Moj stih za danas je...(STIH DANA )

First topic message reminder :

Nije to nagovaranje, rodjeni moji.
Ko nece dalje da cita - nek slobodno zazmuri.
Ali pazite dobro:
ako u vama postoji
jedno veliko pitanje koje nestrpljivo zuri,
pitanje vece od brda,
i jedna treperava dusa sto veruje u cuda,
i ako se u vama neke lepote talasaju
i neke svetlosti radjaju,
onda je sasvim svejedno da li zmurite
ili ne zmurite
jer cuda se vec dogadjaju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
slučajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.

Zaigraju misli pa se čini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose čini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.

Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali nedam nikom da mi gasi snove.

---

---

Dragana Konstantinović

“Tebi posvecujem ovo pismo, pisano sa vise njeznosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa vise ljubavi nego sto je skoljki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Priblizio si ljepote ovozemaljskog svijeta blize mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput toneceg broda u hladnim zagrljajima okeana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajuci se u dubokom jezeru tvojih ociju. Ti mi pruzas ruke, a ni ne znas koliko mi to znaci. U tvom se narucju osjecam poput boginje, kojoj nijedna zena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudena da budu zajedno. Jos uvijek se sjecam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oci. Ocarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoci zelenih jezera, tvojih ociju. U mom srcu uvijek ce biti meta za tebe.”

N.a.

Setim se, kako su u ljubavi,
dragi prvi dani.
Kad su ruke tople,
kad se oči slede,
preletajući one kolutove blede,
oko usana…

Što drhte, protkani,
mutnom tišinom,
u kojoj su osmeh i tuga pomešani
nesigurno i tamno.

Klatno zvona
teško i tmurno
u grudi udara me.

Tad se dižem,
i, u mutna oka prozora,
puna sitnih glasova večeri,
šapućem, nesigurno,
i moje ime.


Miloš Crnjanski

Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš
U morsku penu, ispod sunca, gola)

spazim te kako po kiši preskačeš
Barice i sva u blatu do pola
Žuriš na posao s licem ko da plačeš.

Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota.

Vidim sa tvoga lica punog mira
Da ne znaš kako živiš dva života.

U mojoj glavi stanuješ i dubiš
Crne i bele hodnike za moje
Misli: kako mi bežiš il me ljubiš?

Van tebe druge misli ne postoje.
Samo dok spavam ti se nekud gubiš...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krik - Dobrisa Cesaric

Citavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dodje noc, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvsi svoj vrisak u svijet
Da uokolo trazi jeku,
Razdijelio sam svoje srce
Med bracu neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta,
A kada srodno srce prene,
Da l" ono sluti da je pusten
Iz noci mucne, probdivene?

Ne vjeruj



Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kazu, draga, da te silno volim,

U trenutku svakom da se za te molim

I da ti u stabla urezujem ime -



Ne vjeruj No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh krša,

Tamo gdje u grmu proljeće leprša

I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,



Dođi, čekaću te U časima tijem,

Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,

Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,

I da silno gorim ognjevima svijem,



Tada vjeruj meni, i ne pitaj više

Jer istinska ljubav za riječi ne zna;

Ona samo plamti, silna, neoprezna,

Niti mari, draga, da stihove piše





Aleksa Santic

I sve dok zivim
I dok imam glas
Ja plakat' cu za nas
To me zivot okuje
I sve dok zivim
I dok imam glas
Ja plakat' cu za nas

Zivot je kratak, zato koracaj polako i nikad se nemoj kajati. Pamti
sve sto je lepo, ali ne zivi od uspomena. Voli, ali ne previse, vec
polako i zauvek...

Noc jedina jos zna
kad dodjem sam da me doceka
osmijeh njen koristi, al' znam da nisi tu
a ja umoran od svega sam

Jer bol ista je kod svih
kog' tuga ujede tesko preboli
cutim s njom, da me ne cuju sjene te
sto na tebe sve me sjecaju

Ref.
Ako te nije pronasla ljubav
potrazi me, bicu k'o prije
na istom mjestu svu ljubav skricu od svih
da nikada vise nikoga ne zavolim

A ja isti sam k'o svi
kog' tuga ujede tesko preboli
cutim sam, da me ne cuju sjene te
sto na tebe sve me sjecaju

Ref.

