Ljubavna poezija.....

First topic message reminder :

Ceznem da me dodirom poneses do
ivice neba, gde sve prestaje.
Ceznem da osluskujemo vetrove u liscu i
prve korake mlade gazele.
Budi ONA u mom bicu,
koracaj tiho da ne probudis oluje
uspavane dugim cutanjem.
Poravnaj poleglu travu, uzdrhtalu na prve stope.
Otvori mi oci poljupcem i ucini da se ne plasim,
ne drhtim od nepoznate munje
koja ce mi probiti srce.
Osluskuj moje disanje kao govor brezovih suma i
sapni mi da si staza na koju slobodno mogu da zalutam.
Otmi mi misli o prolaznosti, o gubicima i ocaju.
Zgrabi me kao barku i odnesi na pucinu,
daleko....
da u zagrljaju tvojih talasa osetim svu tezinu
neba pod zvezdama.

I na kraju, ostao je još jedan, ali ne manje bitan...kofer pozajmljenih
snova, ukradenih želja, gomila grešaka,propalih iluzija...
Njega
namerno zaboravljam na povratku kući...i zato ti kažem, ne pakuj mi
ništa... Svega imam previše...ono što želim ne možeš mi dati, a ono što
sam ti dala, sačuvaj i pamti...
Sada nema značenja, ali nekada, možda...
Ko zna..

Sve će proći. I
srešćemo se jednom. Znam, okrenućeš glavu, a zaboleće te u grudima.
Sakrićeš suze i produžiti dalje. I niko neće znati, ali znaću ja i
znaćeš ti…

[You must be registered and logged in to see this image.]

Želim te kraj sebe jer te sanjam noćima...
Želim te kraj sebe jer ludim za tvojim smeđim očima...
Želim te kraj sebe jer si ti moj zrak...
Želim te kraj sebe jer me strah kad padne mrak...
Želim te kraj sebe jer si ti gospodar moga sna...
Želim te kraj sebe jer si ti taj koji me uzdiže s dna...
Želim te kraj sebe jer nemam više snage da se za tvoju ljubav borim...
Želim te kraj sebe jer si ti taj kojega volim...

Što ako sutrašnji dan nikada ne dođe?!
Što ako mi život bez njega prođe?!
Dali će on ikada znati, da sam mu svoju ljubav htjela dati?!
Dali će mu ikada na pamet doći
da sam kroz boli morala sam proći?!
Dali će mu napokon biti jasno
da ga volim, il da vičem glasno?!
Dali će ikada znati koliko ga moje srce voli?!
Ili će to saznati tek kada umrem od boli?!












Slobodna sam kao ptica jer je on bio varalica...
Bio je lažov i gad, al unatoč tomu volim ga i sad...
I dok mene suze na licu peku ona grli drugu neku...
Dok mene srce boli on drugoj govori da je voli...
Sve će mu se to vratiti i on će jednoga dana zamnom patiti...
Al ja ću i dalje hodati sa smješkom i ponosno mu reći da ga smatram svojom najvećom greškom....

Ti si dokaz
da ljubav zaista postoji
i da je beskrajno lijepa
i da traje ona dok traje
i da je nezadrzljiva i slijepa.

Ti si dokaz
da postoji sreca
i sve ono lijepo sto ona nosi
i da bez nje u zivotu
hodamo kao po staklu bosi.

Ti si dokaz
da ljubav dodje
onda kada se najmanje nadas
i sa njom si na sedmom nebu
a bez nje duboko na dno padas.

Ti si dokaz
da sunce toplije grije
kada ti neko stoji sa strane
i da kada nekoga volis
ne brojis greske i ne vidis mane.

Ti si dokaz
da postoji tuga
onda kada ljubav uvene
i da se ona sidri i zivi
u srcu slomljene zene.

Ti si dokaz
ljubavnih teza
i da su one tacne sve
i da se iz ljubavi i bol radja
ali iz bola ljubav nikada ne i ne.

Tebe srce ljubit će
i o tebi snove sniti
dok me sjajno sunce grije
bit ćeš moje najmilije.

Usnama ću vrelim
šetat po tvom tjelu
poljubcima toplim
obasipat tebe cjelu.

Naša tjela drhtat će
na vrhuncu strasti
a ljubav će vatrena
u nam uvjek cvasti.

