Ljubavna poezija.....

First topic message reminder :

Ceznem da me dodirom poneses do
ivice neba, gde sve prestaje.
Ceznem da osluskujemo vetrove u liscu i
prve korake mlade gazele.
Budi ONA u mom bicu,
koracaj tiho da ne probudis oluje
uspavane dugim cutanjem.
Poravnaj poleglu travu, uzdrhtalu na prve stope.
Otvori mi oci poljupcem i ucini da se ne plasim,
ne drhtim od nepoznate munje
koja ce mi probiti srce.
Osluskuj moje disanje kao govor brezovih suma i
sapni mi da si staza na koju slobodno mogu da zalutam.
Otmi mi misli o prolaznosti, o gubicima i ocaju.
Zgrabi me kao barku i odnesi na pucinu,
daleko....
da u zagrljaju tvojih talasa osetim svu tezinu
neba pod zvezdama.

Nemiri u meni
Kad me stegnu nemiri
i zidovi blede boje,
kao da divlji vetrovi
nose sve ono sto je moje,
to jedino ti umes da osetis,
i jedino ti, mogao bi sve da promenis...

Kad me slome porazi
i tuga sto me uvek ceka,
neka me svi zaborave,
niko mi drugi ne treba,
to jedini ti mozes da osetis...

Samo da si tu da me zagrlis,
samo da si tu da stobom se budim,
samo da si tu da me izlecis,
samo da si tu da skroz ne poludim,
Samo, samo da si tuu...












__________________
Siamo angeli caduti, con un'ala sola, e non possiamo volare se non restando abbracciati

Sve

Sto imam

Poklonicu tebi



Ne gledaj

S prezirom

I nije tako malo



Pjesme

U bolu

Nenapisane



Rijeci

U strahu

Nerecene



Ljubavi

Zbog tebe

Izgubljene



Uzmi

I nemoj

Malo da ti bude

Soba miriše na ruže

Dah jeseni na mome prozoru

Pitam se mislima gde si

Želim da osetim tvoj dah

Pitam se da li mi nedostaješ

Da li želim da se vratiš

Da li stvarno nešto osećam

Ili su to odjeci davnih osećanja

Nekih davno odsanjanih snova

U mraku moga srca

Misleći na andjele patnje i bola

Što hodahu mojim mislima

Nekada davno

Dok sam još krvi imala

U svojim snovima

U svojim venama



Probudim se i vidim

Ležiš tu kraj mene

Licem okrenut ka zidu

Blago otvorenih usana

Sanjaš heroje i zmajeve

A ne znaš

Da i ti si zmaj-vitez

Davno usnuo

Na mome ramenu

Dok jos bila sam živa

I moć da volim sam imala

Čuvala te od smrti

Od otrova zlih duhova



Da li je sve to odavno nestalo?

Sanjamo neodsanjane snove

Odjeke davnih života

Magije davnih ljubavi

Mrtvi za danas

Legende za sutra



Vrati se da proživim sa tobom

Poslednje dane svoje smrti

ona stoji na mojim ocnim kapcima

i njene kose zamrsene su u mojima,

njeno telo ima oblik mojih ruku,

ona je boje mojih ociju,

ona se utapa u moju senku

kao kamen u nebo.


ona ima uvek otvorene oci

i ne dopusta mi da spavam.

njeni snovi pri punoj svetlosti

mogu sunce da ispare,

zbog njih se smejem, placem i smejem,

govorim, a nista ne kazujem.