Ref. 2x

Volim nase svadje i da svaku prezivimo, jer tad vidimo koliko nam je stalo do nas
- Volim te jer si najpametniji na svijetu
- Volim te jer znas tacno sta hoces od zivota
- Volim kad samo sutimo, ali da znam da si ti tu
- Volim tvoj topli i snazni zagrljaj, kojeg stalno osjecam, iako nije tu
- Volim tvoj slatki poljubac, koji samo mojim usnama pripada
- Volim tvoju ljubomoru, jer tad vidim da me nedas nikome
- Volim tvoje sale i tvoj humor, jer me uvijek raspolozis
- Volim kako me razumijes, i uvijek znas sta da kazes
- Volim sto mi sve pricas i sto mi toliko vjerujes
- Volim te jer s tobom hocu da ostarim
- Volim te sto me cuvas i pazis
- Volim kako se boris za nas
- Volim nase price, koje nemaju kraja
- Volim nase oprostaje koje svaki put, svaki dan traju po najmanje pola sata
- Volim tvoje poklone
- Volim tvoje ime
- Volim te jer si me naucio voljeti
- Volim te jer se osjecam potpuno sigurna s tobom
- Volim nase duge setnje
- Volim nasa mjesta
- Volim nase lude, duge, smijesne, pametne, interesantne diskusije
- Volim te sto si nekad tvrdoglav
- Volim te jer mozes pokazati tacno sta osjecas
- Volim te sto nisi kao svi ostali
- Volim te sto si moj

daca ::

* Ne traži Tajnu u velikim stvarima.
Ona se skriva u beznačajnostima na koje se ne obazireš.
Možda je u običnom kamenu.
Osmotri sve kamenčiće, verujući, da je Tajna u svakome od njih...*


[You must be registered and logged in to see this image.]


Na treperavim zrncima peska


Nema vise
nasih stopala
i bosih nogu
na treperavim
zrncima peska.
Nema.
Sve je ravno,
ali jeka nasih snova
lebdi,
stoji kao spomenik
plavkastog granita.
Iako ovog casa
ne mogu biti
u tvom zagrljaju,
znaj da su moje misli
posvecene samo tebi,
milujuci ti obraze
dok spavas
i tiho ti sapucu.

Draga Daco, prvo da te pozdravim pa da ti zahvalim sto si
za stih dana izabrala ovu moju pesmu:)

Да ли сам само бљесак олује
ил` прва кап што на длан ти паде,
умилан дашак што косу ти дира,
голица срце препуно наде?

Или сам можда љубави сјај
пожуда у оку твом,
на уснама име, страст,
безобразан поглед
што прави ти лом?

Малени кристал јутарње росе
на грудима твојим,
опојан мирис парфема
већ предодређен
ту да постојим…

---

Милисав Ђурић

---

---

[center]

Bez obzira da li je to negde zapisano, znam da ću uspeti.
Ako to nije predodređeno, predodrediću, ili ako nije suđeno, ja ću to da uradim.
Ako stignem do granice, precrtaću je, ako naiđem na kraj, stvoriću od njega početak.

PROROKOV VRT (odlomak)

"U dubini moje duše je pesma koja neće u reč da se odene. To je pesma što kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toči na hartiju, ona mi osećanja obuhvata poput tananog omotača i neće da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plašim da je zrak ne zaprlja? Kome da je ispevam kada je navikla da živi u mojoj duši kao u svome domu te se plašim da se slušanjem ne povredi?
Ako mi u oči pogledate, videćete senku njene senke i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetićete njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao što jezero odražava sjaj zvezde, moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca, otkrivaju tajne ružinog cveta.
U meni je pesma koju tišina objavljuje, a buka sputava; koju snovi izgovaraju, a java progoni."

Halil Džubran

[center]"Dotakni mi život čarolijom tvoje vatre
i njenim darom bola što peče
učini ga dragocjenim.
Upotrijebi ovo moje tijelo kao svjetiljku
što bit će ti u hramu
... I neka njen plamen gori pjesmom
kroz svu noć i cijeli dan."

Rabindranath Tagore

"U svakom trenutku vaseg zivota nudi vam se prilika da birate ....
ljubav ili strah ... da hodate zemljom ili da se vinete u nebesa. Strah
ce vas provesti uskom stazom, obecavajuci da ce vas odvesti kuda zelite.
Ljubav kaze: Rasiri ruke i poleti sa mnom."Pat Rodigast

Ništa među nama bilo nije,
niti riječi, uzdisanja,
ništa, što se kaže, krije,
osim tih proljetnih sanja,

osim tog mirisa, boja,
... i tog iznad zemlje sjaja,
osim gaja i tih hvoja
i zelenog svježeg maja,

osim onih vodopada,
gdje se rosom cvijet odmara
ispod duge blagog hlada
i prirode slatkih čara,

osim onih bistrih vrela,
gdje je srce zanos pilo,
osim vijenca, što si plela,
ništa među nama nije bilo.

ADAM ASNYK

ISTINA
"Ono što odgovara stvarnosti"....
Istina se skriva u planini, kamenu, moru, u čistim ljudskim srcima.
Istina uvijek gleda obje strane medalje.
Istina daje priliku sugovorniku iznijeti vlastiti stav.
Istina ne izvrće tuđe riječi, ne interpretira ih prema vlastitom nahođenju, već onako kako su napisane.
Istina ljubi istinu, nije joj važan vlastiti egoizam.
Baš poput stijene kad joj se komadić otkine, a ona i dalje ostaje
stijena, tako i istina, bez obzira koliko je izvrtali, ostaje ISTINA.
Istini je dovoljno to što je ISTINITA!

