druženja. Tužno.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Logičan nastavak bila je "Čarda" na Kamenjaru. Poslednji ugostiteljski poduhvat – "Taverna sat" na keju. Tu je parkirao.

Svaka barska mušica želi da definiše šta je to dobra kafana, a malo njih to zapravo i zna. G. Bata otkriva fundament ugostiteljstva.

– Kada se okupi dobro društvo, svaki ćumez je odličan. Kafanu ne čine zidovi, nego ljudi koji tu dolaze. Jer kafana je internet, razmena informacija, umrežavanje...

Obišao je ceo svet. Još sabira utiske s poslednjeg putovanja po Americi. Kafane tamo imaju drugu funkciju, kod nas je ona treća kuća.

– Dom je prva, posao druga. Kad nisi u prve dve, onda si u trećoj. Zato je važno imati svoju kafanu. Tamo se u kafane ide ako si žedan ili gladan. Kod nas najmanje zbog toga.

Naveliko nam fale komunikativnost i tolerancija. U stranim birtijama normalno je nekom prići i početi razgovor. U Grčkoj je normalno da dami koja te prati neko pošalje cvet, kao kompliment. Nema onog: "Šta gledaš?"


Konkurencija ga ne brine, iako Novi Sad u poslednjih desetak godina pati od inflacije kafana.

– To je zato što je Isus Hristos bio Srbin. Da, živeo je s mamom i tatom do 33. Da bi zbrinuli decu, roditelji im otvaraju kafane. A tu su i rođaci da pomognu, ali nije baš tako lako.

Sada je u penziji. Uživa u unucima. Posao je prepustio kćerki i zetu i ne meša se, ako ne mora. U "Taverni sat" sedi i posmatra, uglavnom našu prelepu mladost za koju se nada da će shvatiti da nam bog ništa ne duguje a mi njemu sve. Voli Egzit i novo ruho Laze Telečkog. Pije se zbog stanja. Kaže da je za neke i armanjak brlja. Inače, najbolje piće je mleko. Nikad ga nije bolela glava od vinjaka i balantajna. Najbolji espreso je starbak, ali ga kod nas nema. Omladinu poziva da izađe na izbore jer "meni će biti dobro i ako pobedi baba Kurana".[b][b]

podbarac ::

Malo si pomešao , Bata Pežo je ovaj lik dole , znam obojicu , sa umrlim sam se družio sedamdesetih a sa Batom kasnije , nasipao sam mu temelje plovnim

Moguće .A čime se bavio "umrli" ,nije se mogao tako "nafatirati" od prodaje fudbalera ,nije Voša Čelsi ?
[You must be registered and logged in to see this image.]

"radio " je po Austriji , Nemačkoj i Francuskoj , neke stvari je radio i za DB pa je ovde bio miran kad se vratio , otvorio je mini market da bi imao pokriće a bavio se drugim radnjama , dalje ide ko i ovi danas novokomponovani biznismeni , veze , poznanstva , para vrti , itd ..

podbarac ::

"radio " je po Austriji , Nemačkoj i Francuskoj , neke stvari je radio i za DB pa je ovde bio miran kad se vratio , otvorio je mini market da bi imao pokriće a bavio se drugim radnjama , dalje ide ko i ovi danas novokomponovani biznismeni , veze , poznanstva , para vrti , itd ..

Hotelijer, šef
klana, ljubavnik Karleuše...


Ratko Butorović
važi za „kontroverznog biznismena" i jednog od najmoćnijih Novosađana! Vlasnik
je brojnih kockarnica i hotela „Park". Pre nekoliko nedelja spominjao se u
javnosti kada je po njegovom nalogu jedan građevinski preduzimač srušio deo
zida na Petrovaradinskoj tvrđavi.


Butorović je u
medijima označen i kao jedan od šefova „crnogorskog klana", a pisalo se i o
njegovoj vezi sa folk pevačicom Jelenom Karleušom. Butorović je poreklom iz Nikšića.
Biznisom u Novom Sadu bavi se odavno, a u ovom gradu figurira kao vlasnik
polovine ugostiteljskih objekata. Butorović je svojevremeno bio vlasnik košarkaškog
kluba PAOK iz Soluna i predsednik Bokserskog saveza Jugoslavije. Fudbalom u
zemlji počeo je da se bavi 2006. godine, kada je postao predsednik FK „Vojvodina".
Ime Butorovića i
ranije je pominjano u medijima. O njemu se pisalo kao jednom od članova
„crnogorske četvorke", kojoj još pripadaju Brano Mićunović, predsednik FSS
Zvezdan Terzić i generalni sekretar Crvene zvezde Zoran Damjanović. Njih četvorica
opisuju se kao „crnogorska veza", koju povezuju prijateljske i komšijske veze
iz Pljevalja i Nikšića.



Batina kućica (deo)

[You must be registered and logged in to see this image.]

PORODICA BEZ obzira ne kontroverze koje su ga pratile, Butorović
je važio za čoveka koji ima izuzetno stabilnu porodicu. Nešto posle 12
časova, dok je uviđaj još trajao, u hotel su stigli njegova supruga
Smiljka i stariji sin Balša. Mlađi sin Bodin je na studijama ekonomije u
Londonu.
Koliko sam pročitala...ovaj nije bio neka cvećka...

