Ljubavna poezija.....

First topic message reminder :

Ceznem da me dodirom poneses do
ivice neba, gde sve prestaje.
Ceznem da osluskujemo vetrove u liscu i
prve korake mlade gazele.
Budi ONA u mom bicu,
koracaj tiho da ne probudis oluje
uspavane dugim cutanjem.
Poravnaj poleglu travu, uzdrhtalu na prve stope.
Otvori mi oci poljupcem i ucini da se ne plasim,
ne drhtim od nepoznate munje
koja ce mi probiti srce.
Osluskuj moje disanje kao govor brezovih suma i
sapni mi da si staza na koju slobodno mogu da zalutam.
Otmi mi misli o prolaznosti, o gubicima i ocaju.
Zgrabi me kao barku i odnesi na pucinu,
daleko....
da u zagrljaju tvojih talasa osetim svu tezinu
neba pod zvezdama.

jos jednom


Duso
jos jednom da zaronim u tvoje misli


Da zaplovim
tvojim snovima


Da te
pozovem u svoj svet


Da te volim
veceras


Da te
ucinim svojim


Jos jednom.





Ne mogu
biti tvoja molitva


Ali mogu
biti tvoja pesma


Iz delova
sastavljena


Drhtavom rukom
napisana


Jos jednom.



Duso  da mi je jos jednom


Da zaronis
u moje misli,.


Ti si moja nirvana


Moje stanje
uma


Moje juce i
danas.


Moja zudnja
i kosmar,


Ljubav i sena.


Moje dobro
jutro i dobar dan


Budi moja noc,
jos jednom.





Ja sam ti
dala svu svoju ljubav


Dala sam
vise nego sto sam mogla


Nisam ti
rekla sta mi znacis


Nisi shvatio
koliko te trebam,


Nisi me
cuo, samo si otisao.


Duso, da mi
je da zaronim u tvoje misli


Da ti kazem
da te volim.


Jos jednom!

Nek mi niko nocas ne dira moje uspomene
jer to je sve sto imamo mi...imam ja.. od njega..
to je jedini moj tracak srece
i ljubavi ne prezaljene naj vece...

  Kad bih dotakla dubinu mora
i dosao mi zadnji cas
u zadnjem vapaju mog zivota
ja bih ponovo mislila na nas...

  Na jednu ljubav,koja je vrijedna spomena
koja je i na kraju kao cvjet
suzama.. umjesto vode zalivena..

  Rijeke su ostale bez mostova
Kule bez gradova....a mi bez nas..ja bez tebe...
ali ti ces zauvjek ostati u mome srcu
kao naj vec tvrdjava..koju niko, nikada srusiti nece !
Cuvam nase tajne u dubini moje duse
i kad mi dodje sudnji dan...spomenut cu tvoje ime...

  Tvoje ime umire ,na mojim usnama....

Noću,
dok ti spavaš
moje srce bdije nad tobom
tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi
toliko, toliko te volim
jedino,
jedino s tobom
mogao bih bih plakati
mogao bih se smijati
opraštati i razumjeti
vjeruj mi,
toliko, toliko te volim
od juče tek si tu, i o tebi malo znam
al mogu život svoj da ti dam
uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol
moja ljubav biće zalog za to
mila,
poklanjam ti
svaki dan svog života
kada se moj san ostvari
i ti ćeš kao i ja biti sretna
toliko, toliko te ljubim.

Čarolija



Jos jedan dan s tobom prolazi
Jos jedan tren u tvome krilu zarobljena
Zvjezdana prasina po licu pada ti
Kao čarolija zvone tvoji osmjesi

I osjećam da zelim priznati
Koliko znacis mi
Napokon za ljubav živim
Vjerujem u nas

Sve ove moje rijeći dolaze
Iz srca iskrene
Kao san da te ponekad podsjete
Koliko volim te

Jos jedan dan s tobom prolazi
Jos jedan tren u tvome krilu zarobljena
Beskrajna mastanja, topli dodiri
Kao čarolija zvone tvoji osmjesi