Zar je voljeti grijeh


Pada noć, vani gusta kiša lije
Vjetar već, žuto lišće mete s puta
Nestaje ljubav, dani su puni sjete
Oprosti mi, trebam te
Zar je voljeti grijeh

Ideš sam, u tišine skorih zima
Stariš već, sve od žena mora vina
More mi sruši, sve moje kule puste
Oprosti mi, želim te
Zar je voljeti grijeh

Kap po kap, dani nestali u moru
Kap po kap, ja sam pobjegla od svih
Izgubit ću se po svijetu, ako me ne voliš ti
Pokaži meni put i nove snage daj
Tužne se rađaju misli
Niz lice klizi mi bol
Od mora ljubavi, ostala je samo sol


Idem sam, u tišine skorih zima
Starim već, sve od žena mora vine
More mi sruši, sve moje kule puste
Oprosti mi, želim te
Zar je voljeti grijeh

SJAJ U TRAVI

Sada, kada ništa na svijetu
ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati, već tražiti snage
u onom što je ostalo i s tim živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas,
ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.
Požurimo, s danima
i danima što ce doći,
požurimo sa shvatanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.
Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke biće prekratke,
a noge premorene da se vratiš.
Biće kasno,
možda ćemo se naći jedanput
na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti
jedno drugome da kažemo
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled
biće sve što ćemo jedno drugome moći dati...
Zaboraviću oči
i neću posmatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.
Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubićeš zato što će te nešto
na toj ženi podsjećati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smijes tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti
u budućnosti, koje ću se sjećati...
Osjećaću tugu jer sam tebe voljela.
Biće to ironija tuge.
Nestaće sjaja u travi.
Nestaće veličanstvenosti svijeta.
Ostaće samo blijeda slika onoga sto je prošlo.

WILLIAM WORDSWORTH

ISKRENA PESMA

O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Milan Rakic

Pesma za nas dvoje

Znam,
Mora biti da je tako:
Nikad se nismo sreli nas dvoje,
Mada se trazimo podjednako
Zbog sreće njene i sreće moje.

Pijana kiša šiba mlati,
Vrbama vetar čupa kosu.

Kud ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
Zasto se nismo sreli nikad?

Ili je već bilo?
Trebalo korak?
Mozda je sasvim do mene došla.
Al’ ja,
U krčmu svratio, gorak.
A ona, Ne znajući prošla.

Ne znam.
Ceo svet smo obišli
U žudnji ludoj,
Podjednakoj,
A za korak se mimoišli.

Da, mora biti da je tako...

"Ja nisam pesnik slomljenog srca
mirisnih polja i cvetnoga maja
ja sam onaj sto voli da prca
meni inspiracija dolazi iz jaja"

(B. Dj.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ispunjenost duše



Kapi sreće rose nad mojim životom

I maglovita tama nestaje sa mojih

trepavica

Drugačijim očima jutros Te ljubim

dok oko mene mutne vode teku

laži i neistine

Dok me zapljuskuju tanke niti

izgubljenosti na odlasku

Krivac svemu si Ti jer si zavirio

u unutrašnjost moje duše

I samo jedan Tvoj smiješak oživio

je moju zaspalost

Uzalud sam se godinama odmarala

lebdeći mislima ka nekom

savršenstvu

Samo Tvoj tihi korak bio je presudan

da osjetim ispunjenost duše

Da se prizemljim u stvarnosti

Tvoje ljubavi

Da se okupam istinom u Tvojim

očima

Da se nastanim zauvijek

u Tvome srcu

Kada se jednom budemo sreli,

prepoznaces me po tome sto se moji koraci

nece cuti,

jer mi ti nikad ne dozvolis da hodam

po zemlji.

Pretvaras me u senku.

Vodis me u svet slobode.

Opijas me recima.

Hranis poljupcima.

Oplodis me muzikom

i ja radjam snove.

Uzmes me samo za sebe,

onda nesebicno poklonis drugima.

Razvlacis moje misli,

pletes mrezu u koju se zaplicem.

Ucis me da hodam po reci,

pruzas ruke ka nebu,

dozivas kisu.



Ne plasim se smrti,ona ce jednom sigurno

doci.

Plasim se tebe,nikada nisam sigurna da ces

mi se vratiti.

"...Dan uz tebe, posut je ruzama,

ushicenjima, ljepotom ljubavi,

treptaju duse, tvojim dodirima,

blazenstvu, tihoj sreci, koja nosi me u visine,

uljuljkujuci me u zagrljaju tvome,

misao je tako vesela, ispunjena tobom,

trenutak uz tebe traje satima,

njeznosti, dodire, upucujem tebi mislima...

kako samo ceznem dotaci te sada..."