[You must be registered and logged in to see this image.]

E moj lega ma kakva cvecka , otpad drustva . Bes ga al danas takvi vladaju , takav nam nivo , ma mozemo ici u p.m. a ne u Jevropu . Kakvi smo ni za ........ nismo . Lepo je Pejakovic reko - znam ja nas jebo ti nas .

podbarac ::

E moj lega ma kakva cvecka , otpad drustva . Bes ga al danas takvi vladaju , takav nam nivo , ma mozemo ici u p.m. a ne u Jevropu . Kakvi smo ni za ........ nismo . Lepo je Pejakovic reko - znam ja nas jebo ti nas .

Dabome otpad..biografija -debeli dosije...
Lega mi odosmo u Jevropu za koji dan...samo ne znam šta ćemo mi tamo...
Dobro Pejaković reče...hahahaha...

Butorovića ubio infarkt, sahrana u sredu


Ratko Butorović umro je prirodnom smrću, rezultati su obdukcije.
Sahrana u sredu u 16 sati u Kočanima kod Nikšića, a komemoracija danas u
hotelu "Park" u Novom Sadu.


[You must be registered and logged in to see this image.]


Obdukcija tela obavljena u novosadskom Zavodu za sudsku medicinu
potvrdila je da je Ratko Bata Butorović (59), predsednik FK Vojvodina, u
noći između petka i subote umro od zastoja srčanog mišića, odnosno
infarkta, izjavio je za "Novosti" Miroslav Alimpić, dežurni istražni
sudija Višeg suda u Novom Sadu.

"Obdukcioni nalaz je praktično potvrdio preliminarni zaključak veštaka
za sudsku medicinu, koji je zajedno sa mnom i pripadnicima
kriminalističke tehnike PU Novi Sad bio na uviđaju posle otkrivanja
Butorovićevog tela i isključio mogućnost da je na njegovu smrt uticalo
bilo šta drugo", dodao je sudija Alimpić.

Time je prema njegovim rečima na smrt Butorovića stavljena tačka.

Butorović je, inače, i ranije imao probleme sa srcem, a 2006 je operisan
na Institutu u Sremskoj Kamenici i tada mu je ugrađeno više stentova.

Prema obdukcijskom nalazu, on je umro u subotu,
u ranim jutarnjim satima. Poslednji put živ je viđen u petak oko 20
časova kada je u svom kabinetu, na prvom spratu hotela "Park", čiji je
vlasnik, završio sastanak sa novim trenerom Vojvodine Markom Nikolićem i
članovima uprave tog kluba.

Posle toga se povukao u apartman koji se nalazi odmah pored kabineta. U njemu je, kažu u hotelu, spavao češće nego kod kuće.

"Iako u subotu ujutru nije ustao oko devet sati, što mu je inače bio
običaj, nismo se odmah zabrinuli", kaže izvor "Novosti" iz hotela
"Park."

Tek sat kasnije pomislili smo da nešto nije u redu, da bi posle
uzaludnog dozivanja momci iz njegovog obezbeđenja obili vrata i mrtvog
ga zatekli u krevetu.

Komemoracija Butoroviću biće održana danas u hotelu "Park" sa početkom u 11 časova.

On će, kako je saopšteno iz FK Vojvodina, biti sahranjen u sredu, u 16
časova, na Novom groblju u nikšićkom predgrađu Kočani, odakle je
potekao.

Njegovo telo će u utorak, od 11 do 13.30 časova, biti izloženo u kapeli
na novosadskom Novom groblju, posle čega će biti ispraćeno u Crnu Goru.
Dodaje se da će u Nikšiću, u gradskoj kapeli biti izložen od 11 do 15
časova.

Šta će biti sa obimnom imovinom Butorovića, hotelima "Park" i "Leopold"
čija se vrednost meri desetinama miliona evra, nije nikakva nepoznanica,
navode "Novosti".

Jedini zakonski naslednici su njegova supruga Smiljka i sinovi Balša i Bodin.

"Sledi standardna ostavinska rasprava u kojoj će se oni izjasniti
prihvataju li nasledničke delove. S obzirom na poznatu kompaktnost te
familije, ne treba očekivati nikakve nesporazume, kaže poznati
novosadski advokat inače blizak Butoroviću i njegovoj porodici.

S obzirom na njegovu blikskost pre svega sa kontroverznim crnogorskim
biznismenom Branom Mićunovićem, koju ni sam nije poricao, ali i
činjenicu da mu je Milo Đukanović brat od ujaka, u javnosti se odavno
spekulisalo da ti hoteli nisu kupljeni i sređeni samo Butorovićevim
parama.

Da li bi to moglo da znači i drugu, neformalniju ostavinsku raspravu, ostaje da se vidi, piše list.