Bez kucanja...
Noć...tišina...
Bez kucanja ulaziš u moje snove
Usnama mi uho dodiruješ
i šapatom moje ime zazivaš
Iz tvojih usana ono zvuči
poput najnježnijeg stiha
iz ljubavne poezije
Trnci su sveprisutni u mom biću
Tvoj plamen se s mojim stapa
Gubim se u tvom zagrljaju
Izgaram pod tvojim usnama
Drhtaj...uzdah...strast...
Ublaži ovu glupu čežnju za tobom
i dočekaj zoru sa mnom
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogledaj,
samo me pogledaj u oči
Ništa ti neću uzeti, ništa dati,
ali volio bih znati,
kuda plove misli tvoje,
Reci iskreno, milo moje
tko sad grli tjelo tvoje
dali je mjesec zlatne boje,
i dali nad pućinom oblaci plove
Sanjaš li one naše snove
ljubavlju ispisane
na maloj klupi u našoj vali,
gdje prve poljupce smo si krali,
i tad smo ljubavi vjerovali,
da svijet se s ljubavlju spaja,
da idemo pravcem do raja,
Ja,još uvijek za tebe živim
ime ti ljubim, sudbini se divim,
Šaljem ti ružu plavu, da te čuva i pazi
ne skreni nikud, ostani na stazi.

Di Sole E D'Azzurro

Voglio parlare al tuo cuore
leggera come la neve
anche i silenzi lo sai
hanno parole.
Dopo la pioggia ed il gelo
oltre le stelle ed il cielo
vedo fiorire il buono di noi
il sole, e l'azzurro
sopra i nevai

Rit.:
vorrei illuminarti l'anima
nel blu dei giorni tuoi più fragili
io ci sarò oh oh
come una musica
come domenica
di sole e d'azzurro.
hmm hmm

Voglio parlare al tuo cuore
come acqua fresca d'estate
fare fiorire quel buono di noi
anche se tu,
tu non lo sai

Rit.
vorrei illuminarti l'anima
nel blu dei giorni tuoi più fragili
io ci sarò - ooh
come una musica
come domenica
di sole e d'azzurro.

vorrei illuminarti l'anima
nel blu dei giorni tuoi più fragili
io ci sarò - oooh
come una musica
come domenica
di sole e d'azzurro.

Vorrei liberarti l'anima
come vorrei
nel blu dei giorni tuoi e fingere

che ci sarò - oooh
come una musica
come domenica ...
di sole e d'azzurro

hmm hmm

voglio parlare al tuo cuore
voglio vivere per te
di sole e d'azzurro.

Jednom u životu otkriješ nekog
ko će biti uz tebe, a ne iznad tebe.
Nekog ko će da te voli zbog onog što jesi,
a ne što bi mogao biti.
Jednom u životu, ako si sretan
nađeš nekog kao što smo mi pronašli sebe....[You must be registered and logged in to see this image.]

Opomena



Cuj, recu cu ti svoju tajnu:

ne ostavljaj me nikad samu

kad neko svira.



Mogu mi se uciniti

duboke i meke

oci neke

sasvim obicne.



Moze mi se uciniti

da tonem u zvuke,

pa cu ruke

svakom pruziti.



Moze mi se uciniti

lepo i lako

voleti kratko

za jedan dan.



Ili mogu kom reci u tome

casu cudesno sjajnu

predragu mi tajnu

koliko te volim.



O, ne ostavljaj me nikad samu

kad neko svira.

Ucinice mi se negde u sumi

ponovo sve moje suze teku

kroz samonikle neke cesme.



Ucinice mi se crn leptir jedan

po teskoj vodi krilom sara

sto nekad neko reci mi ne sme.



Ucinice mi se negde kroz tamu

neko peva i gorkim cvetom

u neprebolnu ranu srca dira.

O, ne ostavljaj me nikad samu,

nikad samu,

kad neko svira.

Opomena

Vazno je,
mozda, i to da znamo:
covek je zeljan tek ako zeli.

I ako sebe celog damo,
tek tada i mozemo biti celi.

Saznacemo tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi trazimo,
moci ce neko i nas da sretne.

Mika Antic

Prva ljubav


1.

Naiđu tako dani.
Zatrpaju ti oči
kao zvezdane kiše.


Oko nosa se neka
šarena nežnost isplete.


I ti staneš,
i ne znaš
da li si, il' nisi više
ono obično dete,
ono bezalzleno dete.


Nekakvo zrno zlata
počne u srcu da žulji.


Stidljivost neka u tebi
tiho se zasmejulji.