[You must be registered and logged in to see this image.]


Molitva


Molim za sunce u tvojim
oèima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja.


Molim da ruže ne venu
kao seæanje,
da nijednu suzu ne
puste više.


Molim za tvoje reèi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.


Molim da samoæa ne boli
više,
da doðeš u moj svet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude veènost.


Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vreme izbriše boli,
da srce zakuca još jaèe.


Molim da ne živim od
seæanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.

Mala kavana



Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!


Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.


Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?


I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Samoća

Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…

GRAD
 

Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
                                                           drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
                                                                  nisteci.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
                                                                          drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.

rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.


vesna parun

NAJKRAĆE PJESME

Ptica što pjeva u mojoj glavi
I ponavlja mi da te ljubim
I ponavlja mi da me ljubiš
Ptica što jedno isto ruje
Sutra ujutro ubit ću je.



Jacques Prevert

ZA TEBE MOJA LJUBAVI
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prévert

TIJELO ŽENE

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

Zvonimir Golob

Vesna Parun

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!

Doma na cesti


Ležah u prašini kraj ceste.

Niti vidjeh lice njegovo

niti on vidje lice moje.



Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.

Niti vidjeh njegove ruke

niti on vidje ruke moje.



Istok postade ko limun zelen.

Zbog ptice jedne otvorih oči.



Tada doznah koga sam ljubila

čitav život.

Tada on dozna kome je ruke

grlio uboge.



I uze čovjek zavežljaj, i krenu

plačući u svoj dom.

A dom je njegov prašina na cesti

kao i moj dom.

A.G.Matoš
Samotna ljubav

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
Ljubav to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli.

Teško, teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.

JA SAD IDEM VAN

Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.

Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
i čučati i doći ću pijan.

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za tristo godina,
pa zar je to neko vrijeme?

Past ću ti na prozor u spodobi jednog bezprizornog
razrokog fotona.Posadit ću se u obliku
prašine, spale nelome s cipela,
na prag tvojih vrata.

A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.

I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi.

Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto ti
to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma to je
grozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijet od
žalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vrata razvaliti,
kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati

ljubavi moja

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

Svida mi se kad sutis...

Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Cini se kao da su ti letjele oci
i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stavri, ispunjena dusom mojoj.
Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,
i slicna si rijeci melankonija.

Svidas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takoder s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noc si, sutljiva i zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo sto to nije tocno.

Pablo Neruda

Ekspres za sever
Mozda niko nije umeo da te zeli ovako
kao ja nocas.

Tvoje ruke bele kao samoca.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voca.
Tvoj malo sustavi glas.

Sa nosom decackim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oprostajno pismo padavicara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmazen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslucene predele,
da drvecu pozelim najlepsu laku noc
na svetu,

da se vrtim kao lisce,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.



M.Antic

VOLIO SAM VAS

Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da Vas rastuzujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog

Ljubav

Zgasnuli smo zutu lampu

Plavi plast je pao oko tvoga tijela
Vani sume oblaci i stabla
Vani lete bijela teska krila.

Moje tijelo ispruzeno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se zude mole

Draga, neka tvoje teske kose
kroz noc zavijore, zavijore

Kroz noc
kose moje drage duboko sumore
kao more

A. B. Simic

DVOJE

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.

D. Cesaric

Alphonse de Lamartine - Jezero

I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

"O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il' u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
"oni se volješe"

ne volim te jer te volim
Ne volim te zato što te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te zato što te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.

Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.