Pre funkcije predsednika FK "Vojvodina" na koju je izabran juna 2009.
godine, bio je na čelu FK "Sutjeska", Bokserkog kluba "Vojvodina",
Košarkaškog kluba Radnički kao i KK Paok iz Soluna.

Butorović je obavljao i funkciju potpredsednika Bokserskog saveza Srbije.

Poznat je i kao biznismen koji je u Novom Sadu 1987. godine otvorio prvi
dragstor "Kan-Kan", a bavio se spoljnom i unutrašnjom trgovinom. On je u
prošloj deceniji učestvovao u izgradnji nekoliko luksuznih hotela u
Crnoj Gori, u Kumboru i Budvi, kao i olimpijskog bazena u Budvi.

Butorović je bio vlasnik najpoznatijeg tržnog centra u Novom Sadu "Tunel jeftinoće", a vlasnik je hotela Park od 2004. godine.

Hapšen je nekoliko puta, a 29. januara 2008. zbog sumnje da je potplatio
sudije koje su 12. decembra 2007. godine njegovom klubu donele pobedu
od gola razlike nad FK Mladost iz Lučana.

Postupak protiv njega bio je stopiran, pošto je Okružni sud utvrdio da
su telefoni Butorovića i ostalih prisluškivani na nezakonit način.

Međutim, Vrhovni sud Srbije ocenio je da policija nije prekršila zakon
kada je prisluškivala i snimala te razgovore pa je prvostepenom sudu
naloženo da nastavi sa glavnim pretresom koji je bio prekinut 29.
septembra 2008. do odluke VSS. [You must be registered and logged in to see this image.]

Zbogom, legendoUmro je Josip Kuže
[You must be registered and logged in to see this image.]
Proslavljeni nogometni trener Josip Kuže preminuo je u nedjelju, u 61. godini života.
Nekadašnji igrač i trener Dinama u veljači je otkrio kako boluje od leukemije nakon čega je proveo nekoliko mjeseci na liječenju u bolnici Merkur. Iako je nedavno sugerirao kako mu se zdravstveno stanje popravlja, bitku s teškom bolešću, nažalost, nije dobio.

• Josip Kuže rodio se 1952. godine u Vranju. Za Dinamo je igrao deset godina, od 1971. do 1981. i nastupio u 384 utakmice te zabio 14 pogodaka.
  

Kao trener vodio je Croatiju iz Sydneyja, Slavonski Brod, mladu Dinamovu momčad, banjalučki Borac, Rot-Weiss Erfurt, Mainz, Gambu Osaka, Zagreb, Chemnitz, Inter iz Zaprešića, Dinamo, Rijeku, Varteks... Od 2007. do 2008. bio je izbornik Ruande, 2008. preuzima JEF United, a od 2009.-2001. bio je izbornik albanske reprezentacije.

Dinamo je vodio u sezoni 1989./1990. te 2005./2006. kada je s njim osvojio hrvatski naslov u sezoni kad su se plavi vratili iz 'lige za bedaka'.

Kuže je bio miljenik Dinamovih navijača i jedan od sudionika 13. svibnja 1990. godine i nikad odigrane utakmice sa Crvenom zvezdom u Maksimiru.Tada je, zajedno s talentiranom generacijom igrača, ušao u legendu.

Dok je ležao u bolnici Merkur, Bad Blue Boysi su na ulaz postavili transparent 'Josip Kuže - predaje nema jer jedan si od nas.'

"Bez obzira na negativne osjećaje bolesti, ovo su prekrasni osjećaji podrške. Ovo je nevjerojatno, prekrasno, nešto što se pamti čitav život", izjavio je Kuže prije nekoliko mjeseci.

Šok u Istri
Strašna sportska tragedija: Umro Alen Pamić
Alen Pamić između igrača Croatije iz Sesveta [You must be registered and logged in to see this image.]
Mladi nogometaš Istre, 23-godišnji Alen Pamić, iznenada je sinoć preminuo nakon što mu je pozlilo.
Mladi nogometaš i sin trenera Igora Pamića sinoć se srušio tijekom malonogometne utakmice pored Kanfanara u Istri.

• [You must be registered and logged in to see this image.]
  EKSKLUZIVNO za SportskiSlavni Vatreni progovorio o svojoj obiteljskoj drami!
  

Alen je od ranije imao problema sa srcem, zbog čega se nekoliko puta rušio na travnjaku, i to posljednji puta 17. veljače na utakmici Istre i Lokomotive nakon čega se više nije vratio na terene.

Svi su nalazi bili vrhunski

Podsjetimo, u razgovoru za Sportski.net prije par mjeseci Alenov otac Igor Pamić je kazao kako nisu uspjeli saznati zbog čega je Alen tri puta pao u nesvijest za vrijeme treninga ili utakmice.

"Sve smo nalaze napravili i svi nalazi su uvijek vrhunski, inače mu ja ne bih dozvolio da igra nogomet. Sad, koja je to sitnica, što je, je li to na psihičkom planu, vidjet ćemo. Ja nisam doktor, njemu se opet zamantalo, pao je u nesvijest na terenu, na 15-ak sekundi, dignuo se normalno i odšetao. Sada je sasvim u redu, svi nalazi su u redu i eto", rekao je Igor Pamić.