Naiđu tako dani.
Ne prepoznaješ boje aprila.


Ne prepoznaješ svoje ruke.
Izgledaju ti kao krila.


Ne prepoznaješ svoje ogledalo:
iz njega te neko čudan posmatra,
neko kome u dahu
mirišu suncokreti
i plamte obrazi,
plamte
kao nestrpljiva vatra.


Naiđu tako dani.
Vetar ti u potiljak diše.


Zdravo, poslednja bajko,
kad staneš i ne znaš više
da li se visine ruše
il' s tobom u nebo lete!


Zdravo ljubavi!
Tajno!
Zdravo sve neverovatno!
Sve zabranjeno i zlatno!


Zdravo, čudnovati svete!



2.


Vrlo je važno,
pre svega,
da prvu ljubav umeš
da izgovoris ćutanjem.



Da je sagledaš žmureći.
Da je oslušneš osmehom.
I dotakneš šaputanjem.


Vrlo je važno da o njoj
ne brbljaš hvalisavo svima
Ljubav - to nije užina
koju drugari dele.


Prva ljubav je providna
kao lutkino oko,
drhtava kao tišina
koja hoda po prstima


i prva prava čistota
tvoje nežnosti bele.


Ona je knedla u grlu,
srebrna knedla u grlu,
sve nedokučivo tvoje
i sve kristalno tvoje
i sve gugutavo tvoje
kao večernje zvono.


Ona je duboko u tebi
i duboko van tebe.


Ona je malo onako.
Pa još malo onako.


Pa onda ono.
I ono,
I onda: sasvim ono.



3.


Nije to nagovaranje,
rođeni moji,
ko neće dalje da veruje,
nek slobodno zažmuri.


Ali pazite dobro:
ako u vama postoji
jedno veliko pitanje
koje nestrpljivo žuri,


pitanje veće od brda
i veće od dva brda,
i jedna treperava duša
što veruje u čuda,


i ako se u vama
neke lepote talasaju
i neke svetlosti rađaju,


onda je sasvim svejedno
da li žmurite ili ne žmurite,
jer čuda se već događaju.


U tebi skazaljka nekog
nevidljivog magneta
pokazuje odjednom
hiljade strane sveta.



Miroslav Mika Antić

...da li nekad moje ime sapuces...,
da li propasuces kad na spavanje krenes,
da li me ikada spomenes...?
Da li moje ime prosapuces ovih dana,
dok prve jesenje kapi kise dobuju po oknima tvojih prozora,
da li ikada i tebi svane po neka tuzna zora...
Da li i tebi nekad suza krene zbog mene...
Da li ikad prelistas knjigu pesama koje sam tebi posvetila,
da li osecas strah od sledece zime, da l' mi ikada prozboris ime...

Kad te vidim onako vitku i bijelu
kako mojim pogledom nemirno lutaš
i tvoje sunce po meni blještavilo raspe
ja nebeskim beskrajem propadnem.

Kad k meni buketom osmijeha kreneš
i ispod mene samog nebo se otvori,
ja se u prozirnu pticu pretvorim,
pa prema tvojim poljupcima poletim.

Kad me zagrliš, poput vjetra huknem,
po meni se zvjezdana prašina spusti
i ja za tvojim poljupcima požurim,
da u porama vatrom procvjetam.

Kad osjetim kako mojom utrobom dišeš
i pučinom mojih toplih bedara ploviš,
uzbuđen u mekom carstvu se smirim,
i kao val, u luku blaženstva uplovim.

Zal Kopp

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sudbina

Pozelim da se pretvorim u
zvuk..
Pozelim da ti udjem u ushi....i njezno sapnem volim
te.........

Sanjam da sam zvijezda...sanjam da svijetlim na
nebesima.....
i osvjetljujem tebi put......put do moga srca........
Sanjam
da taj put je stvarnost...a ja samo san..

Zelim da budem
ljubav...
Zelim da sam ti potrebna.... i da me nosis u svome srcu...

Mastam
da sam sudbina... da imam moc nad nasim zivotima...
i da nas
spajam......dok nas smrt ne rastavi....
Mastam da je to
sreca....sreca potrebna i tebi..i meni !!