Pablo Neruda

SANJAM KAKO HODAS PORED MENE

.....ali kad te ugledam
ja prelazim na drugu stranu, protivnu
gdje me nećeš prepoznati
među prolaznicima mnogim
pred tobom ja se skrivam
za uglove ulične, iza širokih stabala
a u noći, sanjam
kako hodaš pored mene

D. Cesarić

UMJESTO OPROŠTAJA

reci onima koje budeš volio poslije mene da su oči tvoje već jednom osvojile svijet. i ruke da su tvoje rastvorile ocean, podijelivši ga na dva dijela.

onima koji te budu ljubili u noćima bez sna, ispripovijedaj: ja već prođoh zemljom u kojoj nasta potop. i vidjeh lice utopljenika. tijelo mu bijaše poput čigre vitko. ali srce njegovo bijaše lomača.

pričaj onima koji te budu slušali, o izvoru gubavih. o logu u kojem ostadosmo nejač. o planinama na koje se uspinju mnogi, a čije vrhove gledaju tek izabrani. o cvijeću, pričaj, koje zasadismo u gudurama skrivenim. istom, kako veliko je i okrutno disanje zemlje. i o tome kako je uzaludno prkositi samoći trava.

intenzivno razmišljam kada smo i zašto prestali vjerovati u bajke?

ako ti jednom opet, u noćima balzaha, lahor ledeni probudi misao sjetnu, ne sumnjaj: bit ću tvoj sve dok me bude bilo u obrisima tvoje sjene

zagrljen s pjesmom

vrti se vrti u svome krugu
obrći svoju prošlost svijete
ja moram pronaći putanju drugu
pa makar skočio s planete

pa makar nigdje mira ne našao
pa makar lebdio oko svoje biti
pa makar sa suncem zauvijek zašao
samo da nisam u tvojoj orbiti

ako me ikada i pronađu ljudi
s nekih drugih planeta
neka me nađu s pjesmom zagrljena
u svijetu izvan svijeta

Enes Kišević

BUDI MOJA NOĆ


Dođi, koja si moja
u moju noć.
Stvori, koja si moja
moju noć:
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir. Utopi
ovu smrt. Proširi ovu
sobu. Razori ovaj zid.
Podigni ovo nebo. Pomiri
ove sjene. Pokosi
ovu kišu. Uglazbi
ove suze. Rascvjetaj
ove ruke,
Sazidaj ove riječi. Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.
Budi
moja noć.


(Josip Pupačić)

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.
Jesenjin

OTKADA TEBE VOLIM

Sad nemoj nista da mi govoris
Prepoznacu sto god da pomislis
Veceras samo nemoj da me ne volis

Prebolecu sto god da ucinis
Ucinicu ti sve sto pozelis
Veceras samo nemoj da me ostavis

Od koga si se ti to sakrila?
U meni citav svet se rasipa
Otkada tebe volim...pamet ne slusa

Da'l ista moze da se sakrije
po licu kad se svetlost polije?
Otkada tebe volim...vreme ne ide

I nemoj nista da mi govoris
prepoznacu sto god da pomislis
Veceras samo nemoj da me ne volis

Prebolecu sto god da ucinis
Ucinicu ti sve sto pozelis
Veceras samo nemoj da me ostavis

Od koga si se ti to sakrila?
U meni citav svet se rasipa
Otkada tebe volim...pamet ne slusa

Da'l ista moze da se sakrije
po licu kad se svetlost polije?
Otkada tebe volim...vreme ne ide


Momcilo Bajagic

stojan simic krpica

Ana,
moja
dragana


Volim
te
cistom
ljubavlju,
ne fizickom,
ne intelektualnom,
vec
duhovnom
ljubavlju,

ana,
vidim
te
u
svemu
i
svuda,

Ana,
ne mogu
da ne mislim
na tebe,
sve
vrijeme
zeleci
tvoju
srecu,

Ana,
ako
hoces
nadji
nekog
drugog
i
udaj
se
za
njega,
ako ce
te
to
usreciti,

Ana,
umrijecu
za
tebe
i
za
tog
drugog,
ako
ce
te
to
usreciti.

Ljubav belutka
Vasko Popa

Zagledao se u lepu

U oblu plavooku

U lakomislenu beskrajnost



U beonjaču se njenu

Sav premetnuo


Jedino ga ona razume

Zagrljaj njen jedini ima

Oblik njegove želje

Mutave i bezdane





Senke je njene sve

U sebi zarobio





Slepo je zaljubljen

I nikakve druge lepote

Osim one koju voli

I koja će mu doći glave

Ne vidi

"Slovo ljubve za Veru' Pero Zubac

Kad bi ti umrla
ja bih napisao najlepsu pesmu
takvu pesmu ne bi ni Voznesenski
umeo napisati svojoj ljubavi
ipak
ja bih voleo da tu pesmu nikada ne napisem
makar bez mog imena ostale sve antologije
ovoga sveta
makar me sutra zaboravili
ja bi voleo da tu pesmu
nikada ne napisem.