Neopisiva bol
Potresna priča Igora Pamića: 'Sada ćemo ga tako sahraniti'
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nakon tragične smrti Alena Pamića oglasio se i njegov otac - nogometni trener Igor Pamić. Posljednji ispraćaj preminulog mladog nogometaša je u nedjelju u 17 sati u Žminju.
Alenova smrt šokirala je Hrvatsku tijekom subote, on se večer ranije srušio tijekom nogometnog hakla. Čak tri napada u kojima je padao u nesvijest bili su upozorenje, ali svi nalazi su bili 'čisti'. Nažalost, četvrti je bio koban.

Fotogalerija

• [You must be registered and logged in to see this image.]
  Zbogom, Alene...
  

"Svaka je riječ suvišna. Oduvijek je htio biti golman, a vidite kakva je sudbina, umro je na terenu, s golmanskim dresom i kopačkama koje je navukao na par minuta hakla sa svojim prijateljima. Sada ćemo ga tako sahraniti", rekao je shrvani otac Igor i nastavio u izjavi za Sportske novosti:

"Nadam se samo da će u boljem svijetu naći mir. Moram ići dalje zbog Alena, dat će mi još više snage da brinem o Zvonku i Toniju, Davorki, da idemo putevima o kojima smo pričali, maštali da ćemo ih zajednički doživjeti. Moj Alen fizički nije tu, ali uvijek će biti uz nas, njegova duša bit će svima nama nova snaga."

Istinska legenda Umro jedan od najvećih sportaša Zagreba
Julije Boroša [You must be registered and logged in to see this image.]
U 81. godini umro je Julije Boroša zvani Jumbo, po mnogočemu najveći sportaš Zagreba. Bavio se sportom više od 60 godina, i to najviše veslanjem, a posljednjih 40 godina i trčanjem na duge staze.
Veslačku karijeru proveo je u dva kluba – VK "Sava-Trešnjevka" (1951.-1990.) i VK "Jarun" (1990.-2013.), a trkačku u AK "Veteran" (1976.-2013.).

• [You must be registered and logged in to see this image.]
  

Kad kažemo da je najveći, onda to mislimo ozbiljno, ne zato što ga više nema, pa da mu na kraju života dodijelimo neki laskavi epitet, nego zato što je bio simbol pravog sportaša čistog duha, koji nikad nije prestao biti aktivan, doslovno do posljednjeg dana.

Nikad nije svoju sportsku karijeru usmjerio u sportsko funkcionarstvo kako bi profitirao u materijalnom smislu, nego je ostao na stazi, bilo veslačkoj, bilo trkačkoj, do kraja. Upravo u tome je veličina našeg Jumba, koji nije krasio naslovnice, kojeg političari nisu koristili za svoje glasačke poene, za kojeg većina Zagrepčana u biti nije ni čula. Jednom riječju – pravi sportaš, koji je imao odnos sa sportom upravo onakav kakav bi svi trebali imati.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Jumbo je na mnoge mlade sportaše i prijatelje to i prenio svojim beskonačnim entuzijazmom i optimizmom.

Jednom prilikom je rekao da čovjek može, ako pazi kako živi, doživjeti 150 godina i da je on odlučan dokazati da je to zaista moguće. Nažalost, na tom putu nije uspio, ali bez obzira na njegove pozne godine, možemo slobodno reći da nas je prerano napustio. Jer takav sportaš i takav čovjek zaslužio je ugasiti 150. svjećicu na rođendanskoj torti...

Dragan Janković, predsjednik AK Sljeme
19.07.2013.

Preminuo novinar Dragan Babić

Autor: MONDO

Dragan Babić, jedan od najvećih novinara u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji, umro je u 77. godini u Vranju.


Dragan Babić Foto: Screenshot
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dragan Babić, novnarska legenda, radio je u RTS-u kao urednik i voditelj najbolje putopisno-obrazovne emisije "Dvogled" i jedne od prvih emisija uživo posvećene filmu "Kino-oko".

Njegove emisije, koje su menjale dinamiku socijalnog života i ostavljale snažan odjek u javnosti, ostaće zauvek standardi u srpskom novinarstvu, naveo je RTS.

Babić je rođen 3. septembra 1937. u Kruševcu, gde je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Beogradu, a potom apsolvirao engleski jezik i književnost.

Pisao je u nedeljniku NIN, potom u književnom časopisu "Delo", a u njegov literarni opus spadaju i knjige "Putovanje na kraj jezika", "Ti možda misliš drugačije" i dokumentarni roman "Kao mehur od sapunice".

Babić je autor nekih od najboljih TV emisija i serija, a "Dvogled", s početka njegove karijere, bio je namenjen deci i emitovan je u više ciklusa.

Uspešna Babićeva TV ostvarenja su osim "Kino-oka" i "To sam ja", "Umjeće življenja", "Kraj epohe", "U senci", "Nacionalna geografija"...

Ceo radni vek je Babić proveo u TV Beograd, gde je otišao na prinudni odmor, a tokom bombardovanja NATO 1999. godine dobio je otkaz i otišao u penziju.