Nisu moje suze vino

Nisu moje suze
vino,
da ih piješ kad si žedan,
niti duša papir bijeli
da
podnese sve..
što životna ruka napiše

Nije lice svoju tugu
zauzelo
za cijeli vijek
i ona bi da ode'
daleko u daleki svijet

Nije
moje srce od čelika,
da ne može da zaboli
i ono bi htjelo
da
ga neko iskreno voli

Nisu moje ruke
samo da suze brišu
i
one bi htjele
tugu ovu da  s'lica mi izbrišu

Nisi ni ti,kamen
da
me sada ne  želiš
uvrjeđeno moje srce
nemožeš da izlječiš

KAD TE LJUBAV IZDA --

Kad
te ljubav izda
sruši se jedan svjet
a duša teže diše
suze tad
padaju same
i nikog nema da stavi  uplakanom na rame...

Tad bi
htjelo tjelo otić
gdje ga nezna niko
zajecati od svog bola
zar
je to ljubav bila
i zakletva mog života....

Kad te ljubav
izda
ni prijatelj ne ostane
zajeca samo srce jače
bože
dragi,upita se..
kome pokloni i noći i dane

A život teče,kao
voda kao rjeka
i ne žali nikoga pa ni tebe
nije važno koliko si
volio...
i koliko podario samog sebe.....

Kad jednom prodje sve
kad se pretvori u uspomene
kad vise nisu vazna lica, imena, ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
da li ces shvatiti sve
ljubavlju zagrnut' me
da li ces dici me s koljena
zedan tvog oprosta
kad jednom stvorim se ja -
pred tvojim vratima.....


[You must be registered and logged in to see this image.]

-
Hajdemo na kafu... njegov duboki, barsunasti glas odzvanjao je u
slusalici telefona. Nije razmisljala ni sekunda, obukla je jaknu i
krenula. Cekao je ispred zgrade, nervozno paleci cigaretu dok je
otvarao vrata kola. Cinilo mu se da ce se onesvestiti kada je dasak
vetra doneo njen prijatni parfem do njegovih nosnica. Secao se tog
mirisa svake veceri dok je sedeo sam, negde daleko od nje - Dobro vece,
uz osmeh mu se obratila sedajuci na suvozacko sediste. U ocima joj se
videlo koliko joj je drago sto ga napokon vidi.
- Koliko je proslo? - ispijajuci gutljaj vrele kafe, osetio je kako mu se usne grce.
-
Ne znam, dugo... godine. Tiho je odgovorila. Jos uvek ga je volela,
zelela njegove dodire, usne. Nedostajali su joj svi oni razgovori koje
su vodili do u beskonacnost. Neiscrpne teme i neumorni pogledi... A
onda je otisao, bez pozdrava... bez reci... Crta bola joj se pojavi na
neznom licu.
- Duso, sta ti je? zabrinuto je upita. Pogledala ga
je ostro, kao da je on mogao da joj cita misli. Kao da je ocekivala da
zna sta joj je proslo kroz glavu. A i ta rec, duso, tako dugo nije
boravila u njenim usima... barem ne tako topla i prijatna.
-
Nista, samo mi nikada nisi objasnio zasto si otisao. - Zadrzavala je
nervozu i bes u sebi, ne zeleci da ga uplasi.. da ga otera. Plasila se
da ce ustati i otici.
- Nisam vise mogao da budem drugi... sada sam tu jer si sama.
Sasekao je njene misli, bujica suza krete niz njene obraze. Jecaj se odvali kao santa leda iz njenih grudi.
- Ne placi, molim te. Tiho joj rece, stezuci je u svom narucju. - Hajdemo odavde, zelim da budemo sami.
Duga voznja u tisini uz laganu muziku i stisak ruke. Reci su bile suvisne. Oboje su znali sta sledi.
Tri
hrasta pored ograde vijorila su na povetarcu. Treperenje lisca se
videlo na mesecini. Dobro poznata kapija i zvuk pri otvaranju. Vratila
se tri godine unazad. Sve je bilo isto, zelja, ruka u ruci, pogledi...
samo nedostaje onaj skakljivi osmeh i nehaj za citav svet.
Zakljucana
vrata, flasa vina i dve case nehajno spustene na pod pored kamina. Nisu
docekale da se napune tom sladunjavom tecnoscu. Nedaleko od njih
izlizane farmerice i pantalone na straftu. U brzini svucene,
isprepletanih nogavica.
Ovlas je prelazio usnama preko njenog
vrata dok su mu ruke cvrsto drzale barsunastu kosu i ledja njegove
jedine ljubavi. Taj osecaj je tako nedostajao. Ljubila ga je neznajuci
da li stoji ili leti. Nije joj ni bilo vazno, samo kada je tu, u
njegovom zagrljaju. Eksplozija osecanja izazva uzdah, jecaj... suze
srece, dugogodisnjeg bola... sve je pomesano. Volela ga je vise nego
ikada, a i on nju. Blagi pokret, pun snage, spusti je na mekani
pokrivac na podu. Predala se. Jednostavno nije znala sta drugo da radi.
Toliko ga je zelela da nije imala snage ni za jedan pokret. Uzdah za
uzdahom...
Goreo je od zelje, ali i od straha. - Koliko dugo sam
te zeleo i ceznuo... promrmljao je kroz zube suzdrzavajuci se da je od
siline zelje ne povredi. Njegove ruke u grcevima svukose belu cipku sa
njenog vrelog tela. Poljupcima zameni svaki milimetar garderobe. Pekla
ga je njena koza a ujedno umirivala.
- Ne verujem da si tu, u mojim
rukama, moja, samo moja... kao odgovor je dobijao samo vatrene uzdahe i
poljupce. Rukama i nogama ga je privijala uz sebe u zelji da postanu
jedno. - Ne ostavljaj me, nikada vise... Tela oblivena vodom zudnje i
ljubavi, zaneseno su igrala u ritmu. Stisci sve jaci, dah sve brzi.
Neopisivi grc zanosne igre dvoje ljudi i osmeh... Usne na usnama,
stopljene za sve godine nedostajanja.
Dok je lagano spustao na postelju, pogledi im se susretose. Nije bilo potrebe za recima, sve je bilo jasno. Tu sada i zauvek.