Dosao si iznenada.Prije tebe bojala sam se ljubavi…
bilo me strah onoga sto dolazi skupa s njom…sreca koja vec sutra odlazi..
navika
da si pored mene,a onda odjednom vise nema te….smijesio mi se osmijehom
koji je znao da cu biti tvoja.Gledao si me pogledom koji mi je govorio
da si tu samo za mene.Vratio si mi vjeru u sutra!Vratio osmijeh na
lice,svakoga jutra unio u mene takav nemir i strah kao niko do sad.Uzeo
si me kao da si samo mene cijeli zivot cekao.Polako da zauvijek pamtim
dodir tvoj..Uz tebe sam naucila voljet,oprastat i vjerovat…
Tu si pored mene kad god pozelim da budes,da me saslusas ,razumijes kao niko do sad.
Bio si uz mene kad mi je najteze bilo,a isto tako bio si uzrok nekih najtezih trenutaka ,
koji
su me kasnije ojacali,al su ocajno boljeli dok su trajali…. Jbg sve
ljubavi su teske.Znam samo da si ti moja ljubav i da te nema ni ja nebi
bila ovo sto jesam.Nekad pomislim kako nikada vise nikog necu voljeti ko
tebe...mozda hocu jednog dana kad mi razum srce potuce...al sanse za to
su nemoguce.Bez tebe moj zivot dalje nema smisla...jer jednostavno si
mi se pod kozu uvukao...ti si mi prva pomisao ujutro i zadnja
navecer.Toliko te volim da me boli snaga ljubavi koju osjecam prema
tebi….I kad jednom ne budemo zajedno bili ono sto smo sad,kad nas zivot
razdvoji...znaj da tvoje mjesto u mom srcu niko nikad nece
zauzeti....jer ja bez tebe nisam ja......

"Tu
noć kada se srušilo sve, kada sam čula posljednje zbogom, kada si
otišao, otišao je dio mene. Da, odnio si ga sa sobom, bez ijednog
izvini. Otišao si, daleko. Daleko u nepovrat. Isprva mi je bilo
svejedno, bila sam jaka i samouvjerena, a
onda... A onda sam te poželjela. Poželjela sam tvoje pozive u sitne
sate, tvoje ruke oko moga struka, tvoje usne samo pedalj od mojih.
Poželjela sam te toliko da boli. Pokušala sam krenuti dalje, ne osvrćući
se na prošlost, pokušala sam napisati svoju knjigu života. Knjigu u
kojoj će 'naša' pjesma biti samo daleki šum, knjigu u kojoj će naša
klupa biti samo usputna stanica, shvataš li, pokušala sam, ali nisam
uspjela, nije isto. Da jesam, valjda sada ne bih gutala knedlu i
pokušavala sakriti suze od neprijateljskih pogleda, da jesam ne bih ti
se nadala, ne bih se trznula na svaki sličan smijeh, ne bih... I ko zna
gdje si sad!? Ako si si u nekom drugom gradu, sa nekom drugom u naručju,
sa nečijim drugim usnama na tvojim, želim da znaš jedno: koliko god
pripadao njoj, jedan dio tebe će uvijek biti tu, sa moje lijeve strane."

Pretvarajući se da si
divlja, oterala si sve od sebe, i to si želela. Htela si da nađeš neku
ispriku da svi te napuštaju. A onda si naišla na mene, kome je bilo
zabavno to što si drugačija i malo luđa od drugih. Ja želim da ostanem i
uživam u tvom divljaštvu. Šta ćeš sada? Našla si luđeg od sebe,
izgleda.

Vjerovala
sam ti svaku riječ, padala iznova na svaki tvoj osmijeh, shvaćala sam
ga iskreno. Oslanjao si se na mene kad ti je bilo najteže, uvijek sam
bila tu. Onda? Postao si hladan, bezosjećajan, dok sam ja doma razbijala
glavu gdje si, s kojom si, ti si se
samo smijao. Shvatila sam i otišla, ponos je odradio svoje. Sve tvoje
poruke koje mi šalješ postale su nebitne, shvatila sam i krenula dalje s
osmijehom, koliko god se kaješ nije me briga. Slatko ti se nasmijem, i
onda shvatiš kakvu priliku si izgubio."

Niko na svijetu ti ne može reći: Zaslužuješ bolje. Zašto? Zato što će uvijek biti najbolje ono što sam izabereš.

Samo tise srce moje lakse cemo u dvoje,
stisaj vapaj u hladnom vjetru,
samo tise na ovom svjetlu.

Samo tiho srce moje iz oka suza presusiti nece,
samo tiho jedino,
daleko su sati srece.

Samo tiho srce moje da se necuje krik tvoj,
danju se zvjezde ne broje,
samo tiho srce moje.

''Nisam
ni sumnjala da ćeš se vratitI. Isti smo, i ja sam đubre koje, jednom
kad ti uđe pod kožu, ne izlazi tako lako. Znala sam da si još ovisan o
meni. Ovisan, kao i ja o tebi."

Ne pitaj


Ne pitaj me nista vise ...

Ne trazi me u osmehu drugih

Ne zali za onim sto nikad voleo nisi

Ne pozeli nikome sto meni si dao ..

Ja cu uzdahom prikriti boli

sacuvati ono najlepse,

suzama zivot moj ispisati..

osmehom najlepse jutro pozeleti..

Tiho cu negde koracati za tobom

kao senka u izmaglici ..

plovicu okeanima bez kraja

za tvoju srecu moliti..

A ne znas koliko se plasim vode

plasim se...svega

I nikada saznati neces....

jedna kapljica je samo nada

sve ostalo su suze ..

U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane nase,
I guste slojeve magle u vlazni valja do…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.