Vreme i mesto sahrane biće naknadno saopšteni.
(MONDO)

Pokoj mu duši , bio je stvarno dobar .

Poslednji mohikanac beogradske boemije


[You must be registered and logged in to see this image.]




Jaša Grobarov, veliki pesnik kariranih stolnjaka, uspeo je da nadživi sve lekare koji su pokušavali da ga odviknu od alkohola, ali i da ostane živa enciklopedija srpskih kafana


Jakov Jaša Grobarov, pesnik i pisac, čovek koji je dušu i „delove" jetre ostavio u hiljadama kafana širom prestonice i Jugoslavije, više ne pije. Doduše, ova vest je samo delimično tačna. Jaša je ovih dana na mini-apstinenciji, jer mora da pije lekove za pritisak. Pa je sam sebi nametnuo prohibiciju do 18 časova. Batalio je i duvan. I možda bi i izdržao bez alkohola, da se nismo sreli sa njim u kafani „Mornar", retkoj preživeloj oazi starog kafanskog Beograda.
Čovek koji se družio sa Brankom Miljkovićem, Branom Petrovićem, Liberom Markonijem i drugim legendama boemije i pera i dalje se dobro drži, a jetra - valjda od čelika? - još podnosi alkohol, koji je Jaša sveo na najmanju moguću meru. Eto, i Jaša je ljudsko biće. A nekadašnje kafane, u kojima su božanstveni i pijani srpski pesnici recitovali svoje pesme uz hektolitre? Uglavnom su nestale. Čini se da je ostao samo Jaša.

Bogu hvala, jer je on još živi spomenik, hodajuća knjiga utisaka o vremenu prošlom, kada se pilo i pevalo muški. Neupućenima u zadimljenu istoriju srpske boemije moglo bi se učiniti da Jakov Grobarov nema šta da kaže. Ali, uprkos svim zakonima prirode, po kojima bi maligani morali bar da načnu njegov mozak, Jaša, sasvim trezan, bistrog je uma. I spreman je da još jednom vrati vreme unazad. Da se ne zaboravi.
- Kad se setim starih dana... Za stolovima su sedeli slikari, pisci, muzičari, družili se, pričali. Sada je sve prazno. Teško se orijentišem u ovom vremenu. Što kaže pesnik, svet u kome živim nije svet u kome umirem - govori Jaša Grobarov. Pogled mu vrluda po polupraznoj kafani. Kao da traži stare prijatelje. Recimo Branka Miljkovića, koji je prerano napustio i boemiju i svet.
- Sećam se dobro Miljkovića, voleo je da sedi u „Prešernovoj kleti". Bio je zaljubljen u Madlenu, studirala je sa njim filozofiju. Prelepa devojka. Poslednji put sam ga video u „Tri šešira", kada je pričao kako želi da ode iz Beograda i otputuje u Zagreb, iz koga se više nije vratio - govori Grobarov.
Sa Miodragom Bulatovićem drugovao je povremeno i iz preke potrebe. Autor „Ljudi sa četiri prsta" živeo je blizu Centralnog zatvora, u kojem je Jaša često boravio. Ne svojom voljom, dakako. Kada ga puste iz ćelije, Grobarov, onako izgladneo, svrati kod Buleta na ručak.
- Nismo se baš dobro razumeli, on je bio trezvenjak, a ja alkos. Jednom prilikom kada sam mu bio u poseti, pustio mi sa magnetofona snimak na kojem Brana Crnčević svedoči da je pozajmio od Bulatovića 100.000 dinara - seća se Grobarov i napominje da je čuveni pisac bio i legendarna stipsa.



APSANA

Krleža i Davičo sedeli su za stolom u intimnom razgovoru. U jednom trenutku sam malo glasnije, da čuje cela kafana viknuo: „Av, av, av, samo nek je Tito zdrav"

Grobarov je bio čest posetilac kazneno-popravnih ustanova. Kaže da je voleo da svraća u CZ kad hoće da se odmori, a prekršajni zatvor u Padinskoj skeli mu je prijao kad poželi da se nadiše svežeg vazduha. Mahom je „padao" zbog verbalnog delikta. Komunističke vlasti nisu imale sluha za suptilne Jašine stihove. Tako je zaglavio mesec dana na okopavanju kupusa u Padinskoj skeli zbog dovikivanja dvojici velikana - Miroslavu Krleži i Oskaru Daviču. Sedeli su u „Bezistanu", davno nestaloj beogradskoj kafani.
- Krleža i Davičo sedeli su za stolom u intimnom razgovoru. U jednom trenutku sam malo glasnije, da čuje cela kafana viknuo: „Av, av, av, samo nek je Tito zdrav". Ova dvojica, iako me dobro poznaju, nisu reagovali. Ali jesu trojica milicajaca, koji su stajali za šankom - govori Grobarov.