Iz sjaja plavetnila put beskraja i nemira

Misli mi lutaju.

Ubijam laznu nadu u sebi.

Sama sam.

Suza kajanja neprimetno se iskrada

u senku noci, bol je nanovo tu.

Na ivici bezdana zatrepere moji nemiri,

kao gospodar ruga mi se strah.

Mozda moja suza nosi nespokoj tvoga sna,

Mozda moji nemiri okuju i tvoje hrabro musko srce

I zbog toga tebi, jednom bar tesko bude.

Laura Pausini - Cinque Giorni (Pet dana) [You must be registered and logged in to see this image.]

Cinque giorni che ti ho perso
quanto freddo in questa vita
ma tu
non mi hai cercato più
troppa gente che mi chiede
scava dentro la ferita
e in me
non cicatrizzi mai
faccio male anche a un amico
che ogni sera è qui
gli ho giurato di ascoltarlo
ma tradisco lui e me
perché quando tu sei ferito non sai mai
oh mai
se conviene più guarire
o affondare giù
per sempre
amore mio come farò a rassegnarmi a vivere
e proprio io che ti amo ti sto implorando
aiutami a distruggerti
cinque giorni che ti ho perso
mille lacrime cadute
ed io
inchiodato a te
tutto e ancora più di tutto
per cercare di scappare
ho provato a disprezzarti
a tradirti a farmi male
perché quando tu stai annegando non sai mai
oh mai
se conviene farsi forza
o lasciarsi andare giù
nel mare
amore mio come farò a rassegnarmi a vivere
e proprio io che ti amo ti sto implorando
aiutami a distruggerti
se un giorno tornerò nei tuoi pensieri
mi dici tu chi ti perdonerà
di esserti dimenticata ieri
quando bastava stringersi di più
parlare un po'
.........................
e proprio io che ti amo ti sto implorando
aiutami a distruggerti.

Osetiš li?

Pre sna...

Dah ti lebdi iznad usne.
Preko obraza ti klizne
Sve do tvoje kose guste.
Pa se zaigra u trenu.
Lavirintom temena
I kad pokupi tvoj miris
Odleprša tad u mrak...

To sam ja...
To te moje ruke grle iz daljine.
Pre sna...
Ja ti dođem tek onako
Da te dirnem.
I prevarim...
Sam sebe
Da sam tu, kraj tebe
Da ti gledam oči
Sklopljene
Za nas...

Da sam te ukrao


Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.


Željko Krznarić

O SVEMU ŠTO ŽELIM



Najviše te želim
sa
svim tvojim manama.