Ne daj me pokaži da mi je mjesto kraj tebe kupi me ako odem,sve će se sasuti u prah...

Bori se za mene strašću ratnika da vidim žar u tvojim očima neka mi zapali vatru u duši. ne daj da se sve sruši.

Budi mi svetionik osvetli mi
more beznadja,
budi mi kompas i vodi me sebi.
Budi zivi pesak,da potonem
u tvoju dusu kada te pronadjem,
A ja bit cu tvoja meka postelja.

PONOVNI SUSRET

Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko proljece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.

H. Hese

UTJEHA OČIJU



Draga, ovaj grad što žut i sivkast tutnji
Pije svakog dana krv iz moga tijela,
I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji
Da se bliži starost krezuba i bijela.



Draga, ovdje mene često žudnja svlada
Za veselim mirom livada i voda,
Za šumama punim sjenaka i hlada
I za tromim letom oblaka i roda.



Onda tražim tvojih očiju dubljine
što ko plav i zelen bezdan mirno sjaju:
U njima su nebo, rijeke i nizine,
Vrtovi i kuće, ko u junskom kraju.



U njima je hlad i svježina vrbika;
Pod granama sjenke počivaju, duge;
Kroz granje se vere satir, moga lika,
Malko sulud i pun zagonetne tuge.



Povrh žita što se suncem zapaljena
žute i crljene, lete ptice neke;
Lete, ko odrazi drugog svijeta snena,
Na obale neke svijetle i daleke.



Draga, sve to jedna vizija mi biva,
Iz očiju svet i čudan predjel sijeva.
Onda tonu stvari, jedan svijet se skriva.
Mirno u dnu junsko veče dogorijeva...

Shapor Odiva

Znaš li šta je daljina ?
CUTI, A NE VIDETI TE.
Znaš li šta je čežnja ?
ŽELETI, A NE DODIRAVATI TE.
Znaš li šta je ljubav ?
VOLETI, A NE IMATI TE KRAJ SEBE…

UMOR

Na vetrometini zivota

teraj me, teraj druze

dalje od svetlosti, dalje od tame
dalje od ljubavi, dalje od mrznje

teraj me, teraj druze

dalje od prijatelja, dalje od samoce
dalje od ljudi, dalje od sebe

teraj me, teraj druze

dalje od sunca, dalje od mraza
dalje od kise i jutarnje rose.

Nosi me dalje od svega tog
nosi me dalje da se oci ne zamore i
ne podlegnu laznim dobrociniteljima

jer, u uzdahu je sve, a u izdahu nista
i nista je sve i sve je nista

zato nosi me nosi prijatelju
sto dalje od svega tog.


MS-Marstoj

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

You know the day destroys the night
Night divides the day
Tried to run
Tried to hide
Break on through to the other side ...

What have I become
My sweetest friend
Everyone I know goes away
In the end
And you could have it all
My empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of thorns
Upon my liar's chair
Full of broken thoughts
I cannot repair
Beneath the stains of time
The feelings disappear
You are someone else
I am still right here ...

I am on the rock and then I check a stock
I have to run like a fugitive to save the life I live...

Tačno vreme

Bez tebe sam
časovnik
Bez jedne kazaljke
i svakoga
ko me pogleda
upitam
Koliko je sati

Goran Lazović

Postoji mesto kod žene, koje kada dodirneš, ona prosto poludi... To je srce...

Neka nasa tela nocas govore
Zapali me dodirima, svojim nemirima
silovitim trzajima
ucini da nestane stid
I cuti samo cuti...
neka nasa tela govore
Kako je lepa pozuda
u lepoti secanja izmedju dva dodira.

tamo gdje sam te ostavila
zaledjena kiša plakala je
snovima istopljena suza
zaplovila jezivo duboko
tišinom tvojom obuzdana
svečano se izlila

Tamo gdje si me pokupio
ispucala zemlja se natopila
onom kapljom potrebe
pretočene vjerom u slap
prozračni dah izrodjenog
života poslije nas

tamo u snovima što pate
rodio si se,porodio u meni
i ja te patnjom utiskujem
pod svodom tihog svijeta
podmuklom tišinom zadojena
tobom oivičena kap

Pogled

Možda i ne slutiš
kako meki dodir paperja
zagolica dubine moga bića
kada se dva tamna badera namere
da mi otkriju mali deo svoje tajne..
Umeju tako lepo da se smeše,
lepše od bilo kog osmeha.
I da se kriju vešto umeju
iza zavesa koje ponekad
ne mogu da razmaknem..
Ne, nemoj da ga skrivaš..
Pokaži mi te sitne kapi prolećne kiše
koje lutaju u njima
kada ne uspeju da dopru
do neznanih dubina u meni..
Nemoj da ga skrivaš,
jer svi katanci pred tobom pronalaze ključ,
prašnjavi prozori verovanja
posle dugo vremena bivaju otvoreni..
Obgrljena tvojim pogledom
ušuškavam se u saznanje da negde pripadam..
A.S