Taman da ga upitamo nešto o zatvorskim danima, kad se oglasi Jašin mobilni telefon. Snimljeni glas je „rekao": „Tačno je 16 sati i 33 minuta".
- Jašo, šta vam je to?
- Ma ništa. Žena mi stavila u telefon, da odbrojava minute pre nego što mogu da popijem prvo piće posle leka - odmahuje rukom. - Još sat i po...
A iskušenje je tu, odmah iza šanka. Pojavljuje se i u liku jednog gospodina, koji sa susednog stola hoće Jašu da časti pivom.
- Hvala, doktore, ali ne smem. Danas mi je sportski dan. To je doktor Mališić, divan čovek - kaže Jaša.
Ako sediš sa Grobarovim, ne možeš pobeći od kafanske istorije. Prati ga kao senka. A poznanstvo sa doktorom traje više od pola veka. Tada je Jaša Grobarov, gle čuda, opet zaglavio u ćeliju, ovoga puta u Trebinju, zajedno sa pesnikom Bratom Pavlovićem. Malo su se podnapili, pa procenili da bi bilo zabavno da skinu zastavu Jugoslavije sa zgrade lokalnog komiteta, valjda za suvenir. Jer, bio je 29. novembar i slavio se Dan Republike. I opa, opet lisice.
- Doktor Mališić nas je spasao. Tada je radio kao lekar u kasarni u Trebinju. Kada je saznao, posetio je zatvor i rekao im da nas odmah puste. Da niko ne sme da hapsi srpske pesnike - priseća se Jaša.
Glas iz mobilnog telefona obaveštava: „Tačno je 16 sati i 53 minuta". Sporo teče vreme za Jakova Grobarova.
- Koliko još imam vremena? Ma nek ide život, neću da propadnem za sat - mršti se Jaša i doziva konobara. Stiže jedno pivo, nehlađeno. Jaša sipa „sok od ječma" i nazdravlja. Neka poteče priča...
Ni u zatvoru nije dosadno, kad imaš dobro društvo. Tamo je Grobarov sretao svog kafanskog drugara, čubursku legendu Slobodana Markovića. Libero je imao običaj da, ako pada kiša stavi tanjir pasulja pod oluk, da bi imao veću porciju. U Padinskoj skeli upoznao je izvesnog Mišu Jovića, koji je jako lepo svirao gitaru.


- Znao sam da će nešto biti od tog momka. Tek kasnije je postao pevač Leo Martin - govori Grobarov.
Dok stiže nova tura, divna kelnerica Marija se Jaši Grobarovu obraća sa „gospodine Kovačeviću". Tako se prezivao Jaša, dok jedne noći nije odsanjao svoj legendarni pseudonim. Ime mu je Miladin.
Jaša je imao i veoma čudan odnos sa Ivom Andrićem. Naš nobelovac je pročitao Jašinu rečenicu „Što pre umreš, pre ćeš biti mrtav", pa mu je jednom prilikom rekao da to više nikad ne sme da izgovori, ako želi da bude pisac.
- Ne znam šta je time hteo da kaže. Čudno se ponašao i kada se vratio iz Stokholma. Rekao mi je: „Grobarove, svi vaši problemi su rešeni. Otiđite u ponedeljak kod sekretarice u Udruženje književnika. Ostavio sam jedan koverat za vas" - govori Grobarov.
Bio je tek petak. Jaša, kao na iglama do ponedeljka, izludeo. Zna da su Andriću legle pare od Nobelove nagrade. Dolazi kod sekretarice i pita je l' ostavio Andrić nešto za njega. Kad tamo, koverta.
- Unutra je bilo 2.000 dinara. Šta je 2.000? Kupio sam od njih dve flaše vina. Možda je mislio da ću od tih para da kupim odelo i kravatu. Svašta - kaže Grobarov.
Andrić je možda poželeo da se Jaša malo upristoji i odrekne alkohola. Sada, u 73. godini života, Grobarov se priseća i doktora koji su pokušavali da ga liše dobre kapljice. Mahom su svi pokojni.
Ne može da se govori o Grobarovu a da se ne pomene možda najveći pesnički skandal u istoriji: Jašin pokušaj da ugasi večiti plamen ispod Trijumfalne kapije u Parizu. To je bilo pre više od tri decenije, kada je Jaša bio slikar na Monmartru.
- Popio sam dosta piva i jedne količine sam morao da se oslobodim. Vidim večiti plamen i pomislim: Nemci su ga poslednji put ugasili 1940, da probam i ja. Taman sam počeo da ga gasim, eto ti policije - sa osmehom se priseća Grobarov.
Da nije bilo ambasadora UN, Leona Daviča, zaglavio bi Jaša duže od uobičajenih mesec dana za verbalni delikt. Pustili su ga, deportovali i zabranili mu povratak u Francusku.
Otišli su odavno i Aca Sekulić, autor stiha „To majka više ne rađa", Steva Raičković i Ambrozije Marošević i prgavi veliki pesnik Brana Petrović. A sa njima i kafane „Kragujevac", „Triglav", „Moravska kasina", u koju su svraćali bokseri, prostitutke i veliki Vasko Popa. A Jaša još hodi, doduše malo teže, u 73. godini života. Ispija pivo dok završavamo razgovor.
- Moram da idem do „Lude kuće". Vidimo se - kaže Grobarov i izlazi iz „Mornara".
Žena ga je zvala tri puta. Ne sme da sazna da je bio u kafani. Da ne nastradamo obojica...