Želim te, kad ne znaš,
kad ne umeš,
kad nećeš…
kad ne možeš!


Nemoj pogrešno da me shvatiš,
ali
samo takvu te želim…


Savršenstvo je za izložbene primerke
i
kolekcionare.

Nesavršenstvo je za majstore
i alhemičare…


Kao
kada detetu daš
komad drveta…
to drvo će postati
i puška, i
brod,
sablja, magično žezlo
i sve skriveno i čarobno
u šta se
može
pretvoriti…


Ali ako mu daš
savršenu igračku,
ona
će biti uvek
samo igračka
namenjena
toj jednoj igri…


ili
će mu dosaditi
ili će je polomiti
polomiti da vidi,
ima li
išta
magično, čarobno
ispod, unutra, dublje


polomiti da
vidi
“kako radi”

polomiti da popravi
to njeno -
savršenstvo

nikada
jedno drugom usne ljubili,
uvijek smo se vredjali,
izludjivali i
prepucavali.
Nikada jedno drugo nismo shvacali,
nikada na istoj
valnoj duljini bili
razlicitim stazama zivota hodali,
al uvjek bi
se negdje sretali.
Uzivala sam u tome sto te nervira
moja
hladnoca,moje gluposti,

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljubav je Zvijezda
Ljubav je
Mijesec
Ljubav je Noc
Ljubav je Nesto
Sto nemoze proc
...!!!

[You must be registered and logged in to see this image.]

ZASTO SMO TAKO DALEKO
ZASTO NAS DJELE
GORE
ZAR NEZNAJU KAKO JE
KAD SE DVOJE VOLE

[You must be registered and logged in to see this image.]

nenormalne ideje i blesavi prijedlozi.
Ali
nikada ni ja nisam otisla kuci
«spasenih zivaca»
onaj tvoj
pogled,podignuta obrva,
zagonetan osmjeh i cudan sjaj tih plavih
ociju
uvjek me to iz takta izbacivalo...
Al' nocas alkohol je
oduzeo nasa tjela,
podignuo si casu u mom smjeru,
i onaj
pogled,onaj osmjeh...
opet sam za tobom pukla,
iako sam te tisucu
puta stavila na «listu zaborava»
opet si se izvukao,opet me osvojio
i
vratio se tamo gdje ti je mjesto
u mojim venama,pod mojom kozom,u
mojim mislima
kao jedini pravi cuvar mog srca!

Sitna sova mog imena



Presitno je…
premalo
ze te’
ovo ime moje,
da bi ta ruka
od smrtnih grijeha
uzdrhtala…
na
svetost Istine
ispisati ga mogla.

Presitna su…
je l’ da,
presitna
su slova
ovog mog imena?
Neka…
očekivati je i to od duha
koji
se davi…
u očaju i tami.

A žalim te…
žalim te draga…
Pored
svih plemenitih poema
što si na životne zidine poredala,
još te
nije dotakla Istina jedna:
-od rođenja
do nebeskog beskraja,
samo
za moju dušu
ta presitna slova
rukom Božijom su svezana.

Pazi
mi na dušu…
Misli…
kad prešutiš
ili izgovoriš mi ime.

Pazi
mi na dušu…
pazi riječi njene!
-za  presitna slova
za te’
beznačajna imena,
cijela duša moja
Njegovom rukom
je svezana!

SRECA

Ne merim vise vreme na sate
Ni po sunčevom vrelom hodu
Dan mi je kad njegove se oči vrate
A noć kad ponovo od mene odu.

Ne merim sreću smehom, ni time
Da li je čeznja moja od njegove jača,
Sreća je meni kad bolno ćutim s njime
I kad nam srca biju ritmom plača.

Nije mi žao što će života vode
Odnijeti i kaplju moga življenja
Sad neka mladost i sve neka ode
On je stao kraj mene pun divljenja.....

Desanka Maksimovic

vrijeme leti



Vrijeme
leti, prolaze dani,
smjenjuju se jutra i noći,
trenutak svaki uhvatiti treba,
u slučaju da uhvati nas sjeta...
Uzmi me, uzmi vrijeme
pod orkilje svoje
i provedi me kroz snove moje,
svaku moju uspomenu bilježi,
čuvaj je i onda kad hladno je i sniježi!