Pokloniću ti suzu, jedan mali dio moga oka...
U njoj je skrivena moja ljubav, iskrena i duboka...
Osmjeh ću da poklonim tebi...
Da osjetiš kako se tužni smiju...
Najtužniji osmjeh znaju vješto da kriju...
Pokloniću ti nešto lijepo...
Mogućnost da sebe vidiš...
Kako te ja vidim svaki dan...
Možda shvatiš da si mi bio poseban...
Samo tugu neću ti pokloniti...
Jer ona je samo mene dio...
Moje jedino sjećanje kad si moj bio...

Pertla

Žena,
izduvana guma,
bolest,
strast,
... strahovi koji te čekaju.
Strahovi tako mirni
da možeš da ih proučavaš
kao figure
na šahovskoj tabli.

Nisu velike stvari ono
što šalje ljude
u ludnicu…
Smrt koja ih čeka,
ubistvo, incest, pljačka, požar ili poplava.
NE.
Niz malih tragedija
je ono što ljude odvodi
u ludnicu.

Ne smrt voljenih,
već pertla koja pukne
iz čista mira.

Najveća prijetnja životu
je gomila tih prostih, običnih stvari
koje mogu ubiti brže od raka,
a koje su uvijek prisutne.

Registarske tablice,
porez,
istekla vozačka dozvola
ili otkaz na poslu.

Kad nešto radiš
ili kad ti nešto rade
žohari ili muve,
slomljeni naslonjač u sjedištu auta,
kad nemaš benzina,
kad imaš previše benzina.
Začepljeni sudoper,
pijani gazda,
kad predsjednika nije briga za tebe,
a guverner je lud.

Kad ti je prekidač za svjetlo razvaljen,
a dušek k’o bodljikavo prase,
105 dolara za par auto dijelova,
kad ti telefonski račun raste,
a tržište rada opada,
kad pukne lanac na vodokotliću
a svjetla na autu se ugase
i prednja i unutrašnja i zadnja
i mračnije je nego u paklu,
a duplo skuplje od toga.

Rane i urasli nokti
i ljudi koji insistiraju na tome da ti budu prijatelji.

To uvijek postoji i gore od toga.
česma što curi, Isus i Božić,
buđava salama, devet dana kiše,
avokado za 50 centi
i ljubičasta pašteta.

Da radiš kao konobarica na normu
da prazniš posude u bolničkim krevetima,
ili radiš u autopraonici,
ili kao perač suđa,
da kradeš torbice nemoćnim staricama,
ostavljajući ih da vrište na trotoarima
sa slomljenom rukom u 80-oj godini.

Iznenadna
dva crvena svjetla u retrovizoru
i krv u tvojim gaćama.

Zubobolja i 979 dolara za protezu
i 300 dolara za zlatni zub,
i Kina i Rusija i Amerika
i duga kosa i kratka kosa i bez kose,
i bez brade i bez lica.

Sa svakom puknutom pertlom
na sto puknutih pertli,
jedan čovjek, jedna žena,
jedna stvar
ode u ludnicu.

Zato, pazi dobro
sljedeći put
kad se sagneš da
zavežeš cipele.

Bukovski

"Svi naši snovi se mogu ostvariti.... samo ako imamo dovoljno hrabrosti da idemo za njima."

" Naucila sam i ja da ne postoje mere da izmere koliko nam je stalo i da ni odavde do neba nije manje nego od neba dovde ....
Da zagubljene i iscepkane komadice price mogu da nadju samo oni koji su
i sami takvi...stvoreni ili postali usput…svejedno. Poverenje je nesto
sto se poklanja
bez razuma.. bez reci.. razmisljanja... samo osecajuci.. tek odjednom i zato se tako i zove

Bila sam dječak

U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.

Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;

i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!

Vesna Parun

Ko hoće da ga ja volim ne sme nikad da nosi tugu u oku
i mora umeti da me digne na rukama visoko.



Ko hoće da ga ja volim mora umeti da sedi na klupi
i budno da posmatra bubice i svaku travku kad pupi.



I pogrebnu povorku kad vidi - on mora umeti da zeva,
kao i litiju kad vidi da pobožno prolazi i peva.



Al' zato mora biti uzbuđen, na primer, kad kukavica kuka
ili kad detlić zaneseno u srebrnu bukovu koru kuca.



Mora umeti psa da pogladi i mene mora umeti da mazi,
i da se smeje, i na dnu sebe na slatke svoje snove da pazi,



i ništa da ne zna, kao ni ja, i da ćuti u raskošnom mraku sobe,
i dalek da bude od dobra i isto tako dalek od svake zlobe.




Marija Pavlikovska Jasnoževska