Nek mu je večna slava i Bog nek da mir njegovoj duši.

Ožiljci za sva vremena” autor Jakov GrobarovKada se planeta zaustavi da i Jakov Grobarov sidje, neće se znati ko je bio i odakle je banuo medju nas ovaj čovek, koji nam je ostavio svoje ožiljke kao jedine isprave koje je imao. To su ožiljci za sva vremena i mi ćemo ih lakše tumačiti i bolje razumeti kada im ne bude smetao onaj koji ih je nosio…”(http://predragdebevec.wordpress.com/2009/10/15/moj-covjek-jakov-grobarov/)

 

Na današnji dan rođen je Milan Mladenović


Da je živ, čuveni muzičar bi danas napunio 55 godina
[You must be registered and logged in to see this image.] Milan Mladenović, frontmen sastava "Ekatarina Velika" i jedan od najistaknutijih muzičara na prostoru bivše Jugoslavije, rođen je na ovaj dan pre 55 godina.
Mladenović je svojom muzikom i pesmama ostavio neobrisiv trag u srpskom rokenrolu. I danas, 19 godina nakon smrti, Mladenović ima snažan uticaj na ljubitelje rokenrola.

Citat :

• [You must be registered and logged in to see this image.]Milan Mladenović ipak dovoljno popularan da dobije ulicu u Zagrebu
  

Jednom prilikom je, u intervjuu za Treći kanal kazao da bi, kada bi uhvatio zlatnu ribicu, poželeo da bude zdrav još 40-50 godina i da se bavi isključivo muzikom. Na žalost mnogih fanova, prerana smrt ga je sprečila da ostvari svoje želje.

- Moja prva i najveća želja bila bi da se probudim i da ustanovim da je ovo 1990. godina i da je kažem: "Uh al sam nešto ružno sanjao". Druga želja mi je da budem zdrav i čitav jedan poduži vremenski period, znači još 40, 50 godina. Treća želja mi je da zaradim toliko novca da mogu njime da pravim neke interesantne stvari kao što je muzika -, rekao je Mladenović u intervjuu Trećem kanalu 1991. godine.


Mladenović je rođen u Zagrebu 21. septembra 1958, a odrastao je u Sarajevu i Beogradu.

On je početkom 1982. godine osnovao sastav Katarina II, koja je potom promenila ime u Ekatarina Velika.

EKV je tokom postojanja, do 1994. godine objavila devet albuma, među kojima su "S vetrom uz lice", "Ljubav", "Par godina za nas", "Dum-dum", "Neko nas posmatra"...

Pre dve godine, odnosno 14. jula 2011. godine, plato ispred Doma omladine u Beogradu poneo je ime Milana Mladenovića. Njegovo ime nose i ulice u Zemunu, Zagrebu i Podgorici.

I Sarajlije žele da Mladenovićevo ime i prezime ostanu upamćeni, pa su danas pokrenuli inicijativu za da glavni grad BIH dobije ulicu koja će nositi njegovo ime.

Sarajevu je Milan posvetio jednu pesmu koja se našla na albumu "S vetrom uz lice", objavljenom 1986. godine.

Milan Mladenović je preminuo 1994. godine u Beogradu. Preminuo je u 36. godini, od raka unutrašnjih organa.

Mladenović je sahranjen u Aleji velikana u Beogradu. Njegovom smrću EKV je prestala da postoji.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ivana Stanisavljev sa ocem, legendarnim Batom Pežoom

Odlazak “doktora ugostiteljstva”: Preminuo Bata Pežo!


U Novom Sadu je preminuo Đorđe Stanisavljev, poznatiji po nadimku Bata Pežo.
Vest o smrti svog oca, na svom FB-profilu saopštila je Batina ćerka Ivana Stanisavljev. Jedan od njenih prijatelja postovao je YT-snimak pesme “Yesterday” od grupe “The Beatles” koja je bila Batin omiljeni song.
Postao je legenda ugostiteljstva u svom Novom Sadu, a njegovo ime sa poštovanjem se izgovaralo širom Srbije.
A njegova životan trka bila je jedinstvena… Nakon nekoliko relija koje je odvozao, pre pola veka Bata je parkirao svoj “Peugeot 203″ ispred dvorca Dunđerskih u Čelarevu i tako započeo novu eru svog života i prokrčio svoj put do legende novosadskog ugostiteljstva.
U naredne četiri etape životne trke, Bata je, kako se pričalo, uslužio oko 5.000.000 gostiju. Kafanu je iz Čelareva prebacio blizu gradskog SUP-a, a njegov restoran smatran je “birtijom za probrano društvo”.
“Kafe ‘Bata Pežo’ bio je čudo u to vreme. Verovatno i zbog toga što sam bio među prvim privatnicima. Za druge ne znam, ali država je tada prema meni bila bolja nego ikad. Voleli su komunisti da kradu, ali su voleli i da troše u kafani kakve nadaleko nije bilo. Dobro njima – dobro meni”, pričao je pre nekoliko godina Bata za Građanski.
“Devedesetih godina nestalo je mnoštvo divnih gostiju – zamenili su ih neki tipovi debelih novčanika, ali tu nije bilo druženja. Tužno”, žalio se.
Logičan nastavak bila je “Čarda” na Kamenjaru. Poslednji ugostiteljski poduhvat – “Taverna sat” na keju.
“Kada se okupi dobro društvo, svaki ćumez je odličan. Kafanu ne čine zidovi, nego ljudi koji tu dolaze. Jer kafana je internet, razmena informacija, umrežavanje…”, otkrio je “tajni recept” ovaj “doktor ugostitljestva”, kako su ga zvali.
Poslednjih nekoliko godina života proveo je u penziji i uživao u druženju sa unucima, dok je posao prepustio kćerki i zetu. U “Tavernu sat” dolazio je da uživa. Tu je parkirao.