V. Majakovski

O tome

Ovom temom,
i plitkom i licnom,
prezvakanom
kroz strofe i strofe,
k'o pesnicka veverica vicno
vrteh se i vrtecu se opet.
''Ona'' i ''on'' balada je sva.
Nisam uzasno nov ja.
Uzasano to je
sto ''on'' - sad sam ja
i sto je ''ona'' - moja.


[You must be registered and logged in to see this image.] Reci!

Zavodnik

Pred mnogim vratima sam cekao,
Na mnoga uha šapnuo svoju pesmu.
I uvek kad se usta jedna predavala
i žed bila ugašena, jedna blažena iluzija u grob bi silazila…

Ostalo bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljupci koje strašno moljah,
duge noci koje groznicavo išcekivah…
na kraju behu kao zgažen cvet,
bez mirisa nestala lepota.
Iz mnogih postelja ustao bih tužan
kad je žudnja postala mi navika.

Bežec' od užitka tražio sam san
opet novu želju i svoju samocu…
taj užitak moje je prokletstvo
jer nesrecnim me cini
da svaki san o njoj stvarnost uništava.

Oklevajuci, ruku ka novom cvetu pružam,
da novom uhu svoju pesmu šapnem:

Brani se, najlepša moja, zakopcaj haljinu svoju,
opcini me, izmuci me nikad mi ne reci DA.


Herman Hesse

"Postoji sigurno neko"

Postoji sigurno neko
ko me je jednom ubio,
a zatim otišao,
na vrhovima prstiju
ne narušivši svoj savršeni ples...

Zaboravio me položiti u krevet
i ostavio me da stojim,
svezana čvrsto na putu
sa srcem zarobljenim kao i prije
sa očima nalik na njihov odraz
u vodi još čist...

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
oko mene...
zaboravio sklopiti,
moje oči gladne
i dopustio im tu pustu strast...

Anne Hébert

Oglas

Traži se jedna polovna nedelja,bez vesti o nesrećama i ratovima!
Traže se prijatelji,makar dotrajali,svi oni iščezli raseljeni,izgubljeni,poženjeni
traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad,deo po deo:delove našeg vremena,naše ljubavi...traže se da vrate ljubav!

Traži se NADA!U ovom malom oglasu traži se nada,polagana u same sebe i
u vreme koje dolazi!Ako ta NADA izneveri,ako se ta NADA ne vrati,njene
dugove ne priznajemo kao svoje!

Traži se svaštara;ona divna,debela sveska kupusara.U njoj su naši prvi
stihovi,u njoj smo vežbali svojeručni potpis,sabirali ocene pred kraj
godine,u njoj je 200 puta zapisano neko ime u koje smo bili
zaljubljeni!

I kao da samo još onda znali da ceo život ne može stati u jednu svesku,ma kolika ona bila.

M.Antić

"Takav je život da čovek često mora da se
stidi onoga što je najlepše u njemu i da upravo to sakriva od sveta, pa
i od onih koji su mu najbliži."

I.Andrić


"U noći ima uvek straha, kao vlage, nekad više nekad manje. Njegov
uticaj na nas sasvim je nejednak. Ponekad imamo snage da mu se potpuno
otmemo, ponekad nas samo trenutno prođe, kao jeza, a ponekad mu
otvorimo sami dušu i puštamo ga da gazi i hara kako hoće."

I.Andrić


"Ima žena koje su neugledne i opore na oči, kao seoski hlebac, ali
kriju u sebi veliku i zdravu slast za onoga ko se ne da zbuniti
spoljašnjošću nego gleda i oseća dublje i stvarnije."

I.Andrić