Legenda Novog Sada .
Mi smo kafanu gledali spolja -Bata nije primao nezrele balavandere .
Počivao u miru .

Vise puta sam uzivala na terasi carde na Kamenjaru.
Pokoj mu dusi. Neka pociva u miru.

I sama sam na cardi nekoliko puta uzivala, cak i proslu godisnjicu braka tamo proslavila.

Pocivao u miru!

Preminula Dolores Lambaša: Poznata glumica izgubila bitku za život nakon strašnog sudaraPreminula je Dolores Lambaša. Povrede su bile preteške.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Glumica Dolores Lambaša (32) teško je povrijeđena u saobraćajnoj nesreći koja se jutros oko 6,30 sati dogodila na autocesti A3 kod Sredanaca. Lambaša je hitno prebačena u bolnicu dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu, gdje su se ljekari borili za njen život.
 
Dolores Lambaša operirana je nedugo nakon što je u 7.20 dovezena u brodsku bolnicu.
 
Prema riječima voditelja odjela za hirurgiju dr Josipa Samardžića "pacijentica je primljena u politraumatiziranom stanju s teškim ozljedama." 
 
 
 R.I.P :(

Preminuo Vinko Coce

U splitskom Kliničkom bolničkom centru noćas oko 1 sat u 59. godini umro je naš istaknuti pjevač Vinko Coce, Trogirski Slavuj, kako su ga zvali ljubitelji lake glazbe.



U svibnju ove godine je u teškom stanju završio u bolnici zbog infekcije. Iako se počeo oporavljati i činilo se da stvari idu na bolje, bolest je ipak bila jača.



'Trogirski Slavuj', kako ga mnogi zovu, poznat je po brojnim hitovima koji su obilježili hrvatsku, ali i dalmatinsku glazbu.



Vinko Coce rođen je u Trogiru 1954. godine. Posvećen glazbi, postao je tenor u kvintetu Mali Kanti već s petnaest godina. Klapi Trogir priključio se 1972. godinge. Paralelno je završio glazbenu školu i kao prvi vokal klape obišao Europu. Primljen je konačno u zbor kazališta u Splitu. Pet godina izvodio je cjeloviti operski repertoar pritom ne zapuštajući svoju klapu.



Veliko priznanje stiglo je iz Firence: Vinko Coce dobio je ponudu asistirati u zboru teatra Komunale. Tamo je u operi "Boris Godunov" pjevao s Lucianom Pavarottijem.



Samostalnu karijeru Vinko Coce započinje 1991. godine pjevajući zabavnu glazbu. Dvije godine kasnije snima svoj prvi album Mirno spavaj, ružo moja koji je donio nekoliko hitova. Iste godine osvaja i Grad Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom Sićaš li se, Lungomare. Zajedno s klapom Trogir dobiva i nagradu Porin.



Snimio je nekoliko antologijskih kompozicija karakterističnog dalmatinskog melosa, uključujući nenadmašne Ribare. Posebno je oduševio duetom sa Zoricom Kondžom i pjesmom Sto mandolina.



Zbog uspješne solističke karijere, Coce 2000. postaje članom Hrvatske glazbene unije te dobiva status slobodnog umjetnika. Bio je i stalni član komornog zbora samostana benediktinki i sv. Nikole u Trogiru.



U lipnju 2003. u Trogiru je organiziran samostalni koncert Vinko i prijatelji, na kojem nastupaju i Oliver Dragojević, klapa Trogir, klapa Tragos i, kao pratnja, grupa Delfini.



U kolovozu 2003. Coce organizira predstavljanje svjetskih manje poznatih tenora Prvo međunarodno natjecanje mladih tenora, uz medijsku pozornost i pokroviteljstvo predsjednika RH Stipe Mesića.



Ove mu je godine izašao novi album Morska svitanja.

Gledala sma ga live,divan covjek,saljivdzija a glas,predivan...meni najdraza njegova Vilo moja

Kada umrem umotan u bilo
na Poljud odnesite mi tilo
nek viori barjak na kojem pise
Hajduk zivi vjecno on i niko vise